Poslovni broj: Usž-2586/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja iCom d.o.o., Samobor, Ivana Perkovca 10, OIB: 57475763905 i PD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po opunomoćeniku Denisu Meczneru, odvjetniku u Samoboru, Zagorska 1, protiv tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, Uprave za cestovni promet, cestovnu infrastrukturu i inspekciju, Sektora inspekcije sigurnosti cestovnog prometa i cesta, Službe inspekcije sigurnosti cesta i žičara, Zagreb, Prisavlje 14, OIB: 22874515170, radi postavljanja reklama u području raskrižja javnih cesta/određivanja odgodnog učinka tužbe, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1401/2025-4 od 8. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 1. srpnja 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1401/2025-4 od 8. svibnja 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog upravnog suda je odbijen prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe, s ciljem odgode provedbe rješenja tuženika, KLASA: UP/I-340-07/24-03/9, URBROJ: 530-08-3-3-1-25-30 od 10. ožujka 2025., kojim je tužitelju PD izrečena 2. novčana kazna u iznosu od 43.704,00 EUR jer nije u ostavljenom roku postupio po rješenju kojim mu je naređeno uklanjanje reklamnog panoa.

2. Tužitelji su izjavili žalbu protiv osporavanog rješenja pobijajući ga iz svih zakonom propisanih razloga. Smatraju da je donošenjem pobijanog rješenja s navedenim obrazloženjem prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba upravnog spora sukladno članku 126. i 128. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24., dalje: ZUS). Nadalje, kao i u tužbi, navode da bi im izvršenjem pobijanih rješenja bila nanesena nenadoknadiva šteta jer su dokazali prvu pretpostavku odobrenja odgodnog učinka tužbe, a to je okolnost da tužitelju prijeti opasnost od nastanka teško popravljive štete. Tvrde da obzirom na to da su rješenjem tuženika, KLASA UP/I-340-07/24-03/9, URBROJ: 530-08-3-3-1-25-30 od dana 10. ožujka 2025. prisiljeni da uklone reklamni pano postavljen na katastarskoj čestici broj [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] izricanjem novčane kazne u iznosu od 43.704,00 EUR, da bi im izricanjem novčane kazne u tako visokom iznosu trajno i nepovratno nastala teško popravljiva šteta. Naime I-tužitelj je malena tvrtka temeljnog kapitala od svega 20.000,00 kuna / 2.654,46 euro, dok izrečena novčana kazna u iznosu od 43.704,00 EUR premašuje vrijednost temeljnog kapitala tužitelja za čak 2000%, čime bi tako izrečena kazna mogla dovesti do prestanka poslovanja tužitelja. Druga pretpostavka odobrenja odgodnog učinka je okolnost da odgoda nije protivna javnom interesu. Tužitelji, naime, posluju sukladno zakonu, a navedena činjenica je u konačnici i potvrđena presudom kojom su tužitelji oslobođeni optužbi da su počinili prekršaj iz članka 59. Zakona o cestama, a koji propisuje da na cesti namijenjenoj isključivo za promet motornih vozila, nije dopušteno postavljanje reklama bez suglasnosti pravne osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionara, presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovni broj Pp-762/2024 od dana 26.04.2024.g.

3. Obrazloženje presude smatraju nedostatnim i nerazumljivim te upiru na potrebu primjene načela proporcionalnosti u zaštiti ustavnih prava tužitelja. Ukazuju i na moguće zloporabe položaja službene osobe tuženika. Predlažu usvojiti žalbu.

4. U svojem odgovoru na žalbu, tuženik navodi da je u cijelosti suglasan s obrazloženjem sudske odluke, koju smatra zakonitom.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da je pobijano rješenje prvostupanjskog suda, kojim je odbijen prijedlog za odgodnim učinkom tužbe, pravilno i zakonito, kako u pogledu utvrđenih činjenica, tako i u pogledu primjene mjerodavnog materijalnog prava te ovaj Sud ne nalazi povredu pravila sudskog postupka od utjecaja na donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.

7. U svojem rješenju prvostupanjski sud je jasno i točno obrazložio da je odredbom članka 42. ZUS-a propisano da tužba nema odgodni učinak, osim kad je to zakonom propisano (stavak 1.) i da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu (stavak 2). Dakle, prvostupanjski sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak samo ako utvrdi da su kumulativno ispunjeni uvjeti navedeni u citiranoj odredbi.

8. Po ocjeni ovog Suda, a nasuprot shvaćanju tužitelja, činjenica da je tužitelj društvo ograničene odgovornosti koje nema dostatni temeljni kapital i da je visina temeljnog kapitala u nerazmjeru s visinom izrečene kazne, nije činjenica koja bi opravdavala izricanje odgodnog učinka tužbe u ovom slučaju, niti je iznos temeljnog kapitala vrijednost po kojoj se procjenjuje imovina trgovačkog društva. Osim toga, tužitelj je vlastitim radnjama (postavljanje reklame na cestovnom pojasu bez suglasnosti) uzrokovao postupak čiji je cilj zaštita javnog poretka, konkretno propisa koji omogućuju postavljanje reklamnih panoa i sl. u cestovnom pojasu, a u kojem postupku mu je naloženo uklanjanje postavljenog na toj površini. Tužitelj nije postupio po ovom nalogu, zbog čega se prisiljava na izvršenje izricanjem novčane kazne. Dakle, ponovno je svojim radnjama odnosno propuštanjem uzrokovao posljedicu u vidu izricanja novčane kazne. Prema tome, tužitelj je sam preuzeo rizik od nastanka štete koja mu prijeti, a odgađanje provedbe izvršnog rješenja o uklanjanju nipošto nije u javnom interesu.

9. Stoga je, po ocjeni ovog Suda, odgoda protivna javnom interesu pa kako se uvjeti iz članka 42. ZUS-a, u ovom slučaju nisu kumulirali, zakonito je i pravilno odbijen prijedlog za određivanje odgodnog učinka tužbe.

10. Žalbeni prigovori tužitelja nisu od utjecaja na drukčije rješenje ove upravne stvari, stoga je ovaj Sud predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu, sukladno odredbi članka 135. stavka 1. u vezi s člankom 128. stavkom 4. ZUS-a.

U Zagrebu 1. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić