REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2291/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari Kijac nekretnine d.d. Omišalj, Poje 1, OIB 36063948499, kojeg zastupa punomoćnik Branimir Čolić, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika Općina Omišalj, Prikešte 13, OIB 72908368249, kojeg zastupa punomoćnik Igor Bezjak, odvjetnik u Rijeci, radi ispravka upisa, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-576/2024-3 od 29. siječnja 2025. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-399/2022-23 od 22. studenoga 2023., na sjednici 1. srpnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Odbija se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na naznačena pravna pitanja.

II. Odbacuje se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske citirane u uvodu ove odluke, postavljajući osam pitanja koja cijeni važnima za rješenje spora i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi, a koja glase:

"I. Da li sukladno Zakonu o komunalnom gospodarstvu i Zakonu o cestama trenutkom izgradnje asfaltirane ceste za potrebe korisnika stambeno rekreacijskog naselja društvene pravne osobe predmetna asfaltirana cesta postaje javno dobro u općoj uporabi i time neotuđivo vlasništvo jedinice lokalne samouprave ?

II. Predstavlja li upis prava vlasništva tužitelja i njegovih prednika u zemljišne knjige od 1992. godine pa sve do brisanja 2022. godine legitimno očekivanje tužitelja da je predmetna nekretnina njegovo vlasništvo i time uživa zaštitu sukladno čl. 48. i čl. 49. Ustava Republike Hrvatske, a naročito u slučaju kada drugostupanjski sud utvrđuje da je tužitelj dokazao niz derivativnog stjecanja vlasništva ?

III. Smatra li se da je tužitelju oduzeto pravo vlasništva na predmetnom zemljištu i time započeo tijek zastare potraživanja naknade za oduzimanje istog u trenutku gradnje infrastrukture po čl. 61. Zakona o komunalnom gospodarstvu i od stupanja na snagu Zakona o cestama NN 84/11?

IV. Je li od odlučnog značaja posjedovno stanje i stvarnopravni status zemljišta u trenutku prenamjene tog zemljišta i gradnje ili u trenutku stupanja na snagu Zakona o komunalnom gospodarstvu i Zakona o cestama glede računanja početka tijeka zastarnog roka?

V. Je li način računanja početka tijeka zastare potraživanja naknade za oduzeto zemljište od trenutka njegove izgradnje u ovome slučaju za tužitelja predvidljiv kada se uzme u obzir da u tom trenutku isti, kao niti tuženik, nisu bili niti upisani kao vlasnici toga zemljišta te tužitelj nije imao od koga niti potraživati predmetnu naknadu, te ukoliko jest predvidljiv na navedeni način, predstavlja li u tom slučaju navedeno povredu prava na pristup sudu zajamčenog čl. 6. EKLJP i povredu prava na mirno uživanje vlasništva zajamčeno čl. 1. Protokola 1. uz EKLJP ?

VI. Predstavlja li obveza naknade parničnih troškova pravnoj osobi u sporu sa jedinicom lokalne samouprave u svojstvu Države radi zaštite njenog prava vlasništva prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika nerazmjerno ograničavanje prava na pristup sudu i povredu prava vlasništva?

VII. Predstavlja li obveza naknade parničnih troškova pravne osobe u sporu započetom ex offo (reambulacija i obnova zemljišnih knjiga) s jedinicom lokalne samouprave koja nastupa u svojstvu Države prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ograničavanje prava na pristup sudu i povredu prava na mirno uživanje vlasništva u parnici vođenoj radi zaštite prava vlasništva?

VIII. Je li tužitelj u odnosu na jedinicu lokalne samouprave diskriminiran u postupovno-pravnom smislu kada se u tom istovrsnom postupku provode istovrsni dokazni prijedlozi isključivo kada ih predloži jedinica lokalne samouprave, a odbijaju kada ih predloži privatnopravna osoba, kao što je riječ i kod istovrsnih postupaka radi ispravka upisa vođenih pred istim Sudom, te je li zbog takvog postupanja povrijeđeno pravo na dokaz i jednakost oružja iz čl. 6. EKLJP?".

1.2. Predlagatelj je naveo i to da su mu zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena temeljna prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. – ispravak, 76/10. i 85/10. – pročišćeni tekst, - dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 1/06. i 13/17., - dalje: Konvencija).

2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik predlaže isti odbiti kao neosnovan, te zahtjeva troškove sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

3. Postupajući na temelju odredbi čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje: ZPP) ovaj revizijski je sud ocijenio da pravna pitanja koja je tužitelj naznačio u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

4. Naime, iz nižestupanjskih odluka proizlazi utvrđenim da sporna nekretnina ima status javnog dobra u općoj uporabi u smislu čl. 35. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96., 68/98., 137/99. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 22/00. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. - pročišćeni tekst, 94/17. - ispravak pročišćenog teksta i 52/25., dalje ZVDSP) i to stupanjem na snagu Zakona o cestama („Narodne novine“ 84/11., - dalje ZC), jer je utvrđeno da predmetna nekretnina predstavlja nerazvrstanu cestu. Rečenim Zakonom da je definirao da je nerazvrstana cesta javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave (JLS) na čijem se području nalazi.

5. Za odlučivanje o tužbenom zahtjevu tužitelja relevantno je utvrđenje u postupku da je sporna nekretnina statusa - nerazvrstana cesta, s obzirom da se radilo o prometnici koja je bila nerazvrstana cesta u vrijeme stupanja na snagu ZC, te je ona na temelju zakona vlasništvo JLS.

6. Posljedično, naznačeno prvo i drugo pitanje nije od utjecaja na tužiteljev uspjeh u sporu (pritom nižestupanjski sudovi zaključuju da tužitelj nije dokazao postojanje valjane pravne osnove stjecanja prava vlasništva na predmetnoj nekretnini).

7. U odnosu na III., IV. I V. pitanje ističe se da više nije bilo moguće s uspjehom zahtijevati predaju u posjed te nekretnine od kada je ona stekla navedeni status. Sudovi su zaključili da je tužba kojom tužitelj potražuje naknadu vrijednosti nekretnine podnesena izvan zastarnog roka (tužba podnesena 2022.).

7.1. Izneseno pravno shvaćanje je podudarno s ustaljenom praksom revizijskog suda izraženom u cijelom nizu odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (primjerice Rev- x-457/2012 od 25. rujna 2012., Rev-364/2011 od 31. ožujka 2015. i Rev-x-311/2017 od 7. lipnja 2017., Rev-699/2016 od 5. veljače 2020., Rev-673/2022-2 od 14. lipnja 2022., Rev-1032/2022-2 od 11. listopada 2022. i dr.). Opći zastarni rok kod oduzimanja zemljišta bez provođenja izvlaštenja i bez sklopljene nagodbe za oduzeto zemljište započinje teći onog trenutka kada je faktično nerazvrstana cesta izgrađena i kada više nije bilo mogućnosti tražiti povrat nekretnine od tuženika. Pravo na povrat nekretnine može se ostvariti sve do onog trenutka dok nije promijenjena namjena nekretnine ili dijela nekretnine, tako da više nije moguće s uspjehom zahtijevati predaju u posjed. Od tog trenutka vlasnici takvog zemljišta stječu pravo na naknadu štete ili eventualno naknadu zbog stjecanja bez osnove prema pravilima obveznog prava.

7.2.Tek iznimno, ako bi iz posebnih okolnosti konkretnog slučaja proizlazilo da je tužitelj iz opravdanih razloga za promjenu namjene nekretnine saznao naknadno, istekom navedenog objektivnog zastarnog roka, u toj bi situaciji zastarni rok počeo teći od onog trenutka kada je tužitelj saznao za promjenu namjene nekretnine neovisno od trenutka kada objektivno više nije mogao s uspjehom zahtijevati vraćanje i predaju u posjed te nekretnine, tj. neovisno od trenutka izgradnje ceste i završetka radova. Međutim, tužitelj u ovom sporu takve činjenice nije ni iznosio niti dokazivao.

