Pristupanje sadržaju
1
Poslovni broj: 3 P-433/2019-38
|
|
|
|
Republika Hrvatska Općinski sud u Karlovcu Trg hrvatskih branitelja 1 47000 Karlovac |
|
|
|
Poslovni broj: 3 P-433/2019-38 |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Karlovcu, po sucu Draganu Novoselu, u pravnoj stvari tužiteljice M. L., S., G. P., OIB…, zastupane po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda J. J. i M. B. iz K., protiv tuženika R. A. d.d., Z., M. c., OIB …, zastupanog po punomoćniku J. G.odvjetniku iz Odvjetničkog društva G. & G. iz Z., radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave, dovršene dana 18. listopada 2023., u nazočnosti tužiteljice M. L. uz punomoćnicu M. B., odvjetničku vježbenicu u ZOU J. J. i M. B. iz K., te punomoćnika tuženika M. R., odvjetničkog vježbenika u OD G. & G. iz Z., 24. studenog 2023.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku R. A. d.d., Z., M. c., OIB …,, da tužitelju M. L., S., G. P., OIB…, isplati iznos od 1.283,95 eur[1] / 9.673,92 kn uz zakonsku zateznu kamatu tekući počevši na pojedine iznose od različitih datuma po stopi od 15% godišnje, od 31.12.2007.g., od 01.01.2008.g. do 30.06.2011.g. po stopi od 14% godišnje, od 01.07.2011.g. do 31.07.2015.g. po stopi od 12% godišnje, od 01.08.2015.g. do 31.12.2015.g. po stopi od 8,14% godišnje, od 01.01.2016.g. do 30.06.2016.g. po stopi od 8,05% godišnje, od 01.07.2016.g. do 31.12.2016.g. po stopi od 7,88% godišnje, od 01.01.2017.g. pa do 30.06.2017.g. po stopi od 7,68% godišnje, od 01.07.2017.g. pa do 31.12.2017.g. po stopi od 7,41% godišnje, od 01.01.2018.g. pa do 30. 06. 2018.g. po stopi od 7,09%, od 01. 07. 2018.g. do 31.12.2018.g. po stopi od 6,82% godišnje, od 01.01.2019.g. do 30.06.2019.g. po stopi od 6,54% godišnje, od 01.07.2019.g. do 31.12.2019.g. po stopi od 6,30% godišnje, a od 01.01.2020.g do 30.6.2020.g. po stopi od 6,11%, od 1.7.2020.g. do 31.12.2020.g. po stopi od 5,89%, od 1.1.2021.g. do 30.6.2021.g. po stopi od 5,75%, od 1.7.2021.g. do 31.12.2021.g. 5,61%, a od 1.1.2022.g. pa do 30.06.2022.g. po stopi od 5,49%, od 01.07.2022.g. do 31.12.2022.g. po stopi od 5,31%, od 01.01.2023.g. do 30.06.2023.g. po stopi od 5,50 %, a od 01.07.2023.g. pa do isplate po stopi od 7,00%, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, i to:
na iznos od 0,57 EUR / 4,30 HRK od 31.08.2005. pa do isplate,
na iznos od 0,02 EUR / 0,13 HRK od 28.09.2005. pa do isplate,
na iznos od 1,05 EUR / 7,90 HRK od 28.09.2005. pa do isplate,
na iznos od 0,02 EUR / 0,12 HRK od 31.10.2005. pa do isplate,
na iznos od 0,95 EUR / 7,17 HRK od 31.10.2005. pa do isplate,
na iznos od 0,02 EUR / 0,13 HRK od 01.12.2005. pa do isplate,
na iznos od 0,98 EUR / 7,40 HRK od 01.12.2005. pa do isplate,
na iznos od 0,00 EUR / 0,03 HRK od 20.01.2006. pa do isplate,
na iznos od 0,29 EUR / 2,20 HRK od 20.01.2006. pa do isplate,
na iznos od 6,67 EUR / 50,23 HRK od 04.11.2008. pa do isplate,
na iznos od 0,03 EUR / 0,24 HRK od 08.12.2008. pa do isplate,
na iznos od 1,60 EUR / 12,05 HRK od 08.12.2008. pa do isplate,
na iznos od 0,09 EUR / 0,66 HRK od 09.01.2008. pa do isplate,
na iznos od 8,90 EUR / 67,03 HRK od 09.01.2009. pa do isplate,
na iznos od 11,44 EUR / 86,22 HRK od 06.02.2009. pa do isplate,
na iznos od 0,00 EUR / 0,02 HRK od 05.03.2009. pa do isplate,
na iznos od 12,55 EUR / 94,54 HRK od 05.03.2009. pa do isplate,
na iznos od 10,24 EUR / 77,16 HRK od 20.04.2009. pa do isplate,
na iznos od 12,66 EUR / 95,41 HRK od 05.05.2009. pa do isplate,
na iznos od 10,19 EUR / 76,75 HRK od 08.06.2009. pa do isplate,
na iznos od 9,70 EUR / 73,12 HRK od 17.07.2009. pa do isplate,
na iznos od 10,27 EUR / 77,39 HRK od 03.09.2009. pa do isplate,
na iznos od 9,27 EUR / 69,87 HRK od 10.09.2009. pa do isplate,
na iznos od 0,50 EUR / 3,75 HRK od 14.09.2009. pa do isplate,
na iznos od 9,72 EUR / 73,25 HRK od 14.09.2009. pa do isplate,
na iznos od 0,20 EUR / 1,50 HRK od 09.11.2009. pa do isplate,
na iznos od 8,62 EUR / 64,91 HRK od 09.11.2009. pa do isplate,
na iznos od 0,28 EUR / 2,09 HRK od 04.01.2010. pa do isplate,
na iznos od 6,31 EUR / 47,57 HRK od 04.01.2010. pa do isplate,
