REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2616/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, te Darka Milkovića, mr.sc. FC, i mr. sc. Dražena Jakovine, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Dom zdravlja Splitsko-dalmatinske županije, Split, Kavanjinova br. 2, OIB: 04847852112, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Mijoč & Bakić d.o.o. iz Splita, protiv tuženice DC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Lubina i Čutura j. t. d. iz Splita, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Gž R-116/2024-2 od 23. siječnja 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr- 228/2019-51 od 27. rujna 2024., u sjednici održanoj 1. srpnja 2025.,
r i j e š i o j e:
Tužitelju se dopušta podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Gž R-116/2024-2 od 23. siječnja 2025., u odnosu na odluku o troškovima sadržanoj u toj presudi, u odnosu na pitanja:
1. „Priznaje li se tužitelju pravo na naknadu troškova vještačenja koji je bio nužan za donošenje presude, bez obzir na omjer uspjeha koji je tužitelj ostvario u sporu?“
2. „Je li pravilna odluka suda kojom se tužitelju u parnici ne dosuđuje predujmljeni trošak financijsko-knjigovodstvenog vještačenja koje je bilo nužno za utvrđenje visine potraživanja koje sud dosuđuje tužitelju, a visina kojeg je utvrđena upravo provedenim financijskim vještačenjem?“.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Gž R-116/2024-2 od 23. siječnja 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-228/2019-51 od 27. rujna 2024., u odnosu na odluku o troškovima postupka, te je u prijedlogu postavio više pravnih pitanja, između kojih i pitanja navedena u izreci ovog rješenja, smatrajući ih važnim za pravilnost primjene materijalnog prava u ovoj pravnoj stvari i za ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, a kao razloge važnosti navedenim pitanjima pozvao se na više odluka županijskih sudova u kojima je izneseno pravno shvaćanje suprotno shvaćanju iznesenom u pobijanoj odluci, te na odluku revizijskog suda broj Rev-246/2022-2 od 3. svibnja 2023., u kojoj je izneseno pravno shvaćanje prema kojem:
„16. U situaciji kad je vještačenje provedeno radi utvrđenja činjenica po više pravnih osnova, a tužitelj u parnici uspije sa zahtjevom na temelju neke od osnova, tužitelj ima pravo na naknadu troškova vještačenja razmjerno uspjehu u parnici prema pojedinoj osnovi. Međutim, ako se zahtjev tužitelja temelji samo na jednoj osnovi, ali u visini tužbeni zahtjev nije prihvaćen u cijelosti, tada prema ustaljenoj praksi ovog suda, tužitelj ima pravo na naknadu troškova vještačenja u cijelosti, kao troškova potrebnih za vođenje parnice.“
2. Pozivom na odredbu čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), prijedlog je utemeljen i na tvrdnji da su mu u postupku provedenom pred drugostupanjskim sudom povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98 - službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - službeni pročišćeni tekst, 76/10, 55/01 - službeni pročišćeni tekst, 5/14, 85/10 - službeni pročišćeni tekst - dalje u tekstu: Ustav RH) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17 – dalje: Konvencija), i to prava na pravično suđenje (pravo na obrazloženu sudsku odluku) iz čl. 29. st. 1.Ustava RH i čl. 6. st.1. Konvencije.
3. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
4. Prijedlog je osnovan.
5. Predmet tužbenog zahtjeva tužitelja je naknada štete.
6. Prvostupanjski je sud je prihvatio dio tužbenog zahtjeva tužitelja (137.314,01 eura), a dio istog (194.493,02 eura) odbio, te je tužitelju dosudio troškove postupka razmjerno uspjehu u sporu, u iznosu od 55.315,40 eura, uračunavajući u taj iznos i troškove provedenog vještačenja, a drugostupanjski sud je preinačio odluku o troškovima postupka na način da je odredio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
7. Tužitelj u prijedlogu, između ostalog, navodi da odluka drugostupanjskog suda odstupa od navedene prakse revizijskog suda, odnosno ista je sasvim protivna sudskoj praksi i dovodi do nejedinstvene primjene prava i stvaranje neravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
8. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP-a, revizijski sud je utvrdio da su u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno postavljena pravna pitanja, navedeno u izreci ovog rješenja, i da su za ta pitanja izneseni odgovarajući razlozi njihove važnosti, jer izneseno pravno shvaćanje u pobijanoj drugostupanjskoj odluci odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda iznesenog u citiranoj odluci broj Rev- 246/2022-2 od 3. svibnja 2023 i dr.
9. Slijedom iznesenog je na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. u vezi s čl. 389.b st. 3. ZPP-a valjalo riješiti kao u izreci.
Zagreb, 1. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća
Marina Paulić
