REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2334/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića, člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić, članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Mario Perica, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., OIB: 02535697732, Zagreb, Radnička cesta 50, kojeg zastupa punomoćnica Maja Čuljak, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću broj Gž-51/2025-5 od 28. veljače 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-1909/2023-44 od 29. listopada 2024., u sjednici održanoj 1. srpnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na naznačena pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije temeljen na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću broj Gž-51/2025-5 od 28. veljače 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-1909/2023-44 od 29. listopada 2024.
2. Polazeći od odredbe članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP-a), revizijski sud je ocijenio da je predlagatelj u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačio šest pravnih pitanja, naznačio je razloge važnosti te podnio prijedlog za dopuštenje revizije i na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP zbog povrede temeljnih ljudski prava.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja, kao korisnika kredita, za utvrđenje ništetnom odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i zahtjev za utvrđenje ništetnom odredbe ugovora o kreditu o plaćanju troškova naknade za obradu kreditnog zahtjev kao i zahtjev za isplatu više plaćenih iznosa po tim osnovama.
5.1. U prvom i trećem naznačenom pitanju predlagatelj polazi od pogrešne pretpostavke da se ne može ispitati pobijana presuda, odnosno da je presuda paušalna i arbitrarna, međutim o odgovorima na pitanja u kojima se polazi od pogrešne procesne pretpostavke ne ovisi odluka u sporu i takva pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
5.2. Drugo i šesto naznačeno pitanje, osim što drugo pitanje preispituje i arbitrarnost pobijane presude polazeći od pogrešne procesne pretpostavke da sud nije presudu obrazložio sukladno odredbi čl. 375. st. 1. ZPP, zbog čega o takvom pitanju ne ovisi odluka u sporu, drugim i šestim pitanjem predlagatelj preispituje može li se ugovorna odredba o naknadi za obradu kredita utvrditi ništetnom, o čemu je ovaj sud izrazio shvaćanje u odluci broj Rev-1214/2024 od 30. listopada 2024., a shvaćanje u pobijanoj odluci ne odstupa od shvaćanja revizijskog suda. Stoga niti drugo niti šesto naznačeno pitanje nisu pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
5.3. U četvrtom i petom naznačenom pitanju predlagatelj preispituje zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva međutim ovaj sud je na sjednici Građanskog odjela (1/20) od 30. siječnja 2020. zauzeo shvaćanje: „Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.“. S obzirom da je u pobijanoj presudi suđeno sukladno izraženom shvaćanju ovog suda, ne radi se o pitanjima (četvrtom i petom naznačenom pitanju) koja bi bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
6. Slijedom iznesenog u odnosu na naznačena pitanja nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz članka 385.a stavka 1. ZPP-a i dopuštenje revizije te je na temelju odredbe članka 389.b stavaka 1. i 2. ZPP-a riješeno kao u točki I. izreke rješenja.
7. Predlagatelj u prijedlogu navodi i da su mu zbog osobito teških povreda postupovnog prava i zbog pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02, 1/06 i 13/17 - dalje: Konvencija).
8. U vezi navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo jer pobijana drugostupanjska presuda nije obrazložena treba ponoviti da je sud u pobijanoj presudi obrazložio žalbene navode od odlučnog značaj sukladno čl. 375. st. 1. ZPP. Osim toga, pravo na obrazloženu sudsku odluku, sadržano u čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, obvezuje sudove da obrazlože svoje odluke, ali se isto ne može tumačiti na način da su sudovi dužni dati detaljan odgovor na svaku tvrdnju (García Ruiz protiv Španjolske, 1999., st. 26.; Perez protiv Francuske, 2004., st. 81.; Van de Hurk protiv Nizozemske, 1994., st. 61.; Jahnke i Lenoble protiv Francuske, 2000.).
9. Ovaj sud je ocijenio da je u postupku pred nižim sudovima tuženiku bilo omogućeno da se izjasni o svojim zahtjevima i navodima, iznese činjenice i predloži dokaze te ravnopravno sudjeluje u postupku. U pobijanoj presudi sud je odgovorio na sve odlučujuće navode. Pobijana presuda je detaljno obrazložena i ne može se smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje.
10. Prema ocjeni ovoga suda navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije predlagatelj nije učinio vjerojatnim da mu je tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje odnosno da su mu povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
11. Stoga je u dijelu u kojem je prijedlog koncipiran prema odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP, prijedlog valjalo odbaciti sukladno ovlaštenju iz odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP, a kako je odlučeno u točki II. izreke ove odluke.
Zagreb, 1. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Marina Paulić
