REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1016/2018-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PŽ (i kao nasljednice iza pok. RŽ), OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Marijo Granić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika FŽ, pok. EŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojega zastupa punomoćnik Bore Erceg, odvjetnik u Šibeniku, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-62/2015-2 od 12. lipnja 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku broj P-1667/2012-28 od 30. listopada 2014., u sjednici vijeća održanoj 1. srpnja 2025.,
p r e s u d i o j e :
Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev za utvrđenje da su tužiteljica i pravni prednik tužiteljice, sada pok. RŽ, vlasnici nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], te da su ovlašteni na temelju presude zatražiti uknjižbu vlasničkog prava na toj nekretnini uz upis brisanja tog prava s imena tuženika (točka 1. izreke). Tuženiku je naloženo naknaditi parnični trošak u iznosu 26.562,50 kn (točka 2. izreke).
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika te je potvrđena prvostupanjska presuda.
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), te predložio da se preinači pobijana presuda na način da se prihvati žalba tuženika i odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti podredno da se ukinu nižestupanjske odluke i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija nije osnovana.
6. S obzirom da je u ovom predmetu vrijednost predmeta spora označena u iznosu od tadašnjih 200.001,00 kn, ispunjena je pretpostavka za podnošenje revizije iz odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP. Stoga je revizija tužitelja tako i razmatrana.
7. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud je bio ovlašten ispitati pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
8. Prvostupanjski sud je prihvaćajući tužbeni zahtjev osnovanim zaključio da su navodi tužiteljice i prednika tužiteljice RŽ o posjedu i vlasništvu predmetne nekretnine stečene dosjelošću, dokazani i iskazima niza saslušanih svjedoka koji su u bitnome suglasno iskazivali da se radi o zemlji u nesmetanom posjedu tužiteljice i prednika tužiteljice RŽ, dok je postojanje prizemnice i septičke jame ocjenjeno kao savjesno posjedovanje predmetne nekretnine od strane tužiteljice i njezinog pravnog prednika RŽ.
9. Drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku odluku pozivom na odredbu čl. 368. st. 1. ZPP, ali i pozivom na odredbu čl. 375. st. 5. ZPP prihvaćajući činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom kao i primjenu materijalnog prava. Pritom je drugostupanjski sud naveo da su tužiteljica i pravni prednik tužiteljice stekli vlasništvo predmetne nekretnine osamdesetih godina prošlog stoljeća temeljem pravnog posla – kupoprodajnog ugovora zaključenim s prednikom tuženika EŽ pozivajući se na odredbu čl. 33. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 9/92 i 77/92 - dalje: ZOVO) te na odredu čl. 73. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/913/94, 7/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO/91) jer da je u cijelosti izvršen ugovor kojem nedostaje forma predajom tužiteljici i pravnom predniku tužiteljice u posjed nekretnina, a koji posjed prodavatelj – otac tuženika do svoje smrti 2009. godine nije nikada osporavao niti pokušao raskinuti te predajom u posjed u kojem tužiteljicu i njezinog pravnog prednika nije ni tuženik ni njegov prednik ometao, pa niti nakon što su na predmetnoj nekretnini izgradili prizemni betonski objekt i sudjelovali u izgradnji komunalne infrastrukture za istu.
10.1. Tuženik revizijskim razlozima osporava pogrešnu primjenu odredbe čl. 33. ZOVO ističući da u pogledu predmetne nekretnine nije izvršen upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama u korist tužiteljice i njezinog pravnog prednika, pa da se drugostupanjski sud neosnovano poziva na navedenu odredbu, jer kada tužiteljica i njezin pravni prednik nisu uknjiženi kao vlasnici u zemljišnim knjigama onda taj dio tužbenog zahtjeva ne može biti osnovan, jer se na temelju pravnog posla stječe samo pravna osnova za stjecanje prava vlasništva, a o čemu da je revizijski sud već izrazio svoje shvaćanje u odlukama poslovni broj Rev-2429/2010 od 23. studenoga 2011. i poslovni broj Rev-1944/2001 od 27. studenoga 2003.
10.2. Ujedno tuženik osporava i neosnovanost drugog dijela tužbenog zahtjeva kojim se traži uknjižba prava vlasništva predmetne nekretnine na temelju presude. Pritom ističe da je tužbenim zahtjevom trebalo tražiti izdavanje tabularne izjave s obzirom da ista nije izdana od prednika tuženika s kojim je sklopljen kupoprodajni ugovor. Također ističe da bi tako postavljen tužbeni zahtjev bio osnovan samo kada bi se stjecanje prava vlasništva temeljilo na dosjelosti, a što ne proizlazi iz obrazloženja drugostupanjske odluke.
11. Osnovano revident ističe da se na temelju pravnog posla, pravo vlasništva na nekretnini stječe upisom u zemljišnu knjigu, pa tužiteljica može steći vlasništvo temeljem valjanog kupoprodajnog ugovora tek nakon što se uknjiži u zemljišnu knjigu kao vlasnica.
12. Međutim, revizijski navodi nisu odlučni za zakonitost i pravilnost pobijane odluke, jer revident polazi od pogrešne pretpostavke da se drugostupanjski sud u obrazloženju svoje odluke nije pozvao i na stjecanje prava vlasništva temeljem dosjelosti. Naime, drugostupanjski sud je potvrđujući prvostupanjsku presudu pozivom na odredbu čl. 375. st. 5. ZPP prihvatio činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom te materijalno pravo, a time i izraženo pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da su tužiteljica i njezin pravni prednik predmetnu nekretninu stekli dosjelošću.
13. Slijedom navedenoga valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu.
Zagreb, 1. srpnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