8. U odnosu na VI. I VII. pitanje ističe se da obvezivanje stranke na naknadu troškova postupka prema načelu „gubitnik plaća“ ima zakonsku osnovu u čl. 154. st. 1. ZPP, a načelo „gubitnik plaća“ ima legitimni cilj – odvratiti potencijalne stranke od podnošenja neosnovanih tužbi ili iznošenja pretjeranih tužbenih zahtjeva pred sudovima. Tek iznimno, može doći do nerazmjernog ograničenja konvencijskog prava, ako stranka iz opravdanog razloga nije mogla predvidjeti neuspjeh u sporu. To načelo samo po sebi ne može se smatrati protivnim članku 1. Protokola 1. uz Konvenciju pa bi i država (ovdje JLS) čiji proračun nije neograničen trebala uživati zaštitu od neutemeljenih parnica (tako i u odlukama Klauz protiv Hrvatske i Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske) slijedom čega zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova, a potom i obvezivanje tužitelja na naknadu troškova u ovom predmetu teži legitimnom cilju.

9. Nadalje, tužitelj je u prijedlogu naveo da mu je povrijeđeno pravo na jednakost pred zakonom i pravično suđenje. On u prijedlogu za dopuštenje revizije navodi da su u parničnom postupku u kojemu je donesena pobijana presuda niži sudovi počinili određene osobito teške povrede odredaba parničnog postupka te da su pogrešno primijenili materijalno pravo.

9.1. Vezano za tvrdnje da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaći da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužitelja. Njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima.

9.2. Sadržaj tužiteljevog prijedloga za dopuštenje revizije se dijelom svodi na pritužbe o načinu na koji su niži sudovi prihvatili dokazne prijedloge. Ovaj sud cijeni da je u postupku pred nižim sudovima tužitelju bilo omogućeno da se izjasni o svojim zahtjevima i o prigovorima tuženika, da iznosi činjenice i predlaže dokaze. Sudovi su ti koji odlučuju koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, sukladno čl. 220. st. 2. ZPP. Sud nije dužan prihvatiti sve prijedloge stranaka u pogledu izvođenja dokaza, već samo one koje cijeni potrebnim za utvrđenje odlučnih činjenica. Samim time što sud nije prihvatio neki dokazni prijedlog on ne čini ni bitnu povredu odredaba parničnog postupka niti je stranci onemogućio raspravljanje u postupku. Odlučno je da sud nije u situaciji kada odlučuje o dokaznom prijedlogu stranke postupio na nerazuman način, da nije odbio provesti dokaz koji bi mogao dovesti do drugačije odluke, a što ovdje sa obzirom na odlučnu činjenicu - ex lege stečeno pravo vlasništva tuženika - nije slučaj.

9.3. Što se tiče pritužbe koja se odnosi na navodnu povredu prava vlasništva zajamčenog čl. 48. i 50. Ustava, odnosno prava na mirno uživanje imovine zajamčenog čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju, koja se opisno ističe, ovaj sud cijeni da se odluke nižih sudova - da u konkretnom slučaju predmetno zemljište predstavlja nerazvrstanu cestu, a time i javno dobro u općoj upotrebi - temelje na relevantnim odredbama ZVDSP i ZC, pri čemu tužitelj nije doveo u pitanje legitimnost zastare kao mogućeg ograničenja prava na isplatu tržišne vrijednosti predmetnih nekretnina, te stoga tužitelj nije učinio vjerojatnim da su mu u postupku pred nižim sudovima povrijeđena gore navedena ustavna prava.

10. Navedeno se odnosi i na ocjenu važnosti VIII pitanja.

11. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP - zbog pravnih pitanja koje tužitelj smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava - valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, odlučiti kao pod t. I. izreke, jer navedena pitanja ne ispunjavaju pretpostavke iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, koje trebaju biti kumulativne ispunjene. U pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP - u pogledu pozivanja na povrede temeljnih prava zajamčenih Ustavom - valjalo na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao pod t. II. izreke ovog rješenja, jer navedene povrede nisu učinjene vjerojatnima.

12. Tuženiku nisu priznati zatraženi troškovi sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, jer to nije bila radnja potrebna za vođenje ovog postupka te je odlučeno kao pod t. III. ovog rješenja.

Zagreb, 1. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug