Poslovni broj: Usž-486/2025-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Kristine Senjak Krunić, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Senke Orlić- Zaninović, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ZŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog sabora, zastupnice HŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2671/2024-2 od 7. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 1. srpnja 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2671/2024-2 od 7. siječnja 2025.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem prvostupanjskog upravnog suda odbacuje se, kao nedopuštena, tužba tužitelja podnesena jer tuženik nije u zakonom propisanom roku odlučio o njegovom zahtjevu za tumačenje primjene članka 385. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a niti naknadno o prigovoru zbog neizdavanja tražene obavijesti, utemeljenom na članku 155. stavku 4. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUP).
2. Tužitelj je protiv osporenog rješenja izjavio žalbu kojom isto pobija zbog bitne povrede pravila sudskog postupka. U žalbenim razlozima, u bitnom, ističe da je Hrvatski sabor Vladina organizacija koja je dužna zaprimiti zahtjev, odnosno prigovor i postupiti po istom u upravnom postupku. U suprotnom, ako zahtjevom i prigovorom tuženik ne odlučuje u upravnom postupku, mišljenja je da je sud bio dužan utvrditi koji je sud nadležan i proslijediti mu tužbu sukladno članku 44. stavku 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje u tekstu: ZUS). Nastavno se osvrće na rad prvostupanjskog suca, smatrajući da mu je njegovim postupanjem ograničeno pravo na pristup sudu. Poziva se na presudu Visokog upravnog suda, poslovni broj: Usoz-152/22-6 od 28. studenoga 2022. te s tim u vezi osporava pravilnost primjene materijalnog prava temeljem kojeg je rješavano u drugom sudskom predmetu. Predlaže riješiti prethodno pitanje, prekinuti žalbeni postupak i postupiti po prijedlogu upravne inspekcije od 29. listopada 2019. te mu dostaviti tražene odgovore.
Zaključno, traži poništavanje osporenog rješenja.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ispitujući osporeno rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbacio tužbu tužitelja jer u konkretnom slučaju nisu ispunjene procesne pretpostavke za vođenje predmetnog upravnog spora.
5. Naime, iz podataka sveza spisa, kao i sadržaja tužbe, proizlazi da je tužitelj od tuženika zatražio tumačenje primjene članka 385. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, te je, zbog nepostupanja tuženika po tom zahtjevu, podnio prigovor temeljem članka 155. stavka 4. ZUP-a, prema kojoj odredbi zainteresirana osoba ima pravo izjaviti prigovor ako javnopravno tijelo u propisanom roku ne izda obavijest.
6. S obzirom na citiranu zakonsku odredbu i utvrđeno činjenično stanje, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da u konkretnom slučaju ne postoje pretpostavke za vođenje spora zbog neizdavanja obavijesti u propisanom roku, jer je predmet zahtjeva davanje pravnog tumačenja konkretne zakonske odredbe, o čemu se ne može odlučivati u upravnom postupku, niti se o tome donosi upravni akt (rješenje), a što posljedično znači da u ovakvoj pravnoj situaciji nema ni šutnje uprave zbog nepostupanja tuženika u smislu članka 122. stavka 3. ZUP-a.
7. Naime, prigovor tužitelja o neodlučivanju po njegovom zahtjevu za davanje pravnog tumačenja, ne predstavlja prigovor kakav ima u vidu odredba članka 155. ZUP-a, kojom je regulirana zaštita od postupanja javnopravnih tijela samo u određenoj upravnoj stvari, a u kojem slučaju je tek javnopravno tijelo dužno izdati obavijest u pisanom obliku, s tim da u suprotnom, ako ne izda obavijest, zainteresirana osoba ima pravo izjaviti prigovor.
8. Pritom ovaj Sud nalazi potrebnim dodatno istaknuti da Hrvatski sabor nije Vladina organizacija, niti javnopravno tijelo u smislu članka 1. ZUP-a, već je Ustavom Republike Hrvatske određeno zakonodavno tijelo u trodiobi vlasti, slijedom čega ni zastupnici u Hrvatskom saboru nisu osobe koje vode ikakve upravne postupke. Također, Hrvatski sabor nije ovlašten tumačiti zakone, jer je to u isključivoj nadležnosti sudova, kako je to već naveo i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci, broj: U- I-4957/2015 od 11. srpnja 2023. godine.
9. Kako, dakle, tužitelj žalbenim prigovorima nije doveo u sumnju zakonitost osporenog rješenja, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
10. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1., u vezi članka 128. stavka 4. ZUS-a, žalbu odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu, 1. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća
Kristina Senjak Krunić
