UsI-1602/2024-11
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Silviju Čoviću, sucu pojedincu, te Lidiji Trogrlić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja ZI iz [adresa], zastupanog po opunomoćenicima Imonu Choudhuryju i mr. sc. Ivani Špehar, odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu u Zagrebu, Labinska 10, protiv tužene Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Trogir, Trogir, Put Muline 1, radi otkazivanja kratkotrajnog boravaka, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 29. svibnja 2025. u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 30. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje tužene Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Trogir KLASA: UP/I-216-04/24-04/477, URBROJ: 511-12- 33-24-1 od 23. svibnja 2024. i predmet vraća na ponovni postupak.
II. Dužna je tužena, u roku 60 dana od dana primitka pravomoćne presude, u ponovljenom postupku postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda koji su izraženi u obrazloženju ove presude.
III. Dužna je tužena, u roku 15 dana od dana primitka pravomoćne odluke, nadoknaditi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura, dok se odbija njegov zahtjev za naknadu troška u preostalom dijelu za iznos od 2.500,00 eura kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je pravovremeno 27. svibnja 2024. podnio ovom sudu tužbu, kojom je osporio zakonitost rješenja tužene KLASA: UP/I-216-04/24-04/477, URBROJ: 511- 12-33-24-1 od 23. svibnja 2024. zbog svih zakonskih razloga, bitne povrede postupka, pogrešne primijene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tvrdi da mu je njime otkazan kratkotrajni boravak, određen rok za dragovoljni odlazak od jednog dana i određena zabrana ponovnog ulaska u Republiku Hrvatsku na tri mjeseca a zbog toga što je utvrđeno da svoj boravak ne koristi u namjeravanu turističku svrhu, odnosno budući da ne opravdava svrhu ulaska i boravka na tom području. Smatra da je rješenje nerazumljivo i da se obrazloženje svodi na citiranje materijalnog propisa i citiranje njegova iskaza, izjave koju je dao tijekom upravnog postupka. Tvrdi da iz obrazloženja nije jasno koja je to bila svrha radi koje mu je odobren kratkotrajni boravak. Istaknuo je da je, iako je državljanin Ruske Federacije, ima dozvolu za boravak i rad u Europskoj uniji, da se može slobodno i neometano kretati, pogotovo kratkotrajno. Drži da su izražena pravna shvaćanja i ocjene javnopravnog tijela u suprotnosti s recentnom sudskom praksom pa i stavovima iz presude Visokog upravnog suda iz presude poslovni broj Usž-3566/2021 od 3. svibnja 2022. Stoga je zatražio poništiti navedeno rješenje.
2. Tužena, iako joj je ona uredno dostavljena, nije odgovorila na tužbu.
2.1. Osporenim rješenjem se, u točki 1. izreke, tužitelju, državljaninu treće zemlje otkazuje kratkotrajni boravak u Republici Hrvatskoj; u točki 2. određuje rok za dragovoljni odlazak od jednog dana u kojem je dužan napustit EGP, u točki 3. izreke određuje mu se zabrana ulaska i boravka u EGP-u u trajanju od tri mjeseca, dok je u, u točki 4. izreke, obvezan prijaviti se na graničnom prijelazu pri napuštanju Republike Hrvatske ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a.
3. Podneskom od 24. ožujka 2025. tužitelj je skrenuo pozornost da je ovaj sud u sporovima iste činjenične i pravne prirode donio poništavajuće presude. S tim u vezi je ukazao na pravna shvaćanja i ocjene suda, koji su izraženi u presudama broj UsI- 1598/24, UsI-1600/24 i UsI-1601/24.
4. U dokaznom postupku čitan je spis predmeta tužene KLASA: UP/I-216- 04/24-04/477.
4.1. Tužitelj je predložio da ga sud sasluša kao stranku ne navodeći konkretne okolnosti i činjenice zbog kojih je to predložio. Sud je smatrao nepotrebnim izvoditi navedeni dokaz te je on odbijen, budući da je mogao ocijeniti osnovanost tužbenog zahtjeva na temelju stanja spisa predmeta upravnog tijela i ocjenom ostalih izvedenih dokaza. Tužena nije imala ikakvih drugih dokaznih prijedloga.
