Poslovni broj: Usž-209/2024-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Kristine Senjak Krunić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Eveline Čolović Tomić, članica vijeća te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja JT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Marino Šarić, odvjetnik, Biograd na Moru, Šetalište kneza Branimira 2, protiv tuženika Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove, Zadar, Božidara Petranovića 8, OIB: 56204655363, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Biograda na Moru, Biograd na Moru, Trg kralja Tomislava 5, OIB: 95603491861, radi komunalne naknade, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 5 Us I-1687/23-9 od 20. studenog 2023., na sjednici vijeća održanoj 1. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Usvaja se žalba tužitelja i poništava presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 5 Us I-1687/23-9 od 20. studenog 2023.

II. Poništava se rješenje Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove, KLASA: UP/II-363- 01/23-01/164, URBROJ: 2198-07-03/3-23-2 od 29. svibnja 2023.

III. Poništava se rješenje Jedinstvenog upravnog odjela Grada Biograda na Moru, KLASA: UP/I-363-05/23-01/5109, URBROJ: 2198-16-03/04-23-1 od 8. ožujka 2023.

IV. Nalaže se tuženiku Zadarskoj županiji, Upravnom odjelu za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove, naknaditi tužitelju JT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak upravnog spora u iznosu od 199,08 EUR (slovima: stodevesetdeveteuraiosamcenti) roku od 60 (slovima: šezdeset) dana od dana primitka pravomoćne odluke o troškovima.

Obrazloženje

1. Osporavanom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/II-363-01/23-01/164, URBROJ: 2198-07-03/3-23-2 od 29. svibnja 2023. (točka I. izreke) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).

1.1. Osporavanim rješenjem tuženika od 29. svibnja 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Jedinstvenog upravnog odjela Grada Biograda na Moru, KLASA: UP/I-363-05/23-01/5109, URBROJ: 2198/16-03/04-23-1 od 8. ožujka 2023. (u izreci osporavanog rješenja tuženika naveden je pogrešan datum prvostupanjskog rješenja – 8. travanj 2023.), kojim se tužitelju određuje visina komunalne naknade za zemljište koje služi za obavljanje poslovne djelatnosti na adresi [adresa], obračunske površine 2.747,00 m2, u iznosu od 0,05 eura/m2, u mjesečnom iznosu od 141,93 eura/1.069,37 HRK, odnosno u ukupnom godišnjem iznosu od 1.703,15 eura/12.832,39 HRK, koji iznos se plaća od 1. siječnja 2023. godine do izmjene tog rješenja ili do donošenja novog rješenja.

2. Tužitelj presudu prvostupanjskog suda pobija u cijelosti zbog pogrešne primjene materijalnog prava, povrede odredaba upravnog spora te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U bitnom, ističe da se čestica zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], po kulturi maslinik, nalazi izvan granica građevinskog područja te da se isto smatra poljoprivrednim zemljištem u skladu sa člankom 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“, broj 20/18., 115/18., 98/19., 57/22.), kojim je propisano da se poljoprivrednim zemljištem, u smislu ovoga Zakona, smatraju poljoprivredne površine koje su po načinu uporabe u katastru opisane kao: oranice, vrtovi, livade, pašnjaci, voćnjaci, maslinici, vinogradi, ribnjaci, trstici i močvare, kao i drugo zemljište koje se može privesti poljoprivrednoj proizvodnji sukladno prostornom planu. Smatra da predmetno zemljište ne podliježe odredbama Zakona o komunalnom gospodarstvu nego odredbama Zakona o poljoprivrednom zemljištu. Pozivajući se na odredbe članka 97. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj 68/18., 110/18., 32/20., dalje: ZKG), navodi da je obvezu plaćanja komunalne naknade na predmetnom zemljištu u svakom slučaju trebalo umanjiti za 50%. Predlaže usvojiti žalbu i poništiti presudu prvostupanjskog suda te usvojiti tužbeni zahtjev kao i zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.

4. Zainteresirana osoba u odgovoru na žalbu predlaži odbiti žalbu tužitelja protiv prvostupanjske presude smatrajući zakonitim osporeno drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje.

5. Žalba tužitelja je osnovana.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17., 110/21., dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da je pobijanom presudom povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

7. U predmetnoj upravnoj stvari sporna je pravna osnova za utvrđivanje obveze komunalne naknade za građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti kampa, kao i visina tako utvrđene obveze komunalne naknade, s obzirom na prigovor tužitelja da se radi o poljoprivrednom zemljištu te prigovor da obvezu komunalne naknade treba umanjiti za 50 %.

8. Naime, iz podataka sveza spisa proizlazi da je prvostupanjskim rješenjem o utvrđivanju komunalne naknade, donesenim na temelju odredbe članka 17. stavak 1. Odluke o komunalnoj naknadi (“Službeni glasnik Grada Biograda na Moru“, broj 9/18., 13/19. i 10/22., dalje: Odluka), tužitelj obvezan na plaćanje komunalne naknade za građevinsko zemljište koje služi za obavljanje poslovne djelatnosti u površini od 2747 m2, a nalazi se na k. č. br. [katastarska čestica]. zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], na adresi [adresa].

9. Predmetno prvostupanjsko rješenje potvrđeno je osporenim rješenjem tuženika uz obrazloženje da je obveza komunalne naknade pravilno utvrđena te da je iz prvostupanjskog rješenja vidljivo da je koeficijent namjene umanjen za 50 % sukladno odredbi članka 97. stavka 2. ZKG-a.

10. Prvostupanjski sud je potvrdio osporavano rješenje tuženika pozvavši se, između ostalog, na odredbu članka 97. stavak 1. točku 6. ZKG-a i odredbu članka 6. stavak 4. Odluke, kojima je propisano da koeficijent namjene za građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti može biti najviše 10% koeficijenta namjene koji je određen za poslovni prostor.

11. Međutim, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud pogrešno i u protivnosti s obrazloženjem osporavanog rješenja tuženika i prvostupanjskog rješenja utvrdio da je u konkretnom slučaju primjenjiv koeficijent namjene za poslovni prostor koji služi za djelatnosti koje nisu proizvodne (10,00) te je razvidno da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio da je umanjenjem koeficijenta 10,00 za 50% (što bi iznosilo 5,00) prvostupanjsko tijelo utvrdilo koeficijent namjene 0,50, budući da takvi zaključci nemaju uporište u činjenicama spisa predmeta i mjerodavnim odredbama ZKG-a i Odluke.

12. Tužitelju je obveza komunalne naknade utvrđena za zemljište na kojem se obavlja poslovna djelatnost pružanja ugostiteljskih usluga u domaćinstvu za vrstu kamp, kategorija tri zvjezdice, sukladno rješenju Ureda državne uprave u Zadarskoj županiji, Službe za gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove, Ispostava Biograd na Moru, KLASA: UP/I-335-03/16-01/735, URBROJ: 2198-07-14-4 od 26. srpnja 2017. godine. S tim u vezi, ovaj Sud je, uvidom u ovosudni spis predmeta poslovni broj: Usž- 236/2024, kroz sustav e-spisa, utvrdio da je tužitelju za poslovni prostor (u naravi mobilne kućice) rješenjem Jedinstvenog upravnog odjela Grada Biograda na Moru, KLASA: UP/I-363-05/23-01/4696, URBROJ: 2198/16-03/04-23-1 od 8. ožujka 2023., pravomoćno određena obveza komunalne naknade za poslovni prostor na adresi [adresa], (10 kamp jedinica koje se nalaze na k. č. br. [katastarska čestica]. zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], na adresi [adresa], na kojoj se nalazi i predmetno zemljište) u kojem postupku je za poslovni prostor primijenjen koeficijent namjene 5,00.

13. Sukladno odredbi članka 6. stavka 4. Odluke, za građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti koeficijent namjene može biti najviše 10% koeficijenta namjene koji je određen za poslovni prostor, što je propisano i člankom 97. stavkom 1. točkom 6. ZKG-a.

14. Sukladno odredbi članka 6. stavka 2. C) Odluke, koeficijent namjene za kampove i druge vrste smještaja za kraći boravak iznosi 5,00.

15. Odredbom članka 8. Odluke, što je propisano i člankom 97. stavkom 2. ZKG-a, za poslovni prostor i građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti, kad se poslovna djelatnost ne obavlja više od šest mjeseci u kalendarskoj godini, koeficijent namjene umanjuje se za 50%, ali ne može biti manji od koeficijenta namjene za stambeni prostor odnosno za neizgrađeno građevinsko zemljište.

16. Slijedom izloženog, po ocjeni ovog Suda, koeficijent namjene za predmetno zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti trebao bi iznositi 0,50 (članak 6. stavak 4. Odluke u vezi s člankom 6. stavkom 2. C) Odluke) i to prije umanjenja za 50% (članak 8. i članak 97. stavak 2. ZKG-a).

17. Naime, iz prvostupanjskog rješenja proizlazi da je primijenjen koeficijent namjene od 0,50, ali izračun visine komunalne naknade nije obrazložen pa se, suprotno navodima tuženika i prvostupanjskog tijela, ne može otkloniti tvrdnja tužitelja da koeficijent namjene od 0,50 za zemljište nije umanjen za 50 %.

18. Prvostupanjski sud, pak s tim u vezi, pogrešno navodi da u konkretnom slučaju koeficijent namjene za poslovni prostor koji služi za djelatnosti koje nisu proizvodne iznosi 10,00 te pogrešno zaključuje da bi iz toga proizlazilo da je koeficijent namjene umanjen za 50 %.

19 . Po ocjeni ovog Suda, neosnovano tužitelj prigovara da nema osnove da mu se sukladno ZKG-u za predmetno zemljište odredi komunalna naknada jer da se radi poljoprivrednom zemljištu. Naprotiv, iz dokumentacije spisa predmeta je razvidno da se u konkretnom slučaju radi o građevinskom zemljištu koje tužitelju služi za obavljanje njegove registrirane poslovne djelatnosti u smislu odredbe članka 92. stavka 3. ZKG- a, odnosno za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu (kamp) pa je, u skladu s odredbom članka 92. stavka 1. točke 4. ZKG-a, dužan za predmetno zemljište platiti komunalnu naknadu. Međutim, tužiteljev prigovor da koeficijent namjene nije umanjen za 50% u skladu s odredbom članka 97. stavka 2. ZKG-a, odnosno da nije pravilno utvrđena visina komunalne naknade, za sada nije moguće otkloniti.

20. Stoga je činjenično stanje spisa upravnog predmeta nedovoljno raspravljeno te je izostalo obrazloženje razloga koji su bili odlučujući pri donošenju odluke, kao i navođenje relevantnih odredbi materijalnopravnih propisa, čime su tijekom upravnog postupka učinjene povrede iz članka 8. i članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09., 110/21.).

21. Kako je prvostupanjski sud propustio utvrditi navedene nedostatke osporavanog rješenja tuženika i prvostupanjskog rješenja, ovaj Sud pobijanu presudu ne može ocijeniti zakonitom.

22. Budući da je tužitelj uspio u predmetnom upravnom sporu, sukladno odredbi članka 79. stavku 4. ZUS-a, ima pravo na naknadu opravdanih troškova nastalih tijekom i u povodu spora, stoga je tužitelju dosuđen trošak sastava tužbe po ovlaštenom opunomoćeniku odvjetniku u zatraženom iznosu od 199,08 EUR koji trošak predstavlja opravdani trošak u smislu odredbe članka 79. stavka 1. ZUS-a, dok druge troškove tužitelj nije specificirao.

23. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 2., članka 58. stavka 1. i članka 79. stavka 6. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 1. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Kristina Senjak Krunić