REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1140/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Valentina Vižintin, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Saša Poldan, Goran Gatara, Valentina Vižintin, Marko Komorski, Ana Ilić i Soča Fruk Morina u Rijeci, protiv tuženika OVB Allfinanz Croatia d.o.o., Zagreb, Ulica Nikole Badovinca 25, OIB:79130948331, kojeg zastupa punomoćnik Dražen Lončar, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-539/2024-3 od 25. rujna 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-1026/2023-20 od 25. rujna 2024., u sjednici održanoj 1. srpnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-539/2024-3 od 25. rujna 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-1026/2023-20 od 25. rujna 2024.
2. Prijedlog tužitelja podnesen je pozivom na čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja koja predlagatelj smatra važnim za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni, a koja glase:
„1. Može li se isključiti primjena odredbe čl. 10. st. 2. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23) koja glasi:
„Ako poslodavac s radnikom sklopi ugovor za obavljanje posla koji, s obzirom na narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca, ima obilježja posla za koji se zasniva radni odnos, smatra se da je s radnikom sklopio ugovor o radu, osim ako poslodavac ne dokaže suprotno.“
samim navođenjem u takvom ugovoru da se istim ne zasniva radni odnos iako s obzirom na stvarnu narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca, taj odnos ima obilježja posla za koji se zasniva radni odnos?
2. Je li za primjenu odredbe čl. 10. st. 2. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 92/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23) mjerodavno ono što je u ugovoru navedeno ili stvarni karakter posla koji se obavlja temeljem takvog posla?
3. Treba li sud kod procjene pitanja i primjene čl. 10. st. 2. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 92/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23) ispitivati i procjenjivati stvarnu narav posla koji se odvija među strankama ili je dovoljno procjenjivati samo sadržaj onoga što je navedeno u ugovoru?
4. U konkurenciji odredbe čl. 10. st. 2. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 92/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23) i odredbe čl. 249. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) primjeni koje odredbe treba dati prednost?
5. Može li se smatrati radnikom osoba koja je sklopila ugovor o povremenom obavljanju poslova u kojem je navedeno da se tim ugovorom ne zasniva radni odnos, ako po karakteru poslova koje izvršava obavlja usluge za i pod vodstvom druge osobe, za takav rad dobiva naknadu i riječ je o učinkovitim i istinskim ekonomskim aktivnostima za koje se dobiva uputa?“.
3. Predmetni prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj je podnio i u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP smatrajući da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010 i 13/2017 - dalje: Konvencija).
4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
5. Prijedlog djelomično nije osnovan, a djelomično nije dopušten.
6. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. i čl. 385.a st. 1. ZPP vijeće revizijskog suda je ocijenilo da postavljena pitanja nisu pravna pitanja u smislu odredbe čl. 385. st. 1. ZPP.
7. Prvo, drugo i treće postavljena pravna pitanja nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, jer obrazlažući razloge važnosti tih pitanja tužitelj osporava činjenična utvrđenja i ocjenu dokaza provedenu u postupku, pa ta pitanja nisu važna za odluku u sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
8. Četvrto i peto postavljena pravna pitanja ne mogu se smatrati pravnim pitanjima koja bi bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni i/ili za razvoj prava, jer je riječ o pitanjima kod kojih odgovor ovisi o okolnostima konkretnog slučaja.
9. Tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
10. Odluke nižestupanjskih sudova donesene su u skladu s mjerodavnim pravom Republike Hrvatske, a pravno shvaćanje i primjena zakona u nižestupanjskim odlukama obrazloženi su na valjan i prihvatljiv način, pri čemu se tužitelju ukazuje da drugostupanjski sud u smislu čl. 375. ZPP treba ocijeniti one žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti. U konkretnom slučaju drugostupanjski sud je detaljno obrazložio svoju presudu, tako da se ista ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom.
11. Slijedom iznesenog, a budući da je ocijenjeno da postavljena pravna pitanja nisu važna pravna pitanja u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP, prijedlog za dopuštenje revizije je djelomično odbijen na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP te je riješeno kao u točki I. izreke.
12. Kako predlagatelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo je u tom dijelu prijedlog za dopuštenje revizije odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP te riješiti kao u točki II. izreke.
Zagreb, 1. srpnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
