Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-5625/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gabriele Topić Kordej kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur. i Suzane Radaković kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆS OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Damiru Jurkoviću, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d. OIB:02535697732 iz Zagreba, Radnička cesta 50, zastupanog po punomoćnicima Miroslavu Leko i dr., odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Leko i partneri u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2296/2019- 27 od 4. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 1. srpnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2296/2019-27 od 4. studenog 2024. u pobijanom dijelu iz stavka I i III izreke.
II Preinačava se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2296/2019- 27 od 4. studenog 2024. u pobijanom dijelu iz stavka II, IV i V izreke i sudi:
1. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
" II-Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 3.321,14 s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim kako slijedi:
na iznos od 3,21 EUR od 31.07.2006.g. pa do isplate,
na iznos od 3,17 EUR od 31.08.2006.g. pa do isplate,
na iznos od 3,19 EUR od 30.09.2006.g. pa do isplate,
na iznos od 3,17 EUR od 31.10.2006.g. pa do isplate,
na iznos od 3,16 EUR od 30.11.2006.g. pa do isplate,
na iznos od 3,13 EUR od 31.12.2006.g. pa do isplate,
na iznos od 0,03 EUR od 31.01.2007.g. pa do isplate,
na iznos od 0,02 EUR od 28.02.2007.g. pa do isplate,
na iznos od 0,02 EUR od 31.03.2007.g. pa do isplate,
na iznos od 0,02 EUR od 30.04.2007.g. pa do isplate,
na iznos od 0,02 EUR od 31.05.2007.g. pa do isplate,
na iznos od 0,02 EUR od 30.06.2007.g. pa do isplate,
na iznos od 0,02 EUR od 31.07.2007.g. pa do isplate,
na iznos od 26,26 EUR od 31.08.2007.g. pa do isplate,
na iznos od 28,64 EUR od 30.09.2007.g. pa do isplate,
na iznos od 28,49 EUR od 31.10.2007.g. pa do isplate,
na iznos od 28,82 EUR od 30.11.2007.g. pa do isplate,
na iznos od 28,38 EUR od 31.12.2007.g. pa do isplate,
na iznos od 29,10 EUR od 31.01.2008.g. pa do isplate,
na iznos od 50,75 EUR od 29.02.2008.g. pa do isplate,
na iznos od 51,67 EUR od 31.03.2008.g. pa do isplate,
na iznos od 50,03 EUR od 30.04.2008.g. pa do isplate,
na iznos od 49,62 EUR od 31.05.2008.g. pa do isplate,
na iznos od 50,01 EUR od 30.06.2008.g. pa do isplate,
na iznos od 48,93 EUR od 31.07.2008.g. pa do isplate,
na iznos od 48,95 EUR od 31.08.2008.g. pa do isplate,
na iznos od 49,24 EUR od 30.09.2008.g. pa do isplate,
na iznos od 53,52 EUR od 31.10.2008.g. pa do isplate,
na iznos od 50,34 EUR od 30.11.2008.g. pa do isplate,
na iznos od 53,19 EUR od 31.12.2008.g. pa do isplate,
na iznos od 55,35 EUR od 31.01.2009.g. pa do isplate,
na iznos od 55,35 EUR od 28.02.2009.g. pa do isplate,
na iznos od 54,52 EUR od 31.03.2009.g. pa do isplate,
na iznos od 54,36 EUR od 15.05.2009.g. pa do isplate,
na iznos od 53,39 EUR od 31.05.2009.g. pa do isplate,
na iznos od 52,43 EUR od 30.06.2009.g. pa do isplate,
na iznos od 52,42 EUR od 31.07.2009.g. pa do isplate,
na iznos od 52,40 EUR od 31.08.2009.g. pa do isplate,
na iznos od 52,44 EUR od 30.09.2009.g. pa do isplate,
na iznos od 51,75 EUR od 31.10.2009.g. pa do isplate,
na iznos od 52,42 EUR od 30.11.2009.g. pa do isplate,
na iznos od 52,62 EUR od 31.12.2009.g. pa do isplate,
na iznos od 53,51 EUR od 31.01.2010.g. pa do isplate,
na iznos od 53,08 EUR od 28.02.2010.g. pa do isplate,
na iznos od 53,98 EUR od 01.04.2010.g. pa do isplate,
na iznos od 53,55 EUR od 03.05.2010.g. pa do isplate,
na iznos od 53,89 EUR od 31.05.2010.g. pa do isplate,
na iznos od 56,64 EUR od 03.07.2010.g. pa do isplate,
na iznos od 57,67 EUR od 31.07.2010.g. pa do isplate,
na iznos od 59,78 EUR od 31.08.2010.g. pa do isplate,
na iznos od 58,57 EUR od 30.09.2010.g. pa do isplate,
na iznos od 57,02 EUR od 31.10.2010.g. pa do isplate,
na iznos od 48,66 EUR od 30.11.2010.g. pa do isplate,
na iznos od 51,01 EUR od 31.12.2010.g. pa do isplate,
na iznos od 49,06 EUR od 31.01.2011.g. pa do isplate,
na iznos od 49,50 EUR od 28.02.2011.g. pa do isplate,
na iznos od 48,43 EUR od 31.03.2011.g. pa do isplate,
na iznos od 48,51 EUR od 30.04.2011.g. pa do isplate,
na iznos od 43,31 EUR od 31.05.2011.g. pa do isplate,
na iznos od 43,52 EUR od 30.06.2011.g. pa do isplate,
na iznos od 47,24 EUR od 30.08.2011.g. pa do isplate,
na iznos od 36,04 EUR od 30.09.2011.g. pa do isplate,
na iznos od 34,94 EUR od 31.10.2011.g. pa do isplate,
na iznos od 68,97 EUR od 30.11.2011.g. pa do isplate,
na iznos od 34,54 EUR od 30.01.2012.g. pa do isplate,
na iznos od 34,82 EUR od 29.02.2012.g. pa do isplate,
na iznos od 34,79 EUR od 23.03.2012.g. pa do isplate,
na iznos od 34,27 EUR od 02.04.2012.g. pa do isplate,
na iznos od 34,22 EUR od 30.04.2012.g. pa do isplate,
na iznos od 34,19 EUR od 31.05.2012.g. pa do isplate,
na iznos od 33,74 EUR od 02.07.2012.g. pa do isplate,
na iznos od 33,61 EUR od 01.08.2012.g. pa do isplate,
na iznos od 33,27 EUR od 31.08.2012.g. pa do isplate,
na iznos od 32,74 EUR od 30.09.2012.g. pa do isplate,
na iznos od 32,85 EUR od 02.11.2012.g. pa do isplate,
na iznos od 32,87 EUR od 30.11.2012.g. pa do isplate,
na iznos od 32,59 EUR od 31.12.2012.g. pa do isplate,
na iznos od 31,63 EUR od 31.01.2013.g. pa do isplate,
na iznos od 32,00 EUR od 28.02.2013.g. pa do isplate,
na iznos od 31,83 EUR od 31.03.2013.g. pa do isplate,
na iznos od 31,39 EUR od 30.04.2013.g. pa do isplate,
na iznos od 30,41 EUR od 31.05.2013.g. pa do isplate,
na iznos od 30,30 EUR od 30.06.2013.g. pa do isplate,
na iznos od 30,18 EUR od 31.07.2013.g. pa do isplate,
na iznos od 30,28 EUR od 31.08.2013.g. pa do isplate,
na iznos od 30,44 EUR od 30.09.2013.g. pa do isplate,
na iznos od 30,01 EUR od 31.10.2013.g. pa do isplate,
na iznos od 29,88 EUR od 30.11.2013.g. pa do isplate,
na iznos od 29,84 EUR od 31.12.2013.g. pa do isplate, koje teku do 31.12.2007. godine po stopi od 15% godišnje, od 01.01.2008. godine do 30.06.2011. godine po stopi od 14% godišnje, te od 01.07.2011. godine do 31.07.2015. godine teče po stopi od 12% godišnje, a od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 01.01.2023. godine do 29. prosinca 2023., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %-tna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 %-tna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 1. siječnja, a na drugo polugodište koja je na snazi od 1. srpnja, sve u roku od 15 dana.
IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 6.172,85 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim kako slijedi:
na iznos od 91,42 EUR od 31.10.2011.g. pa do isplate,
na iznos od 179,00 EUR od 30.11.2011.g. pa do isplate,
na iznos od 93,32 EUR od 30.01.2012.g. pa do isplate,
na iznos od 98,41 EUR od 29.02.2012.g. pa do isplate,
na iznos od 100,23 EUR od 23.03.2012.g. pa do isplate,
na iznos od 96,75 EUR od 02.04.2012.g. pa do isplate,
na iznos od 98,48 EUR od 30.04.2012.g. pa do isplate,
na iznos od 100,41 EUR od 31.05.2012.g. pa do isplate,
na iznos od 97,60 EUR od 02.07.2012.g. pa do isplate,
na iznos od 98,44 EUR od 01.08.2012.g. pa do isplate,
na iznos od 97,07 EUR od 31.08.2012.g. pa do isplate,
na iznos od 93,21 EUR od 30.09.2012.g. pa do isplate,
na iznos od 96,95 EUR od 02.11.2012.g. pa do isplate,
na iznos od 99,65 EUR od 30.11.2012.g. pa do isplate,
na iznos od 98,99 EUR od 31.12.2012.g. pa do isplate,
na iznos od 90,05 EUR od 31.01.2013.g. pa do isplate,
na iznos od 97,07 EUR od 28.02.2013.g. pa do isplate,
na iznos od 97,68 EUR od 31.03.2013.g. pa do isplate,
na iznos od 94,97 EUR od 30.04.2013.g. pa do isplate,
na iznos od 85,56 EUR od 31.05.2013.g. pa do isplate,
na iznos od 86,90 EUR od 30.06.2013.g. pa do isplate,
na iznos od 88,15 EUR od 31.07.2013.g. pa do isplate,
na iznos od 92,21 EUR od 31.08.2013.g. pa do isplate,
na iznos od 97,01 EUR od 30.09.2013.g. pa do isplate,
na iznos od 94,54 EUR od 31.10.2013.g. pa do isplate,
na iznos od 95,88 EUR od 30.11.2013.g. pa do isplate,
na iznos od 98,41 EUR od 31.12.2013.g. pa do isplate,
na iznos od 98,28 EUR od 31.01.2014.g. pa do isplate,
na iznos od 102,10 EUR od 28.02.2014.g. pa do isplate,
na iznos od 101,51 EUR od 31.03.2014.g. pa do isplate,
na iznos od 98,79 EUR od 30.04.2014.g. pa do isplate,
na iznos od 97,02 EUR od 31.05.2014.g. pa do isplate,
na iznos od 98,17 EUR od 01.07.2014.g. pa do isplate,
na iznos od 100,70 EUR od 04.08.2014.g. pa do isplate,
na iznos od 103,99 EUR od 01.09.2014.g. pa do isplate,
na iznos od 103,51 EUR od 30.09.2014.g. pa do isplate,
na iznos od 105,92 EUR od 31.10.2014.g. pa do isplate,
na iznos od 107,69 EUR od 30.11.2014.g. pa do isplate,
na iznos od 106,80 EUR od 31.12.2014.g. pa do isplate,
na iznos od 108,02 EUR od 31.12.2015.g. pa do isplate,
na iznos od 108,05 EUR od 31.01.2015.g. pa do isplate,
na iznos od 108,08 EUR od 28.02.2015.g. pa do isplate,
na iznos od 108,08 EUR od 31.03.2015.g. pa do isplate,
na iznos od 108,08 EUR od 30.04.2015.g. pa do isplate,
na iznos od 108,08 EUR od 05.06.2015.g. pa do isplate,
na iznos od 108,08 EUR od 04.07.2015.g. pa do isplate,
na iznos od 108,08 EUR od 04.08.2015.g. pa do isplate,
na iznos od 108,08 EUR od 04.09.2015.g. pa do isplate,
na iznos od 108,08 EUR od 03.10.2015.g. pa do isplate, koje teku do 30.06.2011. godine po stopi od 14% godišnje, te od 01.07.2011. godine do 31.07.2015. godine teče po stopi od 12% godišnje, a od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. godine do 29.12.2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %-tna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 %-tna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 1. siječnja, a na drugo polugodište koja je na snazi od 1. srpnja, sve u roku od 15 dana.
V. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.849,54 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 4. studenog 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 %-tna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 1. siječnja, a na drugo polugodište koja je na snazi od 1. srpnja, sve u roku od 15 dana." kao neosnovan.
2. Svaka stranka snosi svoj trošak.
III Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak sastava žalbe u iznosu od 156,25 eura, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.1. Presudom suda prvog stupnja posl. br. P-2296/2019-27 od 4. studenog 2024. utvrđene su ništetnima odredbe Ugovora o kreditu br. 9011179091 od 24. travnja 2006. između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika koje se odnose na promjenjivost kamatne stope jednostranom odlukom banke i na valutnu klauzulu u valuti švicarskog franka Chf kao u stavku I i III izreke te presude.
1.2. U stavku II iste presude naloženo je tuženiku da s osnove ništetne ugovorne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi tužitelju isplati iznos od 3.321,14 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose od određenih dana u mjesecima od srpnja 2006. do prosinca 2013. pa do isplate a u stavku IV navedene presude tuženiku je naloženo da s osnova ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u Chf tužitelju isplati iznos od 6.172,85 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose od određenih dana u mjesecima od listopada 2008. do listopada 2015. pa do isplate.
1.3. U stavku VI izreke presude suda prvog stupnja tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.849,54 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 4. studenog 2024. do isplate
2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga i predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti u skladu sa žalbenim navodima i uz naknadu parničnog troška, podredno ju ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak, uz naknadu troška sastava žalbe.
3. Žalba je djelomično osnovana.
4.1. Za razliku od žalbenih navoda, u presudi suda prvog stupnja nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11 Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) jer je presuda suda prvog stupnja razumljiva, nije proturječna i sadrži jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječnosti s izrekom presude i sukladni su stanju spisa te se presuda kao takva može ispitati. Ujedno se u prvostupanjskoj presudi i u postupku koji joj je prethodio ne uočavaju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP na koje ovaj sud kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.
4.2. Odluka suda prvog stupnja iz stavka I i III izreke kojima je utvrđena ništetnost odredbi Ugovora o kreditu br. 9011179091 od 24. travnja 2006. između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika koje se odnose na promjenjivost kamatne stope jednostranom odlukom banke i na valutnu klauzulu u valuti švicarskog franka odraz su pravilne primjene mjerodavnog materijalnog prava iz čl. 81. st. 1., 2. i 4. i čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03 i 46/07, dalje: ZZP/03).
4.3. Odluke iz stavka II i IV izreke presude suda prvog stupnja kojima je tuženiku naložena isplata iznosa od 3.321,14 eura s naslova povrata stečenog po osnovi ništetne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i iznosa od 6.172,85 eura sa naslova ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u valuti Chf s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama odraz su pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP u vezi čl. 19.a-19.e. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15., 102/15, 52/16, 128/22, 156/23 dalje: ZPK) i čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 dalje ZOO) na koji upućuje odredba čl. 2. st. 2. ZZP/03.
5.1. U žalbenoj fazu postupka nije sporno da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor zaključili ugovor o kreditu br. 9011179091 od 24. travnja 2006. kojim je tužitelju odobren i isplaćen kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 62.594,00 Chf prema srednjem tečaju tuženika važećem na dan korištenja kredita, kao u čl. 1. tog ugovora, s rokom vraćanja od 15 godina i obvezom otplate u jednakim mjesečnim anuitetima od po 470,88 Chf u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika kao banke za Chf na dan dospijeća odnosno na dan plaćanja i uz ugovorenu kamatu od 4,25 % godišnje, koja je promjenjiva odlukom tuženika kao kreditora.
5.2. Nadalje je utvrđeno da su stranke dana 29. prosinca 2015 sklopile Dodatak uz ugovor o kreditu br. 9011179091 temeljem odredbi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 102/15, dalje: ZID ZPK) kojim su suglasno izvršile konverziju kredita u valutu euro i u skladu s tim utvrdile iznos preplate i iznos preostale neotplaćene glavnice kredita na dan 30. rujna 2015. kao i uvjete otplate preostalog kredita u eurima.
6.1. Kada je pozivanjem na direktni učinak presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa utvrdio ništetnost odredbi kojima je ugovoren jednostran način promjene kamatne stope sukladno odluci kreditora kao u stavku I izreke osporene presude i valutna klauzula u Chf kao u stavku III izreke prvostupanjske presude, prvostupanjski je sud pravilno primijenio čl. 502.c ZPP.
6.2. Slijedom pravnog shvaćanja iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev- 18/2018-2 od 26. svibnja 2020. (a tako i u prethodnim odukama br. Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. i br. Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020.) tužitelj prihvatom ponude konverzije i zaključenjem Dodatka ugovoru o kreditu od 8. prosinca 2015. nije izgubio pravni interes za utvrđenje ništetnosti.
7.1. Kao što je navedeno, u predmetnom ugovoru o kreditu br. 9011179091 od 24. travnja 2006. ugovorena je jednostrana promjenjivost kamatne stope bez posebnog zaključivanja dodatka ugovoru i valutna klauzula u valuti Chf, tako da ne stoje žalbene tvrdnje o tome kako u ovom postupku ne bi bila primjenjiva utvrđenja iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača iz postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu posl. br. P-1401/12 o ništetnosti odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u Chf. Za razliku od žalbenih navoda tuženika, prvostupanjski je sud odgovarajućom primjenom čl. 502.c ZPP u vezi čl. 81. st. 2. i 4. ZZP/03 prihvatio utvrđenje odlučne činjenice uzrokovanja značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer je, na tragu utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012, tuženik u unaprijed sastavljenom ugovoru unio odredbe o valutnoj klauzuli u Chf i kamatnoj stopi promjenjivoj njegovim jednostranim odlukama o kojima se nije posebno pregovaralo pri čemu je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prešutio odnosno umanjio rizike time što je propustio potpuno informirati potrošača o svim bitnim činjenicama koje utječu na procjenu rizika ugovaranja spornih odredbi (duty of disclosure) a njemu su s obzirom na profesionalnu djelatnost ti rizici bili poznati, prebacivši ih u potpunosti na potrošača. Navedenim je načinom ugovaranja tuženik maksimalno zaštitio svoje trgovačke interese a svaki njemu poznat i prešućen rizik povećanja mjesečnih anuiteta prebacio je na neobaviještenog tužitelja kao potrošača, narušivši time ugovornu ravnotežu.
7.2. Nema dvojbe da su sporne odredbe predmetnog ugovora u dijelovima koji se odnose na valutnu klauzulu u Chf i kamatnu stopu promjenjivu jednostranim odlukama tuženika nedovoljno određene i za prosječnog potrošača neodredive dakle nisu jasne ni lako razumljive, tako da nema mjesta primjeni čl. 84. ZZP/03.
7.3. Iz sadržaja raspravnog zapisnika s pripremnog ročišta od 2. lipnja 2023. za glavnu raspravu pred prvostupanjskim sudom vidljivo je da je tuženik odustao od dokaznih prijedloga za saslušanje svog djelatnika i javnog bilježnika. U okolnostima u kojima tuženik, suprotno odredbi čl. 81. st. 4. ZZP/03, nije dokazao činjenice navodne pune obaviještenosti tužitelja kao potrošača u predugovornoj fazi sklapanja ugovora i njegovog pristanka na takav ugovor a da je bio potpuno obaviješten o naravi, rizicima i posljedicama spornih ugovornih odredbi, nije moguće zaključiti da je prekoračen okvira utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u Chf i kamatnoj stopi promjenjivoj jednostranim odlukama kreditora u postupku po kolektivnoj tužbi za zaštitu potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu posl. br. P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. kojom je obuhvaćen i tuženik i za koju je u ovom postupku sud vezan temeljem čl. 502.c ZPP.
7.4. Slijedom navedenog i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP u vezi čl. 81. st. 1., 2. i 4. i čl. 87. st. 1 ZZP/03 odlučeno je kao u stavku I izreke presude.
8.1. U odnosu na osporene odluke iz stavka II i IV izreke presude suda prvog stupnja kojima je uz zakonske zatezne kamate naložena isplata iznosa od 3.321,14 eura s osnove ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i isplata iznosa od 6.172,85 eura s osnova ništente odredbe o valutnoj klauzuli, valja reći kako između stranaka sklopljenog Dodatka ugovoru o kreditu od 29. prosinca 2015. obveza isplate razlike po osnovi ništetnih odredbi ne potpada pod direktni učinak navedene presude P- 1401/12 za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.
8.2. Iako su stranke suglasnošću volja zaključile Dodatak uz ugovor o kreditu od 29. prosinca 2015. u kojem su se sporazumjele o pretplati i uvjetima otplate preostale glavnice kredita jer su primjenom izračuna konverzije denominiranjem uz valutnu klauzulu u valuti euro i uz kamatne stope primijenjene na kredite uz valutnu klauzulu u euru izjednačile tužiteljičin položaj s položajem ostalih potrošača – korisnika kredita s valutnom klauzulom u euru, prvostupanjski je sud vještačenjem utvrdio razliku plaćenih anuiteta prema prvom otplatnom planu i početnom tečaju kao posljedice ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi promjenjivoj prema odlukama tuženika.
8.3. Kada je naložio isplatu iznosa od 3.321,14 eura s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u odnosu na početni otplatni plan i iznosa od 6.172,85 eura s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u Chf u odnosu na početni tečaj, prvostupanjski je sud zaključio kako je tuženik navedene razlike naplatio bez valjane pravne osnove, koji zaključak je u suprotnosti s Dodatkom uz ugovor o kreditu od 29. prosinca 2015. a koji u sadržaju izračuna konverzije obuhvaća navedene razlike.
