UsI-2620/2024-12

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Silviju Čoviću, sucu pojedincu, te Lidiji Trogrlić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja ČE, [adresa], zastupanog po opunomoćeniku Dinku Kulašu, odvjetniku u Dugom Selu, Bjelovarska 5, protiv tužene Policijske uprave Zadarske, Policijske postaje Pag, Pag, Ulica Guglianina Polzinetia 4, zastupane po načelniku JE, radi otkazivanja kratkotrajnog boravaka i protjerivanja iz Republike Hrvatske, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 29. svibnja 2025. u prisutnosti opunomoćenice tužene i odsutnosti uredno pozvanog opunomoćenika tužitelja, 30. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja tužene Policijske uprave Zadarske, Policijske postaje Pag KLASA: UP/I-216-01/24-02/28, URBROJ: 511-18-13-24-1 od 11. studenoga 2024. kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je pravovremeno 14. studenoga 2024. podnio ovom sudu tužbu, kojom je osporio zakonitost rješenja tužene KLASA: UP/I-216-01/24-02/28, URBROJ: 511-18-13-24-1 od 11. studenoga 2024. zbog svih zakonskih razloga, bitne povrede postupka, pogrešne primijene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tvrdi da mu se stavlja na teret da bi u Hrvatskoj boravio protivno svrsi svoga kratkotrajnog boravka, a da nije navedeno koja je to svrha bila; da je svrha njegova boravka mogla biti čekanje na rješenje kojim će mu biti dopušten rad ali i pomoć trudnoj supruzi koja boravi u [adresa]. Tvrdi i da je njoj pomoć neophodna, jer je slabije pokretna, nema položen vozački ispit. Drži netočnim utvrđenje tužene da je on svoj kratkotrajni boravak zlouporabio da bi radio bez dozvole, da ne ishoduje radne dozvole on već poslodavac, da je legalno radio dulje vremena i poštovao zakone u Hrvatskoj, da mu greškom poslodavca nije produžena radna dozvola, da je izdavanje nove radne dozvole potrajalo te da ne može on snositi štetne posljedice zbog ne izdavanja radne dozvole. Istaknuo je da mu je određen najkraći mogući rok za napuštanje, što nije s posebnostima konkretnog predmeta; da nije pojašnjeno i zbog čega mu je izrečena zabrana ponovnog ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj u trajanju od dva a ne jedan mjesec; da shodno tomu osporeno rješenje ne sadrži razloge rješavanja upravne stvari u navedenom dijelu ali i vezano za konstataciju da je kratkotrajni boravak koristio protivno svrsi te da postoje i humanitarni razlozi da mu se zabrana ukine, jer se brine o trudnoj supruzi a i s obzirom na to da je spreman napustiti Hrvatsku na vrijeme dok njegov poslodavac ne ishodi za njega radnu dozvolu.

Stoga je zatražio poništiti navedeno rješenje.

2. Tužena je odgovorila ona tužbu, predloživši odbiti tužbeni zahtjev zbog razloga navedenih u osporenom rješenju. Njime se, u točki 1. izreke, tužitelju, državljaninu treće zemlje otkazuje kratkotrajni boravak u Republici Hrvatskoj; u točki 2. određuje mu se zabrana ulaska i boravka u EGP-u u trajanju od dva mjeseca te mu se, u točki 3. izreke, određuje rok za dragovoljni odlazak od sedam dana u kojem je dužan napustit EGP, dok je u, u točki 4. izreke, obvezan prijaviti se na graničnom prijelazu pri napuštanju Republike Hrvatske ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a. Istaknula je da je zatečen 9. studenoga 2024. pri vršenju građevinskih radova za poslodavca M.A.S.H., da je radio iako nema izdanu dozvolu za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada, da u odnosu na tužitelja nije zatraženo produljenje boravka i dozvole za rad, a što je bio dužan učiniti do 3. kolovoza 2024. te da mu je dozvola za boravak i rad istekla 1. rujna 2024., a da je poslodavac novi zahtjev podnio 24. rujna 2024. Istaknula je da je točno da je određen rok od sedam dana za napuštanje područja Republike Hrvatske, ali da mu je taj rok na njegovo traženje produljen u trajanju od 30 dana rješenjem broj 511- 18-13-23-3-NK-UP/I-216-01/24-02/78, a koje rješenje je uredno zaprimio. Istaknula je da tvrdnju o tomu da mu je supruga trudna nije priložio ikakvom liječničkom dokumentacijom i da je tijekom postupka utvrđeno da ona radi i da je očito sposobna brinuti se o sebi za vrijeme trajanja zabrane povratka u Hrvatsku.

3. U dokaznom postupku čitani su: obavijest o besplatnoj pravnoj pomoći i spis predmeta tužene KLASA: UP/I-216-01/24-02/28.

3.1. Tužitelj je predložio da ga sud sasluša kao stranku ne navodeći konkretne okolnosti i činjenice zbog kojih je to predložio. Sud je smatrao nepotrebnim izvoditi taj dokaz te je on odbijen, budući da je mogao ocijeniti (ne)osnovanost tužbenog zahtjeva na temelju stanja spisa predmeta upravnog tijela i ocjenom ostalih izvedenih dokaza te s obzirom na to da, u biti, nisu sporne ključne činjenice o kojima je ovisila pravilna primjena materijalnog prava. Tužena nije imala ikakvih drugih dokaznih prijedloga.

4. Tužitelj je popisao troškove upravnog spora, dok tužena to nije učinila do zaključenja rasprave.

5. Tužbeni zahtjevi nije osnovan.

6. Predmet ovoga spora je ocjena zakonitosti odluke o otkazivanju tužitelju kratkotrajnog boravka te zabrani njegova ulaska i boravka u Republiku Hrvatsku.

7. Između stranaka, u biti, nisu sporne ključne činjenice, a o kojima je ovisila pravilna primjena materijalnog propisa.

7.1. Naime, nije sporno da je tužitelj 9. studenoga 2024. zatečen od policijskih službenika pri vršenju građevinskih radova za poslodavca M.A.S.H., da je radio iako nema izdanu dozvolu za boravak i rad ili potvrdu o prijavi rada, da u odnosu na tužitelja nije zatraženo produljenje boravka i dozvole za rad, a što je bio dužan učiniti do 3. kolovoza 2024. te da mu je dozvola za boravak i rad istekla 1. rujna 2024., a da je poslodavac novi zahtjev podnio 24. rujna 2024.

7.2. Tužitelj nije osporio ni tvrdnju tužene da mu je rok od sedam dana koji je određen za dragovoljno napuštanje Republike Hrvatske na njegovo traženje produljen u trajanju od 30 dana, a koje rješenje je uredno zaprimio. On nije osporio ni tvrdnju tužene da tijekom upravnog postupka nije priložio ikakvu liječničku dokumentaciju da je trudna, iako je to od njega zatražila ovlaštena osoba. Ta činjenica je razvidna i iz rješenja tužene poslovni broj NK-UP/I-216-01/24-02/28, URBROJ: 511-18-13-24-3 od 15. studenoga 2024., a kojoj ispravi sud vjeruje kao objektivnom i vjerodostojnom dokazu, budući da je riječ o javnoj ispravi.

7.3. Iz izjave koju je dao u upravnom postupku tužitelj je kazao i da je u braku s BE, da je ona zaposlena i da radi, što je razvidno iz zapisnika od 11. studenoga 2024. Te činjenice, a što je tvrdila i tužena u odgovoru na tužbu, tužitelj, u biti, nije osporio.

8. Pokazalo se spornim je li u izloženom, u biti, nespornom činjeničnom stanju tužitelju zakonito otkazan kratkotrajni boravak te mu određena zabrana povratka u Republiku Hrvatsku u trajanju od dva mjeseca. Tužitelj smatra i da je rok kojim mu je određen za napuštanje toga prostora određen u najmanjem trajanju koji dopušta zakon, što ne odgovara posebnostima konkretnog predmeta.

9. Člankom 56. stavkom 1. Zakona o strancima ("Narodne novine", broj: 133/20., 114/22. i 151/22., u daljnjem tekstu: ZoS) Ministarstvo, putem policijske uprave odnosno policijske postaje, po službenoj dužnosti rješenjem će otkazati kratkotrajni boravak državljaninu treće zemlje ako: ne opravda svrhu i uvjete ulaska i kratkotrajnog boravka (točka 2.) i postoji opravdana sumnja da kratkotrajni boravak nije koristio u namjeravanu svrhu (točka 5.).