na iznos od 7,61 EUR / 57,33 HRK od 05.02.2010. pa do isplate,
na iznos od 5,47 EUR / 41,22 HRK od 05.02.2010. pa do isplate,
na iznos od 9,53 EUR / 71,79 HRK od 08.02.2010. pa do isplate,
na iznos od 5,24 EUR / 39,51 HRK od 08.02.2010. pa do isplate,
na iznos od 9,16 EUR / 69,03 HRK od 10.02.2010. pa do isplate,
na iznos od 0,80 EUR / 6,01 HRK od 08.03.2010. pa do isplate,
na iznos od 13,82 EUR / 104,14 HRK od 08.03.2010. pa do isplate,
na iznos od 0,98 EUR / 7,37 HRK od 06.05.2010. pa do isplate,
na iznos od 17,33 EUR / 130,60 HRK od 06.05.2010. pa do isplate,
na iznos od 0,94 EUR / 7,05 HRK od 10.05.2010. pa do isplate,
na iznos od 18,57 EUR / 139,90 HRK od 10.05.2010. pa do isplate,
na iznos od 1,96 EUR / 14,76 HRK od 08.07.2010. pa do isplate,
na iznos od 27,45 EUR / 206,81 HRK od 08.07.2010. pa do isplate,
na iznos od 2,03 EUR / 15,26 HRK od 10.08.2010. pa do isplate,
na iznos od 19,71 EUR / 148,52 HRK od 10.08.2010. pa do isplate,
na iznos od 5,74 EUR / 43,25 HRK od 12.10.2010. pa do isplate,
na iznos od 25,84 EUR / 194,67 HRK od 12.10.2010. pa do isplate,
na iznos od 5,07 EUR / 38,23 HRK od 03.11.2010. pa do isplate,
na iznos od 28,03 EUR / 211,21 HRK od 03.11.2010. pa do isplate,
na iznos od 33,13 EUR / 249,62 HRK od 03.11.2010. pa do isplate,
na iznos od 32,26 EUR / 243,09 HRK od 03.11.2010. pa do isplate,
na iznos od 0,87 EUR / 6,53 HRK od 30.11.2010. pa do isplate,
na iznos od 33,08 EUR / 249,21 HRK od 30.11.2010. pa do isplate,
na iznos od 0,07 EUR / 0,55 HRK od 21.12.2010. pa do isplate,
na iznos od 44,29 EUR / 333,67 HRK od 21.12.2010. pa do isplate,
na iznos od 43,84 EUR / 330,34 HRK od 14.01.2011. pa do isplate,
na iznos od 37,84 EUR / 285,09 HRK od 08.04.2011. pa do isplate,
na iznos od 24,40 EUR / 183,81 HRK od 09.05.2011. pa do isplate,
na iznos od 28,04 EUR / 211,26 HRK od 25.07.2011. pa do isplate,
na iznos od 7,92 EUR / 59,66 HRK od 25.07.2011. pa do isplate,
na iznos od 49,42 EUR / 372,39 HRK od 24.08.2011. pa do isplate,
na iznos od 10,39 EUR / 78,31 HRK od 20.09.2011. pa do isplate,
na iznos od 48,44 EUR / 364,94 HRK od 20.09.2011. pa do isplate,
na iznos od 9,65 EUR / 72,68 HRK od 10.10.2011. pa do isplate,
na iznos od 21,53 EUR / 162,22 HRK od 10.10.2011. pa do isplate,
na iznos od 31,40 EUR / 236,55 HRK od 13.10.2011. pa do isplate,
na iznos od 19,10 EUR / 143,93 HRK od 13.10.2011. pa do isplate,
na iznos od 34,37 EUR / 258,96 HRK od 15.12.2011. pa do isplate,
na iznos od 50,68 EUR / 381,88 HRK od 15.12.2011. pa do isplate,
na iznos od 3,73 EUR / 28,07 HRK od 31.01.2012. pa do isplate,
na iznos od 61,05 EUR / 460,00 HRK od 31.01.2012. pa do isplate,
na iznos od 54,92 EUR / 413,81 HRK od 31.01.2012. pa do isplate,
na iznos od 5,66 EUR / 42,68 HRK od 09.03.2012. pa do isplate,
na iznos od 52,63 EUR / 396,57 HRK od 09.03.2012. pa do isplate,
na iznos od 7,51 EUR / 56,61 HRK od 10.04.2012. pa do isplate,
na iznos od 49,00 EUR / 369,21 HRK od 10.04.2012. pa do isplate,
na iznos od 10,18 EUR / 76,68 HRK od 08.06.2012. pa do isplate,
na iznos od 49,06 EUR / 369,62 HRK od 08.06.2012. pa do isplate,
na iznos od 12,60 EUR / 94,93 HRK od 08.06.2012. pa do isplate,
na iznos od 57,33 EUR / 431,94 HRK od 10.07.2012. pa do isplate,
na iznos od 1,81 EUR / 13,65 HRK od 08.09.2012. pa do isplate,
na iznos od 30,27 EUR / 228,06 HRK od 08.09.2012. pa do isplate,
na iznos od 25,79 EUR / 194,29 HRK od 09.10.2012. pa do isplate,
na iznos od 6,62 EUR / 49,91 HRK od 09.10.2012. pa do isplate,
na iznos od 31,90 EUR / 240,35 HRK od 08.02.2013. pa do isplate,
na iznos od 14,64 EUR / 110,34 HRK od 08.03.2013. pa do isplate,
na iznos od 3,02 EUR / 22,72 HRK od 18.07.2013. pa do isplate,
na iznos od 54,21 EUR / 408,44 HRK od 18.07.2013. pa do isplate,
na iznos od 25,14 EUR / 189,41 HRK od 10.09.2013. pa do isplate,
na iznos od 10,14 EUR / 76,39 HRK od 11.10.2013. pa do isplate,
na iznos od 15,84 EUR / 119,32 HRK od 25.11.2013. pa do isplate,
na iznos od 5,88 EUR / 44,31 HRK od 31.12.2013. pa do isplate,
a ujedno mu se nalaže da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu 2.337,56 EUR / 17.612,35 kn uz zakonsku zateznu kamatu tekuću počevši od 24. studenog 2023. pa do isplate po stopi od 7 % godišnje, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica M. L. u svojoj tužbi navodi da je 23. lipnja 2005. s tuženikom sklopila ugovor o kreditu, pod brojem …na iznos od 17.800,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tužene na dan korištenja, te sa promjenjivom kamatnom topom koja je određena u sklad s odlukom tužene, te je u trenutku sklapanja ugovora iznosila 5,65% godišnje. Predmetni kredit je tužiteljica podmirila u lipnju 2012. Navodi da je tuženik u ugovoru o kreditu ugradio odredbe kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze bila promjenjiva i to na osnovi jednostrane odluke tuženika, ali o kojoj se odredbi nije pojedinačno pregovaralo što je protivno čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07 i 79/09), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja odnosnog ugovora i za vrijeme njegovog izvršavanja, s tim da je posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe njezina ništetnost (članak 102. Zakona o zaštiti potrošača). Navodi da ništetnost predmetne ugovorne odredbe proizlazi iz odredaba Zakona o obveznim odnosima (čl. 269.-272. ¨novog¨ ZOO 05), jer ugovorom nisu utvrđeni podaci na temelju kojih bi se kamatna stopa mijenjala. Tužitelj navodi da je tužena s tužiteljem ugovorila i valutnu klauzulu u CHF koja je isto tako ugovorena na način da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, što je isto tako protivno čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07. i 79/09), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja odnosnog ugovora i za vrijeme njegovog izvršavanja, s tim da je posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe njezina ništetnost (članak 102. Zakona o zaštiti potrošača). Ističe da je VTS RH donio pravomoćnu presudu kojom je proglasio valutnu klauzulu CHF nepoštenom i ništetnom, kao i ugovornu klauzulu o promjenjivoj kamatnoj stopi prema Odluci banke i u odnosu na tuženika i da je ta presuda pravno obvezujuća za sve vrste potrošačkih ugovora, pa i za predmetni ugovor sklopljen između tužitelja i tuženika. Navodi da se radilo o tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, slijedom čega o pravnoj osnovi ove tužbe već postoji pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Z. br. P-…/2012 od 4. srpnja 2013. godine, koja je u dijelu koji se odnosi na promjenjive kamate i valutnu klauzulu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske koja obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene protiv tuženog trgovca, a što se odnosi na ovaj predmet. Tužiteljica postavlja zahtjev tuženiku za vraćanje onog što je primljeno na osnovi ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivim kamatama prema odluci banke i valutnoj klauzuli u CHF zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana plaćanja svakog iznosa pa do isplate s obzirom da su odredbe ugovora o kreditu broj ….od 23. lipnja 2005. sklopljenog između tužitelja i tužene koji se odnose na valutnu klauzulu u CHF i promjenjivu kamatu stopu u skladu s odlukom banke, ništetne. Tužiteljica navodi da je plaćajući rate kredita koje su se temeljile na ništetnim odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi prema Odluci banke i valutnoj klauzuli u CHF preplatils svoju obvezu te da joj je banka dužna vratiti iznose koje je primila temeljem ništetnih odredbi, po pravilima o stjecanju bez osnove.
1.1. Tužiteljica M. L. je konačno specificirala svoj tužbeni zahtjev nakon provedenog financijskog vještačenja i to svojim podneskom od 26. ožujka 2022. Predlaže da sud naloži tuženoj da isplati tužiteljici na ime preplaćenih kamata po kreditu podignutom u CHF iznos od 1.283,95 eur[2] / 9.673,92 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama te na ime preplaćenog tečaja u CHF po kreditu podignutom u CHF iznos od 918,75 eur / 6.922,35 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama kao i troškove ovog parničnog postupka sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.
2. U odgovoru na tužbu (list 18 – 23 spisa) tuženik u bitnome navodi da u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev, te je uložio prigovor mjesne nenadležnosti i prigovor zastare. Smatra da tužitelj pogrešno svoj tužbeni zahtjev zasniva na presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br, Pž-…/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-…/17 od 14. lipnja 2018. Tvrdi da se u postupcima kolektivnih sporova pravna zaštita pruža na općenitoj, tj. apstraktnoj razini, a nisu se izvodili nikakvi dokazi na okolnost jesu li sporne odredbe tužiteljevog ugovora o kreditu nepoštene. Također navodi da se navedene odluke ne mogu niti posredno primijeniti na ugovore za kupnju vozila. Nadalje navodi da sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača tužitelj mora prvo dokazati da mu sporne odredbe nisu bile jasne, lako razumljive ili uočljive, te sudladno tome treba provesti test poštenosti. Ističe da su odredba ugovora o valutnoj klauzuli bila tužitelju jasna, razumljiva i lako uočljiva, da se o istoj pojedinačno pregovaralo te da nije suprotnu načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Tužitelju su prilikom pregovaranja o ponudi kredita obrazložene posljedice i rizici vezanja kredita uz tečaj CHF, a na koje je tužitelj pristao. Tuženik je tužitelju prije odluke i odabira kredita dao sve informacije pomoću kojih je tužitelj mogao donijeti informiranu odluku, a predmetni ugovor o kreditu je solemniziran od strane javnog bilježnika. navodi da su tužitelj i tuženik pojedinačno pregovarali o valutnoj klauzuli i da je tužitelj mogao birati između ugovora uz valutnu klauzulu u CHF ili EUR. Tužitelj je također oprema navodima tuženika mogao ugovoriti navedeni iznos u kunama ili npr. uz valutnu klauzulu u EUR. navodi da valutna klauzula nije ugovorena kao jednostrana klauzula, te da tuženik ne ostvaruje nikakav extra profit imajući u vidu da je i sam zadužen u istoj valuti. Tuženik također smatra i da je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi bila tužitelju lako uočljiva, jasna i razumljiva. navodi da je promjena kamatne stope posljedica objektivnih tržišnih okolnosti, koju je tuženik mijenjao u skladu sa svojim uredno objavljenim i pristupačnim općim aktima. U trenutku sklapanja predmetnog ugovora nije postojala obveza banaka da u pogledu promjenjive kamatne stope ugovaraju egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara. Tuženi JE koristio navedeno ugovorno ovlaštenje da mijenja kamatne stope onda kada je za to imao opravdani razlog vodeći se pri tome načelima savjesnosti i poštenja te zabrane zlouporabe prava. Zaključno predlaže tužbeni zahtjev odbiti i da se tuženiku naknadi parnični trošak uvećan za zatezne kamate.
3. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja sud je izvršio uvid u ugovor o kreditu (list 4–6 spisa), promet po kreditu (list 9-16 spisa), izvršen je uvid u spis Trgovačkog suda u Z. broj P-…/12 te presudu VTS RH broj Pž-…/17 od 14. lipnja 2018. i Pž-…/13 od 13 lipnja 2014., proveden je dokaz saslušanjem tužiteljice (list 268-269 spisa), izvršen je uvid u dostavljenu dokumentaciju, u nalaz i mišljenje knjigovodstvenog vještaka D. J., zaposlenog u D …d.o.o. K. (list 102--108 spisa), u dopunu nalaza i mišljenja financijskog vještaka D. J. (list 176-177 spisa), izvršen je uvid u rješenja o mjesnoj nenadležnosti (list 25 – 33 spisa), izvršen je uvid u promotivne uvjete važeće u vrijeme zaključenja ugovora (list 36 – 37 spisa), u opće uvjete poslovanja sa stanovništvom (list 38 – 40 spisa), u načela za utvrđivanje promjene kamatnih stopa (list 41-52 spisa), u odgocor HNB o često postavljenim pitanjima i odgovorima iz područja zaštite potrošača i tržišnog natjecanja (list 53 spisa), izvršen je uvid u stručni članak A. E. "učinak podnošenja tužbe za zaštitu kolektivnih interesa na zastaru tražbine i utjecaj ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli (list 70-82 spisa), u stručmi članak S.P. i T.J."ključna aktualna pitanja odnosa iz ugovora o kreditu u švicarskim francima i analiza stajališta sudske prakse (list 83-91), te je izvršen uvid u drugu materijalnu dokumentaciju spisu.
3.1. Sud nije provodio dokaz saslušanjem osobne bankarice M. J., jer je i sam tuženik povukao prijedlog za saslušanjem iste na ročištu od 18. listopada 2023.
4. Ocjenjujući izvedene dokaze sud je donio presudu kao u izreci.
5. O predmetu spora.
6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom preplaćenih kamata po kreditu podignutom u CHF i isplata razlike na ime preplaćenog tečaja u CHF po kreditu podignutom u CHF te svoj zahtjev zasniva na ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope i valutne klauzule u švicarskim francima.
7. Prema stajalištu ovoga suda radi se o zahtjevu koji se temelji na institutu stjecanja bez osnove članak 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 95/06 i dr.).
8. U postupku je utvrđeno i nije sporno:
- da su stranke i to tužiteljica kao korisnik kredita, a tužena kao kreditor, sklopile ugovor o kreditu broj od 23. lipnja 2005. (list 4-6 spisa) kojim je ugovorena glavnica kredita u iznosu od 17.800,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tužitelja važeće na dan korištenja kredita (točka 1. ugovora), a namjena kredita je bila kupnja osobnog vozila.
- da se tužiteljica obvezala platiti kredit kroz 84 mjeseci u jednakim mjesečnim anuitetima plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici.
- da je ugovorena kamatna stopa od 5,65 % godišnje, s time da je ona promjenjiva (točka 4. ugovora).
9. Nesporno je da je tuženik u nekoliko navrata za trajanja otplate kredita povećavao kamatnu stopu, te je nesporno da se mijenjao i tečaj CHF u odnosu na kunu, a što je dovelo do povećanja mjesečnog anuiteta.
