Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-897/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednik vijeća Sabine Dugonjić, sudac izvjestitelj i član vijeća Amanda Snoj te člana vijeća Josipa Grubišića, u pravnoj stvari tužitelja Hep - Toplinarstvo d.o.o., Zagreb, Miševečka 15 A, OIB: 15907062900, zastupani po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Kos i partneri d.o.o. u Zagrebu i Odvjetničkog društva Tomić i partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika ZP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Draženu Dragoviću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv- 5808/2019-45 od 17. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 1. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Uvaženjem žalbe tužitelja preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-5808/2019-45 od 17. prosinca 2024. i sudi:

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Lade Draškić iz Zagreba broj Ovrvr-4403/19 u dijelu kojim je naloženo tuženiku u roku 8 dana isplatiti iznos od 973,99 eur sa zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

- na iznos od 51,26 EUR od 29. studenog 2017.,

- na iznos od 51,26 EUR od 28. prosinca 2017.,

- na iznos od 51,26 EUR od 27. siječnja 2018.,

- na iznos od 51,26 EUR od 27. veljače 2018.,

- na iznos od 51,26 EUR od 27. ožujka 2018.,

- na iznos od 51,26 EUR od 26. travnja 2018.,

- na iznos od 51,26 EUR od 29. svibnja 2018.,

- na iznos od 51,26 EUR od 27. lipnja 2018.,

- na iznos od 51,26 EUR od 25. srpnja 2018.,

- na iznos od 51,26 EUR od 25. kolovoza 2018.,

- na iznos od 51,26 EUR od 25. rujna 2018.,

- na iznos od 51,26 EUR od 26. listopada 2018.,

- na iznos od 51,26 EUR od 28. studenog 2018.,

- na iznos od 51,26 EUR od 22. prosinca 2018.,

- na iznos od 51,26 EUR od 24. siječnja 2019.,

- na iznos od 51,26 EUR od 28. veljače 2019.,

- na iznos od 51,26 EUR od 23. ožujka 2019.,

- na iznos od 51,26 EUR od 24. travnja 2019. i

- na iznos od 51,26 EUR od 21. svibnja 2019., pa do isplate po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, nadalje, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

II. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Bože Miletića iz Zagreba, Ovrvr-5197/20 od 19. listopada 2020., kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju u roku 8 dana iznos od 666,41 eur sa zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

- na iznos od 51,26 EUR od 25. lipnja 2019.,

- na iznos od 51,26 EUR od 23. srpnja 2019.,

- na iznos od 51,26 EUR od 24. kolovoza 2019.,

- na iznos od 51,26 EUR od 25. rujna 2019.,

- na iznos od 51,26 EUR od 25. listopada 2019.,

- na iznos od 51,26 EUR od 26. studenog 2019.,

- na iznos od 51,26 EUR od 21. prosinca 2019.,

- na iznos od 51,26 EUR od 25. siječnja 2020.,

- na iznos od 51,26 EUR od 26. veljače 2020.,

- na iznos od 51,26 EUR od 25. ožujka 2020.,

- na iznos od 51,26 EUR od 24. travnja 2020.,

- na iznos od 51,26 EUR od 22. svibnja 2020. i

- na iznos od 51,26 EUR od 25. lipnja 2020, pa do isplate po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, nadalje, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.367,94 eur u roku 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka za iznos od 291,79 eura.

V. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 316,36 eura.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Lade Draškić poslovni broj Ovrv-4403/19 od 15. srpnja 2019. kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju 973,99 eura sa zateznim kamatama na pojedinačno označene iznose u toj točki izreke, pa do isplate, te tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. Pod točkom II. presude ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Bože Miletića iz Zagreba poslovni broj Ovrv-5197/20 od 19. listopada 2020. kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 666,41 eur sa zateznim kamatama tekućim na pojedinačno označene iznose u toj točki izreke, te je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, dok je pod točkom III. naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 1.378,86 eura.

2. Protiv te presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje ZPP). Predlaže pobijanu presudu preinačiti sukladno žalbi, tužbeni zahtjev usvojiti uz obvezu tuženika da tužitelju naknadi parnični trošak kao i trošak žalbenog postupka.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od ukupno 1.640,40 eura sa zateznim kamatama na ime neplaćenih računa za tzv. fiksne troškove toplinske energije (trošak snage za proizvodnju toplinske energije, trošak snage za distribuciju toplinske energije, naknada za djelatnost opskrbe toplinskom energijom i naknada za djelatnost kupca toplinske energije) za razdoblje od listopada 2017. do travnja 2019., te za razdoblje od svibnja 2019. do svibnja 2020., i to za poslovni prostor vlasništvo tuženika a koji se nalazi u stambenoj zgradi u [adresa] do 21.

5. Ispitujući pobijanu presudu nisu nađene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti osnovom čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Na temelju provedenog dokaznog postupka kao nesporno je utvrđeno da je tužitelj ovlašten za pružanje usluge isporuke toplinske energije za stambenu zgradu u [adresa] do 21, temeljem Ugovora o potrošnji toplinske energije sklopljenog **.**.2014. sa krajnjim kupcima, po ovlaštenom predstavniku suvlasnika te zgrade (list 34 do 73 spisa – dalje u tekstu Ugovor), koji Ugovor tuženik nije potpisao, da je predmetni prostor u utuženom razdoblju bio odspojen iz toplinskog sustava, a da unatoč osobnom zahtjevu tuženika nije ponovo priključen, da je uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja (list 5 i 186 spisa) razvidno da je tuženik zaveden kao korisnik tužitelja pod šifrom [broj] za predmetni poslovni prostor, te da računi koji su ispostavljeni za naprijed zavedene fiksne troškove toplinske energije za utuženo razdoblje u utuženom iznosu nisu plaćeni, kao i da je u samoj Odluci o sklapanju ugovora o potrošnji toplinske energije (list 218-219 spisa) naznačena napomena da je tuženik i predmetni poslovni prostor isključen iz toplinske podstanice [adresa], dok tuženik osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Također je utvrđeno da je priključak poslovnog prostora na toplinski sistem bio odspojen od strane tužitelja, koji zaključak prvostupanjski sud temelji na zahtjevu tuženika upućenog tužitelju od 3. svibnja 2006. godine (list 99-100 spisa).

7. Budući da tuženik ne troši toplinsku energiju krivnjom tužitelja koji ga nije uključio u svoj sustav unatoč njegovom zahtjevu, niti je tuženik potpisao navedenu Odluku, odnosno Ugovor, prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj nema pravo obračunavati tuženiku niti fiksne troškove jer tuženik uopće nije korisnik tužitelja.

8. Kako tužitelj tuženiku nije isporučio toplinsku energiju tuženik nije u obvezi podmiriti nešto što nije dobio, sukladno načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 4. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05 u daljnjem tekstu: ZOO) te načelu jednake vrijednosti činidaba iz čl. 7. ZOO, prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj nije dokazao da je tuženik koristio uslugu tužitelja pa primjenom čl. 221.a ZPP odlučuje kao pod točkom I. i II. izreke prvostupanjske presude.

9. Ispitujući pobijanu presudu nisu nađene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti osnovom čl. 365. st. 2. ZPP.

10. Međutim, pogrešno prvostupanjski sud smatra da tuženik nije u obvezi platiti tzv. fiksne troškove toplinske energije, a koji se u konkretnom slučaju obzirom na priležeće račune odnose na trošak snage za proizvodnju toplinske energije, trošak snage za distribuciju toplinske energije, naknadu za djelatnosti opskrbe toplinskom energijom i naknadu za djelatnost kupca toplinske energije, a na to osnovano ukazuje žalba.

11. Postupak izdvajanja iz zajedničkog toplinskog sustava propisan je člankom 45. stavak 1. Zakona o tržištu toplinske energije (Narodne novine broj 80/13, 14/14, 102/14, 95/15 i 76/18 dalje u tekstu ZTTE). U stavku 2. istog članka propisano je da je isključenje zgrade/građevine iz toplinskog sustava moguće uz podnošenje zahtjeva ovlaštenog predstavnika suvlasnika, na temelju prethodno postignute suglasnosti svih krajnjih kupaca na zajedničkom mjerilu toplinske energije, za izdvajanje svih samostalnih uporabnih cjelina unutar zgrade/građevine te uz prethodnu suglasnost distributera i opskrbljivača toplinskom energijom. Dok je u stavku 3. istog članka propisano da je krajnji kupac iz stavka 1. ovoga članka dužan plaćati sve troškove osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu.

12. Ugovor o potrošnji toplinske energije s pravnom ili fizičkom osobom sklapa ovlašteni predstavnik suvlasnika i taj se ugovor smatra sklopljenim sa svim krajnjim kupcima unutar zgrade/građevine u smislu članka 11. stavak 5. ZTTE-a pa izdvajanjem samostalne stambene cjeline tuženika iz zajedničkog toplinskog sustava ugovor ne prestaje obvezivati tuženika, te se on i dalje smatra krajnjim kupcem u odnosu na tužitelja.

13. Pravilnikom o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju („Narodne novine“ broj 94/14., 27/15. i 124/15.; dalje: Pravilnik) propisano je da se ukupni troškovi toplinske energije sastoje od troškova za isporučenu toplinsku energiju i troškova priključne snage iz termoenergetske suglasnosti, a ako ona ne postoji, priključna snaga se utvrđuje na način propisan člankom 2. stavak 2. točka 3. Pravilnika. Zbog toga je sukladno članku 45. stavak 3. ZTTE-a tuženik kao krajnji kupac iz stavka 1. navedenog članka dužan plaćati sve troškove, osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu, imajući u vidu da je krajnji kupac iz stavka 1. onaj koji se na zajedničkom mjerilu toplinske energije izdvojio iz zajedničkog toplinskog sustava.

14. Po ocjeni ovog suda, tuženik i nakon izdvajanja iz zajedničkog toplinskog sustava ima zakonsku obvezu plaćati sve druge troškove u koje spada trošak snage i naknade vezane uz troškove isporuke toplinske energije za predmetnu stambenu zgradu, suvlasništvo tuženika. I sud Europske unije je u presudi EVN Bulgaria Toplofikacia (C-708/17 i C-725/17) od 5. prosinca 2019. presudio da se Direktivi 2011/83 o pravima potrošača i Direktivi 2005/19 o nepoštenoj i poslovnoj praksi ne protivi propis kojim se predviđa da su vlasnici stanova u zgradi u suvlasništvu priključenoj na mrežu područnog grijanja dužni doprinositi troškovima potrošnje toplinske energije zajedničkih dijelova i unutarnjih instalacija zgrade, iako pojedinačno nisu zatražili isporuku grijanja i ne koriste ga u svom stanu.

15. Budući je tužitelj sklopio prethodno navedeni Ugovor sa ovlaštenim predstavnikom suvlasnika predmetne stambene zgrade, te je u Odluci tuženik evidentiran kao krajnji kupac toplinske energije, to se sukladno čl. 11. st. 5. ZTTE-a smatra da je ugovor sklopljen i sa tuženikom, premda isti Ugovor nije potpisao, pa je tuženik kao krajnji kupac u smislu čl. 20. st. 1. i 2. Ugovora dužan plaćati sve troškove osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu, a i čl. 4. (alineja 4.) Ugovora o kupoprodaji predmetnog poslovnog prostora, tuženik se obvezao snositi sve troškove koji terete poslovni prostor pa tako i troškove grijanja.

16. Pri tome nije od utjecaja okolnost da je priključak poslovnog prostora na toplinski sistem odspojen bez zahtjeva tuženika, jer je isti u konkretnim okolnostima kad je faktički izdvojen iz toplinskog sustava, kao krajnji kupac, u smislu čl. 45. st. 3. ZTTE u obvezi plaćati sve troškove, osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu cjelinu (a što u konkretnom slučaju tužitelj od tuženika niti ne potražuje).

17. Kako je iz utuženih računa točno specificiranih po pojedinim stavkama u odnosu na vrstu, visinu, količinu i jediničnu cijenu razvidno da se isti odnose na ranije navedene troškove snage i naknade, koji nisu u svezi s troškovima isporučene toplinske energije za grijanje stana i tople vode, a koji i prema utvrđenju prvostupanjskog suda nesporno nisu plaćeni, to je tuženik dužan iste platiti, pa je pobijanu odluku valjalo preinačiti i odlučiti kao pod točkom I. i II. izreke ove presude.

18. Budući je tužitelj u cijelosti uspio s tužbenim zahtjevom to je sukladno čl. 166. st. 2. ZPP odlučeno i o cjelokupnom trošku postupka.

19. Stoga tužitelj sukladno čl. 154. st. 1. ZPP ima pravo na naknadu učinjenih troškova uz primjenu čl. 155. ZPP te primjenu važeće odvjetničke Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23 - dalje u tekstu Tarifa).

20. Stoga tužitelj ima pravo naknade troška zastupanja po odvjetniku na četiri glavne rasprave na kojima se raspravlja o glavnoj stvari (rasprava održana 9. travnja 2021., 3. listopada 2023., 8. siječnja 2024. i 12. rujna 2024.) po Tbr. 9/1 Tarife u iznosu od ukupno 400 bodova, trošak pristupa na raspravu 13. siječnja 2021. koja je odgođena prije početka rasprave (Tbr. 9/2 Tarife) u iznosu od 25 bodova, te trošak pristupa na ročište za objavu presude (Tbr. 9/3 Tarife) u iznosu od 25 bodova, dok neosnovano je zatražen trošak zastupanja na raspravi od 9. prosinca 2020. jer na tu raspravu nije pristupio. Nadalje, ima pravo na naknadu troška sastava obrazloženih podnesaka od 4. prosinca 2019. i 14. listopada 2021. kojima je odgovoreno na prigovor ovršenika na rješenja o ovrsi, kao i sastav obrazloženog podneska od 16. travnja 2021. kojim se očitovao na podnesak tuženika i dostavio presude EU, za svaki po 100 bodova, dok u odnosu na podnesak od 28. travnja 2022. kojim dostavlja adresu svjedoka, te podnesak od 24. svibnja 2023. kojim obavještava sud o novom punomoćniku i traži uvid u spis, po svom sadržaju predstavljaju podneske iz Tbr. 8/4 Tarife pa za svaki od tih podnesaka ima pravo na trošak u iznosu od 25 bodova. Tužitelj nema pravo na zatraženi trošak sastava podneska od 31. prosinca 2020. kojim se očitovao na podnesak tuženika jer se na isto mogao očitovati na raspravi zakazanoj za 13. siječanj 2021., a nema pravo niti u odnosu na podnesak od 26. studenog 2019. kojim dostavlja punomoć, jer je punomoć mogao dostaviti i bez tog podneska, pa su navedeni podnesci bili nepotrebni za vođenje postupka. Stoga tužitelj za sve naprijed navedeno ima pravo naknade troška u iznosu od 825 bodova, odnosno trošak u iznosu od 1.650,00 eura što sa pdv iznosi 2.062,50 eura.

21. Tužitelj ima pravo i na zatraženi trošak nastao u dijelu parničnog postupka i to za sastav dva ovršna prijedloga, što po Tbr. 11 Tarife za svaki iznosi po 100 bodova. Kako je vrijednost boda 2,00 eura, taj trošak iznosio bi 200,00 eura za svaki ovršni prijedlog. Međutim kako tužitelj u ovršnim prijedlozima potražuje taj trošak u iznosu od 750,00 kuna (99,54 eur[1] ), to obzirom da sud odlučuje u granicama postavljenog zahtjeva tužitelja, za sastav ovršnih prijedloga pripada mu trošak u ukupnom iznosu od 199,08 eur. Tužitelj ima pravo i na trošak javnobilježničke naknada sukladno čl. 5. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine broj 9/21, 18/22 i 154/22 – dalje u tekstu Pravilnik), a što iznosi 20,00 eura za svaki, dok nema pravo na zatraženi trošak dostave javnog bilježnika, jer po čl. 6. st. 1. Pravilnika javnih bilježnik ima pravo naknade troška u iznosu od 25,00 kuna za svakog drugog i slijedećeg ovršenika.

22. Stoga tužitelj ima pravo na ukupni trošak nastao u ovrsi, u iznosu od 239,08 eura, kao i pravo na naknadu troška plaćene sudske pristojbe na presudu u iznosu od 66,36 eura.

23. Slijedom iznesenog tužitelju je valjalo dosuditi ukupni parnični trošak u iznosu od 2.367,94 eur (točka III. izreke ove presude), dok je njegov zahtjev za naknadu troška parničnog postupka odbijen za 291,79 eur (točka IV: izreke).

24. Stoga je temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP odlučeno kao pod točkama I. -IV. izreke.

25. Budući je tužitelj sa žalbom u cijelosti uspio ima pravo na naknadu troška žalbe sukladno Tbr. 10/1 Tarife što iznosi 250,00 eura ukupno, međutim kako je tužitelj taj trošak zatražio u iznosu od 200,00 eura, valjalo mu je priznati trošak u zatraženom iznosu, kao i trošak plaćene sudske pristojbe na žalbu, što ukupno iznosi 316,36 eura (točka V. izreke ove presude).

U Zagrebu 1. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Sabina Dugonjić