9.1. Prema regulaciji članka 184. ZoS-a državljaninu treće zemlje koji nezakonito boravi i državljaninu treće zemlje kojem rješenjem Ministarstva u sjedištu ili rješenjem Ministarstva donesenog putem policijske uprave odnosno policijske postaje prestaje zakoniti boravak donijet će se rješenje o povratku (stavak 1.); rješenjem iz stavka 1. toga članka utvrdit će se da državljanin treće zemlje nezakonito boravi u [adresa] ili da mu prestaje zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj, odredit će se rok u kojem je dužan napustiti EGP (rok za dragovoljni odlazak), zaprijetiti prisilnim udaljenjem ako ne napusti EGP te da je dužan prijaviti se na graničnom prijelazu prilikom napuštanja Republike Hrvatske ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a (stavak 2.); prilikom određivanja roka za dragovoljni odlazak, osim okolnosti iz članka 182. toga zakona, uzet će se u obzir osobne okolnosti te vrijeme u kojem to državljanin treće zemlje može učiniti, koje ne može biti kraće od sedam dana niti dulje od 30 dana (stavak 3.) te u slučajevima iz članka 185. stavka 1. točaka 1., 2. i 4. toga zakona rok za dragovoljni odlazak može se odrediti u trajanju kraćem od sedam dana (stavak 4.).

10. U izloženom, u biti, nespornim ključnim činjenicama, a uzimajući u obzir i da mu je sedmodnevni rok za napuštanje Republike Hrvatske, produljen za dodatnih 30 dana, sud ocjenjuje da je zakonito postupilo javnopravno tijelo, kada je, pravilnom primjenom navedenih mjerodavnih normi članka 56. stavka 1. i 2., članka 184., 186., 189. i 192. ZoS-a, protjeralo tužitelja iz Republike Hrvatske odnosno EGP-a uz određivanje mu zabrane ulaska i boravka u EGP-u u trajanju od dva mjeseca od dana napuštanja toga teritorija bez činjenja ikakvih bitnih procesnih povreda, a osporeno rješenje sadrži dostatne i obrazložene razloge rješavanja upravne stvari koji imaju uporište u činjenicama utvrđenim tijekom postupka te logično i racionalno utemeljenje u mjerodavnom materijalnom propisu.

10.1. Suprotna tumačenja i ocjene prema kojima je trebalo odrediti kraći rok od dva mjeseca za zabranu povratka u Republiku Hrvatsku nema logično i racionalno utemeljenje u mjerodavnom propisu a niti u utvrđenim ključnim činjenicama i izvedenim dokazima. Riječ je o proizvoljnim ocjenama i tvrdnjama koje tužitelj nije dokazao ikakvim prikladnim dokazima.

11. Stoga, a budući da je osporena odluka zakonita i budući da nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21.) na koje se pazi po službenoj dužnosti, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., u daljnjem tekstu: ZUS), odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao točkom I. izreke.

12. S obzirom na to da tužitelj nije uspio u sporu, trebalo je, na temelju odredbi članka 148. stavka 1. i 4. u vezi s člankom 147. ZUS-a, odbiti njegov zahtjev za naknadom troška spora kao neosnovan, odnosno odlučiti kao pod točkom II. izreke.

UPRAVNI SUD U SPLITU,

u Splitu 30. lipnja 2025.

S U D A C

Silvio Čović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka njezina pisanog otpravka, koja se podnosi pisano ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu za Visoki upravni sud Republike Hrvatske, s time da ona odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 1. i 6., članak 127., 128. stavak 1. i 3. u vezi s člankom 148. stavkom 5. i 6. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja Dinku Kulašu, odvjetniku u Dugom Selu, Bjelovarska 5,

- tuženoj Policijskoj upravi Zadarskoj, Policijskoj postaji Pag, Pag, Ulica bana Ulica Guglianina Polzinetia 4, a spis predmeta upravnog tijela KLASA: UP/I- 216-01/24-02/28 vratiti nakon pravomoćnosti presude,

- u spis.