REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-266/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CESTAR d.o.o., Split, Matice Hrvatske 1, OIB: 27471262195, kojeg zastupa punomoćnik Tihomir Luetić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Luetić & partneri iz Splita, protiv tuženika Hrvatske ceste d.o.o., Zagreb, Vončinina 3, OIB: 55545787885, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 3972/2023-2 od 16. siječnja 2024. kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3399/18 od 9. listopada 2023., u sjednici održanoj 1. srpnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3972/2023-2 od 16. siječnja 2024. te se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci o troškovima parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovnog broja Ovrv- 555/2018 kojeg je 1. listopada 2018. javnog bilježnika iz Sesveta Ignaca Vugera u dijelu kojim je naloženo tuženiku u roku od osam dana platiti tužitelju iznos od 269.104,04 EUR-a / 2.027.564,38 kn (215.283,24 EUR-a / 1.622.051,56 kn – što je utvrdio vještak, uvećano za PDV u iznosu od 53.820,80 EUR-a / 405.512,89 kn) sa zateznim kamatama koje teku od 13. listopada 2016. do isplate i u dijelu kojim je naloženo tuženiku u roku od osam dana naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 4.532,48 EUR-a / 34.150,00 kn, sa zateznim kamatama koje teku od 1. listopada 2018. do isplate, dok je pod točkom II. izreke naložio tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 57.991,61 EUR / 436.967,50 kn sa zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja do isplate.

2. Drugostupanjskom presudom je preinačena je prvostupanjska presuda tako da je pod točkom I. izreke ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-555/2018 koje je 1. listopada 2018. donio javni bilježnik iz Sesveta Ignac Vuger, u dijelu kojim je naloženo tuženiku da plati tužitelju iznos od 269.104,04 EUR sa zateznim kamatama od 13. listopada 2016. do isplate kao i da mu nadoknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 4.532,48 EUR sa zateznim kamatama od 1. listopada 2018. do isplate te je tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan. Pod točkom II. izreke odbio je kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 57.991,61 EUR sa zateznim kamatama od 9. listopada 2023. do isplate.

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd 1881/2024- 2 od 16. listopada 2024., tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3972/2023-2 od 16. siječnja 2024. u odnosu na sljedeće pravno pitanje:

„Može li zakonom predviđeno vrijeme za zastaru u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje novčane obveze, u okolnostima kada je ugovorom stranaka određeno kada će riješiti sve međusobne odnose ispunjenja obveze započeti teći prije nego što se ispune uvjeti navedeni u ugovoru, a u konkretnom slučaju prije nego su stranke potpisale Primopredajni zapisnik i okončani obračun?“

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tužitelj je pozivom na čl. 382. Zakona o parničnom postupku podnio reviziju u odnosu na pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju tako da preinači pobijanu presudu i potvrdi prvostupanjsku presudu, a podredno da ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno suđenje.

5. U odgovoru na reviziju tuženik je osporio navode iz revizije te je tražio trošak odgovora na reviziju.

6. Revizija je osnovana.

7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz članka 385.a ovoga Zakona zbog kojeg je dopuštena.

8. U revizijskoj fazi postupka sporan je početak tijeka zastarnog roka.

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su sljedeće činjenice:

- da su 30. listopada 2012. tuženik kao naručitelj i tužitelj kao izvođač sklopili Ugovor o izvođenju radova, a naknadno i 5 dodataka za produženje rokova za završetak radova,

- da je 3. rujna 2015. tužitelj od tuženika tražio da mu zbog zastoja i produženja radova krivnjom tuženika nadoknadi troškove nastale u razdoblju 7. kolovoza do 4. studenog 2013. te od 12. studenog 2013. do 15. srpnja 2015.,

- da su 30. rujna 2015. stranke potpisale Zapisnik o primopredaji i okončanom obračunu radova izvoditelja te se izvođač očitovao da traži naknadu za troškove nastale zbog zastoja radova i produženja roka krivnjom naručitelja (tuženika),

- da je 28. rujna 2018. podnesen prijedlog za ovrhu.

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev i otklonio je prigovor zastare zaključivši da su radovi trajali do okončanog obračuna, tj. do 30. rujna 2015. kada je sačinjen i Zapisnik o primopredaji, a kako je ovršni prijedlog podnesen 28. rujna 2018. tužbeni zahtjev je podnesen unutar roka od 3 godine od dana ispostave računa i dana okončanog obračuna.

11. Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev prihvativši prigovor zastare kao osnovan navodeći da je u konkretnom slučaju riječ o tražbini naknade štete koja je mogla dospjeti i prije okončanog obračuna odnosno ispostavljanja okončane situacije, da iz tužiteljevog zahtjeva od 3. rujna 2015. proizlazi da su radovi završeni 15. srpnja 2015. te da je postavljen zahtjev za naknadu troškova koji je ponovljen u primopredajnom zapisniku pa da je tužitelj najkasnije 16. srpnja 2015. mogao zahtijevati naknadu štete i da je toga dana počela teći zastara. Stoga taj sud zaključuje da je primjenom čl. 228. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje: ZOO) od 16. srpnja 2015. do podnošenja ovršnog prijedloga 28. rujna 2018. protekao trogodišnji zastarni rok.

12. Prema čl. 215. st. 1. ZOO-a zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.

13. U ovom konkretnom sporu stranke su sklopile ugovor o izvođenju radova kojim su ugovorile da će okončanim obračunom urediti sva svoja međusobna prava i obveze proizašle iz ugovora.

14. Prema shvaćanju ovog suda naknada troškova na ime zastoja radova koje je imao tužitelj kao izvođač predstavljaju obveze koje su proizašle iz ugovora o izvođenju radova koje su stranke sklopile, jer je zastoj radova bio u vezi s izvođenjem radova rekonstrukcije ceste koju su stranke ugovorile.

15. Stoga je pravilno shvaćanje prvostupanjskog suda da rok potreban za zastarijevanje počinje teći od dana nakon potpisivanja Zapisnika o primopredaji i okončanom obračunu radova od 30. rujna 2015., jer su stranke ugovorom o izvođenju radova ugovorile kada će urediti sva svoja međusobna prava i obveze proizašle iz ugovora, a to je okončani obračun odnosno, u ovom slučaju, Zapisnik o primopredaji i okončanom obračunu radova od 30. rujna 2015. Ujedno je onda i zaključak drugostupanjskog suda da zastarijevanje počinje teći od završetka radova 15. srpnja 2015. pogrešan, jer drugostupanjski sud nije uzeo u obzir da su stranke ugovorom već ugovorile kada će urediti sva svoja međusobna prava i obveze proizašle iz ugovora.

16. Odgovor na postavljeno pitanje glasi:

Kada je ugovorom stranaka određeno kada će riješiti sve međusobne odnose ispunjenja obveze, tada zakonom predviđeno vrijeme za zastaru u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje novčane obveze ne može započeti teći prije nego što se ispune uvjeti navedeni u ugovoru.

17. Budući da zbog pogrešnog pravnog pristupa drugostupanjski sud nije ocijenio ostale žalbene navode, valjalo je ukinuti drugostupanjsku presudu na temelju čl. 391. st. 7. ZPP-a i riješiti kao u pod točkom I. izreke.

18. Odluka iz točke II. izreke ovog rješenja temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 1. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil