Poslovni broj: Us I-512/2025-4
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Leandri Mojtić kao sucu pojedincu uz sudjelovanje Milke Škaro Grozdanić kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja PO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Sigurnosno- obavještajne agencije Republike Hrvatske, Zagreb, Savska cesta 39/1, OIB: 94534817607, radi poništenja rješenja, odlučujući o tužbi tužitelja od 10. ožujka 2025. i odgovoru na tužbu tuženika od 23. svibnja 2025., izvanraspravno dana 30. lipnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim predlaže poništenje rješenja tuženika
Sigurnosno-obavještajne agencije Republike Hrvatske KLASA: UP/1-034-02/25-01/1, URBROJ: 539-1701/1768-25-1 od 26. veljače 2025. kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika Sigurnosno-obavještajne agencije Republike Hrvatske KLASA: UP/1-034-02/25-01/1 URBROJ: 539-1701/1768-25-1 od 26. veljače 2025. odbačen je prigovor PO od 19. veljače 2025., uz obrazloženje sadržano u bitnom da se u konkretnom slučaju ne radi o upravnoj stvari.
2. Tužitelj je ovom Sudu podnio tužbu 10. ožujka 2025. protiv tuženika Sigurnosno-obavještajne agencije Republike Hrvatske, radi poništenja rješenja tuženika KLASA: UP/I1-034-02/25-01/1, URBROJ: 539-1701/1768-25-1 od 26. veljače 2025., radi pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Tužitelj u tužbi, pored reproduciranja navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja, iznosi svoje razloge neslaganja s obrazloženjem, te u bitnom navodi da tužbu podnosi radi razbijanja horizontalnog tržišnog kartela u djelatnosti upravljanja nekretninama na području Republike Hrvatske te sprječavanja daljnjeg financijskog oštećivanja Europske Unije od strane horizontalnog tržišnog kartela u djelatnosti upravljanja nekretninama na području Republike Hrvatske koji nastavlja djelovanje temeljem članka 66. stavka 1. takozvanog Zakona o upravljanju i održavanju zgrada na snazi. Nadalje navodi kako primjećuje da mu tuženik nije dostavio dokaze da je Republika Hrvatska ispunila Međunarodnim ugovorom preuzete obveze, a bez dostavljanja tih dokaza, tužitelj smatra da se pravno ne može donijeti Rješenje iz razloga što da tuženik nije otklonio pravno utemeljenu sumnju da osobe s krimogenim čimbenicima rade u javnopravnim tijelima. Stoga od Upravnog suda u Splitu traži da poništi osporavano rješenje tuženika, da tužitelju dostavi dokaze da je Republika Hrvatska ispunila Međunarodnim ugovorom preuzete obveze utvrđene u točkama 1., 2., 3., 5., 6. i 9. Priloqa VII. (Službeni list Europske unije L 300/89 od 09/1112013). te da utvrdi koje je javnopravno tijelo Republike Hrvatske nadležno za postupanje po prijedlogu tužitelja.
3. Tužba tužitelja s prilozima dostavljena je tuženiku na odgovor.
4. Tuženik je u svom odgovoru na tužbu od 23. svinja 2025. opisao kronologiju predmetne upravne stvari navodeći:
- da je dana **.**.2025. PO, ovdje tužitelj, uputio Sigurnosno- obavještajnoj agenciji, ovdje tuženiku, prijedlog za pokretanje postupka po službenoj dužnosti za utvrđivanje odgovornosti Predsjednika Republike Hrvatske u predmetu „Predsjednik Republike Hrvatske Odluka o proglašenju Zakona o upravljanju i održavanju zgrada KLASA: 011-02/87, URBROJ: 71-10-01/1-24-2 od 17.12.2024. („Narodne novine" broj: 152/24. - dalje: Odluka)";
- da je tužitelj navedeni prijedlog podnio na temelju članka 46. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine" broj: 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/2001, 76/10, 85/10 i 05/14; u daljnjem tekstu: Ustav) i članka 42. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku;
- da je 14. veljače 2025. tužitelj podnio prigovor temeljem članka 42. stavka 4. ZUP-a, radi ne postupanja temeljem članka 42. stavka 3. ZUP-a;
- da je tuženik rješenjem KLASA: UP/1-034-02/25-01/1 URBROJ: 539- 1701/1768-25-1 od 26. veljače 2025. odbacio prigovor PO od 19. veljače 2025., uz obrazloženje sadržano u bitnom da se u konkretnom slučaju ne radi o upravnoj stvari.
4.1. Tuženik je citirao odredbu čl. 42, ZUP-a navodeći da prijedlog nije osnovan prvenstveno što da tužitelj pogrešno smatra da bi prijedlogom mogao zatražiti pokretanje postupka po službenoj dužnosti stoga što se na opisanu situaciju ne može primijeniti članak 42. ZUP-a, osobito jer prijedlog nije u skladu s nadležnostima SOA- e. Drugo, iz razloga što da u konkretnoj situaciji ZUP uopće nije primjenjiv. Nadalje navodi, da bi se mogao voditi postupak u skladu sa ZUP-om, da je nužna pretpostavka da se radi o upravnoj stvari, a da se opisana situacija ne može smatrati upravnom stvari jer se ne rješava o pravima, odnosno obvezama niti pravnim interesima tužitelja. Slijedom navedenog, da je nemoguće govoriti o povredi prava, obveza ili pravnih interesa tužitelja te izjaviti prigovor u opisanoj situaciji. Stoga da se ne radi o upravnom postupku i primjeni članka 42. ZUP-a, te se pozvao na rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 14 UsI-1738/23- 4 od 7.9.2023., koje je potvrđeno rješenjem Visokog upravnog suda poslovni broj: Usž-251/24-3 od 17.1.2024., u kojem predmetu je isti tužitelj podnio tužbu protiv istog tuženika zbog nepostupanja povodom prijedloga za pokretanje postupka po službenoj dužnosti radi suzbijanja horizontalnog tržišnog kartela u djelatnosti upravljanja nekretninama na području Republike Hrvatske koji je nastao nezakonitim pogodovanjem jedinica lokalne samouprave privilegiranim poslovnim subjektima. Slijedom navedenog, tuženik je predložio da Sud odbaci tužbu temeljem članka 46. stavka 1. točaka 2. i 7. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", broj: 36/24, u daljnjem tekstu: ZUS), odnosno podredno, sukladno članku 116. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan bez potrebe održavanja usmene rasprave, odnosno uz isključenje javnosti s rasprave sukladno članku 90. ZUS-a.
5. Kako činjenice među strankama nisu sporne već je sporna primjena materijalnog prava te kako tužitelj u tužbi, a ni tuženik u odgovoru na tužbu izričito nisu zahtijevali održavanje rasprave, Sud je vođen učinkovitosti postupka predmetni spor odlučio riješiti bez rasprave, a sve na temelju odredbe čl. 36. ZUS-a.
6. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava priloženih spisu.
7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Predmet spora je ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika
Sigurnosno-obavještajne agencije Republike Hrvatske KLASA: UP/1-034-02/25-01/1 URBROJ: 539-1701/1768-25-1 od 26. veljače 2025. kojim je odbačen prigovor PO od 19. veljače 2025.
9. Među strankama je sporno je li pravilno i zakonito tuženik postupio kada je osporavanim rješenjem odbacio prigovor PO, ovdje tužitelja, koji je tužitelj podnio radi propuštanja donošenja Odluke u zakonom propisanom roku pozivom na odredbu čl. 42. st. 2. i st. 3. ZUP-a.
10. Iz stanja i sadržaja spisa proizlazi da je tužitelj dana 07. siječnja 2025. uputio Sigurnosno-obavještajnoj agenciji, ovdje tuženiku, prijedlog za pokretanje postupka po službenoj dužnosti za utvrđivanje odgovornosti Predsjednika Republike Hrvatske u predmetu „Predsjednik Republike Hrvatske Odluka o proglašenju Zakona o upravljanju i održavanju zgrada KLASA: 011-02/87, URBROJ: 71-10-01/1 -24- 2 od 17.12.2024. („Narodne novine" broj: 152/24. - dalje: Odluka)" pozivajući se na odredbu čl. 46. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine" broj: 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/2001, 76/10, 85/10 i 05/14) i članka 42. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku.
11. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, u konkretnom slučaju nije povrijeđen Zakon na štetu tužitelja, kako to isti neosnovano smatra, već je na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenjeno materijalno pravo, a sve iz razloga koji sijede u daljnjem obrazloženju presude.
12. Odredbom članka 2. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09 i 110/21, dalje: ZUP-a) je propisano da se upravnom stvari smatra svaka stvar u kojoj javnopravno tijelo u upravnom postupku rješava o pravima, obvezama ili pravnom interesu fizičke ili pravne osobe ili drugih stranaka neposredno primjenjujući zakone, druge propise i opće akte kojima se uređuje odgovarajuće upravno područje.
Stavkom 2. da upravnom stvari smatra se i svaka stvar koja je zakonom određena kao upravna stvar.
13. Nadalje, Sigurnosno-obavještajna agencija (SOA) može postupati i poduzimati one radnje koje su propisane Zakonom o sigurnosno-obavještajnom sustavu Republike Hrvatske („Narodne novine", broj: 79/06 i 105/06-ispravak; u daljnjem tekstu: ZSOS). ZSOS-a propisuje da je SOA nadležna sustavno prikupljati, analizirati, obrađivati i ocjenjivati podatke koji su od značaja za nacionalnu sigurnost, u cilju otkrivanja i sprječavanja radnji pojedinaca ili skupina koje su usmjerene: protiv opstojnosti, neovisnosti, jedinstvenosti i suvereniteta Republike Hrvatske, nasilnom rušenju ustroja državne vlasti, ugrožavanju Ustavom Republike Hrvatske i zakonima utvrđenih ljudskih prava i temeljnih sloboda te osnova gospodarskog sustava Republike Hrvatske i koji su nužni za donošenje odluka značajnih za ostvarivanje nacionalnih interesa u području nacionalne sigurnosti.
14. Pravilno tuženik u osporavanom rješenju, između ostalog navodi, da bi se mogao voditi postupak u skladu sa ZUP-om, da je nužna pretpostavka da se radi o upravnoj stvari.
15. Međutim, u konkretnom slučaju se ne radi o upravnoj stvari u smislu naprijed citirane odredbe čl. 2. ZUP-a, niti se odlučuje o kakvom pravu, obvezi ili pravnom, slijedom interesu podnositelja zahtjeva, ovdje tužitelja, slijedom čega je tuženik pravilno postupio kada je osporavanim rješenjem odbacio prigovor uz obrazloženje koje kao valjano, argumentirano i na Zakonu osnovano u cijelosti prihvaća i ovaj Sud, o čemu je upravno sudska praksa već izrazila svoje pravno stajalište u brojnim sudskim odlukama, pa tako primjerice i u odluci na koju se tuženik pozvao u obrazloženju osporavanog rješenja.
16. Stoga, a kako tužbeni navodi tužitelja nisu s uspjehom osporili zakonitost, ni pravilnost osporavanog rješenja koje je po ocjeni ovog Suda doneseno u zakonito provedenom postupku te pravilnom primjenom prethodno citiranog materijalnog prava na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, te kako nije ostvaren koji od razloga ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09) na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti prema članku 47. stavku 3. ZUS-a, to je valjalo na temelju odredbe članka 116. st. 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u izreci.
U Splitu 30. lipnja 2025.
S U D A C
Leandra Mojtić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka istog, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, pismeno, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske, Žalba ne odgađa izvršenje rješenja ( čl. 128. st. 1. u vezi s čl. 46. st. 2. ZUS-a).
DNA:
- tužitelju uz odg. na tužbu,
- tuženiku
- u spis
- kal. do 30.08.2025.