Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-2408/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Kseniji Jakovčević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice OL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Vladimiru Presečkom, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Hondl, Konić, Šimunović, Batur i partneri j.t.d. iz Zagreba, protiv tuženika ZL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Josip Klafurić, odvjetnik iz Velike Gorice, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Sisku poslovni broj Psp-11/2019-14 od 30. travnja 2025., dana 1. srpnja 2025.,
r i j e š i o j e
I. Uvažava se žalba tuženika, ukida rješenje Općinskog suda u Sisku poslovni broj Psp-11/2019-14 od 30. travnja 2025. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
II. O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja pod stavkom I izreke riješeno je da je tuženik smetao tužiteljicu u njenom posjedu nekretnine oznake kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], Češnjov vrt površine 971 m2, što odgovara zkčbr. [katastarska čestica] označena kao oranica Breg površine 971 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a što danas odgovara zkčbr. [katastarska čestica] oranica Breg površine 971 m2 upisana u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to na način da je dana 22.06.2016. naveo zemlju pa se tuženom zabranjuje svako takvo ili slično smetanje, te nalaže uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja predajom navedene nekretnine u posjed tužiteljici na način da tuženi ukloni naveženu zemlju, u roku od 24 sata, pod prijetnjom ovrhe, te je pod stavkom II izreke naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od664,82 eura zajedno sa zateznim kamatama od 30. travnja 2025. pa do isplate.
2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio tuženik zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. – 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 - dalje: ZPP) te predlaže žalbu usvojiti uz naknadu troška žalbe.
3. Žalba je osnovana.
4. Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji mu je prethodio ovaj sud je ustanovio da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju ukazuje i žalitelj, jer pobijano rješenje ne sadrži jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama i isto se ne može ispitati.
5. Tužiteljica je tužbenim zahtjevom zatražila zaštitu posjeda nekretnine pobliže opisane u izreci jer je tuženik dana 22. lipnja 2016. na istu naveo zemlju, te traži zabranu svakog takvog i tome sličnog smetanje posjeda uz uspostavu prijašnjeg posjedovnog stanja predajom navedene nekretnine u posjed tužiteljici na način da tuženi ukloni naveženu zemlju, u roku od 24 sata.
6. Sud prvog stupnja prihvatio je u cijelosti tužbeni zahtjev, kao osnovan, pozivom na odredbe čl. 21., čl. 22. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 I 81/15 - u daljnjem tekstu: ZV), s obrazloženjem, u bitnom da iz provedenih dokaza jasno proizlazi da je tužiteljica i u lipnju 2016., kao i desetljećima prije toga (što osobno što putem svojih prednika) bila u samostalnom, mirnom i faktičnom posjedu predmetne nekretnine, a što osim toga potvrđuju i ranije pravomoćne sudske odluke kojima je istoj pružena posjedovna zaštita predmetne nekretnine u odnosu na tuženika do zaključno 2014. U odnosu na sam čin smetanja posjeda, taj je sud ocjenom personalnih dokaza i to iskaza tužiteljice kao i svjedoka UL, supruga tužiteljice te KL, ali i iskaza samog tuženika koji je potvrdio činjenicu da je vlasnikom bagera te da je na predmetnoj nekretnini u više navrata navažao zemlju, utvrdio da je tuženik 22. lipnja 2016. na predmetnu česticu navezao zemlju. Nadalje, taj je sud u cijelosti otklonio prigovore tuženika da kao vlasnik i posjednik predmetne čestice ima pravo provoditi konkretne radnje, uz obrazloženje da zemljišno-knjižno vlasništvo ne predstavlja relevantno pitanje za procjenu i donošenje odluke o smetanju posjeda, te da je i tužiteljica u međuvremenu pravomoćnom odlukom toga suda broj P-142/2017, ranije 268/2013 utvrđena suvlasnicom u ½ dijela predmetne k. č. [katastarska čestica] iz z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] s time da ni prigovori tuženika vezani uz pogrešne identifikacije čestice koje tužiteljica uživa, ne utječu na konačnu odluku, pa budući da posjed tužiteljice nije pribavljen silom, potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja, već se temelji na faktičnom posjedovanju osobno i putem prednika kroz više desetaka godina, to je njezin posjed istinit (čl. 18. st. 2. ZV-a), a tuženik je 22. lipnja 2016. bagerom kopao i navezao zemlju na predmetnu nekretninu, to smatra da je riječ o činu smetanja posjeda koji se može štititi u sudskom postupku utemeljenom na čl. 22. ZV-a te u cijelosti usvaja tužbeni zahtjev tužiteljice kao osnovan.
7. Ovaj sud, imajući u vidu sadržaj žalbe i stanje spisa, ne može, za sada, prihvatiti ocjenu suda prvog stupnja o osnovanosti tužbenog zahtjeva.
8. Ovo iz razloga jer se je prvostupanjski sud bio dužan osvrnuti se na sve navode parničnih stranaka, odnosno prigovore tuženika istaknutih tijekom postupka, a kod kojih ustraju sada i u žalbi, i to:
- prigovor da je tužbeni zahtjev neprecizan s obzirom da predmetna nekretnina ima površinu od 971 m2 te nije dovoljno jasno i precizno određeno na kojem dijelu nekretnine je navezena zemlja i u kojoj količini, a sa kojeg dijela bi je trebalo ukloniti, s obzirom da je on u svom iskazu potvrdio da je u više navrata tijekom ranijih godina navozio zemlju na ovu nekretninu jer ima močvarno tlo,
- prigovor da se ne radi o samovlasnom smetanju posjeda jer je tuženik temeljem čl. 30. ZV, kao zemljišnoknjižni suvlasnik predmetne nekretnine u 1/2 dijela i upisani posjednik iste za cijelo imao zakonsko ovlaštenje za poduzimanje radova koji su pobijanim rješenjem utvrđeni kao čin smetanja posjeda, a primjenom odredbe čl. 20. st. 4. ZV, nije samovlasno smetanje posjeda ako je čin oduzimanja ili smetanja posjeda dopušten zakonom.
9. Sud prvog stupnja propustio je osvrnuti se na navedene prigovore tuženika, na što isti upućuju i u žalbi, pa ovaj sud ne može ispitati pobijano rješenje u odnosu na žalbene prigovore iznijete u tom pravcu.
10. Osim toga, s obzirom da je tuženik u vrijeme utuženja bio zemljišnoknjižni suvlasnik predmetne nekretnine u 1/2 dijela i upisani posjednik iste za cijelo sud prvog stupnja propustio je raspraviti i uz jasne i valjane razloge utvrditi na koji način je tužiteljica prije utuženja izvršavala faktičnu vlast odnosno posjed na predmetnoj nekretnini te da je tuženik upravo dana 22. lipnja 2016. bagerom kopao i navezao zemlju na predmetnu nekretninu, kad je on u svom iskazu potvrdio da je to učinio u više navrata, ali nije potvrdio da je to učinio upravo na označeni dan s time da tu odlučnu činjenicu u svom iskazu nije potvrdio ni svjedok KL, tako da se odluka suda u tom dijelu temelji isključivo na iskazu tužiteljice i njezinog supruga kao svjedoka.
11. Nastavno, ostaje otvoreno pitanje jesu li stranke u vrijeme utuženja eventualno bile u suposjedu sporne nekretnine, a ako jesu, je li tužiteljica utuženim činom bila isključena iz suposjeda ili joj je dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti bio bitno ograničen, zbog čega je izostala valjana ocjena svih provedenih dokaza čime je počinjena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8 ZPP, na koju sadržajem žalbe upućuje žalitelj.
12. Također, sud prvog stupnja nije dao jasne i određene razloge radi li se u konkretnom slučaju o ponovnom smetanju posjeda, za što je bilo odlučno utvrditi: da je ovrha povodom ranijih odluka donesenih u postupcima radi smetanja posjeda provedena odnosno da je ovršenik dobrovoljno ispunio svoju obvezu iz te odluke, da li je nakon toga ovršenik ponovno učinio smetanje posjeda da li se ponovno smetanje posjeda u biti ne razlikuje od prijašnjeg.
13. Stoga s pravom žalitelji žalbenim navodima osporavaju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja ukazujući i na nepotpunost odlučnih činjeničnih utvrđenja od kojih ovisi pravilnost primjene materijalnog prava od strane suda prvog stupnja.
14. Iz svih naprijed navedenih razloga trebalo je temeljem odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP riješiti kao u izreci, a u vezi s tim ukinuta je i odluka o parničnom trošku, dok će se o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci.
15. U nastavljenom postupku sud prvog stupnja otkloniti će naprijed navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, upotpuniti će činjenično stanje u smislu prethodno navedenog, te će raspraviti i ostale prigovore žalitelja ukoliko su od utjecaja na ishod ovog postupka i potom će donijeti novu, zakonitu odluku.
U Zagrebu1. srpnja 2025.
Sutkinja:
Ksenija Jakovčević
