REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr-21/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika Vijeća, te dr. sc. Branka Brkića i dr. sc. Marina Mrčele, izv. prof. kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog EŽ i dr., zbog kaznenog djela iz članka 333. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11., dalje: KZ/97.) i dr., odlučujući o zahtjevima osuđenog EŽ i osuđene LŽ za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, koju čine presuda Županijskog suda u Zagrebu broj K-Us- 34/2016 od 22. prosinca 2021. i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske poslovni broj I Kž-Us-120/2022-16 od 28. studenog 2023., u sjednici održanoj 1. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e:

I. Djelomično se prihvaća zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osuđenog EŽ, preinačuje se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj K-Us-34/2016 od 22. prosinca 2021. preinačena presudom Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske poslovni broj I Kž-Us-120/2022-16 od 28. studenog 2023. u točki VI. 1., 2. i .3. u dijelu odluke o oduzimanju imovinske koristi tako da ista sada u tome dijelu glasi:

„VI. Temeljem odredbe članka 560. stavka 1. i 2. ZKP, u svezi članka 77. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, dalje: KZ/11) utvrđuje se:

1/ da umjetnička djela umjetnika ZŽ "Prema dolje", "Novogradnja 402" i "Hyperbaton" predstavljaju imovinsku korist koju je I okrivljeni EŽ ostvario kaznenim djelom iz čl. 291. st. 2. u sv. st.1. i 4. KZ/11 (točka 4 izreke te presude);

2/ utvrđuje se da su umjetnička djela umjetnika ZŽ "Prema dolje", "Novogradnja 402" i "Hyperbaton" vlasništvo Republike Hrvatske.“.

II. Točka VI.4. prvostupanjske presude postaje točka VI.3.

III. U preostalom dijelu zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osuđenog EŽ, a zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osuđene LŽ u cijelosti odbijaju se kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj K-Us-34/2016 od 22. prosinca 2021. optuženi EŽ proglašen je krivim da je počinio kaznena djela pod točkama 1., 2., 3., 4. i 5. optužnice USKOK-a.

1.1. Prvostupanjski sud je optuženom EŽ za kazneno djelo iz članka 333. stavka 1. KZ/97, opisano pod točkom 1. izreke, utvrdio kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, za kazneno djelo iz članka 337. stavka 1. i 4. KZ/97, opisano pod točkom 2. izreke, kaznu zatvora u trajanju od pet godina, za kazneno djelo iz članka 337. stavka 1. i 4. KZ/97, opisano pod točkom 3. izreke, kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, za kazneno djelo iz članka 337. stavka 1. i 4. KZ/97, opisano pod točkom 4. izreke, kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i za kazneno djelo iz članka 337. stavka 1. i 4. KZ/97, opisano pod točkom 5. izreke, kaznu zatvora u trajanju od dvije godine te je istog, sukladno odredbi članka 60. KZ/97, osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od osam godina, u koju kaznu mu je temeljem odredbe članka 63. KZ/97 uračunato vrijeme za koje je bio lišen slobode i u istražnom zatvoru od 12. studenog 2013. do 14. ožujka 2014. (točke I-IV. izreke).

1.2. Pod točkom V. izreke, temeljem odredbe članka 158. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 130/20.-Odluka Ustavnog suda; dalje: ZKP-21.) usvojeni su imovinskopravni zahtjevu oštećenika pa je optuženom EŽ naloženo i to:

- da Trgovačkom društvu Kraš d.d. na ime imovinsko pravnog zahtjeva isplati iznos od 238.400,00 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana pravomoćnosti ove presude pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanom za eskontnu stopu Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, i

- da Hrvatskoj gospodarskoj komori, na ime imovinsko pravnog zahtjeva isplati iznos od 35.483.202,00 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana pravomoćnosti presude do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanom za eskontnu stopu Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena.

1.3. Pod točkom VI. izreke, temeljem odredbe članka 560. stavka 1. i 2. ZKP-21. u svezi člankom 82. stavka 1. KZ/97, utvrđeno je i naloženo:

„...1/ da umjetnička djela autora UŽ "Jedra", "Oklopljeni tvrdalj" i "Križ" te umjetnička djela umjetnika ZŽ "Prema dolje", "Novogradnja 402" i "Hyperbaton" predstavljaju imovinsku korist koju je I okrivljeni EŽ ostvario kaznenim djelom iz čl. 337 st. 1 i 4 KZ/97 (točka 4 izreke ove presude);

2/ da su umjetnička djela autora UŽ "Jedra", "Oklopljeni tvrdalj" i "Križ" te umjetnička djela umjetnika ZŽ "Prema dolje", "Novogradnja

402" i "Hyperbaton" imovina Republike Hrvatske;

3/ nalaže se I okrivljenom EŽ da preda u vlasništvo Republici Hrvatskoj umjetničko djelo autora UŽ "Križ" u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude;

4/ nalaže se I okrivljenom EŽ da preda u vlasništvo Republici Hrvatskoj umjetničko djelo autora ZŽ "Hyperbaton" ili da Republici Hrvatskoj isplati vrijednost tog umjetničkog djela u novcu u iznosu od 5.000 € u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju Narodne banke Hrvatske na dan isplate...“.

1.4. Pod točkom VII. izreke „...temeljem čl. 560 st. 3 ZKP odbija se prijedlog USKOK- a od 10. prosinca 2020. da se od I okrivljenog EŽ temeljem odredbe čl. 557 st. 1 ZKP u svezi čl. 82 st. 1 KZ oduzme iznos od 27.013.894,54 kune zbog toga što je imovinska korist potpuno obuhvaćena imovinsko pravnim zahtjevima...“.

2. Istom presudom pod točkom IX. izreke optužena LŽ proglašena je krivom za kazneno djelo protiv službene dužnosti - zlouporabom položaja i ovlasti, opisano u članku 337. stavak 1. i 4. Kaznenog zakona/97, a kažnjivo po članku 337. stavku 4. Kaznenog zakona/97 (toč. 2. izreke), te je temeljem odredbe članka 337. stavka 1. i 4. KZ/97 osuđena na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine.

3. Povodom uloženih žalbi oboje optuženika i USKOK-a Visoki kazneni sud Republike Hrvatske presudom poslovni broj I Kž-Us-120/2022-16 od 28. studenog 2023. presudio je kako slijedi:

- pod točkom I., po službenoj dužnosti, preinačio je pobijanu presudu u pravnoj oznaci djela u odnosu na kaznena djela zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 337. stavka 4. u vezi sa stavkom 1. KZ/97. opisano pod točkama 2), 3), 4) i 5) izreke te izrekao da je optuženi EŽ radnjama opisanom u točkama 2), 3) i 4), a optužena LŽ radnjom opisanom u točki 2) izreke te presude počinili kaznena djela protiv službene dužnosti, zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 291. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, dalje: KZ/11.), a da je optuženi EŽ radnjama opisanim pod točkom 5) izreke počinio kazneno djelo protiv gospodarstva, zlouporabom povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11.;

-pod točkom II. uslijed odluke pod I., preinačena je prvostupanjska presuda u odluci o kazni i uračunavanju istražnog zatvora u odnosu na optuženog EŽ na način da mu se za kazneno djelo iz točke 2) izreke na temelju članka 291. stavka 2. u vezi s člankom 51. stavkom 1. KZ/11. utvrđuje kazna zatvora u trajanju od pet godina, za kazneno djelo iz točke 3) izreke na temelju članka 291. stavka 2. u vezi s člankom 51. stavkom 1. KZ/11. kazna zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, za kazneno djelo iz točke 4) izreke na temelju članka 291. stavka 2. u vezi s člankom 51. stavkom 1. KZ/11. kazna zatvora u trajanju od dvije godine i za kazneno djelo iz točke 5) izreke na temelju članka 246. stavka 2. u vezi s člankom 51. stavkom 1. KZ/11 kazna zatvora u trajanju dvije godine dok se prihvaća po prvostupanjskom sudu utvrđena kazna zatvora u trajanju jedne godine i šest mjeseci za kazneno djelo iz članka 333. stavka 1. KZ/97. opisano pod točkom 1) izreke te se na temelju članka 51. stavka 1. i 2. osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju osam godina, u koju se temeljem članka 54. KZ/11. uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 12. studenog 2013. do 14. ožujka 2014. i od 22. prosinca 2021. nadalje.

3.1. Točkom III. drugostupanjske presude se „...uslijed odluke pod I preinačuje prvostupanjska presuda u odluci o kazni u odnosu na optuženu LŽ te se ista zbog kaznenog djela iz članka 291. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., opisanog pod točkom 2. izreke prvostupanjske presude, na temelju članka 291. stavka 2. KZ/11. osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine u koju joj se na temelju članka 54. KZ/11. uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 15. listopada 2013. do 14. ožujka 2014.“.

3.2. Nadalje, točkom IV. se „...uslijed odluke pod I preinačuje prvostupanjska presuda u odluci o oduzimanju imovinske koristi te se utvrđuje da umjetnička djela navedena u točki VI. 1/ izreke predstavljaju imovinsku korist koju je optuženi EŽ ostvario kaznenim djelom iz članka 291. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., dok u ostalom dijelu odluka o oduzimanju imovinske koristi ostaje neizmijenjena“.

4. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude podnijeli su osuđeni EŽ po braniteljici Jadranki Sloković, odvjetnici u Zagrebu i osuđena LŽ, po branitelju Davorinu Budinu, odvjetniku u Zagrebu.

4.1. Osuđeni EŽ podnosi zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zbog:

„...-razloga iz članka 517. stavka 1. točke 1. ZKP/08, odnosno zbog povrede kaznenog zakona na štetu osuđenika predviđene u članku 469. točke 5.ZKP/08,

-razloga iz članka 517. stavka 1. točke 2. ZKP/08, odnosno zbog povrede odredaba kaznenog postupka predviđenih u članku 468. stavku 2. ZKP/08 te

-razloga iz članka 517. stavka 1. točke 3. ZKP/08, odnosno zbog povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, a ta povreda je mogla utjecati na presudu...“, uz prijedlog da Vrhovni sud Republike Hrvatske donese presudu kojom se usvaja zahtjev optuženog EŽ za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude te se ukidaju presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske posl. br. I Kž-Us-120/2022-16 od 28. studenog 2023. god. i presuda Županijskog suda u Zagrebu, posl. br. K-Us-34/2016 od 22. prosinca 2021. godine.

4.2. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osuđena LŽ podnosi:

„...-zbog povrede odredaba kaznenog postupka predviđenih u čl. 468. st. 2. ZKP-a, (čl. 517. st. 1. toč. 2. ZKP-a);

-zbog povrede odredaba kaznenog postupka u žalbeno postupku, a ta je povreda mogla utjecati na presudu (čl. 517. st.1. toč.3. ZKP-a)...“.

Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske usvoji zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude optužene LŽ i ukine pobijane presude, te predmet vrati na ponovno suđenje. Ujedno predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske, u smislu odredbe članka 518. stavka 5. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11.-pročišćeni tekst, 91/12.-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. -Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22. i 36/24., dalje: ZKP-24.) odgodi izvršenje pravomoćne presude.

5. Po zaprimanju zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude prvostupanjski sud postupio je sukladno odredbi članka 518. stavak 4. ZKP-24. tako što ih je dostavio državnom odvjetniku, koji je se na zahtjev očitovao podneskom broj Ksm-DO-14/2025 od 13. veljače 2025., a koji odgovor na zahtjev osuđenika je dostavljen na znanje osuđenicima i njihovim braniteljima.

6. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osuđenog EŽ djelomično je osnovan, dok zahtjev osuđene LŽ u cijelosti nije osnovan.

U odnosu na zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osuđenog EŽ

7. Podnositelj s pravom tvrdi da su sudovi odlukom o oduzimanju imovinske koristi prekoračili ovlast koju sud ima po zakonu, pa da je time ostvarena povreda iz članka 517. stavka 1. točka 1. ZKP-24. u vezi s člankom 469. točka 5. ZKP-24.

7.1. Naime, prvostupanjski sud u činjeničnom opisu kaznenog djela pod točkom 4. izreke navodi da je optuženi EŽ „...nepripadno za sebe u privatne svrhe zadržao tri skulpture UŽ pod nazivom „Jedra“, „Oklopljeni tvrdalj“ i „Križ“, na koji način se značajno nepripadno materijalno okoristio za vrijednost naznačenih skulptura i to za iznos 158.340,00 kuna…“, a potom, odlučujući o postavljenom imovinskopravnom zahtjevu, dosuđuje ga Hrvatskoj gospodarskoj komori za štetu u odnosu na kazneno djelo pod toč. 4. presude u iznosu u 158.340,00 kuna, koji iznos predstavlja nepripadnu materijalnu dobit za koju se optuženi EŽ okoristio u vrijednosti tri skulpture UŽ pod nazivom „Jedra“, „Oklopljeni tvrdalj“ i „Križ“, da bi nakon toga pod točkom VI izreke presude utvrdio da umjetnička djela UŽ „Jedra“, „Oklopljeni tvrdalj“ i „Križ“ predstavljaju imovinsku korist koju je optuženik ostvario kaznenim djelom iz toč. 4. te da stoga predstavljaju vlasništvo Republike Hrvatske, što prihvaća i drugostupanjski sud.

7.2. S pravom ovaj podnositelj tvrdi da sud nije mogao istovremeno oduzeti umjetnine od optuženog EŽ i ujedno zahtijevati od njega da isplati njihovu protuvrijednost Hrvatskoj gospodarskoj komori, koja je oštećena upravo za vrijednost tih umjetnina, s obzirom da je u odredbi članka 77. stavak 2. KZ/11 propisano da u situaciji kada je oštećeniku dosuđen imovinskopravni zahtjev, koji po prirodi i sadržaju odgovara pribavljenoj imovinskoj koristi, oduzet će se dio imovinske koristi koji prelazi dosuđeni imovinskopravni zahtjev. Stoga se odluka kojom je oštećeniku dosuđen imovinskopravni zahtjev i istovremena odluka o oduzimanju imovinske koristi ostvarene počinjenjem kaznenog djela međusobno isključuju (primjerice, u odluci broj: I Kž-Us 136/2017-7) od 12. ožujka 2019.). Iz stanja spisa proizlazi da imovinska korist koju je kaznenim djelom pribavio optuženi EŽ predstavlja vrijednost slika za koji iznos je oštećena Hrvatska gospodarska komora.

7.3. Po stanovištu ovog Suda, na izloženi način, sudovi prvog i drugog stupnja su na štetu osuđenika povrijedili kazneni zakon u odredbi članka 77. stavak 2. KZ/11, jer su oštećeniku dosudili imovinskopravni zahtjev, koji po prirodi i sadržaju odgovara pribavljenoj imovinskoj koristi, te su istovremeno od podnositelja oduzeli umjetnine kao imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom.

7.4. Stoga je, u izloženom smislu, pravilnom primjenom zakona, temeljem odredbe članka 519. u svezi članka 513. ZKP-24., valjalo preinačiti pobijane presude u odluci o oduzimanju imovinske koristi na način kako je to izrečeno pod I. izreke ove presude, tako da se od oduzimanja izuzmu umjetnine - 3 skulpture UŽ pod nazivom „Jedra“, „Oklopljeni tvrdalj“ i „Križ“, pri čemu ostaje na snazi odluka o oduzimanju u korist Republike Hrvatske umjetnina ZŽ „Prema dolje“, „Novogradnja 402“ i „Hyperbaton“, s obzirom da oštećenik ZŽ nije postavio imovinskopravni zahtjev, te odluka da umjetničko djelo ZŽ „Hyperbaton“ podnositelj preda u vlasništvo Republici Hrvatskoj ili da joj isplati vrijednost tog djela u iznosu od 5000,00 eura, s obzirom da to djelo nije pronađeno prilikom pretraga kod optuženog EŽ, tim prije što odluka o inkriminiranim umjetninama ZŽ nije dovedena u pitanje zahtjevom za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

8. Podnositelj EŽ nadalje tvrdi da mu je propustima i zlouporabama procesnih ovlaštenja optužbe tijekom izvida, istrage, podizanja optuženice i tijekom rasprave teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje, čime da je ostvarena povreda iz članka 517. stavka 1. točka 2. u svezi članka 468. stavak 2. ZKP-24. Tvrdi da su radnje koje je USKOK poduzeo tijekom postupka, koji je prethodio raspravi, znatno oslabile pravnu poziciju optuženika u takvoj mjeri da su svi kasniji stadiji postupka bili nepošteni.

8.1. Navodi da je „...tijekom dokazne radnje pretrage obiteljske kuće I optuženika te pretrage prostorija Hrvatske gospodarske komore nesporno utvrđena prisutnost policijskog službenika BŽ, koji je neovlašteno rukovodio pretragom, a uopće nije bio naveden u zapisniku o pretrazi, … obrana je isticala i da je tijekom tih dokaznih radnji izuzeta brojna dokumentacija, koja nije uvrštena u spis predmeta, već je nestala, a čime je optuženiku onemogućena efektivna obrana budući da se ta dokumentacija odnosila na porijeklo njegove imovine, ...obrana je isticala prijepornost poruka koje je optuženicima u tijeku izvida slao ĆŽ, ... obrana je sumnjala da su poruke poslane u koordinaciji s policijom ili USKOK-om u namjeri da se isprovocira reakcija optuženika te se pribave dokaze koji bi ih teretili. Nadalje, USKOK je u fazi istrage proveo vještačenja I optuženikove imovine s ciljem utvrđivanja nesrazmjera između njegove imovine i zakonitih primanja ... da bi naposljetku USKOK odustao od prijedloga za proširenim oduzimanjem imovinske koristi, ... USKOK je propustio vještačiti imovinu TŽ te na početku kaznenog postupka izuzeti poslovnu dokumentaciju tvrtke Aquis u vlasništvu TŽ te ostalih tvrtki iz 5/Grupe, ...

...Na arbitrarnost postupanja optužbe u ranoj fazi postupka, koja je bitno oslabila položaj obrane, ukazuje i činjenica da je USKOK u svojim prijedlozima za određivanje, odnosno produljenje istražnog zatvora I optuženiku isticao važnost ispitivanja svjedoka OŽ, ... unatoč tome je proveo gotovo mjesec dana duže u istražnom zatvoru zbog potrebe ispitivanja tog svjedoka, čiji iskaz ne postoji u spisu predmeta niti je USKOK dao obrazloženje zašto je eventualno odustao od ispitivanja tog svjedoka.

USKOK se tako, s jedne strane poziva na svjedoka koji ne postoji, a s druge, prešućuje obrani važnog svjedoka. Najznačajniji propust optužbe u otkrivanju dokaza odnosi se na svjedoka FŽ. ... Da je otkrivanje identiteta svjedoka FŽ u tako kasnoj fazi rasprave, i to tek na zahtjev suda, bilo prekasno te da je državno odvjetništvo s njim manipuliralo...

... Drugostupanjski sud nije ispitao jesu li istaknuti procesni propusti ispravljeni u kasnijem tijeku postupka niti je sagledao kumulativni učinak istaknutih postupovnih nedostataka, već je paušalno otklonio jedan po jedan žalbeni prigovor obrane... ... Na prigovore obrane koji se odnose na sumnju da je ĆŽ u fazi istrage slao optuženicima poruke u koordinaciji s policijom ili USKOK-om drugostupanjski sud uopće nije odgovorio...

... Slijedom svega navedenog, obrana smatra da su istaknuti propusti optužbe tijekom postupka, počevši od njegove najranije faze, a uključujući i fazu rasprave, kumulativno, oslabili pravnu poziciju optuženika do te mjere da su doveli do povrede pravičnosti postupka u cjelini...“.

9. Po stanovištu ovog Suda, okolnosti koje se navode u zahtjevu nisu dovele do povrede prava na pravičan postupak. Riječ je o tvrdnjama koje su bile sadržane i u žalbi na prvostupanjsku presudu, koje je drugostupanjski sud otklonio kao neosnovane, o čemu je dao prihvatljive razloge koje prihvaća i ovaj Sud. Drugostupanjski sud se također opširno osvrnuo na žalbene tvrdnje o tobožnjim teškim povredama pravičnosti, koje se sada ponavljaju u ovom zahtjevu (točke 10- 14. drugostupanjske presude na koje se upućuje podnositelja), pri čemu se drugostupanjski sud usredotočio na one dokaze koji su odlučujući za odluku o krivnji i kazni.

9.1. Primjerice, o zakonitosti pretrage, na koju se podnositelj EŽ poziva i u ovom zahtjevu, odlučivao je Vrhovni sud svojom odlukom broj Kž-Us-62/2016-4 od 8. lipnja 2016. nalazeći da nije riječ o nezakonitoj pretrazi.

9.2. Eventualno kasno otkrivanje identiteta svjedoka koji je ispitan na glavnoj raspravi, u kontradiktornom postupku, nedostatno je da bi dovelo do nepravičnosti postupka.

9.3. Također nije od značaja to što tijekom kaznenog postupka nije precizno utvrđen nesrazmjer između podnositeljeve imovine i prihoda jer je taj podatak postao irelevantan kada je državni odvjetnik odustao od zahtjeva za tzv. prošireno oduzimanje imovinske koristi, koji odustanak je suštinski in favorem optuženiku.

9.4. Isto vrijedi i za odbijanje dokaznih prijedloga obrane usmjerenih na provjeru iskaza TŽ, za koje odbijanje je prvostupanjski sud dao logički besprijekorne razloge. Tako je odbio dokazni prijedlog obrane da se pribavi evaluacija troškova za tvrtku „Život na sjeveru“ koju je izradio TŽ, navodeći da se radi o nevažnom dokaznom prijedlogu iz razloga „... što je u kontekstu ovog kaznenog postupka evaluacija ove tvrtke koju je kontrolirao svjedok ĆŽ, a sačinjena je po svjedoku TŽ, nebitna za utvrđivanje relevantnih činjenica ...“.

9.5. Jednako tako, sud je kao nevažan odbio dokazni prijedlog obrane da se kao svjedok ispita CŽ, na okolnost je li ona kao direktorica tvrtke „4D“ sudjelovala i dijelu troškova za Zlatnu kunu 2008 i je li njena tvrtka odradila poslove koje je trebala obaviti tvrtka ĆŽ. Sud je taj dokazni prijedlog odbio jer smatra da „... u kontekstu ovog dokaznog postupka utvrđivanje te činjenice na ovakav način nije važno nakon što je pročitana odgovarajuća dokumentacija za tvrtku „4D“ u kontekstu manifestacija Zlatna kuna 2008 i u kontekstu iskaza svjedoka TŽ i ĆŽ ...“.

9.6. Sud je temeljem odredbe članka 421. stavak 1. točka 2. ZKP-21. odbio dokazni prijedlog da se kao svjedok ispita IŽ, direktor tvrtke Aquis zaključno s 2006. god., navodeći kako je IŽ prema svjedočkom iskazu TŽ samo potpisivao ugovore koje je TŽ ugovorio s Komorom dok nije bio izbrisan iz registra trgovačkog suda. Sud zaključuje kako je potpuno nebitno utvrđivati te činjenice jer je nesporno da je to učinila ovlaštena osoba.

9.7. Sud je kao nevažan odbio i prijedlog obrane za dodatnim ispitivanjem NŽ na okolnosti zaštite žiga i prava proisteklih iz manifestacije „BeCROative“ jer je iskaz TŽ o tim okolnostima suprotan njegovom. Kao razlog odbijanja tog prijedloga navedeno je da ta okolnost na koju je predloženo ispitivanje svjedoka NŽ ne može ni na koji način utjecati na relevantna utvrđenja suda o tome jesu li I optuženi EŽ i II optužena LŽ počinili kazneno djelo zlouporabe položaja ili ovlasti onako kako im je stavljeno na teret, niti bi dodatno ispitivanje svjedoka NŽ moglo utjecati na ocjenu vjerodostojnosti iskaza svjedoka TŽ.

9.8. Istaknute prigovore osuđenika EŽ, koji se odnose na odbijanje dokaznih prijedloga, Visoki kazneni sud RH, kao drugostupanjski sud, otklonio je na način da je potvrdio da je prvostupanjski sud u pogledu odbijanja dokaznih prijedloga „...detaljno, argumentirano i uvjerljivo obrazložio razloge za njihovo odbijanje...“, koji zaključak drugostupanjskog suda ne trpi prigovore prekomjerne arbitrarnosti pa time niti prigovor povrede prava na pravičan postupak, a niti povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, kako se to neosnovano tvrdi u zahtjevu.

9.9. Prethodno vrijedi i odnosu na dokazni prijedlog za vještačenje sadržaja mobitela optuženog EŽ vezano za komunikaciju sa TŽ čiji telefonski broj se ne nalazi memoriran u mobitelima oduzetim od optuženika, kao i na odbijanje dokaznog prijedloga da se dopunski ispita financijski vještak.

9.10. Prvostupanjski sud odbija dokazni prijedlog vještačenje sadržaja mobitela iz razloga što je sadržaj telefonskog uređaja koji je oduzet od optuženog EŽ analiziran od strane policijskih službenika, a sadržaj mobitela je na zakonit način zabilježen na DVD mediju što je razgledano tijekom rasprave.

9.11. Drugostupanjski sud je naveo da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio nevažnim nalagati dopune financijskog vještačenja, odnosno ponovno ispitati vještaka Ručevića, jer eventualno postojanje nesrazmjera između imovine i prihoda podnositelja ne mora i ne može utjecati na utvrđenje suda o tome je li ili nije počinjeno kazneno djelo.

10. Nadalje, suprotno podnositelju, u konkretnom slučaju ne može se koristiti pravno shvaćanje Europskog suda za ljudska prava iz presude Topić protiv Hrvatske, br. 51355/10 od 10. listopada 2013. po kojemu „...da je raspravni sud, odbijanjem svih prijedloga obrane i prihvaćanjem svih navoda i dokaznih prijedloga tužiteljstva, stvorio nepoštenu prednost u korist tužiteljstva te je podnositelju zahtjeva posljedično uskratio svaku praktičnu mogućnost da učinkovito ospori optužbe protiv sebe…“, jer nisu odbijeni svi dokazni prijedlozi podnositelja, o čemu se opširno očitovao i drugostupanjski sud, te niti jedan od predloženih, a odbijenih dokaza, ne bi podnositelja doveo u bitno povoljniju poziciju.

11. Iz svega navedenog proizlazi da odbijanjem dokaznih prijedloga obrane nije povrijeđeno načelo jednakosti stranka niti je narušeno pravo na pravičan postupak, pa nije počinjena povreda prava na pošteno suđenje iz članka 29. stavka 1. i 2. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 55/01-ispravak, 76/10. i 5/14., dalje: Ustav) i članka 6. stavka 1. i 3. točka d) Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97., 8/99. - ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17., dalje: Konvencija).

12. Podnositelj nadalje tvrdi da je u kaznenom postupku počinjena teška povreda prava na pravično suđenje jer se njegova osuda u odnosu na kaznena djela iz točaka 1) i 2) presude u odlučujućoj mjeri temelji na izjavama TŽ, koje je on dao u svojstvu svjedoka, nakon što je prethodno sklopio sporazum o priznanju krivnje i kazni sa optužbom, te da sudovi nisu u dostatnoj mjeri ispitali njegovu vjerodostojnost, već su, temeljeći osudu u cijelosti na njegovim izjavama, onemogućili obrani da učinkovito ospori sadržaj optužbe, te da je razvidno da sud osudu optuženika temelji isključivo na iskazu svjedoka TŽ, koji nije podvrgnuo adekvatnoj kontroli.

12.1. Isti prigovor obrana je iznosila u žalbi protiv prvostupanjske presude.

12.2. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, otklanja navedene žalbene prigovore, između ostalog, uz argumentaciju da se izvlačenje novca odvija u „gospodarskom dvorištu HGK“, a ne „Aquisa“, odnosno društava koje kontrolira TŽ, zbog čega zaključuje da je koruptivna grupa nužno uključivala i optuženika EŽ, odnosno HGK.

12.3. Pritom drugostupanjski sud ističe da iskaz svjedoka TŽ o tome da je optuženi EŽ organizator grupe koji se u najvećem dijelu okoristio djelovanjem grupe osnažuje činjenica da se djelovanje grupe proteže kroz višegodišnje razdoblje, prema modelu u kojem trgovačka društva TŽ odrađuju poslove za HGK, a društva ABC, koje ništa ne rade, ne izvode poslove, ne dogovaraju usluge, neometano kroz dugogodišnje razdoblje sklapaju s HGK fiktivne ugovore kroz koje jedino izvlače novac te da je „... objektivno nemoguće da optuženik nije znao za pranje novca ...“, te „... da ĆŽ i TŽ nisu postupali u okviru plana grupe u ugovore ne bi bila uključena HGK, tj. oni ne bi trebali izlaziti iz „gospodarskih dvorišta“ tvrtki koje su sami kontrolirali, pri čemu nema govora o tome da bi se novac izvlačio za nekog drugog iz HGK, već upravo za optuženog EŽ (uz ABC proviziju)...“.

12.4. Izloženim prigovorom podnositelj suštinski pobija pravilnost činjeničnog stanja koje je utvrdio prvostupanjski sud (a što je prihvatio i drugostupanjski sud, dajući za to vrlo logične i uvjerljive razloge, na koje se upućuje podnositelja) te na izloženi način neuspješno pokušava uvjeriti ovaj sud da su zaključci nižih sudova o odlučnim činjenicama suviše arbitrarni. Pritom obrana propušta imati na umu da je iskaz svjedoka TŽ potkrijepljen iskazom svjedoka ĆŽ te činjenicom da je društvima koje on kontrolira HGK isplatila 35.125.862,00 kuna za fiktivne poslove.

12.5. Stoga nije došlo do povrede prava na pravično suđenje niti u odnosu na točku 1. izreke kako to neosnovano tvrdi podnositelj.

13. Podnositelj nadalje tvrdi da se osuda za optuženika EŽ i za optuženu LŽ za kazneno djelo iz točke 2) presude također temelji na iskazu TŽ, na čiju neprihvatljivost je obrana ukazivala i u analizi točke 1) presude, da su sudovi obrani onemogućili da učinkovito ospori iskaz navedenog svjedoka, da je poštenost postupka u cjelini povrijeđena već postupanjem prvostupanjskog suda, a drugostupanjski sud da je u svojoj odluci iznio niz arbitrarnih i međusobno proturječnih navoda. Tvrdi da u postupku ničime nije dokazano da bi on pribavio protupravnu imovinsku korist, koja je pribavljena „pranjem novca“ od strane ĆŽ, po sustavu koji je osmislio TŽ. Podnositelj je stava da je TŽ osmislio i organizirao protupravno izvlačenje novca s ĆŽ iz HGK isključivo radi vlastitog probitka i pribavljanja iznimno visoke protupravne imovinske koristi. Ističe da niti on niti drugi zaposlenici Komore, kroz čiju kontrolu je projektna dokumentacija prošla, nisu mogli primijetiti njegovo protupravno postupanje, da se TŽ nalazi u znatno povoljnijem položaju ako se prihvati sadržaj optužbe po kojem je optuženik EŽ stekao protupravnu korist, a TŽ nije stekao nikakvu korist, te da je temeljem sporazuma TŽ osuđen na rad za opće dobro, dok je optuženik EŽ u ovom postupku za kazneno djelo iz toč. 2) osuđen na kaznu zatvora u trajanju od čak pet godina. Stoga da je trebalo ispitati poslovanja trgovačkog društva Aquis i onih iz 5/Grupe zbog motivacije TŽ da se prihvati ključne uloge u navodnoj zločinačkoj organizaciji, što su sudovi ignorirali, pa da je opisanoj situaciji obrana lišena svake mogućnosti učinkovitog osporavanja odlučujućeg dokaza za osudu, koji predstavlja iskaz svjedoka - bivšeg suoptuženika.

13.1. Međutim, izloženi prigovori u svojoj suštini također predstavljaju pobijanje presuda zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, koji prigovor se ne može isticati u zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, a koji prigovor podnositelj podvodi i pod povredu prava na pravičan postupak te povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, koje povrede ne stoje jer su, kako je naprijed rečeno, sudovi dali valjane razloge za odbijanje svakog dokaznog prijedloga ponaosob, kao što su dali i besprijekorne razloge za utvrđenje činjenica odlučnih o krivnji za toč. 2. presude.

13.2. Podnositelj nadalje tvrdi da je došlo i do povrede prava na pravično suđenje za kaznena djela iz točaka 3 i 5) presude, koja se u odlučujućoj mjeri temelji na izjavi ĐŽ, također suoptuženici osuđenoj na temelju sporazuma, pri ocjeni čijeg iskaza sudovi nisu ispitali širi kontekst u kojem je ona dobila povlastice od tužiteljstva niti su dali odgovarajuće obrazloženje na optuženikove žalbene navode.

13.3. Podnositelj tvrdi da drugostupanjski sud tijekom analize žalbenih prigovora obrane koji se tiču pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nastoji sanirati nedostatke prvostupanjske presude i učvrstiti zaključke prvostupanjskog suda, što čini na način da u odluku unosi nove argumente, koji ne proizlaze iz izraženih stavova prvostupanjskog suda niti sadržaja izvedenih dokaza. Sve to obrazlaže svojom analizom izvedenih dokaza tvrdeći da je iz izvedenih dokaza prvostupanjski sud izveo pogrešne zaključke o odlučnim činjenicama, što prihvaća i drugostupanjski sud.

13.4. Međutim, kako je prethodno već rečeno, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude ne može se uopće podnijeti, te se u izloženom dijelu isti također ukazuje neosnovanim.

14. Također se u zahtjevu neosnovano tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08 te da je teško povrijedio pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda time što u prvostupanjskoj presudi nije naveo razloge o odlučnim činjenicama, zbog čega presuda ne udovoljava zahtjevima obrazložene sudske odluke u smislu članka 6. Konvencije, a to da je narušilo pravičnost postupka u cjelini. To obrazlaže tvrdnjama da su razlozi o odlučnim činjenicama u prvostupanjskoj presudi nejasni, da je izreka pobijane presude proturječna sebi i razlozima presude, da presuda uopće nema razloga ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, da su pojedini razlozi potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni te da o pojedinim odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi o razlozima presude o sadržaju tih isprava ili iskaza danih u postupku i samih tih isprava ili iskaza. Ovo sadržajno odgovara bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP- 24., zbog kojeg razloga se zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude uopće ne može podnijeti, a tvrdnje da presuda ne udovoljava zahtjevima obrazložene sudske odluke su paušalne i nepotkrijepljene jer je prvostupanjski sud dao posve jasne i logički prihvatljive razloge za sve točke osuđujuće presude za ovog podnositelja, sa kojima podnositelj polemizira i pokušava osporiti činjenična utvrđenja, bezuspješno ih podvodeći pod tobožnju povredu prava na pravičan postupak.

14.1. Ovaj sud smatra nužnim primijetiti da tijekom postupka nitko nije doveo u pitanje činjenicu da je djelom pod 2. iz HGK temeljem fiktivnih ugovora tvrtki koje je kontrolirao ĆŽ izvučeno preko 35.000.000,00 kuna, da ĆŽ nije imao nikakvog poslovnog kontakta sa HGK te da su fiktivni ugovori imali za cilj samo izvlačenje novca. Stoga zaključak suda prvog i drugog stupnja da je TŽ, na nagovor podnositelja EŽ, osmislio način kako će se za podnositelja izvlačiti novac, nipošto nije evidentno arbitraran niti očito nerazuman, kako to podnositelj pokušava uvjeriti ovaj Sud. U protivnom bi mogla nastati nevjerojatna situacija da netko godinama, temeljem brojnih fiktivnih ugovora i fiktivnih računa, iz HGK izvlači tako veliku količinu novca, a da to nitko iz HGK ne primijeti, jer svi ispitani svjedoci iz HGK uključujući i podnositelje tvrde da ništa nisu znali.

14.2. Upravo na toj logici sudovi u pobijanoj presudi grade uvjerenja da su o odlučnim činjenicama u odnosu na djela pod 1. i 2. svjedoci TŽ i ĆŽ istinito iskazivali, što je prvostupanjski sud opsežno obrazložio (u odnosu na točku 1. izreke paragrafi 733.-768., a u odnosu na točku 2. paragrafi 769.-999.), u kojem zaključivanju ovaj sud ne nalazi takvih logičkih nedostataka koji bi doveli do povrede prava na obrazloženu sudsku odluku ili prava na pravičan postupak. I drugostupanjski sud, također uz opširno obrazloženje, prihvaća kao pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje za sve točke presude, o čemu daje također opsežne razloge sadržane na str. 6-56 svoje presude.

15. Podnositelj prigovara da je u pobijanoj presudi sud samo poimenično pobrojio koje je svjedoke ispitao tijekom dokaznog postupka, ali je naveo sadržaj iskaza samo 19 svjedoka, uz TŽ i ĆŽ, i to vrlo segmentarno, dok najveći dio iskaza ispitanih svjedoka (50) sud ni na koji način ne koristi u obrazloženju presude.

15.1. Podnositelj prigovara da je sud u paragrafu 1120. presude naveo kako „... prilikom donošenja ove presude sud nije koristio iskaze svih ispitanih svjedoka jer nisu iskazivali o relevantnim činjenicama koje sud treba utvrđivati u ovom postupku pa se stoga njihovi iskazi neće posebno analizirati niti ocjenjivati ...“ te da je takvim restriktivnim pristupom iz obrazloženja izostavio sve proturječne dokaze i u obrazloženju presude naveo samo one temeljem kojih je on zaključio o kaznenoj odgovornosti I okrivljenika.

15.2. Po stanovištu ovog Suda takvo postupanje ne čini prvostupanjsku presudu nezakonitom i nepravilnom, kako to pogrešno tvrdi podnositelj, jer je nemoguće, ali i nepotrebno, analizirati one dokaze koji nisu relevantni za utvrđenje odlučnih činjenica, a podnositelj nije ponudio razloge zbog kojih bi neki od dokaza koje prvostupanjski sud nije cijenio bili važni za drugačije utvrđenje odlučnih činjenica.

16. Podnositelj nadalje tvrdi da prvostupanjski sud svoju odluku u odnosu na imovinskopravni zahtjev i oduzimanje imovinske koristi nije obrazložio, a drugostupanjski sud da je parcijalno izdvojio navedeni žalbeni navod obrane, pa da je cinično naveo kako: „... s obzirom na to da i sam žalitelj dalje u žalbi zaključuje da iznos 35.483.202,00 kuna predstavlja zbroj štete koju je okrivljenik počinio HGK kaznenim djelima iz točki 2), 3) i 4) pobijane presude (35.125.862,00 kuna iz točke 2); 199.000,00 kn iz točke 3); te 158.340,00 kuna iz točke 4)), očito je da je iz pobijano presude potpuno jasno u čemu se sastoji dosuđeni imovinskopravni zahtjev. Dakle, niti ovdje žalitelj nije u pravu ...“.

16.1. Međutim, pregledom žalbe osuđenika EŽ vidljivo je da u njoj nije sadržana tvrdnja da odluka o imovinskopravni zahtjevu i oduzimanju imovinske koristi nije obrazložena, već je ta odluka pobijana s aspekta pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, uz tvrdnju da djelo nije počinjeno, na što je drugostupanjski sud odgovorio po svim točkama presude, pa se s tog aspekta ne može spočitati ni drugostupanjskom sudu da je povrijedio odredbe kaznenog postupka u žalbenom postupku.

16.2. S tim u svezi, potrebno je ukazati podnositelju da je odluka o imovinskopravnom zahtjevi i oduzimanju imovinske koristi po prvostupanjskom sudu obrazložena pod točkom 1100.-1103. obrazloženja prvostupanjske presude te da prema odredbi članka 5. KZ/11 nitko nema pravo zadržati imovinsku korist pribavljenu kaznenim djelom. Naprotiv, po članku 158. stavak 2. ZKP-24. sud je dužan imovinskopravni zahtjev usvojiti ako je je utvrđena visina štete koju trpi oštećenik, po kojoj odredbi je i postupio prvostupanjski sud kada je odlučio o imovinskopravnim zahtjevima oštećenika.

17. Neosnovano podnositelj EŽ ukazuje i na nedostatno obrazloženje drugostupanjske presude, tvrdeći da je Visoki kazneni sud RH u svojoj odluci preuzeo ulogu prvostupanjskog suda te da je, potvrđujući prvostupanjsku presudu, kako bi učvrstio osudu, iznio niz novih argumenata i drugačijih činjeničnih utvrđenja na koje se obrana nije imala prilike očitovati. Na taj način podnositelj da je onemogućen u svom pravu na učinkoviti pravni lijek te da su mu teško povrijeđena prava obrane.

17.1. Međutim, niti podnositelj EŽ ne navodi koje je to odlučne činjenice drugostupanjski sud utvrdio drugačijim u odnosu na one koje je utvrdio prvostupanjski sud, pri čemu drugostupanjski sud, posebno i s obzirom na žalbene navode, ima ovlast dati i svoje argumente o tome zašto smatra da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice.

18. Neosnovano podnositelj EŽ ukazuje i na navodni propust drugostupanjskog suda da odgovori na žalbene navode obrane te na arbitrarnost obrazloženja, o čemu je već prethodno bilo riječi, jer je pregledom presude drugostupanjskog suda vidljivo da je taj sud dao odgovore na sve bitne žalbene navode, osobito glede onih odlučnih činjenica iz kojih proizlazi da je podnositelj počinio kaznena djela za koja se tereti. Ovo tim prije što je podnositelj podnio vrlo opširnu žalbu, u kojoj pokušava osporiti činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, što se ponavlja i u ovom zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, u kojemu se činjenična pitanja pokušavaju podvesti pod pravna pitanja, uz tvrdnju da su činjenični zaključci prvostupanjskog suda obrazloženi na toliko arbitraran način da je došlo do povrede prava na obrazloženu sudsku odluku, a time i prava na pravičan postupak.

19. Podnositelj EŽ prigovara da sudovi u pobijanim odlukama rabe pojam „gospodarsko dvorište HGK“ bez da ga i u jednom dijelu presude obrazlažu i pojašnjavaju, što da je dovelo do „nejasnosti presude i utvrđenja suda“, iako je taj pojam stavljen pod navodnike, što znači da nije riječ o fizičkom dvorištu već o kontroli nad djelatnostima HGK.

20. Podnositelj EŽ, nezadovoljan argumentacijom drugostupanjskog suda, polemizira s razlozima zbog kojih je drugostupanjski sud odbio prigovor obrane da je TŽ stjecao korist ne samo putem Aquisa i njemu povezanih društava, prigovore obrane koji se tiču manifestacija „Zlatna kuna 2006. godine“ te „Kupujmo hrvatsko“ (4 grada) Split, Osijek, Zagreb, Rijeka 2006. te da je drugostupanjski sud ignorirao pojedine žalbene razloge odlučne za ishod spora, čime da je počinio povredu članka 487. stavka 1. ZKP-24. koja je mogla utjecati na presudu, te povredu iz članka 517. stavka 1. točke 3. ZKP-24., što je posve netočno jer je drugostupanjski sud odgovorio na sve bitne žalbene tvrdnje, dajući za to prihvatljive razloge.

21. Nejasno je i od kakvog značaja bi bilo utvrđenje o tome je li ili nije ĆŽ u fazi istrage slao okrivljenicima poruke u koordinaciji s policijom ili USKOK-om, na koji prigovor da drugostupanjski sud uopće nije odgovorio, jer odgovor na to pitanje ne može obeskrijepiti istinitost iskaza svjedoka TŽ i ĆŽ o tome da je preko društava koje kontrolira ĆŽ iz HGK izvučen novac u inkriminiranom iznosu, što je u konačnici utvrđeno i financijskim vještačenjem, koje se zasniva na nespornoj dokumentaciji. A da je novac izvučen nije uopće sporno.

22. Podnositelj EŽ zamjera sudu da je cijeneći iskaz svjedokinje MŽ u paragrafu 1052. neistinito naveo kako je svjedokinja iskazala da se ZŽ i ona u vikendici u [adresa] mogu služiti internetom, što je prigovor činjenične naravi te ga ovaj sud nije ovlašten razmatrati, a isto vrijedi za ocjenu iskaza svjedoka UŽ.

23. Podnositelj EŽ ukazuje na sudsku praksa Županijskog sudu u Zagrebu u predmetu broj 18 K-Us 14/2016 u kojemu je donesena presuda, potvrđena presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj I Kž - Us 104/2020, kojom su optuženi SŽ i ŽŽ za kazneno djelo pod točkom 4 a) i b) oslobođeni da bi počinili kaznena djela iz članka 333. stavka 3., članka 337. stavka 1. i 4. i članka 348. stavka 1. KZ/97, s obzirom da nije bilo dokaza da su počinili navedena kaznena djela.

Po stanovištu ovog Suda ta odluka neprimjenjiva je u ovom slučaju jer je u ovom predmetu iskaz svjedoka TŽ potkrijepljen iskazom ĆŽ, ali i drugim dokazima, kao što je to već rečeno u prethodnom dijelu obrazloženja ove odluke.

24. Stoga se čini logičnim i zaključak drugostupanjskog suda da „...ovaj drugostupanjski sud primjećuje da oboje optuženika tako dobro, gotovo u tančine i po pojedinim projektima, poznaju financijsko - ekonomsko poslovanje trgovačkih društava pod kontrolom TŽ, a tvrde da nisu bili udruženi i povezani u dogovoru kod izvlačenja novca iz HGK. Nevjerojatno je i nelogično, da oba optuženika znaju svaki korak u poslovanju društava koje kontrolira TŽ, koja su za njih obavljala poslove, da znaju do u detalje koliki je bio gubitak u poslovanju po pojedinom projektu, a istovremeno dugi niz godina ne dovode u pitanje isplate ABC tvrtkama koje nisu ništa stvarno radile. Isto tako, nevjerojatno je poznavanje troškova, motivacije i zarade tvrtki TŽ uz istovremeno neznanje i neprepoznavanje troškova ukupnosti poslovanja HGK s društvima pod kontrolom i

TŽ i ĆŽ...“

25. Podnositelj EŽ neosnovano ukazuje na navodnu arbitrarnost drugostupanjske odluke u odnosu na pravnu kvalifikaciju djela, konkretno da se pod točkom I. presude Visokog kaznenog suda RH, poslovni broj I Kž-Us-120/2022-16 od 28. studenog 2023., u povodu žalbi USKOK-a, a po službenoj dužnosti, preinačuje pobijana presuda u pravnoj oznaci djela u odnosu na kaznena djela zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 337. stavka 4. u vezi sa stavkom 1. KZ/97. opisano pod točkama 2), 3), 4) i 5) izreke tako što se „...izriče da su optuženi EŽ radnjama opisanom u točkama 2), 3) i 4), i optužena LŽ radnjama opisanom u točki 2) izreke te presude počinili kaznena djela protiv službene dužnosti, zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 291. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, dalje: KZ/11.), a da je optuženi EŽ radnjama opisanim pod točkom 5) izreke počinio kazneno djelo protiv gospodarstva, zlouporaba povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11...“ dočim da je prvostupanjskom presudom optuženik osuđen da je radnjama opisanim u točkama 2), 3), 4) i 5) počinio kaznena djela protiv službene dužnosti - zlouporabom položaja i ovlasti, opisano u članku 337. stavku 1. i 4. KZ/97, a kažnjivo po članku 337. stavku 4. KZ/97 sve u svezi članka 60. KZ/97, što prema podnositelju znači da je osuđen za drugačije kazneno djelo sa potpuno drugačijim opisom izvršenja.

25.1. Međutim, na pravilnost pravnog shvaćanja drugostupanjskog suda ukazuju:

- točka 30.2. obrazloženja koja glasi: „... Prema ustaljenoj sudskoj praksi, izraženoj u brojnim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske (primjerice broj I Kž 501/16-4, I Kž 266/16-6, I Kž 574/13-9, I Kž 476/13-8, I Kž 60/13-4, I Kž 863/12-7, I Kž 398/12- 7, I Kž 440/11-4), kazneno djelo iz članka 337. KZ/97. u kojem odgovorna osoba zloupotrebljava javne ovlasti koje su joj povjerene u državnom ili javnom tijelu odnosno pravnoj osobi s javnim ovlastima ima kontinuitet u članku 291. KZ/11“

- točka 30.2.1. koja glasi: „... HGK je u smislu odredbi članka 11. Zakona o Hrvatskoj gospodarskoj komori ("Narodne novine" br. 66/91., 73/91., 77/93., dalje Zakon o HGK) koji je vrijedio u vrijeme počinjenja djela (kao uostalom i na temelju aktualnog zakona) tijelo s javnim ovlastima, a optuženi EŽ je njezin predsjednik, koji je kaznena djela iz točki 1., 2., 3. i 4. osuđujućeg dijela pobijane presude činio u tom svojstvu...“

- točka 30.3. koja glasi:“... Isto tako, još u ukidnom rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž-356/2014. od 2. rujna 2014. zauzet je stav da se pojam odgovorne osobe iz članka 291. KZ/11. ne odnosi na odgovorne osobe u trgovačkim društvima, poput Kraša d.d., te da u toj situaciji pravni kontinuitet treba tražiti u članku 246. KZ/11. (vidi i I Kž 177/14.-4., I Kž-Us-21/2021.-17. i dr.).,“

- točka 30.4. koja glasi: „... Točno je da je za kazneno djelo iz članka 337. stavka 4. KZ/97., propisana kazna zatvora od 1 do 10 godina, a za kazneno djelo iz članka 291. stavka 2. KZ/11. u rasponu od jedne do 12 godina. Međutim, neovisno o rasponu propisane kazne koji karakterizira sada viši zakonski maksimum, treba voditi računa da visina zakonskog obilježja "znatna imovinska korist", odnosno "znatna šteta" kod tog kaznenog djela, prema odredbi članka 87. stavka 29. KZ/11., postoji kada vrijednost imovinske koristi, odnosno štete prelazi 60.000,00 kuna/7.963,37 EUR-a, dok je prema ranijem pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske vrijednost "znatne imovinske koristi" kod kaznenog djela iz članka 337. stavka 4. KZ/97. postojala kada njezina vrijednost prelazi iznos od 30.000,00 kuna/3.981,68 EUR-a1. Isto tako, prema odredbi članka 87. stavka 27. KZ/11. "šteta velikih razmjera" postoji kada vrijednost štete prelazi 600.000,00 kuna/79.633,69 kuna, a prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske "šteta velikih razmjera" kod kaznenog djela iz članka 337. stavka 4. KZ/97. postoji kada vrijednost štete prelazi 300.000,00 kuna/39.816,84 EUR-a. Kako je, dakle, povišeno vrijednosno ograničenje potrebno za ostvarenje obilježja kvalificiranog oblika kaznenog djela, to je KZ/11. za optuženike blaži od KZ/97. Drugim riječima, neovisno o tome je li neki počinitelj ostvario imovinsku korist čija vrijednost višestruko nadmašuje oba navedena iznosa, ostaje činjenica da počinitelj prema odredbama KZ/11. teže ulazi u kriminalnu zonu kvalificiranog oblika kaznenog djela pa je samim time ovaj zakon za njega povoljniji...“.

te točka 30.4.1. koja glasi: „... Dakle, za optuženog EŽ i LŽ je blaži KZ/11., time da je sud u tom slučaju vezan maksimumom propisane kazne iz članka 337. stavka 4. KZ/97. pa ne može izreći kaznu težu od 10 godina zatvora. Zato je KZ/11. blaži zakon za optuženog EŽ odnosno optuženu LŽ, pa ga je trebalo primjeniti na djela sadržana u točkama 1.

– 4. osuđujućeg djela pobijane presude...“.

26. Stoga je drugostupanjski sud primijenio zakon koji je prema pravnom shvaćanju Kaznenog odjela Vrhovnog suda te općeprihvaćenoj sudskoj praksi blaži za podnositelja pa nema povrede iz članka 469. točka 4. ZKP-24. kao što to tvrdi podnositelj.

27. Podnositelj EŽ neosnovano tvrdi da mu je sud nametnuo izniman i neostvariv teret dokazivanja te da su sudovi u svojim utvrđenjima polazili od pretpostavke optuženikove krivnje. Pritom pravilno citira pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH iz presude poslovnu broj III Kr-120/2022-4 od 16. veljače 2023. o pravu na obrazloženu sudsku kao sastavnici načela pravičnog postupka.

27.1. Međutim, u ovom predmetu treba reći da prvostupanjska i drugostupanjska presuda čine cjelinu koja daje pouzdanu osnovu za pravilno presuđenje. Iz sadržaja obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je taj sud naveo sveobuhvatne i razumne razloge temeljem kojih je iskaz ključnih svjedoka ocijenio pouzdanima. Kod takve kvalitete prvostupanjske presude, koja obuhvaća razumnu ocjenu svih postojećih dokaza, drugostupanjski sud je pažljivo ocijenio sva bitna sporna pitanja te je utvrdio da je prvostupanjska presuda donesena na način kojim nije došlo do povrede prava na pravično suđenje.

27.2. Stoga, suprotno tvrdnjama podnositelja EŽ, nije „...na štetu I optuženika povrijeđeno načelo in dubio pro reo kao poseban izraz pretpostavke nedužnosti, zajamčene člankom 28. Ustava i članka 6. stavka 2. Konvencije ...“, niti kazneni postupak protiv optuženika, uzet u cjelini, predstavlja povredu njegova prava na pošteno suđenje iz članka 29. stavak 1. Ustava. Zbog toga nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP-24. koju ističe ovaj osuđenik.

O zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osuđene LŽ

28. Ova podnositeljica tvrdi da „... postoje dokazi da II opt. LŽ sasvim sigurno u inkriminiranim aktivnostima nije sudjelovala, pa tako da nije niti osiguravala potpisivanje pojedinih ugovora ili poslovne dokumentacije ...“. Riječ je o tvrdnjama o činjeničnim pitanjima, zbog kojih se zahtjev izvanredno preispitivanje pravomoćne presude niti ne može podnijeti.

29. Ali, ono što je valjalo ispitati jest tvrdnja podnositeljice LŽ da je „...u pogledu pojedinih odlučnih činjenica, a to su pojedini projekti za koje je II opt. presuđena, ... izostalo obrazloženje suda u žalbenom postupku, u odnosu na radnje koje se II opt. stavljaju na teret ...“, te da je drugostupanjski sud u žalbenom postupku povrijedio odredbe kaznenog postupka, koja povreda je mogla utjecati na presudu.

30. Podnositeljica LŽ ne prigovara utvrđenju suda da je djelom pod 2. izreke prvostupanjske presude kojom je ista proglašena krivom „... ukupno pričinjena šteta za HGK, kao zbroj presuđenih isplata HGK po pojedinim događajima, tvrtkama ĆŽ, u ukupnom iznosu od 35.125.862,00 kn ...“ doista i nastala, ali ustraje u svojoj tvrdnji da u takvom izvlačenju novca nije sudjelovala.

30.1. To obrazlaže time što da je za je za neke inkriminirane promidžbene aktivnosti, za koje je ona osuđena, fiktivne Ugovore o poslovnoj suradnji sa tvrtkama ĆŽ, kao temelj inkriminiranih isplata, potpisala PŽH, kao osoba ovlaštena i zadužena za financije, koja da je potpisala i najveći broj faktura temeljem kojih su izvršene isplate za neke od inkriminiranih promidžbenih aktivnosti (BOŽIĆNI SAJAM – ZAGREBAČKI VELESAJAM 2006., BE CROATIVE – MUNCHEN, LISABON, BRUXELLES 2007., ZLATNA KUNA – 2007., BE CROATIVE SYDNEY 2009.), a ona osobno za neke od navedenih aktivnosti da nije potpisala nijedan dokument, (BOŽIĆNI SAJAM – ZAGREBAČKI VELESAJAM 2006.), za neke da je potpisala jednu nespornu fakturu Aquisa, i jednu spornu (prvu) fakturu Zelota (projekt BE CROATIVE –MUNCHEN, LISABON, BRUXELLES 2007.), a krovni ugovor za projekt Zlatnu kunu 2007.g. da je potpisala PŽH, koja da je kontrolirala projekt Zlatna kuna 2007.

30.2. S tim u svezi valja ustvrditi da nije na ovom sudu da procjenjuje kakva je uloga PŽH u sklapanju i kontroli predmetnih fiktivnih pravnih poslova, jer ona nije optužena. Na ovom sudu je ocijeniti je li zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osuđene LŽ osnovan ili nije, konkretno je li drugostupanjski sud u žalbenom postupku povrijedio odredbe kaznenog postupka, koja povreda je mogla utjecati na presudu, kao što to tvrdi podnositeljica.

30.3. U tom smislu već i sama podnositeljica LŽ u zahtjevu ističe da je iste prigovore na prvostupanjsku presudi isticala u žalbi protiv prvostupanjske presude, ali je nezadovoljna obrazloženjem drugostupanjskog suda, koje obrazloženje međutim selektivno citira, podvrgavajući ga vlastitoj preocjeni.

30.4. Za sudove prvog i drugog stupnja i nije presudno je li ili nije podnositeljica LŽ potpisivala svu dokumentaciju temeljem koje se nesporno izvlačio novac iz HGK, jer je pod točkom 1. presude prvog stupnja utvrđeno da je optuženi EŽ organizirao grupu za izvlačenje novca, u koju je uključio podnositeljicu, s kojom je dalje komunicirao TŽ, te da nije sporno da je novac izvučen.

30.5. Za svoje utvrđenje prvostupanjski sud dao je opširno obrazloženje (str. 332- 334, odnosno točkom 744.- 748. prvostupanjske presude), pri čemu je utvrdio da je neke od fiktivnih ugovora, pomoću kojih se novac izvlačio iz HGK, potpisala LŽ, a neke tajnica PŽH, a LŽ da je okrivljeni EŽ pomno odabrao i s njom dogovorio da će sudjelovati u radu grupe koja ima za cilj počinjenje kaznenih djela na štetu HGK.

31. Drugostupanjski sud prihvaća pravilno utvrđenim činjenično stanje po prvostupanjskom sudu, a na navode žalbe optužene LŽ opširno odgovara na str. 23.-59. odnosno točke 31.-74., pri čemu u točki 40.3. navodi da postupci PŽH ne ekskulpiraju optuženu LŽ niti opovrgavaju njezinu ulogu u koruptivnom dogovoru u okviru zaduženja proizašlih iz ekskluzivnih ovlasti za potpisivanje ugovora i računa vezanih uz projekte HGK, koje joj je kao osobi od svog najvećeg povjerenja dao upravo optuženi EŽ te da je upravo u tim okolnostima optuženi EŽ kao organizator grupe odredio optuženu LŽ za operativnu provedbu, a o čemu da glavna tajnica HGK PŽH nije ništa znala.

32. Stoga podnositeljica LŽ neosnovano tvrdi da drugostupanjski sud u žalbenom postupku nije dao obrazloženje za zaključak da je LŽ, u okviru rada grupe, određivala konkretne projekte u okviru kojih će se vršiti neosnovana plaćanja Premilovčevim tvrtkama, kao i da je LŽ, kao pročelnica ureda predsjednika HGK, mogla utjecati na druge da potpišu fiktivnu dokumentaciju i da je imala zadatak da osigura da se takve fiktivne isprave potpišu od strane ovlaštenih osoba HGK te osigurati da se po njima provede plaćanje.

33. Pritom neosnovano podnositeljica tvrdi „... da je u kaznenom postupku počinjena teška povreda prava na pravično suđenje jer se njena osuda u prvostupanjskoj i drugostupanjskoj presudi u odlučujućoj mjeri temelji na jednom dokazu, tj. na iskazu jednog svjedoka, TŽ, jer da je svjedok TŽ svoje iskaze dao nakon što je sklopio Sporazum o priznanju krivnje sa USKOK-om, što da je bio uvjet njegovog puštanja iz pritvora, gdje je proveo preko mjesec dana ...“. Naime, pored nesporne činjenice da je novac izvučen, o odlučnim činjenicama identično svjedoče i ĆŽ i TŽ, što prvostupanjski sud obrazlaže pod toč. 750 (str. 334.) navodeći:

„...Osim toga i svjedok ĆŽ u svom iskazu u bitnome potvrđuje iskaz svjedoka TŽ u onom dijelu u kojem govori o tome kako ga je TŽ angažirao za počinjenje ovih kaznenih djela i to nakon njihovog dugogodišnjeg poznanstva i suradnje i nakon što mu je ĆŽ rekao da ima razrađen sistem neosnovanog izvlačenja novčanih sredstava sa računa tvrtki te da se time i bavi ...“.

34. Podnositeljica ne daje valjanu argumentaciju zbog čega bi TŽ za koruptivni dogovor lažno teretio upravo podnositeljicu, pa su razlozi sudova prvog i drugog stupnja logički besprijekorni i nipošto nisu arbitrarni.

35. Stoga se u zahtjevu neosnovano tvrdi da je „... sud teško povrijedio pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, ... da su oba suda, ... presude počinila bitnu povredu postupka iz čl. 468. st. 1. i 2. ZKP-a, koja je povreda mogla utjecati na presudu, a time žalbeni sud i povredu odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, koja je mogla utjecati na presudu, sukladno odredbi čl. 517. st. 3. KZ-a ...“, pa je zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osuđene LŽ također neosnovan.

36. Iz izloženih razloga zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osuđenog EŽ osnovan je u odnosu na odluku o oduzimanju imovinske koristi, dok u preostalom dijelu nije osnovan, dočim zahtjev osuđene LŽ u cijelosti nije osnovan, pa je temeljem odredbe članka 519. u svezi sa člankom 512. i člankom 513. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11.-pročišćeni tekst, 91/12.-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20.-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 36/24. i 72/25., dalje: ZKP-25.) o istima valjalo odlučiti kao u izreci.

37. Pritom ovaj Vrhovni sud Republike Hrvatske ne nalazi da u smislu odredbe članka 518. stavka 5. ZKP-25. treba odgoditi izvršenje pravomoćne presude, kao što to predlaže podnositeljica LŽ u svom zahtjevu.

Zagreb, 1. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Damir Kos