REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-630/2025-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari I. tužiteljice EĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], II. tužitelja BĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Bojanu Zustoviću, odvjetniku u Pazinu i III. tužitelja CĐ, iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Anki Zahariji, odvjetnici u Rovinju, protiv tuženika Maistra d.d., Rovinj, V. Nazora 6, OIB 25190869349, zastupanog po punomoćnici HĐ, radi isplate, odlučujući o reviziji I. i II. tužitelja i o reviziji III. tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1755/2024-3 od 24. listopada 2024., kojim je dijelom preinačena, a dijelom potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj P-1100/2023 od 26. ožujka 2024., u sjednici održanoj 1. srpnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1755/2024-3 od 24. listopada 2024., te se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o zahtjevima tužitelja za naknadu troška podnošenja revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku MAISTRA d.d. Rovinj, Obala Vladimira Nazora 6, OIB: 25190869349 da plati prvotužiteljici UĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i drugotužitelju BĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 101.985,32 EUR1 / 768.408,42 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku kako slijedi:

- na iznos od 17.385,07 EUR / 130.987,80 kn od dana 04. veljače 2007. g. pa do isplate - na iznos od 20.297,75 EUR /152.933,40 kn od dana 05. veljače 2008. g. pa do isplate

- na iznos od 21.905,79 EUR / 165.049,20 kn od dana 06. veljače 2009. g. pa do isplate

- na iznos od 22.057,50 EUR /166.192,20 kn od dana 07. veljače 2010. g. pa do isplate

- na iznos od 20.339,21 EUR / 153.245,82 kn od dana 03. veljače 2011. g. pa do isplate po stopi koja od dana 31. prosinca 2007. godine teče po stopi od 15 % godišnje, a od 01. siječnja 2008. godine po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO) koja se od 01. siječnja 2008. godine pa do 31. srpnja 2015. godine određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine do 29.12.2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope - kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku MAISTRA d.d. Rovinj, Obala Vladimira Nazora 6, OIB: 25190869349 da plati trećetužitelju CĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 203.970,64 EUR / 1.536.816,84 kn sa zakonskim zateznim kamatama počevši od 03. veljače 2011. godine pa do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine do 29.12.2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope - kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.

III Dužan je tuženik naknaditi prvo i drugotužiteljima parnični trošak u iznosu od 19.239,13 eura, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev za naknadu parničnog troška odbija.

IV Dužan je tuženik naknaditi trećetužitelju parnični trošak u iznosu od 13.402,16 eura, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev za naknadu parničnog troška odbija.".

1.1. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Preinačava se presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču- Parenzo, poslovni broj 31 P-1100/2023 od 26. ožujka 2024. u dijelu pod točkama I., II., dijelu točaka III., IV. kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev i tužbeni zahtjev u tom dijelu se odbijaju kao neosnovani.

II. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska odluka u dijelu pod točkama III. i IV. kojim je zahtjev odbijen kao neosnovan.".

2. Rješenjem ovog revizijskog suda broj Revd-1007/2025-2 od 26. ožujka 2025. dopušteno je tužiteljima podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog povrede temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to prava na pošteno suđenje zbog primjene i tumačenja dometa odredbe čl. 373. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).

3. I. i II. tužitelji su sukladno navedenom rješenju ovog revizijskog suda protiv drugostupanjske presude podnijeli reviziju. Zahtijevaju naknadu troška podnošenja revizije.

3.1. III. tužitelj je također sukladno navedenom rješenju ovog revizijskog suda protiv drugostupanjske presude podnio reviziju. I on zahtijeva naknadu troška podnošenja revizije.

3.2. Tuženik u odgovoru na revizije tužitelja osporava te revizije.

4. Revizije tužitelja su osnovane.

5. Predmet spora je tužbeni zahtjev I. i II. tužitelja za isplatu 101.985,32 eura s pripadajućim zateznim kamatama i tužbeni zahtjev III. tužitelja za isplatu 203.970,64 eura sa pripadajućim zateznim kamatama i to s osnova bespravnog korištenja suvlasničkih dijelova predmetnih nekretnina od strane tuženika.

6. Prvostupanjski sud prihvaća predmetne tužbene zahtjeve, utvrđujući, između ostaloga, da suprotno tvrdnjama tuženika, tužiteljima odnosno njihovim pravnim prednicima nisu prestala suvlasnička prava temeljem odredbe čl. 267. i 268. Zakona o udruženom radu ("Službeni list SFRJ", broj 35/76, 57/73, 85/87 i 6/88 – dalje: ZUR) jer da iz rješenja nadležnog Odsjeka za privredu, plan i inspekcijske poslove Općine Vrsar iz 1974. i 1976. ne proizlazi da su predmetne nekretnine bile obuhvaćene tim rješenjima. K tome, prvostupanjski sud utvrđuje da su i nakon toga tužitelji upisani u zemljišnu knjigu kao suvlasnici predmetnih nekretnina i to temeljem rješenja Odsjeka za imovinsko-pravne odnose Općine Vrsar od 28. veljače 1980. i zaključka od 23. veljače 1993.

6.1. Drugostupanjski sud pak, odlučujući o žalbi tuženika, preinačava prvostupanjsku presudu i odbija predmetne tužbene zahtjeve ocijenivši da je tužiteljima, odnosno njihovim pravnim prednicima prestalo suvlasništvo temeljem odredbe čl. 268. st. 1. ZUR jer da su predmetne nekretnine prešle u društveno vlasništvo temeljem rješenja Odsjeka za privredu, plan i inspekcijske poslove Općine Vrsar iz 1974. i 1976. (jer da su tim rješenjima predmetne nekretnine date na korištenje i posjed predniku tuženika). Pri tome se drugostupanjski sud poziva na odredbu čl. 373. toč. 3. ZPP.

7. Navedenim pristupom drugostupanjskog suda spornom odnosu među strankama počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 373. toč. 3. ZPP.

7.1. Prema odredbi čl. 373. toč. 3. ZPP drugostupanjski sud će presudom preinačiti prvostupanjsku presudu ako smatra da je činjenično stanje prvostupanjske presude pravilno utvrđeno, ali da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo.

8. U konkretnom slučaju nije bilo mjesta primjeni odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP. Ovo stoga što je drugostupanjski sud utvrđivao činjenično stanje na drugačiji način od utvrđenja prvostupanjskog suda. Naime, pitanje sadržaja prije navedenih rješenja iz 1974. i 1976. godine, tj. da li su tim rješenjima bile obuhvaćene i predmetne nekretnine je prvenstveno činjenično pitanje.

9. Kada je pak drugostupanjski sud utvrđivao drugačije činjenično stanje (od onoga što je utvrdio prvostupanjski sud) bio je dužan navesti sve činjenice koje su odlučne za rješenje spora, koje od tih činjenica su sporne, koje je odlučne činjenice sud utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, ako ih je utvrdio dokazivanjem, koje je dokaze izveo i zašto, te kako ih je ocijenio različito u odnosu na ocjenu dokaza prvostupanjskog suda, a što je drugostupanjski sud propustio učiniti. Tako je, između ostalog, drugostupanjski sud propustio uzeti u obzir činjeničnu tvrdnju tužitelja i utvrđenja prvostupanjskog suda da su tužitelji, odnosno njihovi pravni prednici i nakon navedenih rješenja iz 1974. i 1976. ponovno upisani kao suvlasnici predmetnih nekretnina i to temeljem rješenja Odsjeka za imovinsko-pravne odnose Općine Vrsar od 28. veljače 1980. i zaključka od 23. veljače 1993. Uslijed toga, pobijana drugostupanjska presuda ima nedostatke radi kojih se ne može ispitati jer ne sadrži jasne i potpune razloge o svim činjenicama odlučnim za ishod spornog odnosa među strankama, a čime je, dakle, u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

10. Radi nepravilnosti odluke drugostupanjskog suda o tužbenim zahtjevima tužitelja, kao nepravilna ukazuje se i odluka drugostupanjskog suda o naknadi parničnog troška.

11. S obzirom na navedeno, valjalo je na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP ukinuti pobijanu drugostupanjsku presudu te predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

12. U ponovnom postupku drugostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem te će ponovno odlučiti o žalbama stranaka protiv prvostupanjske presude, a u kojoj odluci će iznijeti jasne i potpune razloge o svim činjenicama odlučnim za ishod spornog odnosa među strankama.

13. Odluka o zahtjevima tužitelja za naknadu troška podnošenja revizije osniva se na čl. 166. st. 3. ZPP (st. II. izreke ovog rješenja).

Zagreb, 1. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug