REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1346/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Jasna Matičević, odvjetnica u Zagrebu, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB:52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zadru br. Gž- 1013/2022-4 od 26. rujna 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Pn-2961/2020-65 od 31. svibnja 2022., u sjednici održanoj 1. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e:

I. Djelomično se prihvaća revizija tuženice te se ukidaju presuda Županijskog suda u Zadru br. Gž-1013/2022-4 od 26. rujna 2023. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Pn-2961/20-65 od 31. svibnja 2022. u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 139.157,58 kuna zajedno sa zateznim kamatama (toč. I. izreke), kao i u odluci o troškovima postupka (toč. II. izreke), te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. U odnosu na preostali prihvaćeni dio zahtjeva tužitelja revizija tuženice se odbija kao neosnovana

III. O troškovima revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 185.543,44 kuna sa zateznim kamatama kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja (toč. I.), te je naloženo tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 42.125,00 kuna sa zateznim kamatama (toč. II.).

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja (toč. I.), te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu (toč. II.).

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-667/2024-2 od 6. ožujka 2024. dopustio izjavljivanje revizije protiv drugostupanjske presude zbog slijedećih pitanja:

„1. Može li sud dosuditi članu društva naknadu štete u vidu izgubljene dobiti koja, ukoliko drži da bi bila ostvarena, pripada trgovačkom društvu?

2. Pitanje dosude izgubljene zarade za razdoblje koje oštećenik nije proveo u pritvoru.“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženica je podnijela reviziju navodeći pravna pitanja zbog kojih je ovaj sud dopustio izjavljivanje revizije i to pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP) predlažući da ovaj sud preinači pobijanu nižestupanjsku presudu, podredno istu ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

5. U odgovoru na reviziju tužitelj predlaže reviziju tuženice odbaciti kao nedopuštenu, podredno odbiti kao neosnovanu, te traži trošak sastava odgovora na reviziju.

6. Revizija je djelomično osnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete u vidu izmakle koristi uslijed lošeg poslovanja društva ACCURRO d.o.o., Zagreb, u kojem je tužitelj imao udio od 50%, kao posljedica toga što je tužitelj neosnovano lišen slobode u razdoblju od 30. kolovoza do 29. prosinca 2006.

9. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da je tužitelj bio uhićen, zadržan i pritvoren u razdoblju od 30. kolovoza do 29. prosinca 2006.,

- da je tužitelj u trenutku uhićenja i pritvaranja radio u tvrtki ACCURRO d.o.o. u kojoj je imao udio od 50% na temelju društvenog ugovora o osnivanju društva s ograničenom odgovornošću,

- da je presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj Ko-3026/2006-273 od 12. ožujka 2010., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Osijeku, broj Kž- 563/2012-4 od 28. veljače 2013., tužitelj oslobođen optužbe za kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja-krivotvorenja znakova za vrijednost iz čl. 276. st. 1. Kaznenog zakona/97,

- da pravo na naknadu štete zastarijeva za tri godine od pravomoćnosti prvostupanjske presude kojom je okrivljenik oslobođen optužbe, ako je u povodu žalbe rješavao viši sud, od dana primitka odluke višeg suda, s tim da je predmetna tužba podnesena 31. srpnja 2014. pa nije osnovan tuženičin prigovor zastare tražbine,

- da pasivna legitimacija tuženice proizlazi iz čl. 496. st. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 178/04, 115/06, 152/08, 76/09, 80/11 i 143/12 - dalje: ZKP) kojim je propisano da se tužba za naknadu štete zbog neosnovanog pritvaranja podnosi protiv Republike Hrvatske,

- da je na temelju rezultata provedenog financijskog vještačenja od strane stalnog sudskog vještaka za financije Darka Prpićautvrđena visina izgubljene dobiti tvrtke ACCURRO d.o.o. za razdoblje od 1. rujna do 31. prosinca 2016. u iznosu od 92.771,72 kuna, a u razdoblju od 1. siječnja do 31. prosinca 2007. u iznosu od 278.315,16 kuna, dakle ukupna izgubljena zarada društva ACCURRO d.o.o. u razdoblju od 1. rujna 2006. do 31. prosinca 2007. iznosi 371.086,88 kuna,

- da iz dopunskog nalaza i mišljenja vještaka od 19. srpnja 2021. proizlazi da je dobit nakon oporezivanja za poslovnu 2005. u iznosu od 27.811,00 kuna i za 2006. u iznosu od 59.350,00 kuna evidentirana u financijskim izvještajima društva (bilanci i računu dobiti i gubitka), te je u Odlukama o raspodjeli zadržane dobiti za poslovnu 2005. i 2006. (dalje: Odluka) odlučeno da će se zadržana dobit isplatiti članovima društva do kraja 2007., sukladno njihovom udjelu u kapitalu, koje Odluke su podobne za isplatu zadržane dobiti članovima društva te da ACCURRO d.o.o. nije bio obveznik revizije financijskih izvještaja uređenih Zakonom o računovodstvu ("Narodne novine" broj 90/92) i Zakonom o reviziji ("Narodne novine" broj 146/05).

10. Nižestupanjski sudovi ocjenjuju tužbeni zahtjev osnovanim na temelju čl. 496. st. 3. i čl. 498. st.1. toč. 1. ZKP, čl. 406. st. 2. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03 i 107/07 - dalje: ZTD) te čl. 1046., čl. 1103 i čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO) zaključujući da postoji uzročno-posljedična veza između tužiteljevog pritvaranja i boravka u pritvoru i imovinske štete koju je pretrpio. Naime, nižestupanjski sudovi ocjenjuju da je tvrtka ACCURRO d.o.o. dobro poslovala do dana pritvaranja tužitelja, imala stalne klijente te da je poslovanje tvrtke mogao narušiti negativan publicitet u medijima vezano za uhićenje i pritvaranje tužitelja kao osnivača i zaposlenika te tvrtke na način da je tvrtka izgubila stalne klijente.

Nadalje nižestupanjski sudovi ocjenjuju da za priznavanje visine naknade izmakle koristi treba uzeti u obzir postojanje mogućnosti dobitka društva, kao i da je članovima društva po redovnom tijeku stvari i po propisanoj proceduri mogao biti isplaćen iskazani dobitak, a što u konkretnom slučaju utvrđuju na temelju Odluka skupštine ACCURRO d.o.o. o raspodjeli zadržane dobiti za poslovne godine 2005. i 2006. U odnosu na određenu izgubljenu zaradu za cijelu 2007. drugostupanjski sud zaključuje da je tužitelj pretrpio imovinsku štetu u vidu izgubljene zarade u razdoblju 1. rujna do kraja 2006. u kojem je bio neosnovano pritvoren, a da su se posljedice lošijeg poslovanja pokazale i u 2007.

11. Tuženica je prvo postavljenim revizijskim pitanjem osporila stajalište nižestupanjskih sudova prema kojem je tužitelj, kao vlasnik udjela predmetnog trgovačkog društva, aktivno legitimiran potraživati naknadu imovinske štete u vidu izmakle dobiti, smatrajući da eventualna izmakla dobit pripada trgovačkom društvu, koje bi stoga bilo i aktivno legitimirano.

12. Sukladno odredbi čl. 406. st. 2. ZTD godišnja dobit članova društva dijeli se članovima, ako nema drugačije odredbe u društvenom ugovoru, u omjeru njihovih uplaćenih temeljnih uloga.

13. Prema odredbi čl. 441. st. 1. toč. 1. ZTD skupština odlučuje o pitanjima određenim društvenim ugovorom, a osobito o financijskim izvješćima društva, izvješću uprave o stanju društva, upotrebi ostvarene dobiti i pokrivanju gubitka, davanju razrješnice članovima uprave i nadzornog odbora, ako ga društvo ima, što valja učiniti u prvih osam mjeseci poslovne godine za prethodnu godinu.

14. U odluci revizijskog suda Revt-88/2014-5 od 8. travnja 2015. iskazano je shvaćanje da je odredbom čl. 220. st. 4. ZTD propisano da dioničari imaju pravo da im se podijeli dobit, osim ako je Odlukom glavne skupštine, u skladu sa zakonom i Statutom određeno da se dobit ne dijeli među dioničarima, slijedom čega društvo tek ako ostvari dobit može (ali ne mora) odlučiti o podjeli dobiti (dividende) dioničarima.

15. U konkretnom slučaju skupština trgovačkog društva ACCURRO d.o.o. donijela je Odluku o raspodjeli zadržane dobiti za poslovnu 2006., pri čemu se u istoj navodi da će se ostvarena dobit u 2006. isplatiti članovima društva do kraja 2007. i to sukladno njihovom udjelu u kapitalu odnosno NČ i tužitelju i to na jednake dijelove do kraja 2007.

16. Slijedom navedeno pravilno su nižestupanjski sudovi prihvatili tužbeni zahtjev u odnosu na potraživanje izmakle dobiti za razdoblje 2006. u iznosu od 46.385,86 kuna, kada je tužitelj bio zadržan i pritvoren, uzimajući u obzir da je s obzirom na Odluku skupštine trgovačkog društva ACCURRO d.o.o. tužitelju, kao članu društva, sukladno odredbama čl. 406. st.2. ZTD po propisanoj proceduri, sukladno odredbi čl. 441. st.1. toč.1. ZTD, mogao biti isplaćen dobitak.

17. Stoga, iako izgubljena dobit pripada trgovačkom društvu, u situaciji kada je za utuženo razdoblje trgovačko društvo, po propisanoj proceduri, odlučilo o podjeli dobiti, ista se može dosuditi članu društva.

18. Međutim, osnovano revidentica obrazlažući drugo postavljeno pitanje ukazuje da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer u nižestupanjskim odlukama nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, u konkretnom slučaju u odnosu na postojanje uzročne veze između štetne radnji i nastale štete za razdoblje nakon tužiteljevog izlaska iz pritvora.

19. Revidentica osnovano prigovara zaključku nižestupanjskih sudova prema kojem je do izgubljene zarade i za 2007. došlo zbog neosnovanog pritvaranja u razdoblju od 1. rujna do 29. prosinca 2006., a što sudovi obrazlažu time da je poslovanje tvrtke mogao narušiti negativan publicitet u medijima vezano za uhićenje i pritvaranje tužitelja radi čega su se osjetile posljedice lošijeg poslovanja, iako tužitelj više nije bio u pritvoru. Naime, nižestupanjski sudovi nisu iznijeli relevantne razloge za takav zaključak koji se temelji samo na utvrđenoj dobiti za 2007.

20. Također, u odnosu na izgubljenu dobit za razdoblje 2007. izostao je razlog radi kojeg nižestupanjski sudovi zaključuju da je članovima društva po redovnom tijeku stvari i po propisanoj proceduri mogao biti isplaćen dobitak za 2007., a vezano za prethodno iskazani stav u odnosu na prvo postavljeno pitanje.

21. Slijedom navedenog drugostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP radi čega je valjalo na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP djelomično ukinuti obje nižestupanjske odluke u odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj potražuje izgubljenu dobit za 2007. u iznosu od 139.157,58 kuna i u odnosu na navedeni dio tužbenog zahtjeva predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak (točka I. izreke), dok je na temelju odredbe članka 391. st. 6. ZPP reviziju u preostalom dijelu valjalo odbiti kao neosnovanu (točka II. izreke).

22. U nastavku postupka sud će otkloniti nepravilnost zbog koje je došlo do počinjenja bitne povrede postupka i potom donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku.

23. Odluka o troškovima postupka nastalim u povodu revizije utemeljena je na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP, time da će se novom odlukom odlučiti o cjelokupnim troškovima postupka.

Zagreb, 1. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug