Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-184/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Mirele Mijoč Kramar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Stalna služba u Sesvetama, protiv tuženika RB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Dejanu Đeriću, odvjetniku u Bjelovaru, Strossmayerova 7, radi stjecanja bez osnove, odlučujući o žalbi tužiteljice i o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu, poslovni broj P-496/2021-27 od 18. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 1. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu, poslovni broj P-496/2021-27 od 18. prosinca 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I., II. i III. izreke.

II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu, poslovni broj P-496/2021-27 od 18. prosinca 2024. u pobijanom dijelu pod točkom V. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 768,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 18. prosinca 2024. do isplate i u dijelu u kojem zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka nije prihvaćen, te se u tom dijelu sudi:

Svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.

III. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu, poslovni broj P-496/2021-27 od 18. prosinca 2024. u pobijanom dijelu pod točkom V. izreke u dijelu u kojem zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka nije prihvaćen za iznos od 3.582,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 18. prosinca 2024. do isplate.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.

V. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 625,00 eura.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da na dan 7. travnja 2022. postoji tražbina tužiteljice prema tuženiku u iznosu od 42.594,53 eura sa zateznim kamatama tekućim od 7. travnja 2022. do isplate (točka I. izreke), te da na dan 7. travnja 2022. postoji tražbina tuženika prema tužiteljici u iznosu od 17.777,99 eura sa zateznim kamatama tekućim od 07. travnja 2022. do isplate (točka II. izreke). Također, prebijene su utvrđene tražbine tužiteljice i tuženika iz točke I. i II. izreke, te je naloženo tuženiku da na ime razlike tražbine tužiteljice koja je preostala nakon izvršenog prijeboja isplati tužiteljici iznos od 24.816,54 eura sa zateznim kamatama tekućim za razdoblje od 7. travnja 2022. do isplate (točka III. izreke).

Tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen je za iznos od 17.777,99 eura sa zateznim kamatama tekućim od 7. travnja 2022. do isplate (točka III. izreke), te je naloženo tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 768,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 18. prosinca 2024. do isplate (točka V. izreke).

2. Protiv točke I., II. i III izreke presude i odluke o troškovima parničnog postupka žalbu je podnio tuženik iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), te predlaže presudu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, odnosno podredno, istu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti.

3. Žalbu protiv odluke o troškovima parničnog postupka u dijelu u kojem njezin zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka nije prihvaćen za iznos od 3.582,00 eura podnijela je i tužiteljica također iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. ZPP s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači, odnosno podredno da se ista u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati sud prvog stupnja na ponovni postupak.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana, dok je žalba tužiteljice neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom temeljem stjecanja bez osnove.

6. Sud prvog stupnja je u prvostupanjskom postupku u bitnome utvrdio:

- da je presudom Općinskog suda u Vrbovcu posl. broj P-449/10 od 25. travnja 2014., djelomično potvrđenom i preinačenom presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici posl. broj Gžr-72/14 od 15. listopada 2014. tužiteljici (u tom postupku tuženici) naloženo da tuženiku (u tom postupku tužitelju) isplati bruto iznos od 204.175,53 kn sa pripadajućim zateznim kamatama i troškovima parničnog postupka,

- da je tuženik tražbinu dosuđenu u tom trenutku pravomoćnom presudom Općinskog suda u Vrbovcu posl. broj P-449/10 od 25. travnja 2014. naplatio od tužiteljice u postupku izravne naplate,

- da su rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. broj Revr-1606/15 od 21. prosinca 2016. ukinute presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici posl. broj Gžr- 72/14 od 15. listopada 2014. i presuda Općinskog suda u Vrbovcu posl. broj P-

449/10 od 25. travnja 2014.,

- da je nakon ukidne revizijske odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske u ponovljenom postupku presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici posl. broj Pr- 22/2020 od 19. veljače 2021., djelomično potvrđenom i preinačenom presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici posl. broj Gž R-3/2021 od 4. svibnja 2021., naloženo tužiteljici (u tom postupku tuženici) da tuženiku (u tom postupku tužitelju) isplati bruto iznos od 102.027,23 kn sa pripadajućim zateznim kamatama i troškovima parničnog postupka,

- da na dan 7. travnja 2022. postoji tražbina tužiteljice prema tuženiku u iznosu od 42.594,53 eura sa zateznim kamatama tekućim od 7. travnja 2022. do isplate s osnove stjecanja bez osnove,

- da na dan 7. travnja 2022. postoji tražbina tuženika prema tužiteljici u iznosu od 17.777,99 eura sa zateznim kamatama tekućim od 7. travnja 2022. do isplate, s osnove razlike plaće.

7. Na temelju takvih utvrđenja suda prvog stupnja je prihvaćajući tuženikov prigovor radi prebijanja prebio utvrđene tražbine tužiteljice i tuženika, te je primjenom odredbe čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje: ZOO) naložio tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 24.815,54 eura, dok je tužbeni zahtjev tužiteljice odbio za iznos od 17.777,99 eura.

8. Tuženik osporava dosuđujući dio pobijane presude ističući u žalbi da vraćanje iznosa kojeg je naplatio od tužiteljice predstavlja povredu njegovog prava na mirno uživanje vlasništva jer je pravomoćno utvrđena i ovršno naplaćena plaća postala njegovo vlasništvo, te ističe da je imao legitimna očekivanja da će to vlasništvo moći mirno uživati.

9. Međutim, takvi žalbeni navodi tuženika su neosnovani. U odnosu na žalbene navode tužitelja koji se odnose na legitimna očekivanja potrebno je navesti da se ne može reći da pojedinac ima dovoljno utvrđeno potraživanje koje predstavlja "vlasništvo" u smislu članka 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", br. 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - ispravak, 14/02, 1/06, 2/10, 13/17 – dalje: Konvencija) kada postoji spor o točnom tumačenju i primjeni domaćeg prava i kad se o pitanju, je li ispunio zakonske uvjete, odlučuje u sudskom postupku (tako i u odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-5926/2022 od 20. rujna 2023., toč. 13.1; U-III- 444/2017 od 1. travnja 2020. toč. 53. - 53.3. i U-III-3260/2019 od 15. travnja 2020.).

10. U konkretnom slučaju, predmet spora u predmetu koji se između tuženika i tužiteljice pred Općinskim sudom u Vrbovcu vodio pod posl. brojem P-449/10 je bio radni spor u kojem je bilo dopušteno izjavljivanje revizije. Tuženik je u tom postupku bio zastupan po odvjetniku te je znao da je suprotna strana podnijela reviziju i da Vrhovni sud Republike Hrvatske ima ovlaštenje po toj reviziji preinačiti nižestupanjske odluke ako smatra da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili pravo. U tom smislu potrebno je i navesti da iz obrazloženja revizijske odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. broj Revr-1606/15 od 21. prosinca 2016. proizlazi da se ista temelji na pravnom shvaćanju koji je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo u odluci broj Revr-753/09 od 17. studenog 2009. Prvostupanjska, kasnije revizijskom odlukom ukinuta, presuda Općinskog suda u Vrbovcu posl. broj P-449/10 donijeta je 25. travnja 2014. dakle, pet godina nakon donošenja odluke u predmetu Revr-753/09 na kojoj se temelji ukidna revizijska odluka broj Revr-1606/15. Imajući u vidu da su pravna shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske na kojima se temelji ukidna odluka zauzeta prije donošenja, ne samo revizijske odluke broj Revr-1606/15, već i prvostupanjske odluke, ne može prihvatiti stajalište tuženika da je stekao legitimna očekivanja da će moći zadržati iznos naplaćen u postupku izravne naplate na temelju u tom trenutku pravomoćne presude, te da će u slučaju ukidanja odluke u revizijskom postupku moći zadržati naplaćeni iznos. Stoga su neosnovani žalbeni navodi tuženika kojima ističe da je sud prvog stupnja zbog postojanja njegovih legitimnih očekivanja i konvencijskog prava na mirno uživanje vlasništva tužbeni zahtjev tužiteljice trebao u cijelosti odbiti.

11. Nisu osnovani niti žalbeni navodi tuženika kojima osporava odluku o zateznim kamatama. Naime, sud prvog stupnja je međusobne tražbine tužiteljice i tuženika utvrdio na dan 7. travnja 2022. Tuženik se u odnosu na plaćanje tražbine koja je preostala nakon prebijanja od tog dana nedvojbeno nalazi u zakašnjenju tako da je pravilna i oduka suda prvog stupnja koja se odnosi na zatezne kamate. U tom smislu neosnovano tuženik u žalbi ističe da mu je plaćanjem zateznih kamata nametnut prekomjerni teret jer je tuženik osporavanjem tužbenog zahtjeva tužiteljice morao biti svjestan da će u slučaju gubitka spora tužiteljici morati platiti i zatezne kamate.

12. Sud prvog stupnja je dakle, u odnosu na glavnu stvar u prvostupanjskom postupku pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje tako da nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP. Na takvo, pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 1111. st. 1. ZOO kada je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično prihvatio. Nije stoga ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP kojeg u žalbi također ističe tuženik. Pritom sud prvog stupnja nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

13. Međutim, iako je sud pravog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo u odnosu na glavnu stvar, isto nije pravilno primijenio prilikom donošenja odluke o troškovima parničnog postupka, te su u tom dijelu žalbeni navodi tuženika osnovani.

14. Naime, u konkretnom slučaju utvrđeno je postojanje tužiteljice prema tuženiku u iznosu od 42.594,53 eura, te je tužbeni zahtjev prihvaćen za iznos od 24.816,54 eura. Međutim, s druge strane, utvrđeno je i postojanje tražbine tuženika prema tužiteljici u iznosu od 17.777,99 eura, te je tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen za iznos od 17.777,99 eura. Imajući u vidu navedeni djelomični uspjeh stranaka u sporu i da su obje stranke uspjele sa osnovom svih zahtjeva koje su istaknuli u postupku, ocjena je ovog suda da su tužiteljica i tuženik u parnici uspjeli u približno jednakim dijelovima, te da su stoga ispunjene pretpostavke za primjenu odredbe čl. 154. st. 4. ZPP prema kojoj sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. Dakle, sud prvog stupnja je pogrešno primijenio materijalno pravo i odredbu čl. 154. st. 2. ZPP kada je naložio tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 768,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama, pa je u tom dijelu žalba tuženika osnovana.

15. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je, temeljem čl. 370. toč. 3. ZPP, preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkom V. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 768,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama i u dijelu u kojem zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka nije prihvaćen, te u tom dijelu odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

16. S druge strane, žalba tužiteljice kojom pobija točku V. izreke u dijelu u kojem zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka nije prihvaćen za iznos od 3.582,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama je neosnovana, pa je u tom dijelu istu, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.

17. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi nastali izjavljivanjem pravnog lijeka jer se sa žalbom uspio samo u odnosu na odluku o troškovima parničnog postupka čime je sa istom uspio u razmjerno neznatnom dijelu (čl. 154. st. 5. ZPP u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP).

18. Tužiteljici nisu dosuđeni troškovi nastali izjavljivanjem pravnog lijeka jer njezina žalba nije bila osnovana (čl. 154. st. 1. ZPP u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP).

19. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 1. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Vesna Žulj