1              Poslovni broj Kžzd-66/2023-4

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj Kžzd-66/2023-4

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Marija Kovača,  predsjednika vijeća, te sudaca Vlaste Šimenić-Kovač i Azre Salitrežić, članova vijeća, uz sudjelovanje Mee Ribić, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. P., OIB: …, zbog kaznenog djela iz čl. 179.a i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17, 118/18, 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Kzd-35/2022-44 od 24. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 24. studenog 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

              Odbija se žalba opt. D. P. kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Kzd-35/2022-44 od 24. travnja 2023., na temelju odredbe čl. 179.a KZ/11 i čl. 177. st. 2., opt. D. P. proglašen je krivim zbog počinjenja šest kaznenih djela protiv braka, obitelji i djece i to pod toč. 1. – kazneno djelo nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11, a pod toč. 2. pet kaznenih djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11, te mu je na temelju odredbe čl. 179.a za kazneno djelo pod toč. 1. utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine, dok mu je na temelju odredbe 177. st. 2. KZ/11 za kazneno djelo pod toč. 2. na štetu ošt. djeteta M. P. utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, na štetu ošt. djeteta G. P. kazna zatvora u trajanju od jedne godine, na štetu ošt. djeteta D. P. kazna zatvora u trajanju od jedne godine, na štetu ošt. djeteta M. P. kazna zatvora u trajanju od jedne godine te na štetu ošt. djeteta G. P. kazna zatvora u trajanju od jedne godine, pa je na temelju odredbe čl. 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, te mu je na temelju čl. 57. KZ/11 izričena djelomična uvjetna osuda na način da neuvjetovani dio kazne iznosi šest mjeseci, dok se uvjetovani dio kazne od jedne godine neće izvršiti ukoliko opt. D. P. u vremenu provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo.

 

1.1. Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. toč. 1-8 Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 – u daljnjem tekstu ZKP/08), opt. D. P. je dužan platiti trošak kaznenog postupka u iznosu od 417,81 eura[1] / 3.148,00 kuna i paušalni trošak u iznosu od 50,00 eura1 / 376,73 kune u roku od petnaest dana.

 

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio opt. D. P. putem branitelja D. D., odvjetnika iz B. zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešne primjene kaznenog zakona, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o djelomičnoj uvjetnoj osudi i  zbog odluke o troškovima postupka, s prijedlogom da drugostupanjski sud u smislu žalbenih navoda preinači presudu i optuženika oslobodi optužbe, podredno da je ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, odnosno da se odluka o kazni preinači i optuženiku izrekne uvjetna osuda.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. U skladu s čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u O.

 

5. Osim što uvodno optuženik ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, u nastavku žalbe je ne obrazlaže, a ispitivanjem ožalbene presude po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08, ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio da bi prvostupanjski sud počinio neku od postupovnih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti.

 

6. U žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjenično stanja optuženik osporava zaključak prvostupanjskog suda smatrajući da nije dokazano da bi počinio inkriminirana kaznena djela, pa tako u odnosu na kaznena djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11 citira dijelove iskaza oštećene djece M. i G. kako ih nije nikada fizički napadao, prijetio im, niti ih vrijeđao, te ošt. S. P. koja je potvrdila takve navode ošt. djece da nije bio nasilan prema sinovima M. i G., da ih nije udarao, već da  je na njih samo vikao, što bi po stajalištu obrane ukazivalo da nije grubo povrijedio djetetova prava, a pogotovo što se radilo o dva do tri incidenta kroz dvadesetak godina, kojima djeca većinom nisu bila nazočna, pa se njegovo ponašanje po načinu i intenzitetu ne bi moglo supsumirati pod bitne elemente kaznenog djela povrede djetetovih prava. U odnosu na kazneno djelo nasilja u  obitelji iz čl. 179.a KZ/11 na štetu supruge S. P. optuženik upire kako kroz dvadesetak godina braka te tri incidenta – kada je sasjekao ormar 2019., kada je za Uskrs 2021. tijekom verbalnog sukoba suprugu uhvatio za kosu te joj povremeno znao opaliti šamar,  pri čemu je takvo njegovo ponašanje uzrokovano nemarom supruge za djecu i kućanstvo jer su djeca živjela u neprimjerenim uvjetima i neredu jer majka nije ništa poduzimala da to promijeni, da njegovo ponašanje nije bilo usmjereno na ponižavanje supruge niti iživljavanje nad njom, nego da se nešto promijeni u pogledu njenog odnosa prema kućanstvu i djeci. Uz to, da nikada u tim sukobima supruga nije zadobila ozljede, tako da se njegovo ponašanje ne može podvesti pod teško kršenje propisa o zaštiti od nasilja u obitelji za što mora postojati visoki stupanj nasilja, surovosti i bešćutnosti, što je u ovom slučaju izostalo, pa bi se njegovo ponašanje eventualno moglo okarakterizirati kao prekršaj.

 

7. Suprotno takvim tvrdnjama optuženika, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno je i potpuno prvostupanjski sud nakon temeljite analize svakog dokaza pojedinačno, svih dokaza međusobno, dajući pri tome i ocjenu proturječnih dokaza, pravilno vrednujući i ocjenjujući izvedene dokaze, prihvaćajući iskaz ošt. S. P., kao i oštećene djece M., G. i D. kao istinite, uvjerljive i međusobno usaglašene, utvrdio važne i odlučne činjenice. Naime, iz iskaza ošt. S. P. proizlazi da je u braku s optuženikom više od dvadesetak godina u kojem je rođeno petero djece, da je kroz inkriminirano razdoblje optuženik vršio psihičko nasilje za što nije trebao poseban razlog, govoreći joj da je krmača, kurva, đubre, da nije sposobna ni za što, ali i fizičko nasilje kada bi je udarao u glavu rukom, čupao za kosu, 2007. ju je štapom udarao po leđima, tijekom 2010. je sa sjekirom razbio ormar u bijesu jer ga ona i kćerka nisu dobro složile, da ju je fizički kažnjavao nekada šamarom, nekada šakom, nekada batinom, da ju je za Uskrs 2021. nakon verbalnog sukoba uhvatio za kosu, da je ponekad znalo biti mjesecima sve u redu, da bi se onda dogodila "šamarčina", da su djeca kada su bila nazočna osjećala strah i bojala se, iako ih je nastojala skloniti u drugu sobu, a kada su bili nazočni da su stajali u njenu obranu prilikom nasilja, a u svibnju 2021. kada je zatražila razvod braka, a optuženik rekao da joj ne želi dati razvod, izišla je van da bi on potom zaključao kuću ne puštajući je unutra više od tri sata, nakon čega ju je kćer D. oko 24:00 sata pustila kroz prozor u kuću, a da se sve to vrijeme osjećala grozno, povrijeđeno, uništenog ponosa i dostojanstva. Kako s iskazom ošt. i žrtve S. P. korespondiraju i u suglasnosti su iskazi ošt. i žrtvava djece M. (koja je iskazala da je otac u njenoj nazočnosti psihički zlostavljao majku, psovao ju, govorio joj da je kurva, glupa, "niškoristi", da je bila prisutna kada je otac i fizički 2008. i 2009. napadao majku, kada ju je udario kaišem koji je izvadio iz hlača po nogama i leđima, kao i kada je prijetio majci sa sjekirom s kojom je došao u sobu i razvalio cijeli ormar jer nije bio sastavljen kako je on htio prijeteći da će ga zapaliti, da je na majci najčešće vidjela masnice, da majka nikada nije tražila liječničku pomoć, kao i da otac nju nije nikada fizički napadao, a da se zbog svega osjećala bespomoćno i da su joj trebali dani da dođe sebi), G. (iz čijeg iskaza proizlazi da je otac u njenoj prisutnosti znao vrijeđati majku kada je nešto kuhala pa ako nije ispalo dobro da bi bacio sve sa stola na pod, da je govorio kako je glupa i nesposobna, da ju je znao udariti čim nešto nije bilo po njegovom, da bi ju lupio šakom u leđa i glavu, da je bila prisutna kada je otac poludio jer ormar nije bilo složen kako treba pa ga je sjekirom polupao, da je za Uskrs u svibnju 2021. došao iz Nj. da se svađao se sa majkom, da su sestra D. i ona branile majku koja je uspjela pobjeći kroz prozor, a da ju je D. kasnije pustila kroz prozor u kuću, da njih djecu nije fizički tukao niti ih verbalno vrijeđao, a da se zbog svega što je vidjela i čula osjećala užasno) i D. (koja je iskazala da živi s majkom, očuhom, braćom i sestrom jer je bila pod stresom zbog odnosa oca prema majci dok su živjeli zajedno, da je otac, kada je  bio živčan tukao mamu, prijetio joj, da je jednom stala ispred majke kada ju je htio udariti, da je govorio u svađi da je glupa, udarao je rukama i metlom po kičmi, da je u ljutnji znao bacati tanjure, šalice a sjekirom da je pokidao ormar, da njih djecu nije tukao ali da je na braću znao vikati ako razbacaju stvari, da o svemu nije nikom pričala, te da se zbog osjećala tužno), kao i iskaz svjedoka A. L., bivšeg šogora optuženika koji je imao saznanja da odnosi između njegove sestre i optuženika nisu u redu, da je optuženik nasilan a da je napao i njega te da mu se sestra povremeno žalila na njegovo ponašanje, tada je i po nalaženju ovog drugostupanjskog suda, pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je opt. D. P. svojim ponašanjem ostvario sva zakonska obilježja kaznenog djela nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11 na štetu supruge S. P., kao i pet kaznenih djela povrede djetetovih prava na štetu M. P., G. P., D. P., M. P. i G. P. iz čl. 177. st. 2. KZ/11. Pri tome je za svoje utvrđenje dao valjano, dostatno i logično obrazloženje, koje kao pravilno prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, slijedom čega je žalba optuženika glede ovog žalbenog osnova, neosnovana.

 

7.1. Pri tome su promašeni žalbeni navodi kako supruga S. P. u sukobima nikada nije zadobila ozljede, kao i da djecu nikada nije fizički napadao i prema njima bio nasilan, kada mu činjeničnim opisom nisu niti stavljene na teret takve inkriminacije.

 

7.2. Optuženik se žali i zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, no u žalbi ne navodi koje bitne činjenice prvostupanjski sud nije utvrdio, a niti upire koje je dokaze trebao izvesti, a to je propustio.

 

8. U žalbi zbog povrede kaznenog zakona, a koju žalbenu osnovu zapravo provlači kroz žalbeni osnov pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, žalitelj upire da ponašanje okrivljenika po načini i intenzitetu se ne bi moglo podvesti pod bitne elemente inkriminirajućih kaznenih djela, kako povrede djetetovih prava, tako i nasilja u obitelji. Međutim, suprotno takvim žalbenim navodima, kada se ima u vidu da je optuženik kroz duže inkriminirano razdoblje kontinuirano, ponekad sa kraćim a ponekad sa dužim vremenskim odmacima suprugu S. P. verbalno omalovažavao, ali prema njoj provodio i fizičko nasilje na način kako je to opisano u činjeničnom opisu izreke ožalbene presude, a što je utvrđeno i tijekom dokaznog postupka, zbog čega se ista osjećala poniženo, uništenog ponosa i dostojanstva, ujedno izazivajući strah za njenu sigurnost i sigurnost njoj bliskih osoba, tada se u njegovom ponašanju, a protivno žalbenim navodima, supsumiraju svi elementi kaznenog djela nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11 o čemu je prvostupanjski sud dao jasne, argumentirane i provjerljive razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

8.1. Također, u odnosu na kaznena djela povrede djetetovih prava na štetu petero djece M. P., G. P., D. P., M. P. i G. P. nije u pravu optuženik kada smatra da njegovo ponašanje po načinu i intenzitetu ne sadrži bitne elemente inkriminiranih kaznenih djela. Naime, imajući u vidu duljinu inkriminiranog razdoblja u odnosu na svako ošt. dijete, iz sadržaja činjeničnog opisa razvidno je da je optuženik u prisustvu svoje djece ošt. M., ošt. G., ošt. D., ošt. M. i ošt. G., zlostavljao njihovu majku, kako verbalno, tako i fizički (kada ju je udarao rukom po glavi i tijelu, prijetio joj da će zapaliti kuću i ormar, nakon čega ga je sjekirom sasjekao, a za Uskrs 2021. otvorenim dlanom udario suprugu u predjelu ramena i glave i čupao je za kosu, te nakon što je u svibnju 2021. zatražila razvod na nju vikao kada su je G. i D. nastojale obraniti, a nakon što je izašla iz kuće zaključao kuću te ju nije puštao unutra nekoliko sati, sve dok je D. nije nakon nekoliko sati pustila kroz prozor u kuću) te da dugotrajna prisutnost djece  zlostavljanju majke od strane oca, pri čemu je opće poznato da učestala izloženost nasilju jednog roditelja od strane drugog roditelja za dijete je izrazito traumatično, što može imati dugotrajne posljedice na njegov razvoj, tada je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da opisana ponašanja optuženika predstavljaju grubo vrijeđanje djetetovih prava, te da takva ponašanja, a suprotno njegovim žalbenim navodima, sadrže sve bitne elemente kaznenog djela iz čl. 177. st. 2. KZ/11.

 

9. Žaleći zbog odluke o kazni optuženik smatra da nije bilo mjesta niti potrebe osuditi ga na "kaznu zatvora" (iako mu je izrečena djelomična uvjetna osuda), jer sud nije cijenio kao olakotno da su se on i sada već bivša supruga ošt. S. sporazumno razveli i regulirali svoje odnose s djecom s kojom ima odlične odnose, kao i da je bivša supruga po pokretanju postupka tražila da mu se omogući kontakt s djecom i ukinu mjere opreza tj. da su se pomirili. Uz to da, iako živi i radi u Nj., interesira se za njihovo školovanje, kada je u RH odlazi u školu radi informacija, uredno plaća uzdržavanje, zbog čega bi se sve navedene okolnosti trebale cijeniti kao naročito olakotne okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne iz čl. 48. st. 2. KZ/11.

 

9.1. Prethodno navedeni žalbeni navodi optuženika nisu utemeljeni, budući je prvostupanjski sud pri odlučivanju o izboru i vrsti kazne, te kod utvrđivanja kazne za svako pojedino kazneno djelo cijenio kao olakotno njegovu dosadašnju nekažnjavanosti i neosuđivanost, da su ranije poremećeni bračni odnosi u međuvremenu, nakon razvoda braka postali bolji i uredni, da se optuženik skrbi o djeci i s njima kontaktira, plaća uzdržavanje, pri čemu takve olakotne okolnosti nije podcijenio, a ujedno otegotnih okolnosti, koje ne bi ulazile u biće kaznenih djela za koje je proglašen krivim, nije našao. Stoga je optuženiku i po nalaženju ovog suda, pravilno prvostupanjski sud utvrdio u odnosu na svako pojedino kazneno djelo kaznu zatvora koja predstavlja minimum zapriječene kazne, pa tako kaznu zatvora u trajanju od jedne godine za kazneno djelo nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11, te kazne zatvora u trajanju od po jedne godine za kaznena djela povrede djetetovih prava na štetu ošt. djece G. P., D. P., M. P. i G. P. na temelju čl. 177. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17, 118/18, 126/19), a u trajanju od šest mjeseci u odnosu na ošt. M. P.na temelju čl. 177. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17, 118/18), a onda ga osudio na temelju odredbi za stjecaj na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, cijeneći, a sukladno čl. 51. st. 1. KZ/11 počiniteljevu ličnost (koji se do počinjenja kaznenih djela, a i nakon toga ponašao u skladu s pozitivnim zakonskim propisima), te počinjena kaznena djela u njihovoj ukupnosti. Također je sud optuženiku pravilno potom izrekao na temelju čl. 57. KZ/11 djelomičnu uvjetnu osudu na način da neuvjetovani dio kazne iznosi šest mjeseci, dok se uvjetovani dio kazne od jedne godine neće izvršiti ukoliko opt. D. P. u vremenu provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo, jer i po nalaženju ovog suda postoji visok stupanj vjerojatnosti da i bez izvršenja cijele kazne u budućnosti neće činiti kaznena djela a da će se istovremeno upravo takvom kaznenopravnom sankcijom ostvariti svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11 u vidu izricanja društvene osude zbog počinjenih kaznenih djela, jačanja povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te utjecaja na optuženika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja te resocijalizacije optuženika.

 

9.2. Naposljetku je za ukazati kako imajući u vidu kriminalnu količinu, duljinu inkriminiranog razdoblja, kao i broj inkriminiranih kaznenih djela, i po stajalištu ovog suda nije bilo mjesta sudskom ublažavanju kazne iz čl. 48. st. 2. KZ/11, jer iako brojne olakotne okolnosti na strani optuženika, uz nedostatak otegotnih okolnosti, ipak ne predstavljaju naročito olakotne okolnosti koje bi dovele do ublažavanja kazne jer se blažom kaznom ne bi postigla svrha kažnjavanja.

 

10. Optuženik se uvodno žali i zbog odluke o troškovima, koji žalbenu osnovu u nastavku žalbe ne obrazlaže. Međutim, kako je optuženik proglašen krivim zbog čak šest kaznenih djela (zbog jednog kaznenog djela nasilja u obitelji iz čl. 179. a KZ/11 te  zbog pet kaznenih djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11), a čl. 148. st. 1. ZKP/08 propisano je da će sud okrivljeniku, kada ga proglasi krivim, naložiti plaćanje troškova kaznenog postupka, osim ako ne postoje uvjeti za oslobođenje od plaćanja troškova u cijelosti ili djelomično, no kako je žalitelj prema osobnim podacima zaposlen i s mjesečnim primanjima u iznosu od cca 2.000,00 eura, a pobijanom presudom proglašen je krivim, osnovano ga je sud obvezao na plaćanje troškova kaznenog postupka, sve na temelju odredbe čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. toč. 1. do 8. ZKP/08, a koji se troškovi odnose na troškove psihijatrijskog i psihologijskog vještačenja (417,81 eura / 3.148,00 kuna) te paušalne svote (50 eura / 376,73 kune).

 

10.1. S tim u vezi je za napomenuti da, ukoliko se nakon donošenja odluke o troškovima utvrde drugačije okolnosti, sud može optuženika na njegovu molbu, posebnim rješenjem, osloboditi od dužnosti naknade troškova kaznenog postupka, a sve sukladno odredbi čl. 148. st. 6. ZKP/08.

 

11. Kako, dakle, ne postoje razlozi iz kojih opt. D. P. pobija presudu prvostupanjskog suda, niti je ovaj drugostupanjski sud ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. ZKP/08 utvrdio neku od povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci presude.

 

Osijek, 24. studenog 2023.

 

Sudac

Mario Kovač, v. r.