Poslovni broj: Usž-569/2025-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Kristine Senjak Krunić, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Senke Orlić- Zaninović, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ZD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, OIB: 95093210687, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I- 1637/2024-2 od 8. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 1. srpnja 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1637/2024-2 od 8. siječnja 2025.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem prvostupanjskog upravnog suda odbacuje se, kao nedopuštena, tužba tužitelja podnesena iz razloga jer tuženik nije proveo upravni nadzor zakonitosti odredbe članka 4. stavka 1. točke 2. alineja 1. Pravilnika o prostornim planovima ("Narodne novine", broj: 152/23.), a niti je proslijedio prijedlog za ocjenu zakonitosti navedenog akta Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske na nadležno postupanje, sukladno članku 18. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUP).
2. Tužitelj je protiv osporenog rješenja izjavio žalbu kojom njegovu zakonitost osporava zbog bitne povrede pravila sudskog postupka. Ističe da mu je pobijanim rješenjem povrijeđeno pravo na pristup sudu, i to proizvoljnim tumačenjem članka 2. ZUP-a. Drži da općim pravilima ZUP-a nije određeno što nije upravna stvar, odnosno što nije upravni postupak, slijedom čega je prvostupanjski sud osporenim rješenjem povrijedio članak 115. stavak 3. i članak 19. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske. Upire na odredbe članka 14. stavka 1. i članka 46. Ustava Republike Hrvatske, prema kojima je tužitelju zajamčeno pravo na mišljenje te na podnošenje predstavki javnopravnom tijelu ili ovlašteniku javnog prava i dobivanje odgovora od javnopravnog tijela ili ovlaštenika javnog prava, dok mu je člankom 19. stavkom 2. Ustava Republike Hrvatske zajamčeno pravo na sudsku kontrolu pojedinačnog pravnog akta javnopravnog tijela ili ovlaštenika javnog prava. Smatra da je prvostupanjski sud bitno povrijedio pravila sudskog postupka jer je, ukoliko je utvrdio da je tužitelj podnio tužbu pogrešnom sudu, bio dužan utvrditi koji sud je nadležan i proslijediti mu tužbu na nadležno rješavanje. Zaključno, tužitelj predlaže ovom Sudu poništavanje osporenog rješenja.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ispitujući osporeno rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbacio tužiteljevu tužbu te da time nije povrijedio zakon na njegovu štetu.
5. Naime, iz podataka sveza spisa, kao i sadržaja tužbe, proizlazi da je tužitelj podnio tuženiku prijedlog za pokretanje postupka po službenoj dužnosti upravnog nadzora zakonitosti članka 4. stavka 1. točke 2. alineje 1. Pravilnika o prostornim planovima, te naknadno prigovor zbog nepostupanja po tom prijedlogu, a povodom kojeg je tuženik obavijestio tužitelja (dopisom od 16. svibnja 2024.) da nije ovlašten provoditi ocjenu zakonitosti osporenog općeg akta, uz uputu da se s takvim zahtjevom tužitelj može obratiti Visokom upravnom sudu. Nakon toga je tužitelj predmetnom tužbom zatražio ocjenu zakonitosti navedenog dopisa, smatrajući ga pojedinačnom odlukom tuženika, te je osporio postupanje tuženika koji je odbio primijeniti članak 18. stavak 1. ZUP-a i proslijediti njegov prijedlog na postupanje nadležnom sudu.
6. Kraj takvog stanja stvari, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da u konkretnom slučaju ne postoje pretpostavke za vođenje spora, jer je predmet zahtjeva ocjena zakonitosti općeg akta, o čemu se ne može odlučivati u upravnom postupku, a na koju okolnost se pravno relevantnim razlozima osvrnuo i prvostupanjski sud u osporenom rješenju.
7. Sud ne nalazi povredu zakona na štetu tužitelja niti u tomu što tuženik nije s tužiteljevim prijedlogom postupio u smislu članka 18. stavka 1. ZUP-a, odnosno nije ga dostavio Visokom upravnom sudu na nadležno postupanje. To iz razloga jer ovdje nema mjesta primjeni citirane zakonske odredbe s obzirom da tužitelj nije ni podnio zahtjev za ocjenu zakonitosti općeg akta sukladno članku 158. i članku 160. ZUS-a, kojima je regulirano pokretanje postupka i sadržaj takvog zahtjeva, već je od tuženika zatražio provođenje upravnog nadzora zakonitosti citirane odredbe Pravilnika o prostornim planovima, pozivajući se pritom na članak 46. Ustava Republike Hrvatske, članak 42. stavak 2. ZUP-a i članak 29. stavak 2. u vezi članka 28. stavak 2. alineje 1. Zakona o sustavu državne uprave, dakle po sasvim drugoj osnovi od one propisane mjerodavnim odredbama ZUS-a.
8. Kako tužitelj žalbenim prigovorima nije doveo u sumnju zakonitost osporenog rješenja, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
9. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1., u vezi članka 128. stavka 4. ZUS-a, žalbu odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu, 1. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća
Kristina Senjak Krunić