5. Tužitelj je popisao troškove upravnog spora, dok tužena to nije učinila do zaključenja rasprave.
6. Tužbeni zahtjevi je osnovan.
7. Predmet ovoga spora je ocjena zakonitosti odluke o otkazivanju tužitelju kratkotrajnog boravka te zabrani njegova ulaska i boravka u Republiku Hrvatsku.
8. Pokazalo se spornim jesu li bili ispunjeni zakonski uvjeti da se tužitelju otkaže kratkotrajni boravak i odredi zabrana ulaska u Republiku Hrvatsku u trajanju od tri mjeseca. Tužitelj smatra i da je rok kojim mu je određen za napuštanje toga prostora određen u trajanju od jednog dana suprotan zakonskom određenju, ali i da je riječ o potpuno neobrazloženom rješenju i koje je donijeto bez da je utvrđena ijedna ključna činjenica, a o čemu je ovisila i pravilna primjena materijalnog propisa.
9. Člankom 56. stavkom 1. Zakona o strancima ("Narodne novine", broj: 133/20., 114/22. i 151/22., u daljnjem tekstu: ZoS) Ministarstvo, putem policijske uprave odnosno policijske postaje, po službenoj dužnosti rješenjem će otkazati kratkotrajni boravak državljaninu treće zemlje ako: ne opravda svrhu i uvjete ulaska i kratkotrajnog boravka (točka 2.) i postoji opravdana sumnja da kratkotrajni boravak nije koristio u namjeravanu svrhu (točka 5.).
9.1. Prema regulaciji članka 184. ZoS-a državljaninu treće zemlje koji nezakonito boravi i državljaninu treće zemlje kojem rješenjem Ministarstva u sjedištu ili rješenjem Ministarstva donesenog putem policijske uprave odnosno policijske postaje prestaje zakoniti boravak donijet će se rješenje o povratku (stavak 1.); rješenjem iz stavka 1. toga članka utvrdit će se da državljanin treće zemlje nezakonito boravi u [adresa] ili da mu prestaje zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj, odredit će se rok u kojem je dužan napustiti EGP (rok za dragovoljni odlazak), zaprijetiti prisilnim udaljenjem ako ne napusti EGP te da je dužan prijaviti se na graničnom prijelazu prilikom napuštanja Republike Hrvatske ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a (stavak 2.); prilikom određivanja roka za dragovoljni odlazak, osim okolnosti iz članka 182. toga zakona, uzet će se u obzir osobne okolnosti te vrijeme u kojem to državljanin treće zemlje može učiniti, koje ne može biti kraće od sedam dana niti dulje od 30 dana (stavak 3.) te u slučajevima iz članka 185. stavka 1. točaka 1., 2. i 4. toga zakona rok za dragovoljni odlazak može se odrediti u trajanju kraćem od sedam dana (stavak 4.).
10. Iz sadržaja obrazloženja razvidno je da je tužena odluku utemeljila samo na nekritički citiranoj izjavi tužitelja koju je on dao na zapisnik od 23. svibnja 2024. uz citiranje brojnih odredbi ZoS-a pa i članka 25. i 184. toga zakona.
11. Iz izjave proizlazi da je tužitelj 22. svibnja 2024. došao u Hrvatsku, da se odvezao do broda Royal Romance, da je razlog njegova dolaska da radi kao zaštitar na brodu i da vidi uvjete rada, da ništa u vezi s poslom nije dogovorio jer je kratko u Hrvatskoj, da ništa na tom brodu nije radio već da je samo prespavao, da ikakvu plaću nije dogovorio te da je zatečen od policijskih službenika sutradan i odveden u policijsku postaju.
12. Ponajprije, tužena je kao rok za dragovoljno napuštanje odredila rok od jednog dana, iako se, prema članku 184. stavku 3. ZoS-a, taj rok može odrediti u rasponu od najmanje sedam a najduže 30 dana.
13. Drugo, sud mora primijetiti da je tužena, strogo formalističkom primjenom članka 56. stavka 1. i 184. ZoS-a, ocijenila da tužitelj svoj kratkotrajni boravak nije koristio u namjeravanu turističku svrhu te da on ne opravdava svrhu i uvjete ulaska i boravka u Republici Hrvatsko, pri čemu nije iznijela utvrđeno činjenično stanje i razloge koji su bili ključni pri ocjeni svakoga pojedinog dokaza. Naime, način na koji je tužena protumačila i primijenila relevantne norme na konkretnu situaciju može se smatrati u cijelosti arbitrarnim, budući da za svoje tumačenje i ocjenu da tužitelj svoj kratkotrajni boravak ne koristi u namjeravanu svrhu nije dala razloge rješavanja upravne stvari koji bi imali svoje uporište u činjenicama koje su utvrđene tijekom postupka, dokazima koje je izvela te logično i racionalno utemeljenje u mjerodavnom materijalnom propisu.
14. U izloženom osporena odluka ne sadrži dostatne i obrazložene razloge rješavanja upravne stvari te su one nerazumljive i proturječne sadržaju isprava koje su sadržane u spisu upravnog tijela. Time su povrijeđene odredbe članka 8., 9., 47., 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21.).
15. Stoga, a budući da ona nije zakonita, valjalo je, odlučujući u granicama tužbenog zahtjeva, na temelju odredbe članka 117. stavka 1., u vezi s člankom 47. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., u daljnjem tekstu: ZUS), s obzirom na prirodu upravne stvari, poništiti osporenu odluku i predmet vratiti na ponovni postupak te obvezati tuženu da je u ponovnom postupku dužna u roku iz članka 151. stavka 2. ZUS-a postupiti u skladu s izraženi pravnim shvaćanjima i primjedbama suda, odnosno presuditi kao pod točkom I. i II. izreke.
15.1. U ponovnom postupku tužena je dužna, nakon što ukloni uočene nedostatke i procesne povrede te pravilno i potpuno utvrdi pravo stanje stvari, pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog propisa, odlučiti o (ne)postojanju pretpostavki za otkazivanje tužitelju kratkotrajnog boravka i zabranu ulaska u Republiku Hrvatsku pridržavajući se pravnih shvaćanja i primjedaba suda u skladu s odredbama članka 119. stavka 4. i članka 151. stavka 2. ZUS-a.
16. Odluka o troškovima upravnog spora, koja je sadržana u točki III. izreke, utemeljena je na odredbama članka 144., 147. i 148. ZUS-a i Tbr. 27. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23.).
16.1. S obzirom da se pri odlučivanju o zahtjevu stranke na naknadu troškova vrijednost predmeta upravnog spora smatra neprocjenjivom, a cijeneći uspjeh stranaka u sporu, unutar granica zahtjeva, tužitelju, koji je bio zastupan po odvjetniku, valjalo je priznati za sastavljanje tužbe i zastupanje na jednom ročištu na kojem je zaključena rasprava po 500 bodova, odnosno ukupno 1.000 bodova, a što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eura iznosi 2.000,00 eura, a uvećano za iznos PDV-a od 25% (500,00 eura) iznosi ukupno 2.500,00 eura, a što je obvezan platiti tužena koja ga je uzrokovala svojim nezakonitim postupanjem. Za preostali popisani trošak u iznosu od 2.500,00 eura odbijen je njegov zahtjev za naknadu troška. Naime, nije mu priznat trošak sastavljanja podnesaka od 6. prosinca 2024., budući da je njime, u biti, ponovio ranije iznesene činjenične navode. Nije mu priznat ni kao opravdan izdatak sastavljanja podneska od 24. ožujka 2025., budući da je njime samo dostavio sudu upravno-sudsku praksu (presude ovoga suda) koja je uredujućem sucu i poznata i dostupna. Riječ je o izdatcima koji nisu bili nužni za meritorno rješavanje spora.
U Splitu 30. lipnja 2025.
S U D A C
Silvio Čović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv točke I. i II. izreke ove presude nije dopuštena žalba na temelju odredbe članka 127. ZUS-a.
Protiv točke III. izreke ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka njezina pisanog otpravka, koja se podnosi pisano ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu za Visoki upravni sud Republike Hrvatske, s time da ona odgađa izvršenje pobijane presude (članak 128. stavka 1. i 3. u vezi s člankom 148. stavkom 5. i 6. ZUS-a).
DNA:
- opunomoćenicima tužitelja Imonu Choudhuryju i mr. sc. Ivani Špehar, odvjetnicima u ZOU u Zagrebu, Labinska 10,
- tuženoj Policijskoj upravi Splitsko-dalmatinskoj, Policijskoj postaji Trogir,
Trogir, Put Muline 1, a spis predmeta upravnog tijela KLASA: UP/I-216- 04/24-04/477 vratiti nakon pravomoćnosti presude,
- u spis.
