REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-5781/2021-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Ivanu Borkoviću u pravnoj stvari tužiteljice DŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika EOS MATRIX d.o.o. iz Zagreba, Horvatova 82, OIB: 76674680107, koga zastupa IŠ, zaposlenik tuženika, radi nedopuštenosti ovrhe, nakon zaključene glavne i javne rasprave 16. svibnja 2025. u prisutnosti tužiteljice, 30. lipnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Proglašava se nedopuštenom izvansudska ovrha kod poslodavca tužiteljice na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Nikole Tadića poslovni broj Ovrv- 5418/10 od 16. listopada 2010.

II. Odbacuje se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem glasi: „jer je sukladno Zakonu o obveznim odnosima nastupila zastara i ovrhovoditelju prestaje pravo zahtijevanja ispunjenje obveze prema ovdje ovršeniku“.

III. Svaka stranka snosi svoje troškove ovog postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela tužbu u kojoj navodi da je podnesena sukladno rješenju ovog suda poslovni broj Ovr-3362/2021-4 od 17. lipnja 2021. Ovrhovoditelj je na temelju rješenja o ovrsi broj Ovrv-5418/10 ovjerenog kod Javnog bilježnika Nikole Tadić 16.10.2010., pravomoćnog i ovršnog 5.11.2010., podnio zahtjev za ovrhu prijenosom plaće ovršenika koju ostvaruje kod poslodavca D" obrt za trgovinu, [adresa]. Ističe prigovor zastare jer da je ovrhovoditelju prestalo pravo zahtijevati ispunjenje obveze te ističe da je ovrha pod brojem Ovrv-5418/10 isknjižena dana 4.8.2018. prema Čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima i ovrhovoditelj nije u prekluzivnom roku zatražio nastavak ovršnog postupka pa se ovaj prijedlog treba smatrati novim ovršnim prijedlogom. U konkretnom slučaju ovrha u ranijem ovršnom predmetu je obustavljena/isknjižena u skladu s čl. 12. ZPONS-a zbog nemogućnosti provedbe ovrhe, ali i zbog daljnje ovrhovoditeljeve pasivnosti, odnosno propusta poduzimanja određenih procesnih radnji, koje bi bile nužne za nastavak ovrhe. Dakle, ranije vođena ovrha nije nastavljena u istom ovršnom postupku, nego je ovrhovoditelj svojom pasivnošću prouzročio obustavu. Ukazuje i da nedostaje dokumentacija vezano uz ugovor o cesiji koji nije ni original ni ovjerovljena kopija te nema aneksa ugovora iz kojeg je vidljivo o kojoj se tražbini radi i je li baš ta tražbina prenijeta na novog ovrhovoditelja. Kao dokaze je predložila rješenje posl. Ovr- 3362/2021-4, rješenje javnog bilježnika te ugovor o cesiji. Traži da sud proglasi nedopuštenom navedenu ovrhu uz naknadu troška.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da u pogledu tražbine koja je predmet ovog postupka raspolaže rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Nikole Tadića iz Zagreba, posl. br. Ovrv-5418/10 od 16.10 2010. koje je steklo svojstvo pravomoćnosti i ovršnosti 5. 11. 2010. čime je predmetna tražbina utvrđena odlukom nadležnog tijela javne vlasti te se na nju primjenjuje desetogodišnji zastarni rok. Prethodni vjerovnik gore navedeno rješenje o ovrsi dostavio FINA-i dana 24.01.2011.g. na provedbu postupka izvansudske ovrhe, čime je također došlo do prekida zastare. U skladu s odredbama članaka 80. - 87. Zakona o obveznim odnosima, tuženik je na temelju Ugovora o cesiji zaključenog 16.9.2016. između RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 i navedenog društva te ovjerenog kod javnih bilježnika Anice Hukelj iz Zagreba, 20.09.2016. pod brojem OV-11533/16 i SŠ iz [adresa] **.**.2016. pod brojem OV-28627/16, postalo zakoniti vlasnik potraživanja koje se odnosi na dospjelo, a nepodmireno dugovanje tužitelja. Kao dokaze je predložio rješenje o ovrsi javnog bilježnika Nikole Tadića iz Zagreba, posl. br. Ovrv-5418/10 od dana 16.10 2010. Predložio je odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška.

3. Tijekom postupka sud je pročitao rješenje ovog suda poslovni broj Ovr- 3362/2021-4 od 17. lipnja 2021. (str. 5-6 spisa), dopis tuženika poslodavcu tužiteljice (6), rješenje o ovrsi javnog bilježnika Nikole Tadića iz Zagreba, posl. br. Ovrv-5418/10 od 16.10 2010. (7-9), presliku ugovora o cesiji (10-15, 29-31, 49-51), potvrdu o nemogućnosti izvršenja osnove kod Fine (15-16, 40-), zahtjev ovrhovoditelja radi naplate poraživanja poslodavcu od 19. prosinca 2013. (27-28, 42), rješenje o ovrsi Ovrv-5418/10 (46) te spis ovog suda Ovrv- 3362/21 koji je u priklopu.

4. Tuženik je tek u podnesku od 8. svibnja 2025. predložio kao dokaze rješenje Agencije za zaštitu osobnih podataka, očitovanje FINE po službenoj dužnosti suda kao i dodatni ugovor I. predmetnoj cesiji. Čl. 299. st. 2 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 153/23, u daljnjem tekstu: ZPP) propisuje da stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka. U ovom postupku navedene je dokaze tuženik mogao predložiti već u odgovoru na tužbu, s obzirom da njima pobija navode iz tužbe. Stoga sud naveden dokaze nije uzeo u obzir.

5. Među strankama je nesporno da je ovrhovoditelj na temelju rješenja o ovrsi broj Ovrv-5418/10 ovjerenog kod Javnog bilježnika Nikole Tadić 16.10.2010., pravomoćnog i ovršnog 5.11.2010., podnio zahtjev za ovrhu prijenosom plaće ovršenika koju ostvaruje kod poslodavca [obrt]" obrt [obrt], [adresa].

6. Sporno je da li je nastupila zastara, odnosno, je li tuženik ovlašten kao ovrhovoditelj voditi tu ovrhu.

7. Na temelju provedenog dokaznog postupka i ocjenjujući dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, u daljnjem tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

8. Čl. 50. st. 1. t. 7. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17) propisuje da protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika.

9. U ovom je postupku tužiteljica istaknula prigovor da tuženik kao ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave. Teret dokaza da je ovlašten voditi predmetnu ovrhu, bio je stoga na tuženiku.

10. Tuženik se u odgovoru na tužbu pozvao na Ugovor o cesiji koji je dostavio u preslici u kojoj ni na jednom mjestu nije navedeno da je predmetna tražbina prenesena na tuženika kao na novog ovrhovoditelja. Navedeni dokaz, upitne kvalitete jer je riječ o isprinatanom A4 papiru na kojem se navodi ime tužiteljice bez da je dokazano da je uvezan kao dio Ugovora o cesiji, tuženik je dostavio nakon zaključenja prethodnog postupka i stoga nije ni razmatran.

11. Navodi tuženika da treba uzeti u obzir činjenicu kako dostavljeni podaci o ugovoru o cesiji predstavljaju poslovnu tajnu te podaci koji se ne odnose strogo na tužiteljicu ne mogu se dostaviti ako nisu povezani sa potraživanjem koje je predmet ovog postupka nisu razlozi koji je sud uzeo kao osnovane.

12. Naime, tuženik je pravna osoba koja se bavi otkupom i naplatom potraživanja te koja ima i vlastitu pravnu službu i financijska sredstva za uskladiti svoje poslovanje sa zakonima Republike Hrvatske. S druge strane ovog postupka je fizička osoba koja ima pravo znati ima li tuženik ovlaštenje pokrenuti ovršni postupak protiv nje. Stoga je tuženik dužan sklapati Ugovore o cesiji na način da će moći predočiti dokaz o cesiji sudu i pravovremeno (do zaključenja prethodnog postupka) i pravilno i potpuno (na način da nema sumnje da se ugovor o cesiji odnosi na točno određenu osobu).

13. Iz svega navedenog proizlazi da tuženik nije dokazao da je kao ovrhovoditelj ovlašten voditi ovrhu na temelju ovršne isprave na koju se odnosi tužbeni zahtjev.

14. Tužiteljica je zatražila da sud donese odluku kojom će utvrditi da je ovrha na temelju rješenja o ovrsi broj Ovrv 5418/10 ovjerena od strane javnog bilježnika Nikole Tadića iz Zagreba 26. studenog 2010. nedopuštena zbog zastare.

15. No u tužbi je tužiteljica isticala i prigovor koji sadržajno predstavlja tvrdnju da tužitelj nije ovlašten voditi ovrhu.

16. Točkom I. presude sud je dosudio manje nego li je tužiteljica sadržajno tražila i to na način da je specificirao točno određenu ovrhu koja je nedopuštena (za razliku od tužbenog zahtjeva koji bi se mogla odnositi na bilo koju ovrhu na temelju predmetnog rješenja o ovrsi javnog bilježnika). Odnosno, sud se vodio razlozima koji su navedeni u tužbi i iz kojih je razloga tužiteljica upućena u parnicu. Činjenica da je tužiteljica dodala u tužbeni zahtjev formulaciju „jer je sukladno Zakonu u obveznim odnosima nastupila zastara…“ ne utječe na ovu odluku jer navedena formulacija ionako ne može biti u izreci presude, sve da je i osnovan prigovor zastare.

17. Sud se nije ni upuštao u ocjenu prigovora zastare potraživanja jer da bi navedeno učinio, bilo je potrebno prvo utvrditi legitimaciju tuženika za vođenje ovrhe za koju je utvrđeno da je nema.

18. Stoga je odbačen preostali dio u kojem tužiteljica traži utvrđenje da na temelju zastare prestaje pravo ovrhovoditelja zahtijevati ispunjenje obveze prema tužiteljici kao ovršenici. Naime, tužiteljica je upućena u parnicu radi utvrđenja nedopuštenom točno određene ovrhe i stoga ne može postavljati druge zahtjeve pored navedenog.

19. Tužiteljica nije zatražila trošak te je stoga odlučeno kao u točki III izreke.

20. Zbog svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 30. lipnja 2025.

Sudac:

Ivan Borković

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u četiri (4) istovjetna primjerka u roku od petnaest (15) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po pun. uz rješenje o pristojbi na presudu

2. tuženiku po pun.