REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4014/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice JCŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Marina Matković, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika JC, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Draška Krajina, odvjetnica u Trogiru, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv odluke o parničnom trošku sadržane u presudi Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2224/2024-2 od 21. svibnja 2024., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru poslovni broj Pn-347/2022-22 od 2. veljače 2024., u sjednici održanoj 1. srpnja 2025.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv odluka o parničnom trošku sadržane u presudi Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2224/2024- 2 od 21. svibnja 2024., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru poslovni broj Pn-347/2022-22 od 2. veljače 2024. Prijedlog je utemeljen na odredbi članka 385.a stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) i tvrdnji o povredi temeljnih ljudskih prava na pravično suđenje i mirno uživanje imovine koja je, prema tvrdnji podnositeljice, posljedica „osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava“ kod odlučivanja o parničnom trošku, konkretno odbijanjem zahtjeva tužiteljice za naknadom parničnog troška u iznosu od 2.558,75 EUR.
2. Tuženik nije odgovorio na prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije.
3. Prema odredbi članka 385.a stavka 2. ZPP, Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.
4. Prema ocjeni revizijskog suda, tužiteljica navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinila vjerojatnim da su joj tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka povrijeđena temeljna ljudska pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17 - dalje: EKLJP) i člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 2/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav RH), kao ni pravo na mirno uživanje imovine zajamčeno odredbom članka 48. Ustava RH odnosno člankom 1. Protokola 1. uz EKLJP.
5. Kod odlučivanja o parničnom trošku cijelog postupka pobijanom je presudom uzeto u obzir da je tužiteljica u tužbi zatražila naknadu štete u iznosu od 10.588,62 EUR. Potom je tužbenim zahtjevom od 31. siječnja 2017. zatražila naknadu štete u iznosu od 6.859,11 EUR, da bi tužbenim zahtjevom od 16. prosinca 2020. zatražila naknadu štete ponovno u iznosu od 10.588,62 EUR. Sud prvog stupnja odbio je zahtjev tužiteljice za naknadu štete u iznos od 5.379,91 EUR presudom od 1. travnja 2022. koja je u tom dijelu postala pravomoćna. Tužbenim zahtjevom od 10. srpnja 2023. tužiteljica je zatražila naknadu štete u ukupnom iznosu od 5.357,35 EUR, a pobijanom joj je presudom dosuđen iznos od 3.464,07 EUR. U takvim je okolnostima tužiteljici po osnovi parničnog troška, a u primjeni odredbe članka 154. stavka 4. ZPP, dosuđen iznos od 700,77 EUR (s pripadajućim kamatama) koji se odnosi na troškove vještačenja provedenih u postupku, dok je odbijen njezin zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.558,75 EUR, a odbijeni su i zahtjevi tuženika za naknadom troška čime je riješeno da svaka stranka snosi svoj trošak zastupanja po punomoćniku. Sud je takvu odluku opravdao razlozima „pravičnosti, te poštenog i razumnog pristupa“ cijeneći da je tuženik prouzročio vođenje ovog postupka i nastanak troškova u postupku, a imajući na umu kako kvalitativni (tužiteljica je suodgovorna za nastanak štete u opsegu od 10%), tako i naprijed spomenuti kvantitativni uspjeh stranaka u parnici.
6. Prema ocjeni revizijskog suda, pobijana odluka u okolnostima konkretnog slučaja udovoljava standardima prava na pristup sudu kao aspektu prava na pravično suđenje koje je zajamčeno člankom 6. stavkom 1. EKLJP i člankom 29. stavkom 1. Ustava RH, a koja u bitnom osigurava temeljna procesna jamstva, jednako kao što udovoljava i standardima prava na vlasništvo (mirno uživanje imovine). Iznos troškova postupka koji je tužiteljici dosuđen, promatran u svjetlu opisanih okolnosti, kao i dani razlozi za odluku o trošku, ne ukazuje da je tužiteljici bilo ugroženo pravo na pristup sudu posebno stoga što se ne radi o postupku u kojem tužiteljica kao stranka nije mogla, makar okvirno, predvidjeti svoje izglede za uspjeh, primjerice i putem pretprocesnog troška vještačenja zadobivenih ozljeda koje su povod tužbi.
7. U takvim okolnostima, prema ocjeni revizijskog suda, sadržaj prijedloga ni njegovi prilozi ne upućuju na vjerojatnost povrede prava tužiteljice na pravično suđenje i mirno uživanje vlasništva, pa se intervencijom u nižestupanjske presude ne bi ostvarila javna funkcija revizije po dopuštenju koja se sastoji u osiguranju jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
8. Stoga je na temelju odredbe članka 389.a stavaka 4. i 5. ZPP, valjalo odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije i riješiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 1. srpnja 2025.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
