Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1996/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sabine Dugonjić, kao predsjednika vijeća, Josipa Grubišića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vedrana Medakovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Ana-Mariji Gospočić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika ŠL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Petru Ćubeli, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 802/2020-40 od 20. veljače 2025., u sjednici vijeća dana 1. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-802/2020-40 od 20. veljače 2025.

II Odbija se zahtjev tuženika za dosuđenje troškova postupka povodom žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod toč. I izreke nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 13.071,89 eura sa zateznom kamatom tekućom na iznos od 12.173,37 eura od 12. veljače 2019., a 898,52 eura od 19. listopada 2020. do isplate, a pod toč. II i parnični trošak u iznosu od 3.570,83 eura sa zateznom kamatom tekućom od 20. veljače 2025. do isplate.

2. Protiv navedene presude žalbu podnosi tuženik iz žalbenih razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava navedenih u čl. 353. st. 1.353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19-dalje: ZPP), sa prijedlogom da se ista odluka preinači u smislu žalbenih navoda, odnosno da se ista ukine i predmet vrati na ponovno suđenje uz naknadu troškova postupka povodom žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Pobijana odluka sadržava razloge o odlučnim činjenicama i u istoj nema proturječnosti, pa prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu pravila postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, niti bilo koju drugu bitnu povredu pravila postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Predmet spora jest tvrdnja tužitelja kako su stranke zajedno s VL bile jamci korisniku kredita koji da je brisan iz sudskog registra te su dana 13. travnja 2018. tužitelj i kreditor sklopili Sporazum o iskupu instrumenata osiguranja na iznos od 334.800,00 kuna (45.000,00 eura), koji Sporazum je raskinut zbog neispunjenja obveza u ugovorenom roku a tužitelj je s bankom 04. siječnja 2019. zaključio novi Sporazum o iskupu instrumenata osiguranja i preuzeo isplatu iznosa od 334.800,00 kuna umanjeno za iznos koji je do tada uplaćen iz blokade računa tužitelja, odnosno tužitelj se obvezao najkasnije do 31. ožujka 2019. isplatiti iznos od 262.361,42 kune. Navedenu obvezu je tužitelj u cijelosti izvršio te je potraživanje kreditora zatvoreno, tako da je kreditor otpustio preostali dio svog potraživanja i vratio sve instrumente osiguranja tužitelju i drugim sudionicima u kreditu a tužitelj tvrdi kako je kao jamac platac podmirio u cijelosti dugovanje prema vjerovniku Zagrebačka banka d.d., te je i VL svoju trećinu duga regresirao tužitelju, ali da tuženik nije. Tuženik pak tvrdi kako je tužitelj protivno dogovoru i bez znanja tuženika otkupio instrumente osiguranja, te u cijelosti izvršio obvezu po predmetnom kreditu, te je tužitelj izigrao dogovor koji je imao s tuženikom, te bez njegovog znanja otkupio po znatno nižoj cijeni instrumente osiguranja i istog doveo u nepovoljan položaj.

6. U žalbi tuženik tvrdi kako je tužitelj isplatio iznos koji je naveden 262.361,42 HRK (34.821,34 EUR) a od tuženika potražuje plaćanje iznosa od 13.071,89 EUR sa pripadajućim kamatama a koji iznos je veći od 1/3 dijela ukupno plaćenog iznosa (34.821,34 EUR). Tuženik nije bio suglasan da se za iznos koji je tužitelj dogovorio sa kreditorom (ZAGREBAČKA BANKA) iskupljuju sredstva osiguranja te je protivno volji i bez odobrenja tuženika tužitelj samoinicijativno iskupio sredstva osiguranja od kreditora za iznos na koji tuženik nije pristao i nije znao za njega te smatra kako je bilo moguće dogovoriti financijski povoljniji aranžman sa kreditorom te da je u tome dijelu zahtjev u odnosu na tuženika neosnovan. Konačno, nepravilna je i odluka o troškovima postupka budući da je prvostupanjski sud troškove tužitelju sudio za pojedinu radnju po 250 bodova iako je vrijednost predmeta spora 13.071,89 EUR / 98.490,15 HRK a za koje radnje se ima obračunati nagrada u iznosu od po 100 bodova, pri čemu da je troškove trebalo obračunati prema Tarifi koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja pojedine radnje.

7. No, pravilno sud prvog stupnja utvrđuje, koja utvrđenja niti navodima žalbe nisu dovedena u pitanje, kako je po provedenom dokaznom postupku utvrđena osnovanost zahtjeva.

8. Ugovorom o dugoročnom kreditu za financiranje trajnih obrtnih sredstava broj 3224611062 od 29. kolovoza 2011. utvrđeno je da su isti sklopili Zagrebačka banka d.d. kao kreditor i Inter Farm d.o.o. kao korisnik kredita, te tuženik kao jamac 1, tužitelj kao jamac 2 i VL kao jamac 3, dana 29. kolovoza 2011. za iznos kunske protuvrijednosti od 79.150,00 EUR, odnosno 591.295,85 kn, na 36 mjeseci i promjenjivu kamatnu stopu s početkom 1. listopada 2011., tako da je na dan 31. prosinca 2017. ukupno dugovanje po Ugovoru o namjenskom kreditu broj 3224611062 iznosilo 846.662,54 kn.

9. Banka je od 1. siječnja do 31. ožujka 2018. putem blokade računa sudionika u kreditnom odnosu banka naplatila iznos od 20.935,27 kn, a tužitelj se obvezao izvršiti uplatu u ukupnom iznosu od 334.800,00 kn, koji se umanjuje za iznos naplaćen putem blokade tijekom 2018., najkasnije do 15. svibnja 2018., a banka da će ostatak duga u iznosu od 511.822,54 kn, po izvršenoj uplati tužitelja otpustiti. No, Sporazumom o iskupu instrumenata osiguranja od 04. siječnja 2019. utvrđeno je na dan 30. studenoga 2018. ukupno dugovanje po Ugovoru o namjenskom kreditu broj 3224611062 od 795.609,37 kn, a od 1. siječnja do 30. studenoga 2018. putem blokade računa sudionika u kreditnom odnosu banka je naplatila iznos od 72.438,58 kn, te se tužitelj obvezao izvršiti uplatu u iznosu od 262.361,42 kn najkasnije do 31. ožujka 2019. i to uplatom iznosa od 15.000,00 EUR kao i uplatom preostalog iznosa iz gotovinskog kredita, pa ukoliko se izvrše plaćanja kako je navedeno banka se obvezuje izvršiti otpust preostalog potraživanja.

10. Banka i tužitelju zaključuju Ugovor o gotovinskom nenamjenskom kreditu broj: 32661808819 od 28. siječnja 2019. te je istim ugovoreno kako je iznos kredita u otplati 222.000,00 kuna s rokom otplate od 120 mjeseci sa fiksnom kamatnom stopom od 5.95% godišnje pa je konačno financijskim vještačenjem utvrđeno kako prema ugovoru o dugoročnom kreditu za financiranje trajnih obrtnih sredstava između Zagrebačke banke i Inter Farm d.o.o. broj 3224611062 iznos kredita u otplati je kunska protuvrijednost od 79.150,00 EUR, odnosno 591.295,85 kn, obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke (u daljnjem tekstu HNB) na dan stavljanja kredita u otplatu (1. rujna 2011.), a sporazumom o iskupu instrumenata osiguranja sklopljenom između Zagrebačke banke d.d. i tužitelja dana 13. travnja 2018. umanjeno je dugovanje po kreditu broj 3224611062 za iznos od 511.822,54 kn, te je preostalo dugovanje iznosilo 334.800,00 kn, dok u razdoblju od 1. siječnja do 30. studenoga 2018. putem blokade računa sudionika u kreditnom odnosu banka je naplatila iznos od 72.438,58 kn, i to od tužitelja ukupan iznos od 49.496,18 kn, a od tuženika ukupan iznos od 14.753,30 kn, te od VL ukupan iznos od 8.189,10 kn.

11. Tužitelj je 12. veljače 2019. izvršio uplatu u ukupnom iznosu od 33.346,53 EUR od čega 14.986,78 EUR, odnosno 111.000,00 kn uplatom u poslovnici, te 18.359,75 EUR, odnosno 135.982,05 kn prijenosom s kredita broj 3266180819, a banka je izvršila otpis preostalog potraživanja dana 27. veljače 2019. u iznosu od 71.212,76 EUR. Ugovorom o gotovinskom nenamjenskom kreditu broj 3266180819 iznos kredita u otplati bio je 222.000,00 kn, a kredit je u cijelosti otplaćen 19. listopada 2020.

12. Temeljem provedenih dokaza pravilno je sud prvog stupnja utvrdio kako su tužitelj, tuženik i VL bili jamci za kredit kojeg je INTER FARM d.o.o. podignula kod Zagrebačke banke d.d., a koja tvrtka isti nije otplatila jer je brisana iz sudskog registra pa je isti otplaćen djelomično prijenosom sredstava s računa jamaca, a većim dijelom je isti otplatio tužitelj kao jamac.

13. Pravilno sud u takvoj situaciji primjenjuje čl. 125. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO) prema kojoj odredbi-kada ima više jamaca, pa jedan od njih podmiri dospjelu tražbinu, on ima pravo zahtijevati od ostalih jamaca da mu svaki naknadi dio koji pada na njega, što prema nalazu vještaka iznosi 13.071,89 eura, dok tuženik nije dokazao svoje tvrdnje o tome kako bi uspio isposlovati povoljnije uvjete otplate. Tužitelj stoga pravilno traži otplatu 13.071,89 eura sa zateznom kamatom tekućom na iznos od 12.173,37 eura od 12. veljače 2019. (dan kada je tužitelj podmirio predmetno dugovanje) do isplate i na iznos od 898,52 eura od 19. listopada 2020. (dan kada je tužitelj otplatio kredit na temelju kojeg je podmirio predmetno dugovanje), pa nije u pravu tuženik kada tvrdi da mu je naloženo platiti više, jer se radi o ukupnom iznosu koji je obračunat različitim načinima uplate tužitelja a ne samo gotovinskom uplatom u poslovnici.

14. Ovo stoga što je prema nalazu vještaka banka od 1. siječnja do 30. studenoga 2018. putem blokade računa sudionika u kreditnom odnosu banka je naplatila iznos od 72.438,58 kn, i to od tužitelja ukupan iznos od 49.496,18 kn (6.569,27 eur), a od tuženika ukupan iznos od 14.753,30 kn (1.958,05 eur), te od VL ukupan iznos od 8.189,10 kn a potom je tužitelj 12. veljače 2019. izvršio uplatu u ukupnom iznosu od 33.346,53 EUR pa je dakle ukupno tužitelj platio 40.005,80 eur od čega je trećina 13.335,26 eur što je svakako više od iznosa koji je ovdje dosuđen.

15. Neosnovani su i navodi žalbe o nepravilnom obračunu parničnog troška, jer prema Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23) za vrijednost predmeta spora do 13.272,00 eur vrijednost radnje je 100 bodova a iznad 13.272,01 eur je 250 bodova, ali tužitelj je u početku tužbom tražio 21.896,00 eur prije konačnog obračuna kojeg je sačinio vještak, tako da je potom pravilno zahtjev usklađen na vrijednost predmeta spora u skladu sa nalazom vještaka, te je pravilno dosuđena nagrada prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja pojedine radnje, a prema Tbr. 52. st. 3. Tarife kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

16. Stoga je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP valjalo podnesenu žalbu odbiti i odlučiti kao u izreci te potvrditi njome pobijanu odluku.

U Zagrebu 1. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Sabina Dugonjić