Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3968/2021-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Vlaste Mrzljak, predsjednice vijeća, Milene Frankić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Gabriele Topić Kordej, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DU, iz [adresa] Republike 95 OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Tomislavu Bogdanu, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupana po punomoćniku Hrvoju Matiću, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-785/2019-34 od 18. veljače 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 1. srpnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-785/2019-34 od 18. veljače 2021. pod toč. I., II. i III. izreke i u tim dijelovima predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je kako je ništena odredba Ugovora o kreditu broj [broj kredita], sklopljenog dana 28.06.2007. godine između tužitelja DU i Slavonske banke d.d. Osijek, pravnog prednika tuženika Addiko bank d.d. Zagreb, koji je potvrđen kod javnog bilježnika Lidije Perić po brojem OV-19516/07 dana 04.07.2007. god. a koja u čl. 2. glasi: "CHF. u protuvrijednosti od HRK po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita." ; u čl. 3. toč. 2. glasi: ". u kunskoj protuvrijednosti. CHF", toč. 4. ". obračunanim po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja, ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća.", toč. 5. "Kamate se obračunavaju u CHF, a naplaćuju u kunama po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja." ; u čl. 4. glasi: "Ugovorne strane su suglasne da je kamatna stopa promjenjiva i vezana uz određenu valutnu klauzulu. Izmjena kamatne stope se smatra sastavnim dijelom ovog Ugovora, bez posebnog zaključivanja Aneksa ovom Ugovoru, a što stranke potvrđuju svojim potpisom na ovom Ugovoru" ; u čl. 19. glasi: "Ako nakon sklapanja ovog Ugovora nastupe okolnosti koje otežavaju ispunjenje obveze jedne strane ili ako se zbog njih ne može ostvariti svrha ugovora, Korisnik kredita – Založni dužnik i Prikriveni vlasnik odriču se prava prigovora promijenjenih okolnosti (clausula rebus sic stantibus)." ; a u čl. 25. glasi: Potpisom na ovom Ugovoru Korisnik kredita – Založni dužnik i Prikriveni vlasnik u cijelosti prihvaćaju odredbe poslovnih uvjetaBanke, a naročito odredbe Odluke o kamatnim stopama i Odluke o visini naknade za usluge Banke, kao i sve kasnije njihove izmjene i dopune (toč. I. izreke). Naloženo je tuženiku Addiko bank isplati iznos od 33.734,36 kn zajedno s pripadajućom zateznom kamatom od 01.10.2015. god. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, sve to u roku od 15 dana (toč. II. izreke). Naloženo je tuženiku platiti tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 13.377,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 18. veljače 2021. godine, pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB, sve u roku od 15 dana (toč. III. izreke). U preostalom dijelu zahtjev za naknadom parničnog troška tužitelj je odbijen (toč. IV. izreke).

2. Protiv navedene presude, sadržajno u dijelu pod toč. I., II. i III. izreke žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP). Predlaže presudu preinačiti sukladno navodima žalbe, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Žalba tuženika je osnovana.

4. Ispitavši presudu u pobijanom dijelu ovaj sud nalazi da pri njenom donošenju, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje tuženik ukazuje u žalbi iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a niti druge bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP. U tom dijelu razlozi pobijane presude su jasni, jer se iz njih bez dvojbe može iščitati kakav zaključak i temeljem kojih dokaza je sud prvog stupnja utvrdio postojanje odlučnih činjenica, a ne postoje ni proturječje o odlučnim činjenicama između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

5. Neosnovano tuženik u žalbi ističe i da se pobijana presuda nije mogla temeljiti na nalazu i mišljenju društva DV Konzalting d, o. o. i vještakinje Dajane Vuković te da se vještakinja trebala izuzeti od vještačenja.

6. Naime, izvođenje dokaza vještačenjem po društva DV Konzalting d, o. o. sud prvog stupnja je odredio raspravnim rješenjem od 21. listopada 2019., tako da je tuženik prije provođenja vještačenja, mogao, ako je smatrao da postoji razlog za izuzeće vještaka, podnijeti zahtjev za izuzeće jer su mu tada bila poznati razlozi za izuzeće. Tuženik međutim, zahtjev za izuzeće nije podnio prije provedenog vještačenja, već je okolnosti koje sada iznosi u žalbi prvi puta iznio u podnesku dostavljenom sudu 9. prosinca 2020., dakle, kada je vještačenje već bilo provedeno, što je u suprotnosti s odredbom čl. 254. st. 2. ZPP.

7. U takvim okolnostima konkretnog slučaja, i prema ocjeni ovog suda, nije bilo razloga za izuzećem vještaka tako da se na nalazu i mišljenju istog može temeljiti sudska odluka. Stoga nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 254. i čl. 71. ZPP, na koju u žalbi ukazuje tuženik.

8. Međutim, osnovan je žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a posljedično tome ne može se, barem za sada ispitati pravilnost primijenjenog materijalnog prava.

9. Predmet postupka je zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnim odredbi Ugovora o kreditu broj [broj kredita] kojeg su tužitelj i pravni prednik tuženika Slavonska banka d.d. sklopili 28. lipnja 2007. (dalje:Ugovor o kreditu) i to odredbe čl. 2. čl. 3. toč. 2., čl. 4., čl. 5., čl. 19. i čl. 25. Ugovora o kreditu kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane odluke banke i kojim je otplata kredita (glavnice i anuiteta) uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF, te zahtjev za isplatu iznosa od 33.734,36 kn sa zateznim kamatama na pojedine iznose pobliže naveden u izreci presude tekućim od dospijeća pa do isplate.

10. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno da su tužitelj, kao korisnik kredita, i prednik tuženika, kao kreditor, 28. lipnja 2007. sklopili Ugovor o kreditu u iznosu od 50.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju prednika tuženika važećem na dan korištenja kredita, s rokom otplate od 15 godina, uz redovitu kamatnu stopu od 4,40% godišnje, promjenjivu u skladu s Odlukama o kamatnim stopama kreditora

11. Tijekom postupka, a i sad u žalbenoj fazi je sporno jesu li naprijed navedene odredbe predmetnog Ugovora o kreditu kojima je ugovorene valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika ništetne, te ima li tužitelj pravo na isplatu iznosa od 33.734,36 kn, kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka. Sporan je i pravni interes tužitelja za vođenjem postupka pored činjenice da su stranke sklopile Aneks uz Ugovor o kreditu, a posljedično tome i pravo tužitelja na isplatu utuženog iznosa.

12. Prema pravnom stajalištu iz rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske Poslovni broj Rev 2868/2018-2 od 12. veljače 2019. sama činjenica da su stranke sklopile Aneks (dodatak) Ugovora o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK kojim su izvršile konverziju kredita iz valutne klauzule u CHF u kredit uz valutnu klauzulu u EUR, a kojim su odredbe iz Ugovora o kreditu od 28. lipnja 2007. izmijenile u pogledu valutne obveze, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita, te da je postignut sporazum o raspolaganju preplatom, ne znači da je korisnik kredita, ovdje tužitelj izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne. To stoga što tužitelj ističe da mu nije u cijelosti podmiren dug i postavlja kondemnatorni zahtjev za isplatom. Osim toga, ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kad uzrok ništetnosti naknadno nestane (čl. 326. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje u tekstu: ZOO), osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje čl. 326. st. 2. ZOO, a koji u predmetnom slučaju nisu ispunjeni (da je zabrana manjeg značaja i da je ugovor u cijelosti ispunjen), tako da tužitelj u konkretnom slučaju ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga ostvario svoja eventualna prava za koja smatra da mu pripadaju.

13. Nadalje je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci Poslovni broj Gos 1/2019-36 od 4. ožujka 2020., izrazio pravno shvaćanje da sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

14. Slijedom pravnog shvaćanja iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske Poslovni broj Rev 2868/2018-2 od 12. veljače 2019., Rev-18/2018-2 od 26. svibnja 2020. i Gos 1/2019-36 od 4. ožujka 2020. tužitelj prihvatom ponude konverzije i sklapanjem Aneksa Ugovora o kreditu nije izgubio pravni interes za utvrđenje ništetnosti, pa suprotne žalbene navode tuženika nije moguće prihvatiti.

15. Sud je tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti prihvatio ocjenjujući ništetnim predmetne odredbe Ugovora o kreditu s obzirom na vezanost za pravna utvrđenja iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u kojem je i donesena presuda poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., primjenom odredbe čl. 502. c. ZPP zbog čega nije izveo dokaz saslušanjem svjedoka predloženog po tuženiku, a prihvatio je i zahtjev za isplatom pri čemu je visinu utvrdio na temelju nalaza i mišljenja vještaka odgovarajuće struke.

16. Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Poslovni broj Rev-1279/2022-2 od 14. veljače 2023. je u odnosu na postavljeno pitanje: može li se sud, pozivajući se na ništetnost spornih ugovornih odredbi, u postupku pozivati na izravnu primjenu pravnih utvrđenja iz Kolektivnog postupka za zaštitu prava i interesa potrošača i ne provesti u individualnom postupku dokaze predložene po tuženiku zauzeo odgovor kako je suprotan odredbi čl. 81. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 76/03) kao i procesnoj ravnopravnosti stranaka, zaključak suda prema kojem se o odredbi potrošačkog ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako se na tu okolnost nije proveo predloženi dokaz saslušanjem svjedoka (radnika revidenta) koji je sudjelovao u sklapanju ugovora o kreditu kojeg je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi.

17. Ovo shvaćanje je također podudarno shvaćanju Ustavnog suda Republike Hrvatske iz odluke tog suda broj U-III-5458/21 od 30. lipnja 2022., da u pojedinačnom potrošačkom sporu nije moguće odbiti dokazni prijedlog za saslušanje zaposlenika banke na okolnost obaviještenosti određenog potrošača u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora (a koja nije bila predmet utvrđivanja u kolektivnom sporu), a potom utvrditi da banka, na kojoj je teret dokazivanja, tu okolnost nije dokazala i zaključiti da nije dala odgovarajuće obavijesti potrošaču prije sklapanja ugovora jer bi takvim tumačenjem nastala situacija u kojoj se odluka o tužbenom zahtjevu temelji na okolnosti koja zapravo nikad nije bila utvrđena, niti ju je banka mogla dokazivati ni u kolektivnom, ni u pojedinačnom potrošačkom sporu, što je suprotno zahtjevima jednakosti oružja i prava na pristup sudu.

18. U ovom je predmetu tuženik u odgovoru na tužbu predložio saslušanje svjedoka NU radi utvrđenja da se u predmetnim odredbama ugovora o načinu promjene kamatne stope i valutne klauzule ugovora o kreditu pojedinačno pregovaralo, odnosno, o postojanju pregovora glede ugovornih odredbi u odnosu na koje tužitelj traži utvrđenje njihove ništetnosti jer je tužitelj imao i mogućnost ugovoriti kredit uz drugu valutnu klauzulu, a koji dokaz je sud prvog stupnja nepravilno odbio izvesti (bez navođenje razloga), što je pak protivno naprijed navedenim shvaćanjima Vrhovnog suda Republike Hrvatske i Ustavnog suda Republike Hrvatske, a koja prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

19. Slijedom navedenog ostvaren je žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kojega ističe tuženik tvrdnjom kako tuženiku nije bilo omogućeno dokazivati da se o spornoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo jer je prvog stupnja zanemario dokaze tuženika, kojemu nije dopušteno dokazivati okolnosti sklapanja konkretnog ugovora o kreditu, odnosno dokazivati odlučne činjenice za donošenje odluke o nepoštenosti konkretne ugovorne odredbe što je predmet pojedinačnih postupaka, a ovakvim postupanjem je doveden u poziciju grubog kršenja temeljnog prava na pravično suđenje.

20. Osim toga, sud prvog stupnja utvrdio je ništetnim i odredbe čl. 19. i 25. Ugovora o kreditu, a koje nisu bile obuhvaćene kolektivnim sporom. Međutim sud prvog stupnja propusti je dati obrazloženje iz koje razloga bi predmetne odredbe bile ništetne, na temelju kojih činjenica i na temelju koje pravne osnove, pa se presuda u tom dijelu ne može ispitati. Time je počinjena bitna povreda odredba parničnog postupka iz čl. 354.st.2.toč.11. ZPP na što osnovano ukazuje tuženik.

21. Zbog toga je primjenom odredbe čl. 369.st.1. i čl. 370. ZPP u pobijanom dijelu presudu valjalo ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

22. U ponovnom suđenju će sud prvenstveno ukloniti počinjenu bitnu povredu postupka na koju je ukazano ovim rješenjem, te će saslušati svjedoka NU na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenim odredbama te osporavanja izravne primjene utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom postupku za zaštitu prava i interesa potrošača, kao i izvesti druge potrebne dokaze predložene po tužitelju i tuženiku, koji nisu do sada izvedeni, pa će donijeti novu i zakonitu odluku, kojom će se odlučiti i o cjelokupnim troškovima parničnog postupka. U ponovnom suđenju sud prvog stupnja će voditi računa i o ostalim žalbenim navodima tuženika vezano za pravo tužitelja na isplatu utuženog iznosa.

23. Odluka o troškovima postupka u povodu žalbe tuženika temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

U Zagrebu 1. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Vlasta Mrzljak