REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2233/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića, mr.sc. Senije Ledić i mr.sc. Dražena Jakovine, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FD, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], s boravištem u [adresa], ranije vlasnika obrta [obrt], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Damir Mikić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., OIB 02535697732, Zagreb, Radnička cesta 50 (kao pravnog sljednika tuženika Veneto banka d.d., Zagreb, Draškovićeva 58, OIB 81712716992), kojeg zastupa punomoćnik Ivan Kapor, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž- 5002/2024-2 od 21. siječnja 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-5420/2011 od 12. svibnja 2017., u sjednici održanoj 1. srpnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji je temeljen na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-5002/2024-2 od 21. siječnja 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-5420/2011 od 12. svibnja 2017.
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23
– dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da je tužitelj naznačio pet pravnih pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te je naznačila razloge važnosti. Tužitelj je istaknuo i da mu je postupanjem sudova povrijeđeno temeljno ljudsko pravo, pravo na pravično suđenje.
4.1. U prvom naznačenom pitanju predlagatelj preispituje može li sud drugog stupnja postupajući po ukidnoj odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske ne postupiti po uputi Vrhovnog suda međutim u naznačenom pitanju predlagatelj polazi od pogrešne procesne pretpostavke jer je sud u pobijanoj presudi istu obrazložio sukladno uputi iz ukidne odluke ovog suda broj Rev-388/2022 od 22. svibnja 2024. Stoga o takvom pitanju ne ovisi odluka u sporu i pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti sviju u njegovoj primjeni.
4.2. U drugom i u petom naznačenom pitanju predlagatelj polazi od pogrešnih činjeničnih utvrđenja (da pravni sljednik nije dao tužitelju obrazloženje odnosno razloge zbog kojih nije odobren kredit i slično) odnosno u tim pitanjima predlagatelj preispituje činjenična utvrđenja što nije dopušteno u revizijskom stadiju postupka. Stoga drugo i peto pitanje nisu važna pitanja za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
4.3. U trećem i četvrtom naznačenom pitanju predlagatelj polazi od pogrešnih procesnih pretpostavki (da pobijana odluka nije obrazložena, da je proizvoljna i slično) stoga treće i četvrto naznačeno pitanje nisu važna pitanja za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
5. Slijedom iznesenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP, prijedlog za dopuštenje revizije je odbijen na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP kao u točki I. izreke ove odluke.
6. Predlagatelj u prijedlogu za dopuštenje revizije ističe i da je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zaštićeno čl. 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014 - dalje: Ustav) i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
7. U vezi navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaknuti da čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje: Konvencija) i čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
8. Ovaj sud je ocijenio da je u postupku pred nižim sudovima tužitelju bilo omogućeno da se izjasni o svojim zahtjevima i navodima, iznese činjenice i predloži dokaze te ravnopravno sudjeluje u postupku. U pobijanoj presudi sud je odgovorio na sve odlučujuće navode. Pobijana presuda je detaljno obrazložena i ne može se smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje.
9. Slijedom iznesenog predlagatelj nije učinio vjerojatnim da je u postupku pred nižim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje.
10. Slijedom iznesenog nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije pa je na temelju odredbe čl. 389.a. st. 4. ZPP valjalo riješiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 1. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća
Marina Paulić
