Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-223/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ksenije Grgić kao predsjednice vijeća, Jadranke Travaš kao izvjestiteljice i članice vijeća te Gordane Držaić kao članice vijeća, u pravnoj stvari I.-tužiteljice mlt. ŽŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i II. -tužiteljice DŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po punomoćniku Nikoli Sabljaru, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženice GŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Antonela Jolić Zubčić, odvjetnica u Rijeci, radi naknade štete, odlučujući o žalbi I. -tužiteljice i II.- tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: Pn-86/2023-25 od 12. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 1. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačava se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: Pn-86/2023- 25 od 12. studenog 2024. pod stavkom I. izreke u dijelu u kojem je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev I.-tužiteljice mlt. ŽŠ da joj tuženica GŠ na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 2.650,96 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. kolovoza 2018. pa do isplate, zatim u dijelu u kojem je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev II.-tužiteljice DŠ da joj tuženica GŠ na ime naknade imovinske štete isplati iznos od 69,66 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 23,22 EUR od 14. lipnja 2018. pa do isplate, na iznos od 23,22 EUR od 16. srpnja 2018. pa do isplate, te na iznos od 23,22 EUR od 21. veljače 2019. pa do isplate, te u dijelu u kojem je odbijen zahtjev I. -tužiteljice mlt. ŽŠ i II.-tužiteljice DŠ za naknadu troškova vještačenja u ukupnom iznosu od 760,10 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, te pod stavkom II. izreke u dijelu u kojem je I.-tužiteljici mlt. ŽŠ i II.-tužiteljici DŠ naloženo isplatiti tuženici GŠ trošak parničnog postupka u iznosu od 3.071,45 EUR, i sudi:

1. Nalaže se tuženici GŠ isplatiti I.-tužiteljici mlt. ŽŠ na ime naknade neimovinske štete iznos od 2.650,96 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. kolovoza 2018. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, zatim od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženici GŠ isplatiti II.-tužiteljici DŠ na ime naknade imovinske štete iznos od 69,66 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se od datuma plaćanja svakog pojedinog računa pa do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, zatim od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja kamata teče na pojedinačne iznose kako slijedi:

- na iznos od 23,22 EUR od 14. lipnja 2018. pa do isplate,

- na iznos od 23,22 EUR od 16. srpnja 2018. pa do isplate,

- na iznos od 23,22 EUR od 21. veljače 2019. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

3. Nalaže se tuženici GŠ naknaditi I.-tužiteljici mlt. ŽŠ i II.- tužiteljici DŠ troškove vještačenja u ukupnom iznosu od 760,10 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. srpnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

4. Odbija se zahtjev tuženice GŠ za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 3.071,45 EUR kao neosnovan.

5. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

II. Odbija se žalba I.-tužiteljice mlt. ŽŠ i II.-tužiteljice DŠ kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: Pn-86/2023-25 od 12. studenog 2024. pod stavkom I. izreke u dijelu u kojem je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev I. -tužiteljice mlt. ŽŠ da joj tuženica GŠ na ime naknade neimovinske štete isplati daljnji iznos od 2.650,96 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. kolovoza 2018. pa do isplate, te u dijelu u kojem je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev II.-tužiteljice DŠ da joj tuženica GŠ na ime naknade imovinske štete isplati daljnji iznos od 69,66 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 23,22 EUR od 14. lipnja 2018. pa do isplate, na iznos od 23,22 EUR od 16. srpnja 2018. pa do isplate, te na iznos od 23,22 EUR od 21. veljače 2019. pa do isplate, te da joj isplati zakonsku zateznu kamatu na iznos od 23,22 EUR od 16. lipnja 2018. do 15. srpnja 2018., kao i u dijelu u kojem je odbijen kao neosnovan zahtjev I.-tužiteljice mlt. ŽŠ i II.- tužiteljice DŠ za naknadu troška parničnog postupka, izuzev troškova vještačenja u ukupnom iznosu od 760,10 EUR, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

III. Nalaže se tuženici GŠ naknaditi I. -tužiteljici mlt. ŽŠ i II. - tužiteljici DŠ trošak sastava žalbe u iznosu od 171,88 EUR u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev I.-tužiteljice mlt. ŽŠ i II. -tužiteljice DŠ za naknadu troška sastava žalbe u preostalom zatraženom iznosu 171,88 EUR kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: Pn-86/2023-25 od 12. studenog 2024. pod stavkom I. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljica koji glasi:

" 1.Nalaže se tuženici da u roku od 15 dana tužiteljici ad. 1. Mlt. ŽŠ isplati na ime naknade štete iznos od 5.301,91 euro s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a koja teče od 20. kolovoza 2018. pa do isplate.

2. Nalaže se tuženici da u roku od 15 dana tužiteljici ad. 2. DŠ isplati na ime naknade štete iznos od 139,36 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena a koje teku:

- na iznos od 46,45 eura od 14. lipnja 2018. pa do isplate

- na iznos od 46,45 eura od 16. lipnja 2018. pa do isplate

- na iznos od 46,45 eura od 21. veljače 2019. pa do isplate.

3. Nalaže se tuženici da u roku od 15 dana tužiteljicama naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi propisanoj čl. 29. ZOO-a tekućom od pa do isplate, dok se u dijelu više zatraženog parničnog troška tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan. "

Stavkom II. izreke naloženo je tužiteljicama isplatiti tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 3.071,45 EUR, dok je za više zatraženi parnični trošak zahtjev tuženice odbijen kao neosnovan.

2. Protiv navedene presude pod stavkom I. izreke, te pod stavkom II. izreke u dijelu u kojem je tužiteljicama naloženo isplatiti tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 3.071,45 EUR, žale se I.-tužiteljica i II.-tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP). Predlažu presudu u pobijanom dijelu preinačiti u smislu žalbenih navoda uz naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 343,75 EUR, a podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba I.-tužiteljice i II.-tužiteljice je djelomično osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev I.-tužiteljice radi naknade neimovinske štete u iznosu od 5.308,91 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, te zahtjev II.-tužiteljice radi naknade imovinske štete u iznosu od 139,36 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koju štetu su tužiteljice pretrpjele u štetnom događaju od 9. svibnja 2018. kada je pas tuženice ugrizao I. -tužiteljicu, kojom prilikom je ista zadobila ozljede, te je pretrpjela šok i strah jakog intenziteta, a nastali su joj i troškovi liječenja koje je podmirila II.-tužiteljica.

5. U odnosu na žalbene navode I.-tužiteljice i II.-tužiteljice u kojima one ističu da im je u predmetnom postupku povrijeđeno ustavno i konvencijsko pravo na pošteno suđenje valja reći da su isti neosnovani, budući da je predmetni postupak proveden u skladu sa načelom kontradiktornosti i neposrednosti, uz procesnu ravnopravnost stranaka i uz javno postupanje, raspravljanje i odlučivanje.

6. Međutim, osnovani su žalbeni navodi I.-tužiteljice i II.-tužiteljice koji sadržajno upućuju na to da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijanih dijelova presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer su razlozi na kojima se predmetna presuda temelji nejasni i proturječni stanju spisa ovog predmeta, a što će detaljnije biti obrazloženo u nastavku ove odluke.

7. Naime, nakon što je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 764/2022-5 od 21. ožujka 2023. ukinuta presuda prvostupanjskog suda poslovni broj Pn-155/2019-54 od 24. siječnja 2022. i predmet vraćen prvostupanjskom sudu radi utvrđivanja odlučnih činjenica - na kojem dijelu dvorišta se štetni događaj dogodio, je li pas tuženice bio vezan (i ako je bio vezan, je li se otrgnuo s povodca), je li I. - tužiteljica samoinicijativno i bez nadzora roditelja došla na mjesto štetnog događaja, i je li I.-tužiteljica eventualno izazvala reakciju psa, pobijanom presudom prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev tužiteljica s obrazloženjem da tužiteljice u predmetnom postupku nisu dokazale da su ozljede I.-tužiteljice nastale ugrizom psa tuženice, a što je proturječno dokazima provedenim u predmetnom postupku.

8. No, ovaj drugostupanjski sud je, koristeći se pritom ovlaštenjem sadržanim u odredbama iz čl. 373.a st. 1. toč. 2. i st. 3. ZPP-a, otklonio počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, te na temelju svih dokaza koji su izvedeni tijekom prvostupanjskog postupka utvrdio u bitnom sljedeće:

- da je mlt. I.-tužiteljicu dana 9. svibnja 2018. ugrizao pas tuženice koji nije bio cijepljen protiv bjesnoće, a što proizlazi iz Zapisnika o intervenciji Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Primorsko-goranske, II Policijske postaje Rijeka od 21. svibnja 2018., nakon čega je I.-tužiteljica cijepljena zbog rizika od bjesnoće,

- da iz liječničke dokumentacije u spisu, kao i nalaza i mišljenja te dopunskog očitovanja sudskog vještaka dr. Nade Bukvića, specijalista kirurgije i traumatologije, proizlazi da se u konkretnom slučaju radilo upravo o ugrizu psa,

- da je i sudski vještak dr. Dražen Cuculić, specijalist sudske medicine, istaknuo da lokacijska površina ozljeda na tijelu odnosno ekstremitetima I.-tužiteljice ukazuje na mogućnost da je ona mogla biti ugrižena za stražnju stranu desnog kuka u području debelog mesa u uspravnom stojećem položaju kada je leđima bila okrenuta psu pa je u tom položaju bila dostupna ozljeđivanju ugrizom, pri čemu je naglasio da se u konkretnom slučaju radi eventualno o ugrizu psa od jednog zuba, što nije karakteristično, ali da treba uzeti u obzir i odjeću koju je I.-tužiteljica imala na sebi,

- da je I.-tužiteljica imala na sebi hlače od jeansa,

- da se štetni događaj odvio na način da se I.-tužiteljica igrala sa kćeri tuženice u dvorištu zgrade, da je prije igre kći tuženice zavezala psa za ogradu, ali da se u jednom trenutku pas otrgnuo, počeo trčati za I.-tužiteljicom i ugrizao je za stražnjicu i potkoljenicu, a što je ovaj sud utvrdio iz životno uvjerljivog i logičnog iskaza I. - tužiteljice, koji je suglasan iskazu II. -tužiteljice i ostalim provedenim dokazima u spisu, dok iskaz tuženice iz kojeg proizlazi da njezin pas nije ugrizao I. -tužiteljicu, već da se ista nabola na šiljke ograde kada je trčala jer se prepala laveža psa, nema uporišta u provedenim dokazima,

- da se štetni događaj dogodio u dijelu dvorišta prikazanog na fotografijama dostavljenima u spis (list 223 i 224 spisa) iz kojih je vidljivo da je s jedne strane moguć slobodan pristup u dvorište,

- da je odredbama Odluke o uvjetima i načinu držanja kućnih ljubimaca, načinu kontrole njihova razmnožavanja, uvjetima i načinu držanja vezanih pasa te načinu postupanja s napuštenim i izgubljenim životinjama Grada Rijeke (broj 44/09. i 4/14., dalje: Odluka) propisano da je zabranjeno držanje i postupanje s kućnim ljubimcem te njegovo kretanje na način kojim se ugrožava zdravlje i sigurnost drugih životinja i ljudi, a posebno djece (čl. 5.), te da u stambenoj zgradi nije dozvoljeno psa držati niti ostavljati na balkonu, terasi ili lođi, u zajedničkim dijelovima zgrade te u okolišu stambene zgrade (čl. 15.),

- da je sukladno Odluci tuženica bila dužna cijelo vrijeme imati psa pod nadzorom, a da je ista izgubila kontrolu nad psom u trenutku nastanka štetnog događaja,

- da iz predmetnog spisa proizlazi da su specifične obiteljske okolnosti (brat I. - tužiteljice je osoba s posebnim potrebama čije su smetnje trajne) utjecale na I. - tužiteljicu u smislu njene emocionalne i kognitivne zrelosti te da je došlo do odgode polaska u školu i kasnije do prilagodbe programa nekih predmeta u školi, zbog čega je, prema ocjeni ovog suda, ista trebala biti pod povećanim nadzorom roditelja, a što je II.-tužiteljica propustila učiniti konkretnog dana,

- da je I.-tužiteljica u štetnom događaju zadobila lake tjelesne ozljede, ali koje su imale za posljedicu jače izražen strah kod I. -tužiteljice i više psihičku nadogradnju s većim psihičkim, nego fizičkim posljedicama,

- da je I.-tužiteljica bol jakog intenziteta trpjela kratko, desetak sekundi za vrijeme samog incidenta, da je bolove srednjeg intenziteta trpjela tijekom dva dana, a da je nakon toga trpjela bolove slabijeg intenziteta još tijekom pet dana, da su svi bolovi kod pomicanja nogu i hodanja, a da je vještak dr. Nado Bukvić u obzir uzeo i bolove uslijed cijepljenja protiv bjesnoće,

- da je dr. MŠ, specijalist psihijatrije, u svom nalazu i mišljenju navela da I. - tužiteljica zbog štetnog događaja ima kroničnu reakciju na stres, tj. PTSP F43.8., da je djevojčica bila dobrog psihofizičkog zdravlja prije predmetnog događaja te da psihičke posljedice trpi od 9. svibnja 2018., da je temelj za procjenu štetnih posljedica dijagnoza PTSP-a, da je djevojčica doživjela strah koji je izravno vezan za predmetni događaj: primarni strah jakog intenziteta u trajanju 5 dana, sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju 2 dana, da sekundarni strah manjeg intenziteta traje i dalje te se procjenjuje u SOŽA, da se SOŽA očituje u redukciji kvalitete života 10%, da zbog štetnog događaja djevojčica ima sekvele posttraumatskog stresnog poremećaja, a da se navedeni poremećaj djelomično kronificirao, te joj je radi toga potrebno praćenje od strane psihologa ili psihijatra (specijalista dječje i adolescentne psihijatrije),

- da je II.-tužiteljica platila račune privatne psihološke prakse za tri individualne psihoterapije I.-tužiteljice, i to dvije individualne terapije kod dipl. psihologa ŽŠZ (računi od 14. lipnja 2018. i 16. srpnja 2018. u iznosu od po 46,45 EUR), te jednu kod spec. dječje psihijatrije dr. Dalibora Zubca (račun od 21. veljače 2019. u iznosu od 46,45 EUR).

9. Uzimajući u obzir sve navedeno, razlozi navedeni u pobijanoj presudi o tome da nema dokaza u medicinskoj dokumentaciji da bi ozljede I. -tužiteljice nastale od ugriza psa, nejasni su i proturječni stanju spisa ovog predmeta jer iz medicinske dokumentacije te nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je I.-tužiteljica ozljede zadobila upravo ugrizom psa, pri čemu u odnosu na nalaz i mišljenje vještaka dr. Dražena Cuculića o nekarakterističnom ugrizu psa valja napomenuti da je, prema ocjeni ovog suda, upravo odjeća koju je I.-tužiteljica nosila (jeans hlače) utjecala na takav, nekarakterističan, ugriz psa. Iako je navedeni vještak ostavio mogućnost da su ozljede mogle nastati i od pada na žicu, valja naglasiti da je isti vještak naveo da je moguće i da su nastale od psa, a na što ukazuje medicinska dokumentacija u spisu, kao i nalaz i mišljenje vještaka dr. Nede Bukvića, kao i dr. MŠ. Prema tome, nalazi i mišljenja vještaka u svojoj ukupnosti i medicinska dokumentacija u spisu ukazuju na postojanje ozljeda kod I. -tužiteljice nastalih ugrizom psa. Osim toga, na činjenicu da se radi o ugrizu psa ukazuje i cijepljenje mlt. I.-tužiteljice zbog rizika od bjesnoće, a stav je ovog suda da njezina majka, ovdje II.- tužiteljica, sasvim sigurno liječnicima ne bi davala lažne podatke o nastanku ozljeda kod djeteta, pogotovo imajući u vidu da ih je ista dala neposredno nakon ozlijeđivanja I.-tužiteljice, u hitnosti, šoku i brizi za zdravlje svoga djeteta.

10. Nadalje, ovaj sud ocjenjuje da iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi bilo kakav prethodni postupak, odnosno ponašanje I.-tužiteljice prema psu tuženice izazvalo njegovu reakciju da se otrgne sa povodca i ugrize I.-tužiteljicu.

11. U odnosu na dio dvorišta na kojem se dogodio štetni događaj valja reći da se, prema ocjeni ovog suda, radi o zajedničkom dijelu zgrade, budući da se s jedne strane može nesmetano ući u dvorište, dakle radi se o dijelu dvorišta dostupnom svim stanarima, na koji se zatim nastavlja parking. Pritom valja istaknuti da tuženica nije dokazala da se štetni događaj dogodio na dvorištu koje predstavlja njezino privatno vlasništvo, iako je na istoj bio teret dokaza u pogledu navedenog.

12. Nadalje, prema stavu ovog suda, pas tuženice mješanac pasmine maltezer, star dvije godine, koji nije bio cijepljen protiv bjesnoće, a koji se ničim izazvan otrgnuo sa povodca i napao I. -tužiteljicu te joj nanio tjelesne ozljede, predstavlja opasnog psa u smislu čl. 2. Pravilnika o opasnim psima („Narodne novine“, broj: 117/08. i 102/17) i, samim time, opasnu stvar. Prema tome, tuženica je, kao vlasnica psa, odgovorna za nastanak štetnog događaja jer nije imala psa pod nadzorom u trenutku nastanka štetnog događaja u dvorištu gdje su se njena kći i I.-tužiteljica igrale te je ujedno odgovorna za nastalu štetu, i to po načelu (principu) objektivne odgovornosti, dakle bez obzira na krivnju, na temelju čl. 1063. i čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO).

13. Međutim, ovaj sud ocjenjuje i da su roditelji I.-tužiteljice zbog stanja njene emocionalne i kognitivne zrelosti bili dužni s posebnom pažnjom nadzirati je prilikom njezinog odlaska na mjesto štetnog događaja, a što je majka I. -tužiteljice (ovdje II.- tužiteljica) propustila učiniti jer je pustila I.-tužiteljicu, u tom trenutku devetogodišnje dijete, da samo ode u dvorište, iako je prema vlastitom iskazu vidjela da je kći tuženice imala sa sobom i psa kojeg je zakačila povodcem za ogradu, slijedom čega postoji suodgovornost II. -tužiteljice za nastanak štetnog događaja u smislu čl. 1092. st. 1. ZOO-a, a koju ovaj sud utvrđuje u omjeru od 50%.

14. Uzimajući u obzir težinu tjelesnih ozljeda I.-tužiteljice i lokalitet ozljeđivanja, pretrpljene bolove i strah, zatim trajne posljedice koje smanjuju opću životnu sposobnost I.-tužiteljice za 10%, dob I.-tužiteljice (rođena 2008.), kao i cilj kojem pravična novčana naknada služi i da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom, te imajući pritom u vidu i pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. lipnja 2020. prema kojem su iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade za neimovinsku štetu povećani za 50%, a koje se primjenjuje od dana njegovog prihvaćanja (15. lipnja 2020.) i koje obvezuje ovaj sud sukladno odredbi iz čl. 40. st. 2. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj: 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18., 126/19., 130/20., 21/22., 60/22., 16/23., 155/23. i 36/24), valja reći da, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, I.-tužiteljici na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, konkretno prava na tjelesno i duševno zdravlje, pripada pravična novčana naknada u iznosu od 5.301,91 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. kolovoza 2018. (kao dana odštetnog zahtjeva) pa do isplate, sve sukladno odredbama iz čl. 19. st. 1. i 2., čl. 29. st. 1. i 2., čl. 1046., čl. 1100. st. 1. i 2. i čl. 1103. ZOO-a.

15. Također, II.-tužiteljica ima pravo na naknadu troška plaćenih računa privatne psihološke prakse za tri individualne psihoterapije I.-tužiteljice, i to dvije individualne terapije kod dipl. psihologa ŽŠZ (računi od 14. lipnja 2018. i 16. srpnja 2018. u iznosu od po 46,45 EUR), te jednu kod spec. dječje psihijatrije, dr. Dalibora Zubca (račun od 21. veljače 2019. u iznosu od 46,45 EUR), odnosno ukupno 139,36 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 46,45 EUR od 14. lipnja 2018. pa do isplate, na iznos od 46,45 EUR od 16. srpnja 2018. pa do isplate, te na iznos od 46,45 EUR od 21. veljače 2019. pa do isplate, sve u smislu čl. 1095. st. 1. i čl. 1086. ZOO-a. Pritom valja istaknuti da je općepoznata činjenica da se na preglede na teret Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje čeka kroz duže vremensko razdoblje, a da je obavljanje navedene terapije bilo potrebno učiniti hitno zbog sprečavanja pogoršavanja psihičkih tegoba koje je I.-tužiteljica trpjela kao posljedicu štetnog događaja.

16. No, kako postoji suodgovornost II.-tužiteljice nastanku štetnog događaja u smislu čl. 1092. st. 1. ZOO-a, a koju je ovaj sud utvrdio u omjeru od 50%, tako I.-tužiteljica u konačnici ima pravo na naknadu neimovinske štete u iznosu od 2.650,96 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. kolovoza 2018. pa do isplate, a II.-tužiteljica na naknadu imovinske štete u iznosu od 69,66 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 23,22 EUR od 14. lipnja 2018. pa do isplate, na iznos od 23,22 EUR od 16. srpnja 2018. pa do isplate, te na iznos od 23,22 EUR od 21. veljače 2019. pa do isplate.

17. U pogledu odluke o troškovima parničnog postupka valja reći da su tužiteljice u predmetnom postupku uspjele u omjeru od 50%, pa da je ovaj sud, sukladno odredbi iz čl. 154. st. 2. ZPP-a, odredio da svaka stranka snosi svoj trošak, izuzev troškova vještačenja u ukupnom iznosu od 760,10 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. srpnja 2025. pa do isplate, na naknadu kojih troškova I.-tužiteljica i II.-tužiteljica imaju pravo u cijelosti sukladno čl. 155. st. 1. ZPP-a, u svezi čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 29. st. 2. ZOO-a.

18. Slijedom svega navedenog, primjenom odredbe iz čl. 373.a st. 1. toč. 2. i st. 3. ZPP-a odlučeno je kao pod stavkom I. izreke, a primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a kao pod stavkom II. izreke ove odluke.

19. I.-tužiteljica i II.-tužiteljica, koje su sa žalbom u pogledu glavnog potraživanja uspjele u omjeru od 50%, imaju pravo na naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 171,88 EUR, sukladno odredbama iz Tbr. 10. toč. 1., Tbr. 40. toč. 1., Tbr. 46., Tbr. 52. st. 3. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23) i čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, broj: 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16., 106/18., 121/19., 138/20., 39/22., 113/22., 33/23., 114/23. i 35/24), u svezi čl. 154. st. 2., čl. 155. st. 1. i 2. i čl. 166. st. 2. ZPP-a, dok iste nemaju pravo na naknadu troška sastava žalbe u preostalom zatraženom iznosu 171,88 EUR, slijedom čega je odlučeno kao pod stavcima III. i IV. izreke ove odluke.

U Zagrebu 1. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Ksenija Grgić