9.1. Odredbama čl. 19.a do čl.19.e ZPK je u cilju otklanjanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i otklanjanja dužničke krize a na osnovu jednokratne i vremenski ograničene mjere u vidu konverzije kredita u valutu euro, predviđeno da se krediti vezani uz Chf konvertiraju u odgovarajuće kredite denominirane u eure i kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u eurima. Kreditne institucije odnosno banke su temeljem navedenih odredbi ZPK bile obvezne postupiti po navedenom Zakonu dok su potrošači mogli sklopiti navedeni sporazum prihvaćajući konverziju (ili prijedlog banke sa izračunom konverzije ne prihvatiti već zadržati stari važeći kredit denominiran u Chf ili kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u Chf, u kojem slučaju se otplata kredita nastavlja prema važećim ugovorenim uvjetima).
9.2. Zbog odredbi čl. 19.a-19.e. ZPK koje su zaključenjem Dodatka uz ugovor od 29. prosinca 2015. sukladno odredbi čl. 19.a. tog zakona primijenjene na predmetni ugovor o kreditu, nisu ostvarene pretpostavke vraćanja stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO.
10. Povodom pozivanja na pravo restitucije i pravo obeštećenja valja reći da važeće odredbe ZOO umjesto pojma restitucije (lat. restitutio; popravljanje, vraćanje na staro, uspostava prijašnjeg stanja) sadrže odredbe o obvezi vraćanja stečenog bez osnove (čl. 1111.-čl. 1120. ZOO). Isto se tako umjesto obeštećenja (nadoknade, namirenja štete), u odredbama ZOO koristi izraz naknade štete, koja šteta može nastati zbog povrede ugovora (npr. zbog neispunjenja iz čl. 360. ZOO ili u slučajevima iz čl. 30. st. 2., čl. 76. -79, čl. 280. st. 3., čl. 284. st. 3, čl. 332., čl. 342. st. 2. ZOO i dr.) ili kao izvanugovorna šteta (čl. 1045. -čl.1110. ZOO) a moguća je i šteta kao posljedica ništetnosti (čl. 323. st. 2. ZOO). U predmetnom slučaju nisu ostvarene ni pretpostavke za povrat stečenog bez osnove niti za naknadu štete.
11.1. Za tuženika kao kreditora je sadržaj odredbi Dodatka uz ugovor od 29. prosinca 2015. određen ZID ZPK i za njega predstavlja ius cogens kojeg je unaprijed odredio zakonodavac dok je tužitelju kao potrošaču prepuštena odluka o tome hoće li ili ne prihvatiti ponudu s izračunom konverzije. Obzirom da je tuženik izvršio izračun konverzije na temelju kogentnih odredbi čl. 19.c ZPK kojeg je tužitelj prihvatio te je postignut sporazum o korištenju utvrđenih preplata, ne može se osporavati restitucijski učinak Dodatka uz ugovor o kreditu od 29. prosinca 2015. za tužitelja. Oni iznosi koje je tužitelj u anuitetima otplatio a koji prema obračunu konverzije iz čl. 19.c. ZPK predstavljaju pretplatu, vraćeni su u imovinu tužitelja tako da se njima podmiruju tužiteljeve obveze po novom, suglasno prihvaćenom otplatnom planu. Kao što je odgovoreno na postavljeno materijalnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022.:
Tužitelj koji je kao korisnik kredita (potrošač) prihvatio konverziju na temelju ZID ZPK zaključenjem Dodatka Ugovoru o kreditu s tuženim kao kreditorom (trgovcem), nema pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovorne (redovne) kamate iz kredita denominiranog u kunama u Chf odnosno kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u Chf zato što izračun konverzije kredita iz članka 19.c ZID ZPK/15 stavka 1. uključuje i te uplate.
11.2. Slijedom navedenog Dodatka uz ugovor od 29. prosinca 2015. zaključenog tužiteljevim pristankom na ponudu konverzije i u skladu s pravnim shvaćanjem iznesenim u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022., tužitelj i tuženik su konverzijom kredita za razdoblje od zaključenja ugovora 24. travnja 2006. na dalje ugovorili novu osnovu stjecanja u vidu nove valutne klauzule i kamatne stope. Pravo na restituciju odnosno na vraćanje stečenog bez osnove ovisi o tome ima li osnove za stjecanje ili nema. Budući da su iznosi koje je tužitelj platio na temelju ništetnih ugovornih odredbi iskorišteni u njegovom novom otplatnom planu za namirenje postojećih i budućih obroka koji su utvrđeni Dodatkom uz ugovor o kreditu od 29. prosinca 2015., radi se o tome da su ti više plaćeni iznosi sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO vraćeni tužitelju da bi ih on potom očitovanjem svoje volje iskoristio za podmirenje obveza iz novog otplatnog plana kao u navedenom Dodatku uz ugovor o kreditu. Posljedično se ne radi o tome da bi banka bez osnove stekla nešto više od ugovorenog pa tako ni razliku između onog što je primila po ništetnim odredbama o valutnoj klauzuli u Chf i kamatnoj stopi promjenjivoj odlukama banke iz ugovora od 24. travnja 2006. jer te razlike nema ni da bi bio u obvezi plaćanja zateznih kamata s obzirom da je razdoblje primjene ništetnih odredbi zamijenjeno sporazumno ugovorenim odredbama Dodatka uz govor od 29. prosinca 2015. Stoga pretpostavke za prihvaćanje kondemnatornog tužbenog zahtjeva iz čl. 1111. ZOO nisu ostvarene.
11.3. Zbog toga nije prihvatljiv zaključak suda prvog stupnja da postoji pravna osnova za isplatu razlike između početno ugovorene i primijenjenih kamatnih stopa te između početnog tečaja i primijenjenih tečaja Chf jer ta pravna osnova u vidu prava na vraćanje stečenog bez osnove ili na restitucijski zahtjev više ne postoji. Tužitelj nema pravo na povrat koristi koje je tuženik kao trgovac neopravdano stekao na temelju ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u Chf i kamatnoj stopi promjenjivoj jednostranim odlukama tuženika nakon što su uplate koje čine te razlike uračunate u korist podmirenja njegove obveze pri konverziji kredita sporazumnim zaključenjem Dodatka uz ugovor od 29. prosinca 2015., čime je obveza tuženika kako kreditora na povrat tih iznosa prestala.
12.1. Vrhovni je sud Republike Hrvatske u odluci br. Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020. zaključio da sporazum o konverziji sklopljen sukladno odredbama ZPK predstavlja novu pravnu osnovu koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu ocijenjenom suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske. U predmetnom se slučaju ne može primijeniti pravilo općeg obveznog prava o tome da je obnova (novacija) bez učinka ako je prijašnja obveza ništetna ili ugašena jer se opća pravila o ništetnosti sadržana u ZOO, slijedom načela lex specialis derogat legi generali, ne protežu na sporazum o konverziji odnosno na Dodatak uz ugovor o kreditu od 29. prosinca 2015. zaključen temeljem odredbi posebnog ZPK.
12.2. Ujedno je vezano za naknadno pravomoćno utvrđenje ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli u Chf u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača nakon što je zaključen Dodatak uz ugovor o kreditu od 29. prosinca 2015. otklonjena primjena općih pravila o nevaljanosti ugovora zbog nedopuštenosti pobude, jer je pobuda kod naplatnih ugovora nedopuštena ako je zabranjena ili nemoralna jednoj ugovornoj strani i drugi ugovaratelj to zna ili mora znati Ovdje kod konverzije kredita to nije slučaj jer je ZPK naložio kreditorima odnosno bankama ponuditi izračun konverzije dok su korisnici kredita kao potrošači imali dispoziciju u ostavljenom roku prihvatiti konverziju u kredite vezane uz euro ili zadržati važeće stare kredite vezane uz Chf.
12.3. U tom smislu na ovaj slučaj nije primjenjivo pravno shvaćanje iz odluke Suda Europske Unije br. C-118/17 u predmetu JS protiv Erste Bank Hungary od 14. ožujka 2019. o tome da ništetnost određenih ugovornih odredbi i njihova zamjena novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača. Za razliku od tog slučaja, u ovom se predmetu ne radi o tome da je zakonodavac zakonom koji se retrogradno primjenjuje izmijenio ugovor privatnog prava. Navedeno se shvaćanje iz odluke br. C- 118/17 tiče održanja ugovora izravnom zakonskom intervencijom u ugovorni odnos stranaka putem zakona za razliku od predmetnog slučaja utemeljenog na načelu slobode uređivanja obveznih odnosa iz čl. 2. ZOO.
13.1. U odnosu na zaključenje Dodatka uz ugovor o kreditu od 29. prosinca 2015. s prihvatom tuženikovog izračuna, valja ukazati na zakonske odredbe o nastanku obveze suglasnošću volja ugovornih strana iz čl. 20. i čl. 247. ZOO te o učincima obveze s dužnošću njezina ispunjenja iz čl. 9. i 65. st. 1. ZOO. U okviru ocjene eventualne ništetnosti odredaba Dodatka uz ugovor o kreditu od 29. prosinca 2015. koju je moguće izvršiti samo u okviru činjenične osnove spora, valja ponoviti da će se ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo smatrati nepoštenom ako one, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (čl. 49. st. 1. Zakon o zaštiti potrošača, "Narodne novine" br. 41/14, 110/15, 14/19 i 19/22.).
13.2. Za razliku od utvrđenja iz postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu posl. br. P-1401/12 o uzrokovanju znatne neravnoteže time što su tuženici prešućivali ili umanjivali rizike time što su propustili potpuno informirati potrošača o svim bitnim činjenicama koje utječu na procjenu rizika ugovaranja spornih odredbi koje su im s obzirom na njihovu profesionalnu djelatnost morale biti poznate a odnose se na opći rizik vezan uz svaku valutnu klauzulu koji proizlazi iz sustava „fluktuirajućih tečajeva“ a koji rizik je Međunarodni monetarni fond proglasio velikim, zatim o riziku vezanom uz činjenicu da Hrvatska narodna banka ne štiti tečaj kune prema Chf onako kako to čini u odnosu prema valuti euro te o tome da je izvjestan rast tečaja Chf u kontekstu najavljenog uvođenja euro-zone dok su kamatne stope mijenjali jednostrano i netransparentno do mjere da je ta odredba neodrediva i predstavlja nekorektno iznenađenje (“unfair surprise“) za potrošača, u predmetnom se Dodatku uz ugovor o kreditu od 29. prosinca 2015. takvi razlozi povrede načela savjesnosti i poštenja ne nalaze niti to tužitelj tvrdi. Ponudu s izračunom konverzije je tuženik predložio sukladno odredbama ZID ZPK, u odnosu na koji zakon Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem br. U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom, ocijenivši taj Zakon usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske.
14.1. Stoga je sklapanjem sporazuma o konverziji, na koju ponudu tuženika je tužitelj svojevoljno pristao, nastala nova pravna osnova temeljem koje su oni anuiteti koji su isplaćeni iskorišteni za namirenje anuiteta konvertiranih u euro, primjenom Dodataka uz ugovor od 29. prosinca 2015. U okolnostima predmetnog slučaja a polazeći od suglasno ugovorene konverzije iz Dodatka od 29. prosinca 2015. kao valjane osnove stjecanja, otklonjena je primjena odredbe čl. 1111. ZOO a time otpada i tvrdnja o osnovanosti zahtjeva za navodno obeštećenje tužitelja s obzirom na to da je njegovim pristankom na tuženikovu ponudu zaključen Dodatak od 8. prosinca 2015. sa suglasno definiranim međusobnim pravima i obvezama u osnovi i u njihovoj visini.
14.2. Budući da su suglasnošću volja stranaka iz Dodatka od 29. prosinca 2015. suglasno i bez prigovora provedeni postupci izračuna konverzije kredita koji su iznosi iskorišteni sukladno odredbi čl. 19.c st. 1. ZPK, nema pretpostavki za primjenu čl. 29. st. 1. i 2. u vezi čl. 1111. ZOO niti su ostvarene pretpostavke u vidu činjenica i dokaza o nastanku štete, štetnoj radnji, tuženiku kao štetniku i uzročnoj vezi štete i štetne radnje iz čl. 342. i čl. 346. u vezi čl. 1085. ZOO.
15. Stoga je povodom žalbe tuženika u odnosu na odluke iz stavka II i IV izreke prvostupanjske presude odlučeno kao u stavku II, toč. 1. izreke ove presude, primjenom čl. 373. toč. 3 ZPP.
16.1. Odluku o naknadi parničnog troška sadržanu u stavku VI izreke prvostupanjske presude u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.849,54 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 4. studenog 2024. do isplate je s obzirom na polovični uspjeh tužitelja u sporu valjalo preinačiti primjenom čl. 380. toč 3 u vezi čl. 154. st. 4. ZPP. Slijedom odredbe po kojoj zbog polovičnog uspjeha svaka stranka snosi svoj trošak, valjalo je primjenom čl. 380. toč. 2 u vezi čl. 154. st. 4. ZPP odlučiti kao u stavku II, toč. 2. izreke.
17. Djelomično je prihvaćen zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe. Temeljem tbr. 10. toč. 1 i vezi tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23) te tbr. 46. i 54. Tarife a obzirom na razmjer uspjeha sa žalbom od oko 50%, od pripadajućih 125 bodova koji iznose 250,00 eura a uz uvećanje od 25% za PDV iznose 312,50 eura je primjenom čl. 166. st. 2. odmjerena naknada troška sastava žalbe od 156,25 eura, kao u stavku III izreke.
U Zagrebu, 1. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Gabriela Topić Kordej
