Poslovni broj: 3 P-276/2020-23                           

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Draganu Novoselu, u pravnoj stvari tužitelja M. G., K. Z., K., OIB:…, zastupanog po punomoćnici D. D. L., odvjetnici u K., protiv tuženika P. b. Z. d.d., R. c., Z.b, OIB:…, zastupanog po odvjetnicima u OD L. i partneri iz Z., radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave, dovršene dana 17. listopada 2023., u nazočnosti punomoćnice tužitelja D. D.L., odvjetnice u K. i punomoćnika tuženika D. B., odvjetnika u K. u zamjeni za OD L. i partneri, 24. studenog 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

I.               Nalaže se tuženiku P. b. Z. d.d., R. c., Z.b, OIB:… da tužitelju M. G., K. Z., K., OIB:…, isplati novčani iznos od 1.097,90 €[1] / 8.272,13 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koje kamate teku na svaki pojedini iznos, i to:

- na iznos od 0,23 € / 1,70 kn od dana 30.9.2006. god. pa do isplate,

- na iznos od 0,70 € / 5,24 kn od dana 31.10.2006. god. pa do isplate,

- na iznos od 0,81 € / 6,10 kn od dana 31.3.2008. god. pa do isplate,

- na iznos od 2,62 € / 19,74 kn od dana 31.10.2008. god. pa do isplate,

- na iznos od 3,80 € / 28,65 kn od dana 30.11.2008. god. pa do isplate,

- na iznos od 8,57 € / 64,57 kn od dana 31.1.2009. god. pa do isplate,

- na iznos od 10,84 € / 81,64 kn od dana 28.2.2009. god. pa do isplate,

- na iznos od 6,16 € / 46,45 kn od dana 31.3.2009. god. pa do isplate,

- na iznos od 8,36 € / 62,96 kn od dana 30.4.2009. god. pa do isplate,

- na iznos od 6,95 € / 52,37 kn od dana 31.5.2009. god. pa do isplate,

- na iznos od 4,97 € / 37,48 kn od dana 30.6.2009. god. pa do isplate,

- na iznos od 5,81 € / 43,79 kn od dana 31.7.2009. god. pa do isplate,

- na iznos od 4,26 € / 32,07 kn od dana 31.8.2009. god. pa do isplate,

- na iznos od 5,93 € / 44,70 kn od dana 30.9.2009. god. pa do isplate,

- na iznos od 4,46 € / 33,57 kn od dana 31.10.2009. god. pa do isplate,

- na iznos od 5,57 € / 41,96 kn od dana 30.11.2009. god. pa do isplate,

- na iznos od 4,97 € / 37,47 kn od dana 31.12.2009. god. pa do isplate,

- na iznos od 8,35 € / 62,92 kn od dana 31.1.2010. god. pa do isplate,

- na iznos od 9,68 € / 72,97 kn od dana 28.2.2010. god. pa do isplate,

- na iznos od 10,03 € / 75,56 kn od dana 31.3.2010. god. pa do isplate,

- na iznos od 11,63 € / 87,66 kn od dana 30.4.2010. god. pa do isplate,

- na iznos od 14,82 € / 111,70 kn od dana 31.5.2010. god. pa do isplate,

- na iznos od 14,57 € / 109,76 kn od dana 30.6.2010. god. pa do isplate,

- na iznos od 21,07 € / 158,77 kn od dana 31.7.2010. god. pa do isplate,

- na iznos od 19,65 € / 148,03 kn od dana 31.8.2010. god. pa do isplate,

- na iznos od 27,22 € / 205,10 kn od dana 30.9.2010. god. pa do isplate,

- na iznos od 24,19 € / 182,27 kn od dana 31.10.2010. god. pa do isplate,

- na iznos od 24,51 € / 184,65 kn od dana 30.11.2010. god. pa do isplate,

- na iznos od 36,25 € / 273,13 kn od dana 31.12.2010. god. pa do isplate,

- na iznos od 30,28 € / 228,14 kn od dana 31.1.2011. god. pa do isplate,

- na iznos od 32,45 € / 244,47 kn od dana 28.2.2011. god. pa do isplate,

- na iznos od 29,53 € / 222,53 kn od dana 31.3.2011. god. pa do isplate,

- na iznos od 29,97 € / 225,83 kn od dana 30.4.2011. god. pa do isplate,

- na iznos od 41,55 € / 313,05 kn od dana 31.5.2011. god. pa do isplate,

- na iznos od 42,33 € / 318,92 kn od dana 30.6.2011. god. pa do isplate,

- na iznos od 52,32 € / 394,19 kn od dana 31.7.2011. god. pa do isplate,

- na iznos od 47,47 € / 357,70 kn od dana 31.8.2011. god. pa do isplate,

- na iznos od 42,13 € / 317,46 kn od dana 30.9.2011. god. pa do isplate,

- na iznos od 41,47 € / 312,44 kn od dana 31.10.2011. god. pa do isplate,

- na iznos od 40,99 € / 308,86 kn od dana 30.11.2011. god. pa do isplate,

- na iznos od 43,34 € / 326,55 kn od dana 31.12.2011. god. pa do isplate,

- na iznos od 45,81 € / 345,15 kn od dana 31.1.2012. god. pa do isplate,

- na iznos od 46,00 € / 346,55 kn od dana 29.2.2012. god. pa do isplate,

- na iznos od 44,34 € / 334,08 kn od dana 31.3.2012 god. pa do isplate,

- na iznos od 45,16 € / 340,25 kn od dana 30.4.2012. god. pa do isplate,

- na iznos od 45,93 € / 346,08 kn od dana 31.5.2012. god. pa do isplate,

- na iznos od 44,71 € / 336,83 kn od dana 30.6.2012. god. pa do isplate,

- na iznos od 45,14 € / 340,07 kn od dana 31.7.2012. god. pa do isplate, sve u roku od

15 dana.

 

II.               Nalaže se tuženiku P. b. Z. d.d., R. c., Z.b, OIB:… da tužitelju M. G., K. Z., K., OIB:…, troškove postupka u iznosu 1.395,24 EUR / 10.512,44 kn, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24. studenog 2023. pa do isplate, na valutu EUR po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.     

 

Obrazloženje

 

1.               Tužitelj M. G. u tužbi navodi da je dana 12. srpnja 2006. s tuženom sklopio ugovor o kreditu broj…, za kupnju vozila, a koji je ovjerovljen kod javnog bilježnika Ž.K., 12. srpnja 2006. pod poslovnim brojem OU-…/2006, kojim se tuženik obvezao tužitelju kao korisniku kredita, staviti na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti 12.242,13 CHF, po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke, važeće na dan korištenja kredita. Istim ugovorom u članku 7. ugovoren je rok otplate kredita od 72 mjeseca, te je ugovoreno da se kredit u iznosu od 12.242,13 CHF i kamata iz članka 4 ugovora otplaćuju u 72 jednaka mjesečna anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja. Odredbom članka 1. ugovora o kreditu, ugovoreno je da se banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 12.242,13 CHF, po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke, važeće na dan korištenja kredita u članku 7. ugovoren je rok otplate kredita od 72 mjeseca, te je ugovoreno da se kredit u iznosu od 12.242,13 CHF i kamata iz članka 4. Ugovora otplaćuju u 72 jednaka mjesečna anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja. Navodi da tuženik nije prilikom ugovaranja predmetnog kredita kao potrošača informirao i nije ga upozorio na rizičnost ugovaranja CHF valutne klauzule, već joj je, nudio takav kredit kao najpovoljniji i najisplativiji. Posebno napominje da treba imati u vidu činjenicu da se tečaj CHF u vrijeme ugovaranja kredita nalazio blizu svojih povijesnih minimuma te je u predstojećem razdoblju bio očekivan i izvjestan njegov rast, a što je tuženiku, s obzirom na njegov predmet poslovanja, odnosno znanje i stručnost bilo i moralo biti poznato. Tuženik je dakle prilikom ugovaranja kredita postupao suprotno načelu savjesnosti i poštenja, ravnopravnosti ugovorenih strana i jednakosti činidbi, a sve navedeno je za posljedicu imalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na teret tužitelja. Ne može se razumno očekivati da bi tužitelj sklopio takav ugovor o kreditu da je bio upoznat sa mogućnošću da mu anuitet toliko naraste. Presudom Trgovačkog suda u Z. br. P-…/2012 od 4. srpnja 2013., pravomoćno je utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima. Navedeno odlukom pravomoćno je utvrđeno da je u ugovorima o kreditu ništetna ugovorna odredba kojom se glavnica kredita veže za valutu švicarskog ranka. Navedeni stav potvrdio je i VSRH u svojoj odluci poslovni broj Rev-…/18 od 3.9.2019. S obzirom da se predmetnim ugovorom o kreditu glavnica kredita veže za valutu CHF, a tužitelj kao potrošač u trenutku sklapanja ugovora nije bio valjalo informiran o riziku koji sa sobom povlači ta valutna klauzula, sukladno pravomoćnim utvrđenjima iz gore navedenih presuda, u predmetnom ugovoru o kreditu ništetne su odredbe predmetnog ugovora o kreditu kojima se glavnica i anuiteti veću za tečaj valute CHF. Napominje da tužitelj nije s tuženikom sklopio aneks ugovora o kreditu. Na dan isplate kredita srednji tečaj CH iznosio je 4,63%. Od početka otplate kredita pa nadalje tečaj se povećavao te narastao i do 6,51%. Uz navedeno je tuženik povećavao i kamatnu stopu, što je imalo za posljedicu drastično povećanje obveze tužitelja. Utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe u kojima se ugovara CHF valutna klauzula ima učinak uspostave pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se on nalazio da su te odredbe pošteno ugovorene, odnosno kamata i tečaj vraćaju se na početno ugovoreni tečaj i kamatnu stopu, jer su to jedini parametri koji su u ugovoru o kreditu navedeni i korisniku kredita priliko sklapanja ugovora bili poznati. S obzirom na navedeno, tužitelj smatra da je predmetni kredit do sada preplatio ukupan iznos od 11.139,03 kuna s osnova valutne klauzule. Na svaki pojedino utvrđeni iznos dugovanja tužitelju pripada i zatezna kamata tekuća od dospijeća svakog pojedinog iznosa do konačne isplate.

 

2.              Nakon što je u ovom postupku provedeno financijsko vještačenje tužiteljica je podneskom od 18. kolovoza 2021. (list 83 – 85 spisa) specificirala i postavila tužbeni zahtjev u skladu s nalazom vještaka tako da na ime preplaćenog tečaja u CHF potražuje iznos od 1.097,90 EUR / 8.272,13 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose počam od različitih datuma od dospijeća svakog pojedinog iznosa.

 

3.              U odgovoru na tužbu (list 38 – 52 spisa) tužena u bitnome navodi da u cijelosti osporava tužbeni zahtjev kao neosnovan i ističe prigovor zastare. Smatra da su stranke potpisom ugovora na jasan i nedvojben način izrazile svoju volju u pogledu tečajne valute. Tvrdi da je tuženik putem svojih djelatnika koji su bili u izravnom kontaktu s tuženikom prilikom davanja općenit informacija o kreditnim uvjetima, upoznao tužitelja s rizikom eventualnog rasta tečaja CHF u odnosu na kunu, te da tužitelj u cijelosti prihvatio sve rizike koji mogu utjecati na visinu anuiteta kroz razdoblje korištenja kredita. Navodi da se tužitelj u tužbi pogrešno poziva na utvrđenja iz presude Trgovačkog suda broj Pž-…/13 jer se u konkretnom slučaju ne radi o parnici radi naknade štete, već o parnici radi utvrđenja i stjecanja bez osnove, te jer ugovorne odredbe nisu istovjetne sa sadržajem onih u kojima se sudilo u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača. Smatra da je sukladno članku 22. Zakona o obveznim odnosima se može ugovarati valutna klauzula za novčane tražbine, te smatra da nema razloga zašto bi ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli bile nedopuštene u predmetnom ugovoru. Smatra da ugovaranjem kamatne stope stranke nisu u nejednakom položaju jer valutna klauzula jednako djeluje prema svim sudionicima. Tuženik nadalje ističe kako tužitelj pogrešno tumači presudu Visokog trgovačkog suda RH broja Pž…/17 jer sud nije utvrdio nezakonitom odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi, te smatra da je ugovaranje takve kamatne stope dopušteno i da je tužitelj bio upoznat na razumljiv način s odredbama ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi.

 

4.              U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja sud je izvršio uvid u ugovor o kreditu od 12. srpnja 2006. (list 6-10 spisa), u preslik plana otplate (list 11-12, 20-21 spisa), u preslik specifikacije uplata kredita (list 17-19 spisa), u potvrdu o promjeni kamatne stope od 13. srpnja 2006., u preslik prometa po računu -knjigovodstvena kartica – partije kredita … (list 22-35 spisa), u nalaz i mišljenje vještaka s pripadajućom dokumentacijom (list 73-76 spisa) i proveden je dokaz saslušanjem tužitelja M. G. (list 90-91 spisa).

 

4.1.              Sud nije provodio dokaz saslušanjem javnog bilježnika Ž. K. jer je isti umro, a nije proveden dokaz niti saslušanjem svjedoka – osobnog bankara, jer je tuženik na ročištu od 17. listopada 2023. i sam odustao od izvođenja tog dokaza.

 

5.              Ocjenjujući izvedene dokaze sud je donio presudu kao u izreci.

 

6.              O predmetu spora.

 

6.1.              Predmet spora je zahtjev tužitelja za povrat utuženog iznosa s osnove preplaćenog iznosa zbog ugovorene valute CHF (promjene tečaja), te svoj zahtjev zasniva na ništetnosti ugovorne odredbe kojom je ugovoren švicarski franak (CHF) kao valuta uz koju je vezana glavnica.

 

6.2.              Prema stajalištu ovoga suda radi se o zahtjevu koji se temelji na institutu stjecanja bez osnove  čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (˝Narodne novine˝, broj: 95/06 i dr. – dalje: ZOO).

 

6.3.              U postupku je utvrđeno i nije sporno:

-              da su stranke i to tužitelj kao korisnik kredita, a tužena kao kreditor, sklopile ugovor o kreditu dana 12. srpnja 2006. (list 6-10 spisa) kojim je ugovorena glavnica kredita u iznosu od 12.242,13 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja (točka 1. ugovora), a namjena kredita je bila kupnja automobila,

-              da se tužitelj obvezao platiti kredit u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita, time da anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu,

-              da je ugovorena promjenjiva redovna kamatna u visini od 5,50% godišnje, s time da je ona promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora (točka 2. ugovora).

 

6.4.              Nesporno je da je tužena u nekoliko navrata za trajanja otplate kredita povećavala kamatnu stopu,  te je nesporno da se mijenjao i tečaj CHF u odnosu na kunu, a što je dovelo do povećanja mjesečnog anuiteta.

 

6.5.              Nadalje je nesporno da je:

- donijeta pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Z. broj: P-../2012 od 4. srpnja 2013., u sporu po kolektivnoj tužbi U. p. koja je u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda RH broj: Pž-…/13 od 13. lipnja 2014. i presudom VSRH broj: Revt-…/14 od 9. travnja 2015.,

- da je donijeta pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Z. broj: P-…/2012 od 4. srpnja 2013., u sporu po kolektivnoj tužbi U. p. koja je u odnosu na ugovorenu valutu CHF potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-…/2017 od 14. lipnja 2018., i presudom VSRH broj: Revt-…/18 od 3. 9. 2019.,

- da je pravomoćnom presudom utvrđeno da je između ostalih banaka i ovdje tužena banka povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovarajući švicarski franak kao valutu uz koju je  vezana glavnica, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije potrošače u potpunosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke te da je tužena povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorenoj redovnoj kamati koja se tijekom postojanja obveze promijenila u skladu s jednostranom odlukom tužene te da su nepoštene odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo ništetne od samog početka odnosno od trenutka kada su postale sadržajem standardnog ugovora, a njihovo korištenje predstavlja postupanje protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača.

 

6.6.              Inače izrekom pravomoćne presude Trgovačkog suda u Z. broj: P-…/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđeno je i ista glasi:

da je ovdje tužena u razdoblju od 01.01.2004. godine do 31.12.2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tužena, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 01.01.2004. do 06.08.2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. do 31.12.2008., protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je ovdje tužena u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time ovdje tužena postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 10.09.2003. od 06.08.2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. pa nadalje, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

 

6.7.              Valja reći da u smislu odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (˝Narodne novine˝, broj:  41/14 – dalje: ZZP/14), koji je bio na snazi u vrijeme kada je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu postala pravomoćna, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. ovog  zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji je potrošač osobno pokrenuo radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

             

6.8.              Identično je bilo propisano i ranijim ZZP/07 – koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja kolektivne tužbe – tj. čl. 138 a. kojim je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. ovoga zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. ovoga zakona obvezuje sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

 

6.9.              Također je i odredbom čl. 502.c ZPP-a propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ovoga zakona da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štiti, u kojem će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

 

6.10.              Imajući u vidu smisao sudske zaštite kolektivnih interesa potrošača, ovaj sud smatra da pravna utvrđenja iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača valja primijeniti u svim parnicama koje potrošači individualno pokreću protiv trgovaca radi ostvarenja svojih prava koja su im povrijeđena na način kako je to utvrđeno u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava, dakle ne samo u postupcima radi naknade štete, već i u svim parnicama u kojima se zahtjev za isplatu temelji upravo na utvrđenju ništetnosti pojedine ugovorne odredbe, koju je ništetnost sud već utvrdio u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača. U suprotnom bi tumačenju takva deklaratorna presuda sama po sebi ostala bez konkretne svrhe, tj. mogućnosti da na temelju iste individualni potrošač ostvari zaštitu svojih prava s obzirom da bi potrošač iste činjenice odnosno tvrdnje o ništetnosti ugovornih odredbi (tj. povredi njegovih interesa i prava) ponovno morao dokazivati u individualno pokrenutom postupku. Upravo na ovakav smisleni način tumačenja zakonskih odredbi upućuje i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Revt-…/14-2 od 9. travnja 2015., kada obrazlaže aktivnu legitimaciju tužitelja u tom postupku za podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, naglašavajući da zakonske odredbe nisu same sebi svrha, već se donose u svrhu uređenja određenog pravnog područja i pravnih odnosa koji u njemu nastaju, a u primjeni donesenih propisa one se trebaju tumačiti smisleno, polazeći od volje zakonodavca, ali uvijek imajući na umu svrhu kojoj su one namijenjene, kao i učinak koji se njihovom primjenom postiže. Na isti način ovdje citirane zakonske odredbe tumači i Visoki trgovački sud RH u obrazloženju svoje presude broj: Pž-…/13-4 od 13. lipnja 2014. navodeći da se pojedini potrošači, u slučaju postojanja osuđujuće odluke, u postupku individualne pravne zaštite, radi naknade štete, izmjene ugovora ili slično, mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava.

 

6.11.              Obzirom na nespornu činjenicu da je predmetnim ugovorom o kreditu između stranka, koji je sklopljen u razdoblju na koje se odnosi presuda Trgovačkog suda u Z. iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava, i to odredbom toč. 2. tog ugovora ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s odlukom banke, dakle u skladu s jednostranom odlukom tužene, a upravo je takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Z. utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, te ugovorena odredba kojom je ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te je i takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Z. utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, ovaj sud smatra kako je sukladno citiranim odredbama čl. 138.a ZZP/07, čl. 118. ZZP/14 i čl. 502.c ZPP tim pravnim utvrđenjima vezan u ovom postupku.

 

6.12.              U tom pravcu neodlučni su navodi tužene u odgovoru na tužbu i tijekom postupka kojima objašnjava i obrazlaže temeljem kojih je kriterija tužena za trajanja otplate kredita mijenjala kamatnu stopu kao i navodi kojima tužena obrazlaže da je prilikom sklapanja ugovora pružila tužitelju sve potrebne informacije kako u pogledu promjene kamatne stope tako i u pogledu vezanosti glavnice za CHF i da su odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i odredbe o valutnoj klauzuli tužitelju bile jasne, uočljive i razumljive i da se o njima pojedinačno pregovaralo.

 

7.              Prigovor zastare nije osnovan.

 

7.1.              U postupku je utvrđeno i nije sporno:

- da je individualnu tužbu u ovom predmetu tužiteljica podnijela 22. svibnja 2020.,

- da je presuda Trgovačkog suda u Z. broj: P-…/2012 (od 4. srpnja 2013.) u odnosu na ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorenoj redovnoj promjenjivoj kamati postala pravomoćna 13. lipnja 2014., a u odnosu na ugovorenu valutu 14. lipnja 2018.

 

7.2.              Odredbom čl. 214. st. 1-3. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i dr., dalje: ZOO) propisano je da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, a da zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze.

 

7.3.              Člankom 215. st. 1. ZOO-a propisano je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, dok je člankom 241. ZOO-a propisano da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

 

7.4.              Nadalje, člankom 245. st. 1. ZOO-a propisano je da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a stavkom 3. istoga članka propisano je da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način.

 

7.5.              Nadalje, podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Z. (4. travnja 2012.) u navedenom sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut je tijek zastare, dok je pravomoćnim okončanjem spora u odnosu na kamatu pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude Pž-…/13 dana 13. lipnja 2014. godine zastara počela teći ispočetka, a pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude broj: Pž-…/2017 dana 14. lipnja 2018. godine zastara je počela ponovno teći u odnosu na tražbinu s osnova ugovorena valute, kod čega se vrijeme prije prekida ne uračunava u tijek zastare.

 

7.6.              O tome je pravno shvaćanje zauzeto i u odluci VSRH broj: Rev-…/17-2 od 20. ožujka 2018., a koja je donijeta povodom revizije (podnijeta protiv presude ŽS u O. broj: Gž-…/17 od 29. lipnja 2017.) gdje je odlučeno o zahtjevu za povrat preplaćene kamate upravo u pogledu postavljenog pravnog pitanja ˝predstavlja li tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnesena u skladu sa čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača, tužbu definiranu čl. 241. ZOO-a odnosno radnju vjerovnika kojoj ZOO daje učinak prekida zastarnog roka?˝.

 

7.7.              U citiranoj odluci VSRH je zauzeo slijedeće shvaćanje: ˝pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe˝.

 

7.8.              U vrijeme podnošenja kolektivne tužbe 4. travnja 2012., utužena tražbina, a imajući u vidu utuženi period kako je naprijed obrazloženo, nije bila u zastari, podnošenjem kolektivne tužbe došlo je do prekida zastare, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a zastara je za individualne tužbe (pa tako i ovu predmetnu) počela ponovno teći 14. lipnja 2018. u odnosu na tražbinu s osnova ugovorene valute (razlike u tečaju CHF).

 

7.9.              Kako je dakle, ovdje tužba podnesena 22 svibnja 2022., a zakon kod instituta stjecanja bez osnove ne predviđa posebni zastarni rok, uslijed čega se ima primijeniti čl. 225. ZOO-a koji propisuje da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, a presuda pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donesena je 13. lipnja 2014. godine (kada je prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Z. postala pravomoćna i u odnosu na kamatu) tj. 14. lipnja 2018. (kada je prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Z. postala pravomoćna u odnosu na valutu) to proizlazi da je tužba u ovom predmetu podnesena u zastarnom roku jer je ovdje utužena razlika u valuti pa istaknuti prigovor zastare nije osnovan.

 

8.              Na okolnost visine zahtjeva provedeno je vještačenje po sudskom vještaku Z.R. iz R. v.d.o.o., a zadatak vještaka bio je očitovati se koliki je iznos tužitelj preplatio na ime razlike u valuti između odnosa utvrđenih početnim otplatnim planom po tečaju CHF po kojem je kredit isplaćen i iznosa koji je tužitelj platio zbog rasta tečaja CHF u mjesečnim iznosima i ukupno

 

 

8.1.              Iz nalaza vještaka (list 83-85, 87 spisa) proizlazi:

 

- da je ugovorena kamatna stopa bila 5,50% godišnja, promjenjiva (čl. 4. ugovora), rok otplate je 72 mjeseca, način otplate je mjesečni anuiteti u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećim na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji je uručen tužitelju pri isplati kredita (čl. 7. ugovora), da dospijevaju zadnjeg dana u mjesecu, time da prema otplatnom planu prvi anuitet je dospijevao na naplatu 31. kolovoza 2006., a posljednji 31. prosinca 2013,

 

8.2.              Na osnovu svog nalaza vještak je utvrdio da razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (31. kolovoza 2006.) do konačne otplate kredita (31. srpnja 2012.), a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme korištenja kredita, iznosi ukupno 8.272,13 kn, ako se promatraju svi iznosi (pozitivni i negativni), tada slijedi da razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (31. kolovoza 2006.) do konačne otplate kredita (31. srpnja 2012.), a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme korištenja kredita, iznosi ukupno 7.625,09 kn.

 

9.              Nalaz vještaka dostavljen je strankama te tužitelj nije imao prigovore na isti.

 

10.              Tužitelj nije imao prigovora na nalaz vještaka te je u skladu s nalazom vještaka specificirao tužbeni zahtjev, tako da potražuje isplatu ukupnog iznosa od 1.097,90 EUR  / 8.272,13 kuna, dakle bez odbijanja negativnih razlika, s druge strane je tuženik prigovarao nalazu i mišljenju vještaka jer se zasniva na pogrešnoj premisi da je između stranaka ugovoren fiksni tečaj.

 

11.               Sud nije provodio dokaz saslušanjem financijskog vještaka Z. R., obzirom da se isti podneskom od 02. listopada 2023. očitovao na prigovore tuženika na način da je ustvrdio da tuženik ne prigovara izračunu vještaka , već se prigovori odnose na pravna stajališta i pravna pitanja na koje vještak ne može dati odgovor, te je i sam tuženik na ročištu od 17. listopada 2023. odustao od prijedloga da se na raspravi ispita vještak.

 

12.              Sud je u cijelosti prihvatio iskaz vještaka, budući je isti jasan, precizan, objektivan, stručan te je vještak nalaz i mišljenje dao u skladu i u okviru zadatka koji mu je postavio sud.

 

13.              Tužena u osnovi prigovara pravnoj ocjeni spora prema kojoj je financijski vještak izradio nalaz i mišljenje. Ovaj sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka jer je isti izrađen jasno, precizno, objektivno, stručno i prema pravnoj ocjeni spora koju  je dao ovaj sud.

 

14.              Tužitelj je kao što je naprijed navedeno, u skladu s nalazom vještaka, postavio i precizirao tužbeni zahtjev na iznos od 1.097,90 EUR  / 8.272,13 kuna (za preplaćeni tečaj zbog rasta CHF), na koje iznose traži zakonsku zateznu kamatu na svaki pojedini iznos počam od dospijeća tj. od plaćanja pa do isplate, a kako mu kamata i pripada u smislu odredbe čl. 1115. st. 1. ZOO-a tj. tužena kao nepošteni stjecatelj dužna je zakonske zatezne kamate platiti od dana stjecanja.

 

15.               Iako je sud u ovom postupku, a isključivo radi potpunog i preciznog utvrđenja činjeničnog stanja izvještačio i utvrdio i negativne razlike koje su nastale radi promjene kamatne stope i tečaja CHF u odnosu na HRK, usvojen je tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka, bez uračunavanja negativnih razlika obzirom da u odnosu na iste tužena u ovom postupku nije postavila nikakav zahtjev, dakle niti protutužbu niti prigovor o prijeboju, pa sud smatra da bez postavljenog zahtjeva tuženiku ne može priznati negativne razlike i za to  umanjivati tužbeni zahtjev tužitelja. Sud smatra da tuženik nije time podmirio dio dugovanja pa da bi sud to uzeo u obzir kao utvrđeno činjenično stanje bez valjanog zahtjeva tuženika, već da to potraživanje predstavlja posebno potraživanje, potpuno jednako kao i ono tužitelja i kao takvo zahtjeva valjano postavljeni zahtjev, kao što je i tužitelj morao postaviti valjani zahtjev. Naime, ovako bez zahtjeva sud bi priznanjem negativnih iznosa dosudio tuženiku nešto što nije niti traženo, a bez valjanog zahtjeva onemogućio bi tužitelja da stavi prigovor zastare na to potraživanje. Naime, ti negativni iznosi su u zastari i sa valjanim prigovorom radi prijeboja ili protutužbom jer se u odnosu na tuženika i njegovo potraživanje ne primjenjuje kolektivna presuda. Trenutak susreta / konfrontacije međusobnih tražbina s osnova tečaja je trenutak pravomoćnosti kolektivne presude za valutu iz 2018. To je trenutak kada su stranke međusobno mogle međusobno konfrontirati tražbine s osnova promjenjivog tečaja. No, do tog trenutka tražbina banke je bila u zastari jer niži tečaj datira iz perioda do kraja 2008., u odnosu na što tužba u kolektivnom sporu ne prekida zastarijevanje jer je tužba podnesena isključivo u ime i korist potrošača te banke ne mogu uživati benefite kolektivne tužbe koja je podnesena protiv njih. Podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu prekinuta je zastara samo u odnosu na potrošače i njihove tražbine, dok je u odnosu na banke cijelo vrijeme ostala neprekinuta. I zato u trenutku pravomoćnosti presude za valutu 2018., već je nastupila zastara za niži tečaj iz perioda od 2004-2008.

 

16.               Ovakovo pravno shvaćanje zauzeo je i Županijski sud u S. u svojoj presudi broj Gž-…/21 gdje navodi  slijedeće: „Pravilno je prvostupanjski sud smatrao da nije osnovan prigovor radi prebijanja. Manje kamatne stope proizlaze iz činjenice što je banka jednostrano mijenjala kamatnu stopu (pa i na niže), a manje plaćeni anuiteti zbog tečajne razlike CHF koja, cijeneći sve naprijed navedeno, nije bila jasno predočena pa tužena ne može crpiti koristi iz svog nezakonitog postupanja. Plaćanjem anuiteta tužiteljica nije ništa primila pa stoga ne postoji niti obveza vraćanja nečeg što nije primila, a time niti tražbina tužene po osnovi ništetnih ugovornih odredbi, dok je osnovan i prigovor zastare budući je od prvog dospjelog iznosa 2. 5. 2006. (kamata), odnosno 2. 2. 2014. (valuta), do zaključno 23. 12. 2014. i postavljanja prigovora radi prebijanja 21.1.2020. nastupila zastara, te zastarjelo potraživanje nije moguće prebiti a tuženu ne štiti kolektivna tužba za zaštitu potrošača, koja je prekinula zastaru u odnosu na potraživanje tužiteljice.“

 

17.               Radi iznesenog proizlazi da bi sud ako uračuna negativne razlike, onemogućio tužitelja da prigovori zastari, a istovremeno bi bez postavljenog zahtjeva dosudio i negativne razlike u korist tuženika, a što bi bilo neosnovano.

 

18.              Budući da je tuženi tijekom postupka isticao da je s tužiteljem M. G.pojedinačno pregovarao o  uvjetima sklapanja ugovora o kreditu, sud je na tu okolnost proveo dokaz saslušanjem tužitelja.

 

19.              Tužitelj M.G. u svom iskazu (list 90 – 91 spisa) u svom iskazu navodi   da je 2006. godine podignuo kredit radi kupnje vozila u auto kući A. H. Tamo su mu preporučili da sklopi ugovor sa P. b. Z. i kada je došao u poslovnicu P… u K.je već bio pripremljen ugovor koji su mu dali da pročita te su mu rekli da je taj kredit vezan uz CHF i da je takav kredit najpovoljniji. Navodi da nisu ništa pregovarali o odredbama ugovora, obzirom da je ugovor već bio pripremljen. Nije mu ponuđeno sklapanje druge vrste kredita koji bi bio vezan na devizni tečaj neke druge valute. Navodi da mu u banci nisu ništa posebno objašnjavali odredbe o promjenjivoj kamati kao i o posljedicama promjene tečaja CHF. Kod javnog bilježnika, prilikom ovjere ugovora,  ga nisu ništa posebno upozoravali u vezi odredbi ugovora. Navodi da ga u banci nisu posebno upozorili da visina rate ovisi o promjeni tečaja CHF. Tužitelj navodi da je pročitao ugovor i da je pogledao kolika je ugovorena kamata, rok otplate i visina rate, a druge odredbe nije posebno analizirao niti razumio. Navodi da je kredit koristio za kupovinu auta namijenjenog za osobne potrebe. 

 

19.1.              Cijeneći iskaz tužitelja M. G., sud je isti prihvatio u cijelosti jer je tužitelj iskazivao u skladu sa dokumentacijom koja prileži u spisu.

 

20.              Na temelju provedenih dokaza, a posebno na temelju iskaza tužitelja sud je zaključio da tuženik neosnovano tvrdi da  je sa tužiteljem pojedinačno pregovarao o sklapanju predmetnog ugovora, jer ta činjenica ne proizlazi niti iz jednog provedenog dokaza u ovom postupku. Štoviše, sam tuženik je odustao od dokaznog prijedloga za saslušanje svjedokinja osobnog bankara koji je bio predložen upravo na okolnost pojedinačnog pregovaranja sa tužiteljem.              

 

21.              Slijedom svega naprijed navedenog valjalo je presuditi kao u točki I. izreke presude.

 

22.              O troškovima postupka.

             

22.1.              Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a, pa je tuženik dužan tužitelju platiti troškove postupka u cijelosti jer je tužitelj u cijelosti uspio s tužbenim zahtjevom. 

 

22.2.              Trošak tužitelja M. G. sastoji se od troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za sastav tužbe u iznosu od 149,31 EUR, za zastupanje na ročištima od 09. veljače 2021., 19. rujna 2023. i 17. listopada 2023. u iznosima od po 149,31 EUR, za zastupanje na ročištu za objavu presude od 24. studenog 2023. u iznosu od 74,66 EUR. Za sastav obrazloženih podnesaka od 02. studenoga 2020. i 18. kolovoza 2021. u iznosima od po 149,31 EUR. Tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 EUR i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 39,82 EUR, te trošak vještačenja u iznosu od 331,81 EUR što ukupno iznosi 1.395,24 EUR / 10.512,44 kn.

 

23.              Slijedom svega iznesenog presuđeno je kao u izreci.

 

U Karlovcu, 24. studenog 2023.

 

                                                                                                                              Sudac:

                                                                                                                    Dragan Novosel

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8. ZPP).

Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (čl. 335. st. 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz st. 9. čl. 335. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda  mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (čl. 335. st. 11. ZPP).

Žalba se podnosi pisanim putem u tri istovjetna primjerka ovome sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

 

 

Dostavljeno: