Poslovni broj: Gž-957/2023-2

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-957/2023-2

 

 

              U   I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Heleni Poropat, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja S. Ž. iz Z., J. c., OIB:..., zastupanog po punomoćniku M. B., odvjetniku iz P., protiv tuženika M. D. iz P., K., OIB:..., zastupanog po punomoćniku M. I., odvjetniku iz P., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Pn-87/2021-24 od 10. ožujka 2023., 24. studenog 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika M. D. te se potvrđuje točka I. presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj: Pn-87/2021-24 od 10. ožujka 2023.

 

II. Djelomičnim usvajanjem žalbe tuženika M. D. preinačuje se točka II. presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj: Pn-87/2021-24 od 10. ožujka 2023. na način da se odbija zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška za daljnji iznos od 159,68 eura/1.203,11 kuna[1]. U preostalom dijelu se žalba tuženika izjavljena protiv odluke o troškovima postupka odbija, a točka II. navedene presude potvrđuje.

 

III. Odbija se zahtjev tuženika M. D. za naknadu troškova ovog žalbenog dijela postupka u cijelosti kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je da je tuženik M. D. dužan tužitelju S. Ž. po osnovi naknade štete isplatiti iznos od 613,18 eura/4.620,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja je specificirana u točki I. izreke, dok je sa zatraženim iznosom od 340,42 eura/2.580,00 kuna zahtjev tužitelja odbijen. U točki II. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju isplati na ime parničnog troška iznos od 654,82 eura/4.933,74 kune u roku od 15 dana, dok je u preostalom dijelu za iznos od 1.716,14 eura/12.930,26 kuna taj zahtjev tužitelja odbijen.

 

2.  Žalbom koja je pravodobna i dopuštena tu presudu u cijelosti pobija tuženik iz svih žalbenih razloga. Ukazuje na bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019. i 80/2022.  dalje: ZPP). Navodi da je sud prvog stupnja samo iznio iskaze parničnih stranaka i svjedoka ali iste nije analizirao odnosno nije naveo koje iskaze je prihvatio, a koje nije. Smatra da tužitelj nije dokazao koje ozljede je zadobio od udarca šipkom, obzirom da mu njome one nisu mogle nastati jer je šipka bila tanka. Sud da nije u dovoljnoj mjeri obrazložio zašto se izjava tužitelja "Hajde udari me" ne može smatrati njegovim pristankom da ga se udari. Tvrdi kako nije odgovaran za štetu i štetni događaj te da je tužitelj doprinio nastanku štetnog događaja. Osporava i visinu tužbenog zahtjeva jer smatra da opseg i težina pretrpljenih ozljeda te intenzitet i trajanje fizičkih bolova ne daju osnovu za dosudu pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti. Prema svim provedenim dokazima da proizlazi kako je povreda prava osobnosti neznatna i ne predstavlja osnovu za dosuđivanje pravične novčane naknade. Pobija odluku o troškovima. Smatra da je neosnovano tužitelju dosuđen trošak provedenog vještačenja u cijelosti jer je uspio osporiti pravo tužitelja na naknadu štete po osnovi straha i tuđe pomoći i njege. Žalbeni je prijedlog da se presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije u cijelosti, a podredno da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje. Potražuje trošak cijelog postupka uključujući i ovog žalbenog i to za sastav žalbe u iznosu od 125 bodova uvećanih za PDV te sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 100,00 eura.

 

3. Sa žalbom je postupljeno sukladno čl. 359. st. 1. ZPP.

 

4. Na žalbu nije odgovoreno.

 

5. Žalba tuženika je djelomično osnovana i to samo u dijelu odluke o parničnom trošku.

 

6. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za naknadu imovinske (tuđe pomoći i njege) i neimovinske štete (povrede prava osobnosti) koje su mu nastale u štetnom događaju koji se dogodio 9. srpnja 2021. kada ga je tuženik dva puta udario aluminijskom šipkom u predjelu lijeve stražnje strane vrata i lakta lijeve ruke.

 

7. Među strankama je sporna osnovanost i visina tužbenog zahtjeva, dinamika nastanka štetnog događaja, odgovornost tuženika za predmetnu štetu, doprinos tužitelja u toj šteti te da li intenzitet i trajanje fizičkih bolova daju osnova za dosudu pravične novčane naknade zbog povrede tužiteljeva prava osobnosti.

 

8. Sud prvog stupnja djelomično je udovoljio tužbenom zahtjevu tužitelja te je tvrdio da je tužitelj taj koji je odgovaran za nastanak štetnog događaja i štete koju tužitelj trpi, da tužitelj nije doprinio nastanku štete i štetnom događaju, da intenzitet fizičkih bolova koje je tužitelj trpio i njegova duljina daju osnovu za dosudu pravične novčane naknade temeljem članka 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018. i 126/2021. i 156/2022., dalje: ZOO-a) u iznosu od 586,64 eura/4.420,00 kuna te da tužitelju pripada pravo na naknadu po osnovi tuđe pomoći i njege u iznosu od 26,54 eura/199,96 kuna.

 

9. Prije svega valja istaći da se u konkretnom slučaju radi o postupku u sporu male vrijednosti jer se tužbeni zahtjev tužitelja odnosi na potraživanje u novcu koja ne prelazi svotu od 1.320,00 eura/10.000,00 kuna (članak 458. st.1. i članak 464. st.2. ZPP).

 

9.1. U takvim se sporovima presuda ili rješenje kojim se završava spor ne može  pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, već samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. st.2. ZPP, osim zbog povrede iz članka 354. st.2. toč.3. ZPP-a (članak 467. st.1. i 2. ZPP-a).

 

10. Ispitujući pobijanu presudu u granicama dopuštenih žalbenih razloga kao i onih na koje se pazi po službenoj dužnosti, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud materijalno pravo pravilno primijenio te da nije počinio bitne povrede postupka iz članka 354. st.2. toč.11. ZPP na koje ukazuje tuženik, jer presuda sadrži jasne, valjane i obrazložene razloge o odlučnim činjenicama te iz razloga što se bitne činjenice mogu utvrditi na temelju dokaza koji prilaže spisu.

 

11. Na temelju Potvrde MUP PU I. P. P..-P. (list 4 spisa), Optužnog prijedloga MUP PU I., P. postaja P.-P. (list 15 spisa), potvrde o privremenom oduzimanju predmeta (list 18 spisa) iskaza svjedoka D. B. te iskaza tužitelja, osnovano je sud prvog stupnja utvrdio da je tuženik taj koji je aluminijskom šipkom udario dva puta tužitelja.

 

12. U prilog tuženikovim tvrdnjama da se on branio od tužitelja u spisu ne prileže dokazi, osim njegovog iskaza.

 

12.1. Moguće je da je između stranaka došla do određenog verbalnog sukoba za oko izvođenja radova na terasi te da je tužitelj bio uvjeren da ga tuženik neće udariti sa aluminijskom šipkom koju je tuženik dohvatio kada je do verbalnog sukoba došlo, pa i da je ta šipka drvena zbog čega neće trpjeti posljedice ako ga njome tuženik udari, ali to ne utječe na smanjenje odgovornosti tuženika i doprinos tužitelja.

 

13. U situaciji kada je tuženik imao namjeru obustaviti postavljanje keramičnih pločica na terasi, koje radove je izvodio svjedok D. B., kojeg je za to ovlastio tužitelj i kada se tužitelj suprostavio toj obustavi, teško je prihvatiti da u tom razgovoru nije bilo povišenih tonova, pogotovo kraj činjenice da je tuženik posegnuo za predmetnom aluminijskom šipkom duljine od oko 2 m s namjerom da njome udari tužitelja, što je i učinio.

 

13.1. Iz priložene potvrde, optužnog prijedloga i iskaza svjedoka ne proizlazi da je tužitelj taj koji je napao tuženika.

 

14. Da je tuženik dva puta tom šipkom udario tužitelja, i to prvi puta po stražnjem dijelu vrata, a drugi put po lijevom ramenu, utvrđeno je iz medicinske dokumentacije, iskaza tužitelja, nalaza i mišljenja vještaka te priloženih fotografija koje je tužitelj dostavio o tim ozljedama kao i iz potvrde MUP PU Istarska, Policijska postaja P.-P..

 

14.1. Uvjerljivost tih fotografija nije dovedeno u sumnju obzirom da iz medicinske dokumentacije proizlazi da je tužitelj istoga dana po štetnom događaju zatražio liječničku pomoć, da su upravo te ozljede zabilježene u medicinsku dokumentaciju (list 11 spisa) te da su te povrede registrirane od strane službenih osoba MUP PU Istarska, P. postaja P.-P..

 

15. Činjenicu da je tužitelj nakon što je tuženik uzeo aluminijsku šipku rekao "Hajde, udari me", a što tuženik izričito ne osporava, a tužitelj je to istakao u svom iskazu, ni ovaj sud ne ocjenjuje da bi se ona mogla smatrati pozivom tuženiku da ga udari, odnosno tužiteljevim dobrovoljnim pristankom da ga se ozljedi. Logično je da se tužitelj, koji je mlađa osoba (tada je imao 45 godina), viši i snažnije građe od tuženika koji je u vrijeme štetnog događaja imao 72 godine, osjećao superiornijim te nije očekivao da će ga tuženik udariti šipkom, za koju navodi da je mislio da je drvena. Očito je očekivao da će izbjeći udarce ili da oni neće uslijediti ili da neće biti ozlijeđen. Zbog toga, kako iskazuje, držao je ruke spuštene te se kod prvog udarca nije branio, jedino je izmaknuo glavu. Tek od drugog udarca, kojeg je dobio u lijevo rame, istrgnuo je šipku iz ruku tuženika, nakon čega je tuženik pobjegao.

 

16. Kako tuženik nije dokazao tijekom postupka da bi on bio napadnut, odnosno da je to učinio u samoobrani, to nije bilo osnova za odbijanje tužbenog zahtjeva a niti za utvrđenje postojanja podijeljene odgovornosti.

 

17. Stoga navedeno pozivanje tužitelja da ga udari ne umanjuje odgovornost tuženika jer on u svom iskazu i svojim navodima nije istakao da je upravo zbog takvog tužiteljevog pozivanja istog udario. Kada bi se prihvatilo da su udarci uslijedili zbog verbalnog sukoba, takvo fizičko obračunavanje ovaj sud ocjenjuje neprimjerenim i neopravdanim.

 

18. Na temelju navedenih povreda, i njihove lokacije, medicinske dokumentacije te pregledom tužitelja od strane vještaka, osnovano je sud prvog stupnja prihvatio nalaz i mišljenje vještaka ocijenio ga je potpunim i realnim. Tako je temeljem tog dokaza utvrdio da je tužitelj zbog bolova vrata i ramena trpio fizičke bolove i to one srednjeg intenziteta u trajanju od jednog dana, a lake bolove u trajanju od šezdeset dana te da mu je u svezi toga bila potrebna tuđa njega i pomoć u trajanju od deset dana po sat vremena nedjeljno, a koja se odnosi na pomoć pri obavljanju kućanskih poslova, koji zahtijevaju saginjanje glave, održavanje doma, pranje suđa, kuhanje i sl.

 

19. Protivno žalbenim navodima sud prvog stupnja je pravilno primijenio kriterije iz članka 1100. st.1. i 2. ZOO kada je utvrdio visinu tužbenog zahtjeva za neimovinsku štetu, a primjenom odredbe članka 1095. ZOO-a za imovinsku štetu.

 

19.1. Pritom je pravilno cijenio kakav je bio intenzitet tih fizičkih bolova koje je tužitelj u svezi zadobivenih ozljeda trpio i koliko su ti bolovi trajali. Iako se radi o kratkotrajnim fizičkim bolovima, koji nisu bili jakog intenziteta, ne znači da je povreda prava osobnosti bila neznatna i da se dosuđenim iznosom neimovinske štete pogodovalo težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom. Visina dosuđena je sukladno važećim Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske i postojećom sudskom praksom.

 

20. Tuženik nije posebno pobijao visinu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na dosuđenu naknadu za tuđu pomoć i njega, a koja je dosuđena sukladno nalazu i mišljenju vještaka, uz primjenu odredbe članka 1095. ZOO-a i članka 223. ZPP-a.

 

20.1. Obzirom je utvrđeno da je tužitelj imao potrebu za tuđom njegom i pomoći deset dana i to dnevno po sat vremena i da satnica za tu pomoć, prema slobodnoj ocjeni iznosi 2,65 eura/20,00 kuna to je tužitelju pravilno dosuđena naknada za tu štetu u visini od 26,54 eura/199,96 kuna.

 

21. Tužitelj pobija odluku o troškovima postupka u cijelosti, međutim ukazao je da je prilikom dosuđivanja troškova vještačenja sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo. U tom dijelu, po ocjeni ovog suda žalbeni razlozi su osnovani, dok u preostalom dijelu je o troškovima postupka sud prvog stupnja pravilno odlučio temeljem članka 154. st.2. ZPP i važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, pravilno tužitelju priznao trošak za svaku poduzetu radnju u ovom predmetu.

 

22. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da ukupan trošak vještačenja iznosi 319,36 eura i da je istog podmirio tužitelj. Vještak medicinske struke se u svom nalazu očitovao o traženom i to o intenzitetu i trajanju fizičkih bolova, strahu, duševnim bolovima zbog smanjenja životnih aktivnosti, naruženju i potrebi za tuđom pomoći i njegom. Sud prvog stupnja pravilno utvrdio je kako je jedina kvalifikatorna okolnost zbog koje je tužitelju dosuđena pravična novčana naknada jesu fizički bolovi, a za imovinsku štetu potreba za tuđom pomoći i njegovom. Zbog toga, ocjena je ovoga suda da tužitelj ne bi imao pravo na trošak vještačenja u cijelosti već samo na polovinu tog troška, odnosno 159,68 eura/1.203,11 kuna, zbog čega je valjalo u tom dijelu odluku o troškovima preinačiti.

 

23. U preostalom dijelu je žalbu tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci (čl. 368. i 380. st.2. ZPP-a).

 

24. Tuženiku nije priznat trošak ovog žalbenog dijela postupka jer on nije uspio sa svojim pravnim lijekom protiv odluke o glavnom tužbenom zahtjevu, već samo djelomično i to u odnosu na odluku o troškovima postupka, a zbog kojih mu nije nastao poseban trošak (čl. 166. st.2. u svezi s čl. 154. st.5. ZPP-a).

 

 

U Puli-Pola 24. studenog 2023.

 

Sutkinja

 

Helena Poropat,v.r.