10. Nadalje je nesporno da je:
- donijeta pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Z. broj: P-…/2012 od 4. srpnja 2013., u sporu po kolektivnoj tužbi U.p. koja je u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda RH broj: Pž-…/13 od 13. lipnja 2014. i presudom VSRH broj: Revt-…/14 od 9. travnja 2015.,
- da je donijeta pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-…/2012 od 4. srpnja 2013., u sporu po kolektivnoj tužbi U. p. koja je u odnosu na ugovorenu valutu CHF potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-…/2017 od 14. lipnja 2018., i presudom VSRH broj: Revt-…/18 od 3. 9. 2019.,
- da je pravomoćnom presudom utvrđeno da je između ostalih banaka i ovdje tužena banka povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovarajući švicarski franak kao valutu uz koju je vezana glavnica, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije potrošače u potpunosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke te da je tužena povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorenoj redovnoj kamati koja se tijekom postojanja obveze promijenila u skladu s jednostranom odlukom tužene, te da su nepoštene odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo ništetne od samog početka odnosno od trenutka kada su postale sadržajem standardnog ugovora, a njihovo korištenje predstavlja postupanje protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača.
11. Inače, izrekom pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-…2012 od 4. srpnja 2013. (u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu) utvrđeno je i ista glasi:
da je ovdje tužena u razdoblju od 01.01.2004. do 31.12.2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tužena kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 01.01.2004. godine do 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. do 31.12.2008., protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je ovdje tužena u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time ovdje tužena postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 10.09.2003. do 06.08.2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine pa nadalje, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
12. Valja reći da u smislu odredbe članka 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14 – u daljnjem tekstu: ZZP/14) koji je bio na snazi u vrijeme kada je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu postala pravomoćna – odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ovog zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji je potrošač osobno pokrenuo radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
13. Identično je bilo propisano i ranijim ZZP/07 – koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja kolektivne tužbe – tj. člankom 138 a. kojim je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavka 1. ovoga zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 131. stavka 1. ovoga zakona obvezuje sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
14. Također je i odredbom članka 502.c ZPP-a propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ovoga zakona da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štiti, u kojem će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
15. Imajući u vidu smisao sudske zaštite kolektivnih interesa potrošača, ovaj sud smatra da pravna utvrđenja iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača valja primijeniti u svim parnicama koje potrošači individualno pokreću protiv trgovaca radi ostvarenja svojih prava koja su im povrijeđena na način kako je to utvrđeno u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava, dakle ne samo u postupcima radi naknade štete, već i u svim parnicama u kojima se zahtjev za isplatu temelji upravo na utvrđenju ništetnosti pojedine ugovorne odredbe, koju je ništetnost sud već utvrdio u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača te stoga prigovor tužene u vezi aktivne legitimacije, tj. činjenice da tužitelj nije potrošač te da nema nikakvo pravo jer potražuje isplatu, ovaj sud smatra neosnovanim.
16. U suprotnom bi tumačenju takva deklaratorna presuda sama po sebi ostala bez konkretne svrhe tj. mogućnosti da na temelju iste individualni potrošač ostvari zaštitu svojih prava s obzirom da bi potrošač iste činjenice odnosno tvrdnje o ništetnosti ugovornih odredbi (tj. povredi njegovih interesa i prava) ponovno morao dokazivati u individualno pokrenutom postupku. Upravo na ovakav smisleni način tumačenja zakonskih odredbi upućuje i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Revt-…/14-2 od 9. travnja 2015., kada obrazlaže aktivnu legitimaciju tužitelja u tom postupku za podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, naglašavajući da zakonske odredbe nisu same sebi svrha, već se donose u svrhu uređenja određenog pravnog područja i pravnih odnosa koji u njemu nastaju, a u primjeni donesenih propisa one se trebaju tumačiti smisleno, polazeći od volje zakonodavca, ali uvijek imajući na umu svrhu kojoj su one namijenjene, kao i učinak koji se njihovom primjenom postiže. Na isti način ovdje citirane zakonske odredbe tumači i Visoki trgovački sud RH u obrazloženju svoje presude broj: Pž-…/13-4 od 13. lipnja 2014. navodeći da se pojedini potrošači, u slučaju postojanja osuđujuće odluke, u postupku individualne pravne zaštite, radi naknade štete, izmjene ugovora ili slično, mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava.
17. Obzirom na nespornu činjenicu da je predmetnim ugovorom o kreditu između stranka, koji je sklopljen u razdoblju na koje se odnosi presuda Trgovačkog suda u Z. iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava, i to odredbom točke 4. tog ugovora ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s odlukom banke, dakle u skladu s jednostranom odlukom tuženika, a upravo je takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Z. utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, te je ugovorena odredba kojom je ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te je i takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Z. utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, ovaj sud smatra kako je sukladno citiranim odredbama članka 138.a ZZP/07, članka 118. ZZP/14 i članka 502.c ZPP-a tim pravnim utvrđenjima vezan u ovom postupku.
18. U tom pravcu neodlučni su navodi tužene u odgovoru na tužbu da je tužitelj o promjenjivosti kamatne stope u razumnoj mjeri obaviješten i informiran te navodi kojima obrazlaže da visina kamatne stope ovisi o promjenama uvjeta na tržištu.
19. Sud je proveo i dokaz saslušanjem tužiteljice M. L. koja je u svom iskazu navela da je 2005. godine podigla kredit u švicarskim francima čija namjena je bila kupovina osobnog automobila. Prilikom sklapanja ugovora se ne sjeća da bi ju itko išta posebno upozoravao o pojedinim odredbama ugovora. Navodi da je automobil kupila preko leasinga u autokući A.. Radilo se o potrošačkom leasingu te nije bila vlasnica obrta ili nekog trgovačkog društva. Navodi da je kredit sama birala, ne sjeća se detalja zbog proteka vremena. Sjeća se da je tada mislila da je taj kredit najpovoljniji, ali se ne može sjetiti tko joj je to pojasnio. Misli da su joj oko podizanja kredita nešto govorili u autokući, ali ne može se sjetiti detalja. Navodi da je kredit dogovorila i sklopila u banci R. b. A. d.d. u poslovnici u K. Ne sjeća se da su joj u banci nudili kredit u drugim valutama, misli da nisu. Radilo se o tipskom ugovoru i nisu ništa pregovarali o pojedinim ugovornim odredbama. Nije joj nitko posebno pojašnjavao značenje ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i devizne klauzule u CHF. Navodi da je tijekom potpisivanja ugovora tužiteljica pročitala ugovor. Tužiteljica navodi da nije tražila nekakva posebna pojašnjenja u vezi ugovora.
Navodi da je uglavnom ona otplatila cijeli kredit, a pred kraj otplate kredita joj je s otplatom pomagala obitelj.
20. Cijeneći iskaz tužiteljice M. L., sud isti prihvaća u cijelosti, jer je tužiteljica iskazivala jasno i detaljno, a na temelju svojih neposrednih saznanja te je njezin iskaz u skladu sa dokumentacijom koja prileži u spisu.
21. Iz iskaza tužiteljice sud zaključuje da nije upitan njezin status potrošača obzirom da nije imala nikakvo trgovačko društvo niti obrt u vrijeme podizanja kredita, te da se u predmetnom slučaju radi o kreditu namijenjenom za kupnju osobnog vozila. Iz iskaza tužiteljice sud zaključuje da ju banka nije na potreban način informirala o opasnosti valutne klauzule vezane uz CHF i promjenjive kamate, radi čega tužiteljica kao potrošač nije bila dovoljno obaviještena o rizicima koji proizlaze iz takve valutne klauzule.
22. Prigovor zastare nije osnovan.
23. U postupku je utvrđeno i nesporno:
- da je individualnu tužbu u ovom predmetu tužiteljica podnijela dana 03. lipnja 2019.,
- da je tužba za zaštitu kolektivnih interesa podnijeta 4. travnja 2012.,
- da je presuda Trgovačkog suda u Z. broj: P-…/2012 (od 4. srpnja 2013.) u odnosu na ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorenoj redovnoj promjenjivoj kamati postala pravomoćna 13. lipnja 2014., a u odnosu na ugovorenu valutu 14. lipnja 2018.
24. Odredbom članka 214. stavka 1. - 3. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i dr., dalje: ZOO) propisano je da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, a da zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze.
25. Člankom 215. stavkom 1. ZOO-a propisano je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, dok je člankom 241. ZOO-a propisano da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.
26. Nadalje, člankom 245. stavkom 1. ZOO-a propisano je da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a stavkom 3. istoga članka da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način.
27. Nadalje, podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Z. (4. travnja 2012.) u navedenom sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut je tijek zastare, dok je pravomoćnim okončanjem spora u odnosu na kamatu pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude Pž-…13 dana 13. lipnja 2014. godine zastara počela teći ispočetka, kod čega se vrijeme prije prekida ne uračunava u tijek zastare.
28. O tome je pravno shvaćanje zauzeto i u odluci VSRH broj: Rev-…/17-2 od 20. ožujka 2018., a koja je donijeta povodom revizije (podnijeta protiv presude ŽS u Osijeku broj: Gž-…/17 od 29. lipnja 2017.-gdje je o zahtjevu za povrat preplaćene kamate) upravo u pogledu postavljenog pravnog pitanja "predstavlja li tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnesena u skladu sa člankom 131. Zakona o zaštiti potrošača, tužbu definiranu člankom 241. ZOO-a, odnosno radnju vjerovnika kojoj ZOO daje učinak prekida zastarnog roka?".
29. U citiranoj odluci VSRH je zauzeo slijedeće shvaćanje: "pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe".
30. U vrijeme podnošenja kolektivne tužbe 4. travnja 2012., utužena tražbina, a imajući u vidu utuženi period kako je naprijed obrazloženo, nije bila u zastari, podnošenjem kolektivne tužbe došlo je do prekida zastare, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a zastara je za individualne tužbe (pa tako i ovu predmetnu) počela ponovno teći 13. lipnja 2014. u odnosu na tražbinu s osnova povrata preplaćene kamate, tj. 14. lipnja 2018. u odnosu na tražbinu s osnova ugovorene valute (razlike u tečaju CHF).
31. Kako je dakle, ovdje tužba podnesena 03. lipnja 2019., a zakon kod instituta stjecanja bez osnove ne predviđa posebni zastarni rok, uslijed čega se ima primijeniti članak 225. ZOO-a koji propisuje da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, a presuda pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donesena je 13. lipnja 2014. godine (kada je prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu postala pravomoćna i u odnosu na kamatu) tj. 14. lipnja 2018. (kada je prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu postala pravomoćna u odnosu na valutu) to proizlazi da je tužba u ovom predmetu podnesena u zastarnom roku pa istaknuti prigovor zastare nije osnovan.
32. Na okolnost visine zahtjeva provedeno je vještačenje po sudskom vještaku D. J. iz D… d.o.o. K., a zadatak vještaka je bio:
- utvrditi koliki je iznos tužiteljica pretplatila na ime razlike između iznosa redovnih kamata obračunatih po početnoj kamatnoj stopi ugovorenoj ugovorom o kreditu i iznosa kamata obračunatih prema odlukama Banke o promjeni kamatnih stopa u mjesečnim iznosima i ukupno,
- utvrditi koliki je iznos kredita tužiteljica preplatila na ime razlike u valuti CHF između iznosa utvrđenih početnim otplatnim planom po tečaju CHF po kojem je kredit isplaćen i iznosa koje je tužitelj platio zbog rasta tečaja CHF u mjesečnim iznosima i ukupno, a sve temeljem Ugovora o kreditu broj …od 23. travnja 2005.
33. Iz nalaza vještaka proizlazi (list 78-84 spisa) proizlazi:
da je ugovorena kamatna stopa bila 5,65 % godišnja, promjenjiva (čl. 4. ugovora), rok otplate je 84 mjeseci, način otplate su jednaki mjesečni anuiteti plativi u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan plaćanja, prema otplatnom planu Banke,
da je na dan isplate kredita 11. travnja 2007. srednji tečaj CHF po tečajnoj listi tuženika iznosio 4,745393 HRK/CHF,
da se kamatna stopa prema kojoj je tužena obračunavala otplatu kredita (vidljivo iz dostavljene kartice kredita) i iskazano u tablici otplate koju je sačinio financijski vještak mijenjala tj. bila kako slijedi:
ugovorena kamatna stopa 5,65%,
1. studenog 2007. promijenjena na 6,45 posto
1. svibnja 2008. promijenjena na 6,75 %
1. ožujka 2009. promijenjena na 7,75 %
1. listopada 2011. promijenjena na 7,25 %
34. Sud je naložio vještaku da dopuni svoj nalaz i mišljenje kao i tablicu izračuna koja prileži nalazu i mišljenju vještaka na način da iskaže i pozitivne i negativne razlike koje su nastale radi promjene kamatne stope i tečaja CHF u odnosu na HRK.
35. Na osnovu svog nalaza, te dopune nalaza vještak je utvrdio:
da je tužiteljica zbog promjene kamatnih stopa kredit platila 509,44 CHF više nego što bi platila da se kamatna stopa nije mijenjala, što preračunato u kune prema srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja svakog anuiteta iznosi 2.751,57 kn. Pojedinačni iznosi razlika iskazani su u tablici koja se nalazi u prilogu nalaza vještaka u stupcu 17 u CHF, a u stupcu 18 u kunama. Utvrdio je da razlika s osnove valutne klauzule, zbog promjene tečaja u razdoblju otplate kredita po kojem je kredit bio obračunavan i plaćan i početnog tečaja po kojem je kredit iskorišten iznosi ukupno 6.922,35 kn, u čemu pozitivne 8.744,38 kn, a negativne razlike 1.822,03 kn. Pojedinačni iznosi razlika iskazani su u tablici koja se nalazi u prilogu nalaza vještaka u stupcu 19. Ukupna razlika s obje osnove iznosi 9.673,92 kn, u čemu pozitivne razlike 11.199,51 kn, negativne 1.525,59 kn i prikazana je u svakomjesečnim iznosima u stupcu 20 tablice u prilogu.
36. Nalaz vještaka, te dopuna vještačenja je dostavljena strankama te tužiteljica nije imala prigovora, te je podneskom od 26. ožujka 2023. (list 85–90 spisa) specificirala temeljem provedenog vještačenja i tablice vještaka i dopune nalaza i mišljenja vještaka koje je sastavni dio nalaza i mišljenja svoj tužbeni zahtjev.
37. Tužena je nalazu vještaka prigovarala, navodeći u bitnome da nema prigovor na matematički izračun vještaka no ističe da isti ne pridonosi rješenju ovog spora obzirom da je izrađen kao da su stranke ugovorile kunski kredit s fiksnom kamatnom stopom.
38. Sud nije provodio dokaz saslušanjem financijskog vještaka D. J., obzirom da na izračun vještaka stranke nisu imale prigovora, a primjedbe koje je tuženik iznio bile su isključivo pravne prirode.
39. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz i nalaz te dopunu nalaza vještaka, budući su isti jasni, precizni, objektivni i stručni te je vještak svoje mišljenje dao u skladu i u okviru zadatka koji mu je postavio sud.
40. Tužitelj je kao što je naprijed navedeno, u skladu s nalazom vještaka, postavio i precizirao tužbeni zahtjev na iznos od 1.283,95 eur[3] / 9.673,92 koji odgovara iznosu za koji je tužitelj preplatio kredit zbog promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u CHF ako se uračunaju i negativne razlike, na koje iznose traži zakonsku zateznu kamatu na svaki pojedini iznos počam od dospijeća tj. od plaćanja pa do isplate, a kako mu kamata i pripada u smislu odredbe čl. 1115. st. 1. ZOO-a tj. tužena kao nepošteni stjecatelj dužna je zakonske zatezne kamate platiti od dana stjecanja.
41. Prigovor kojim se tuženik protivi preinaci tužbenog zahtjeva i djelomičnom povlačenju tužbe je neosnovan jer je tužitelj samo specificirao i uredio svoj tužbeni zahtjev u skladu sa nalazom i mišljenjem vještaka, pri čemu ne postoji niti preinaka tužbenog zahtjeva u odnosu na utužene kamate jer je kamate tužitelj utužio već u tužbi i to od svakog pojedinog iznosa pa do isplate, a na isti način je zatražio zatezne kamate i u konačnom postavljenom tužbenom zahtjevu, odnosno od dospijeća svakog mjesečnog iznosa pa do isplate, sukladno nalazu vještaka. U konkretnom slučaju sud je primijenio odredbu članka 191. stavka 1. Zakona o parničnom postupku gdje je propisano da je preinaka tužbe promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći. Stavkom 2. propisano je da ako tužitelj preinačuje tužbu tako da zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe zahtijeva iz iste činjenične osnove drugi predmet ili novčanu svotu, da se tuženik takvoj preinaci ne može protiviti. Stavkom 3. propisano je da tužba nije preinačena ako je tužitelj smanjio tužbeni zahtjev ili ako je promijenio, dopunio ili ispravio pojedine navode tako da zbog toga tužbeni zahtjev nije promijenjen.
42. Na temelju provedenih dokaza, a posebno na temelju iskaza tužiteljice sud je zaključio da tuženik neosnovano tvrdi da je sa tužiteljem pojedinačno pregovarao o sklapanju predmetnog ugovora, jer ta činjenica ne proizlazi niti iz jednog provedenog dokaza u ovom postupku. Štoviše, sam tuženik je odustao od dokaznog prijedloga za saslušanje svjedoka M. J., a koja je bila predložena upravo na okolnost pojedinačnog pregovaranja s tužiteljicom.
43. Slijedom svega naprijed navedenog valjalo je presuditi kao u izreci presude.
44. O troškovima postupka.
45. Tuženik je tužiteljici dužan naknaditi cjelokupne troškove postupka, obzirom da je tuženiku cijelosti izgubio parnicu, a sve temeljem članka 154. stavak 1. ZPP-a. Trošak tužiteljice sastoji se od troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za sastav tužbe u iznosu od 1.125,00 kuna/149,31 EUR (tbr. 7. toč. 1), za sastav obrazloženih podnesaka od 07. listopada 2019., 09. siječnja 2020., 16. studenog 2020., i 26. ožujka 2022. u iznosima od po 1.125,00 kuna/149,31 EUR ( Tbr. 8. toč. 1.), za podneske od 17. rujna 2021. i 05. svibnja 2022. iznos od 281,25 kn / 37,33 EUR (tbr. 8. toč. 3), za zastupanje na ročištima od 20. siječnja 2020., 25. listopada 2021., 06. rujna 2022. i 18. listopada 2022. u iznosu od 1.125,00 kuna/149,31 EUR ( Tbr. 9. toč. 1.), za zastupanje na ročištu za objavu presude u iznosu od 562,50 kuna/74,66 EUR (Tbr. 9. toč. 3), odnosno ukupno 1.493,11 EUR / 11.249,84 kn, na koji iznos treba platiti PDV po stopi od 25% u iznosu od 373,28 EUR / 2.812,49 kn. Tužitelju je priznat i trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 EUR / 400,00 kn, trošak pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 EUR / 400,00 kn, predujam troškova za vještačenje u iznosu od 331,81 EUR i trošak predujma za dopunu nalaza i mišljenja vještaka u iznosu od 33,18 EUR / 250,00 kn, a što ukupno iznosi 2.337,56 EUR / 17.612,35 kn. Na dosuđeni trošak dosuđena je i zatražena zakonska zatezna kamata koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude 25. travnja 2023., pa do isplate. Obzirom da je naknadno specificiranim tužbenim zahtjevom vrijednost predmeta spora 1.283,95 eur / 9.673,92 kn sud je odmjerio trošak sukladno tako postavljenom tužbenom zahtjevu, a ne kako je to tužitelj tražio u troškovniku, obzirom da je tužitelj trošak tražio po prvotnom tužbenom zahtjevu koji je prelazio 10.000,00 kuna. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 17. rujna 2021. i 05. svibnja 2022. u iznosima od po 100 bodova, kako je potraživala, već u iznosu od 375,00 kn / 49,77 EUR. Naime radi se o kraćim podnescima u kojima se kratko tužiteljica očituje na navode i prigovore tuženika, a i Tbr. 9.1 propisuje da se u postupku stranci može priznati najviše 4 podneska u iznosu po Tbr. 7.1, a sud je tužitelju priznao trošak 4 takva podneska. Sud nije počinitelju priznao trošak zastupanja na ročištu od 08. prosinca 2022. jer je ta rasprava pisanim putem odgođena prije održavanja ročišta, te mu nije priznao trošak zastupanja na ročištu od 25. rujna 2023. jer na tom ročištu nije bio prisutan punomoćnik tuženika.
46. Slijedom svega navedenog presuđeno je kao u izreci presude.
U Karlovcu, 24. studenog 2023.
Sudac:
Dragan Novosel,v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8. ZPP).
Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (čl. 335. st. 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.
U slučaju iz st. 9. čl. 335. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (čl. 335. st. 11. ZPP).
Žalba se podnosi pisanim putem u tri istovjetna primjerka ovome sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.
Dostavljeno:
[1] Fiksni tečaj konverzije 7,53450 kn za 1 EUR
[2] Fiksni tečaj konverzije 7,53450 kn za 1 EUR
[3] Fiksni tečaj konverzije 7,53450 kn za 1 EUR