Poslovni broj: K-164/2025

Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Šibenik, Ulica S. Radića 88

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Josipu Klisoviću kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Josipe Crnjak kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženoga PL, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 - dalje u tekstu: KZ/11) i dr., povodom optužnice ODO Šibenik br. KO-DO-149/2025 od 25. travnja 2025. godine, na raspravi održanoj i zaključenoj te odluke objavljene 30. lipnja 2025. godine, u prisutnosti optuženoga, njegovog branitelja, odvjetnika Branimira Belamarića i zamjenice ODO Šibenik ŽL,

p r e s u d i o  j e

I.

OPT. GL, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin JL i SL rođene P, rođen **.**.1996. u [adresa], gdje i prebiva, [adresa]., državljanin Republike Hrvatske, pomoćni kuhar, sa završenom srednjom školom, povremeno je zaposlen, s primanjima od oko 300,00 eura mjesečno, bez imovine, neoženjen, bez djece,

k r i v  j e

što je 16. ožujka 2025., od 00.00 do 5.00 sati, u [adresa], u obiteljskoj kući, nakon što je prethodno oko 21.00 sati svom ocu JL bez ikakvog povoda rekao da smrdi i neka ide u svoju sobu, zbog čega JL i otišao u svoju sobu, oko 00.00 sati ušao u sobu svog oca JL, koji je ležao u krevetu, prišao istome i u cilju da ga ustraši i tjelesno ozlijedi, JL dva puta udario šakom u glavu, pritom ga vrijeđajući, a zatim oko 5.00 sati, nakon što je JL izašao iz sobe i pošao niz stepenice u prizemlje kuće, stao ispred njega govoreći da će ga ubiti, da bježi gore u sobu, udario istoga nogom u predjelu desnog koljena, a rukom ga uhvatio za desnu nadlakticu povlačeći ga prema sebi kako bi ga ponovno udario, čemu se JL opirao i pritom pao na pod, uslijed čega je kod JL izazvao osjećaj straha za njegov život te mu nanio tjelesne ozljede u vidu krvnog podljeva desne nadlaktice,

što je, dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a kazneno djelo je počinjeno prema bliskoj osobi, te drugoga tjelesno ozlijedio, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi.

II. Time je počinio u stjecaju dva kaznena djela i to kazneno djelo protiv osobne slobode - prijetnjom iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2., kažnjivo po čl. 139. st. 3. KZ/11 te kazneno djelo protiv života i tijela - tjelesnom ozljedom iz čl. 117. st. 2. u vezi st. 1., kažnjivo po čl. 117. st. 2. KZ/11, sve u vezi čl. 51. KZ/11.

III. Opt. VL se uz primjenu odredbe čl. 51. st. 1. i čl. 48. te čl. 49. st. 1. t. 4. KZ/11 prethodno utvrđuju kazne zatvora za svako pojedino kazneno djelo i to:

- za učin kaznenog djela protiv osobne slobode, prijetnje iz čl. 139. st. 3. KZ/11

– kazna zatvora od 7 (sedam) mjeseci,

- za učin kaznenog djela protiv života i tijela, tjelesnom ozljedom iz čl. 117. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11 - kazna zatvora od 9 (devet) mjeseci.

IV. Stoga se opt. GL na temelju čl. 51. st. 2. KZ/11

o s u đ u j e

NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA OD 11 (jedanaest) MJESECI.

V. Na temelju čl. 54. KZ/11 opt. VL se u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora ima uračunati vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to od 16. ožujka 2025. godine, kada je lišen slobode po djelatnicima policije, do 30. lipnja 2025. godine, kada je istražni zatvor nad istim ukinut.

VI. Na temelju čl. 70. KZ/11 optuženiku se izriče sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana koja mjera će trajati za vrijeme izdržavanja kazne zatvora.

VII. Na temelju čl. 148. st. 6. ZKP/08 optuženik se oslobađa od plaćanja troškova kaznenog postupka te isti padaju na teret proračunskih sredstava ovog suda.

O b r a z l o ž e nj e

1. Optužnicom ODO Šibenik br. KO-DO-149/2025 od 25. travnja 2025. tužen je opt. GL za učin dva kaznena djela u stjecaju i to za kazneno djelo protiv života i tijela, tjelesne ozljede iz čl. 117 st. 2. u vezi st.1 KZ/11 te za kazneno djelo protiv osobne slobode, prijetnje iz čl. 139 st. 3. u vezi st. 2 KZ/1, na način pobliže naveden u izreci ove presude.

2. Optuženik se na raspravi najprije očitovao da se ne smatra krivim za terećena kaznena djela, da bi se nakon izmijenjene optužnice na ročištu održanom 30. lipnja 2025., u prisutnosti branitelja očitovao da se smatra krivim za kazneno djelo iz čl. 117. st. 2. KZ/11 ali i da se ne smatra krivim za kazneno djelo iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11.

2.1. Kako je opt. prihvatio krivnju da je počinio kazneno djelo iz čl. 117. st. 2. KZ/11 i kako je to prihvaćanje krivnje u suglasju s izvedenim dokazima na raspravi, pogotovo u suglasju s vještačenjem vještaka iz područja medicine dr. Kristijana Bečića, ova presuda u vezi s tim kaznenim djelom sadržava samo podatke iz čl. 459. st. 6. ZKP/08.

2.2. U vezi s kaznenim djelom prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11, opt. je izjavio da je točno da je utužene zgode, nakon što je otac JL izišao iz sobe i pošao niz stepenice, u prizemlju kuće istoga uhvatio za desnu nadlakticu te ga povukao prema sebi, uslijed čega je on zadobio tjelesnu ozljedu u vidu hematoma desne nadlaktice. Međutim, opt. je porekao da bi mu utužene zgode prijetio ozbiljno te ga nije udarao nogom u predjelu desnog koljena. Inače sporne prigode otac je vikao i tražio da mu da neke cigarete i to je bilo više u polusnu i bunilu. To ga je uznemirilo te je tada otišao do oca, ali ga nije udario dva puta šakom u glavu te ga nije vrijeđao. Otac je nekad verbalno agresivan i tada mu se ne može ništa reći i u takvoj situaciji ga je uhvatio za desnu nadlakticu i on prilikom tog hvatanja za ruku nije pao na tlo. Sutra ujutro su normalno sjedili i komunicirali te štoviše ručali zajedno, a on je sve prijavio policiji nakon dva dana i opt. ne razumije razlog zašto je tome tako. Otac je znao biti nasilan prema njemu u mladosti, no u zadnje vrijeme su bili u dobrim odnosima. Tako ga je u mladosti znao često udarati, zbog čega je znao imati zatvoreno oko, a jednom ga je udario i palicom po leđima. Inače sporne prigode neposredno prije utuženog događaja, otac je bio pod vidnim utjecajem alkohola, mahao je rukama prema njemu kao da mu nije sin i vrijeđao psujući mu majku i slično.

2.3. U fazi istrage opt. je također porekao da bi sporne prigode počinio kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11.

3. U dokaznom postupku suglasnošću stranaka izvedeni su dokazi čitanjem Prijave Opće bolnice o izvršenom liječničkom pregledu i ozljedama žrtve JL, zapisnika i pregledom snimke o ispitivanju osumnjičenika u policiji, zapisnika i pregledom snimke o ispitivanju okrivljenika u ODO, zapisnika o ispitivanju svjedoka žrtve JL, nalaza i mišljenja vještaka psihijatra dr. Ante Bilića. U postupku je izveden dokaz i saslušanjem vještaka dr. Kristijana Bečića, čitanjem njegovog nalaza i mišljenja od 10. lipnja 2025. godine, saslušanjem žrtve JL te su pročitani izvadci iz prekršajne i kaznene evidencije za opt.

4. Sudski vještak dr. Kristijan Bečić na raspravi je izjavio da u cijelosti ostaje pri nalazu i mišljenju od 10. lipnja 2025., koje je napravio za potrebe ovog postupka. Pregledom med. dokumentacije utvrdio je postojanje krvnog podljeva desne nadlaktice, a što predstavlja tjelesnu ozljedu. U med. dokumentaciji se navodi i dijagnoza površinske ozljede potkoljenice, koja se opisuje kao palpatorno bolnost desnog koljena. Međutim, u samom nalazu, izuzev opisa krvnog podljeva desne nadlaktice, jasno se navodi bez drugih znakova ozljede te se samim time dijagnoza površinske ozljede potkoljenice ne može prihvatiti kao ozljeda u sudsko medicinskom smislu. Pri prvom pregledu med. dokumentacije također je utvrdio da u istoj piše hematom desne nadlaktice i desne potkoljenice, ali prijava tjelesne ozljede samo za sebe s obzirom da ne sadrži cijeli status i opis svih ozljeda tijela uvjetuje pregled i ostale medicinske dokumentacije. Dodatno sam izvršio uvid u nalaz OHBP-a Opće bolnice Šibensko-kninske županije, a temeljem kojeg bi prijava tjelesne ozljede trebala biti napisana.

4.1. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr. Kristijana Becića od 10. lipnja 2025. priloženog u spisu, proizlazi da je taj nalaz u bitnome identičan iskazu vještaka na raspravi, da je vještak kod žrtve JL utvrdio tjelesnu ozljedu u vidu krvnog podlijeva desne nadlaktice, koja nastaje udarcem tupotvrdim predmetom u području desne nadlaktice ili navedenog dijela tijela o tupotvrdi predmet silom slabog inteziteta ili pak naglim i snažnim hvatanjem za navedeno područje te da se mehanizam nastanka te ozljede može uklopiti u okolnosti fizičkog nasilja koje proizlaze iz stanja spisa. Identično kao i na raspravi, vještak je u navedenom vještačenju naveo da nije utvrdio postojanje ozljede desne potkoljenice.

5. Iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra dr. Ante Bilića, na koji stranke nisu imale primjedbi, proizlazi da je opt. GL osoba prosječnog intelektualnog funkcioniranja kojem je u trenutku počinjenja kaznenog djela dijagnosticiran Poremećaj ličnosti asocijalnih značajki i Blagi poremećaj uzimanja alkohola i marihuane na razini štetne upotrebe, da je u trenutku počinjenja terećenih kaznenih djela njegova sposobnost shvaćanja značenja njegovog postupanja i vladanja voljom bila očuvana i da se preporuča izricanje sigurnosne mjere obaveznog psihosocijalnog tretmana 6. Svjedok i žrtva JL je u fazi istrage izjavio da s opt. vrlo malo komunicira, da ga je strah sina i opt. GL i smatra da je PL potrebno liječenje. Sporne prigode da ga je bez ikakvog razloga napao, da ga je udario dva puta šakom u glavu dok je bio u krevetu i polusnu, da je nakon toga, dok je išao u prizemlje kuće, opt. stao ispred njega na stubištu i udario ga nogom u nogu, uhvatio rukom za nadlakticu i pokušavao ga privući sebi, čemu se on opirao. JL je pred sucem istrage Županijskog suda u Šibeniku izričito naveo da mu je opt. tada prijetio da će ga ubiti, da sutradan ujutro nije imao snage i volje zvati policiju, ali je kasnije istoga dana odlučio sve prijaviti. To nije bio prvi put da ga je opt. ozlijedio.

6.1. Svjedok i žrtva JL na raspravi je izjavio da mu je sporne prigode, oko ponoći, dok je ležao u krevetu, bez ikakvog razloga i povoda, prišao sin GL i dva puta ga udario šakom u glavu. Pri tom ga nije vrijeđao, a kada je oko 05,00 sati izašao iz sobe i pošao niz stepenice u prizemlje kuće, GL je stao ispred njega i udario ga nogom u desno koljeno. Pri tom mu nije prijetio, već su njegove izgovorene riječi više bile u kontekstu njegove agresivnosti. Ne sjeća se da mu je tada sin prijetio da će ga ubiti, a i da jeste, takvu prijetnju ne smatra ozbiljnom. Od siline tog udarca nogom je izgubio ravnotežu i naslonio se rukama na stepenice na kojima je bio. Inače je s njim bio u sasvim normalnim i korektnim odnosima otkad je prije nekoliko mjeseci izašao iz istražnog zatvora. Još dok je bio tinejdžer i dok je imao petnaestak godina, opt. GL ga je jednom gurnuo ispred kuće i lakše ozlijedio. Inače nije bio agresivan. Kada je pred sucem istrage izjavio da ga je strah od Nike, mislio je isključivo u tom trenutku na dio optužni u kojem piše da ga je udario. Isto tako, pred sucem istrage je izjavio da mu je GL prijetio da će ga ubiti, no ni tada ni sada ne osjeća strah zbog te prijetnje i ne osjeća realnu prijetnju da bi GL to mogao učiniti. Međutim, u trenutku kada mu je utužene zgode prijetio da će ga ubiti, on se doista prepao. Žrtva JL na raspravio je izjavio da će ponoviti ono što je već izjavio u fazi istrage da ga GL nije vrijeđao kad ga je udarao šakama, već mu je ramo rekao da prekine, a on nije znao na što se to odnosi. Inače, GL ga je udario dok je ležao na krevetu, dva puta zatvorenom šakom u glavu, no te udarce ocijenio je kao udarce slabog intenziteta i tada se prepao, sjeo na krevet i sjedio pola sata. Od tih udaraca nije mu potekla krv i nije na glavi imao vidljive ozljede. Jedina vidljiva ozljeda bila mu je na koljenu od tog udarca nogom.

6.2. Na kraju svog iskaza svjedok i žrtva JL je izjavio da mu sin GL fali, da želi da iziđe iz istražnog zatvora, potreban mu je u kući i oko kuće i u slučaju da bude pušten iz istražnog zatvora, smatra da mu ne prijeti nikakva opasnost od njega.

7. Iz prijave Opća bolnice Šibensko-kninske županije proizlazi da je JL **.**.2025. pregledan u toj bolnici zbog fizičkog napada od strane opt., kojom prilikom su mu konstatirane tjelesne ozljede u vidu hematoma, odnosno površinskih ozljeda ramena, nadlaktice i potkoljenice.

8. Iz kaznene i prekršajne evidencije koja glasi na ime optuženoga proizlazi da je on višestruko kazneno osuđivan za razna kaznena djela, pogotovo za kaznena djela protiv imovine krađe, ali i četiri puta za kaznena djela tjelesne ozljede i teške tjelesne ozljede te da je pravomoćno i kažnjen za prekršajno djelo iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

9. Analizirajući u postupku sve izvedene dokaze, kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti, po ocijeni ovog suda, a nakon provedenog postupka, na nedvojben način je utvrđeno da su se u ponašanju opt. JL ostvarila sva bitna obilježja kaznenog djela protiv života i tijela, tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11 te kaznenog djela protiv osobne slobode, prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11 i sve u vezi čl. 51. KZ/11, za što ga je ovaj sud i oglasio krivim.

10. Naime, nesporno je da je utužene zgode opt. nanio žrtvi tjelesnu ozljedu krvnog podlijeva desne podlaktice.

11. Spornim ostaje, da li je pri tom opt. prijetio da će usmrtiti žrtvu.

12. Obrana optuženoga GL u vezi s kaznenim djelom prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11 za koje se tereti nije osnovana. Naime, njegovoj tvrdnji oca sporne prigode nije vrijeđao, sud nije poklonio vjeru, budući je žrtva na raspravi jasno navela da su riječi koje mu je opt. sporne prigode upućivao bile u kontekstu njegovog nasilnog ponašanja i fizičke agresije, a što je potpuno logično i životno kada se ima na umu nalaz i mišljenje vještaka psihijatra dr. Ante Bilića, na koji stranke nisu imale primjedbi i kojem je navedeno da je opt. u trenutku počinjenja kaznenog djela dijagnosticiran Poremećaj ličnosti asocijalnih značajki i Blagi poremećaj uzimanja alkohola i marihuane na razini štetne upotrebe. Isto tako, njegovoj tvrdnji da je njegov otac, žrtva u ovom kaznenom postupku JL, utužene zgode bio verbalno agresivan prema njemu, sud nije poklonio vjeru budući on to s ničim nije dokazao. Štoviše, neživotno je i nerealno da bi utužene zgode žrtva bila agresivna na bilo koji način prema opt., budući je opt. višestruko osuđivan i za kaznena djela s elementima nasilja i to za kazneno djelo tjelesne ozljede i što žrtva zna, dok je žrtva osoba starije životne dobi i potpuno inferiorna u odnosu na opt. u fizičkom smislu. Moguće je da je opt. otac znao biti nasilan prema njemu u mladosti kao što to tvrdi optuženik te da je utužene zgode bio pod utjecajem alkohola, no sve da je tome tako, a za što sud nije našao dokaza u postupku, to ne ekskulpira optuženoga od kaznene odgovornosti. Štoviše, agresivnost koju je opt. utužene zgode pokazao prema žrtvi u fizičkom smislu i prilikom čega je ocu nanio tjelesnu ozljedu, uz narušene odnose optuženoga i žrtve, nedvojbeno upućuju na zaključak da je on sporne prigode i ozbiljno prijetio ocu smrću. U tom smislu i imajući na umu cjelokupnu obranu optuženoga, sud iskazu opt. nije poklonio vjeru te je sve ocijenio kao pokušaj da sa sebe otkloni kaznenu odgovornost za kazneno djelo prijetnje. Kada se sve izloženo ima na umu, dakle verbalnu i fizičku agresivnost optuženoga prema žrtvi, njegovu fizičku snagu, nalaz i mišljenje vještaka psihijatra dr. Ante Bilića te posebno da je žrtva JL u istrazi, ali i na raspravi potvrdio da mu je utužene zgode opt. prijetio smrću te da se tada stoga i prepao, tada se kao nedvojben nameće zaključak da je opt. utužene zgode prijetio smrću njegovome ocu, žrtvi JL.

13. Iskazu vještaka dr. Kristijana Becića i njegovom nalazu i mišljenju te nalazu i mišljenju vještaka dr. Ante BIlića, na koje obrana opt. nije imala primjedbi i koji s ničim nisu dovedeni u pitanje, sud je poklonio punu vjeru. Štoviše, radi se o iskusnim i stručnim vještacima, koji su stručno i razložno pojasnili svoje nalaze i mišljenja te stoga sud nije našao razloga da posumnja u vjerodostojnost istih.

14. Dijelu iskaza svjedoka i žrtve JL danom na raspravi, u kojem on navodi da mu je sporne prigode, dok je ležao u krevetu, bez ikakvog razloga i povoda, prišao opt. i dva puta ga udario šakom u glavu, da ga je opt. nakon toga na stepenicama u prizemlje kuće udario ga nogom u desno koljeno, sud je također poklonio punu vjeru, budući je taj dio iskaza dan na uvjerljiv i logičan način i budući je i sam opt. priznao da je počinio kazneno djelo iz čl. 117. st. 2. KZ/11, a što je potvrdilo i vještačenje vještaka dr. Kristijana Bečića. Međutim, dijelu iskaza žrtve danom na raspravi, u kojem je on naveo da mu pri tom opt. nije prijetio, već da su opt. izgovorene riječi više bile u kontekstu njegove agresivnosti, da se ne sjeća da mu je opt. prijetio da će ga ubiti, a i da jeste, da takvu prijetnju ne smatra ozbiljnom, da je inače je s opt. bio u sasvim normalnim i korektnim odnosima otkad je prije nekoliko mjeseci izašao iz istražnog zatvora, sud nije poklonio vjeru. Naime, žrtva JL je u istrazi, kada je potpuno slobodno raspolagao svojom voljom, izjavio da je s opt. vrlo malo komunicirao, da ga je strah sina, da smatra da je istome potrebno liječenje te da mu je ozbiljno prijetio smrću. Kako žrtva sudu nije pojasnila promjenu takvog stava i iskaza i dala valjene razloge ili dokaze koji bi upućivali na vjerodostojnost i istinitost iskaza žrtve na raspravi u vezi s kaznenim djelom prijetnje za koje se opt. tereti, kako je takav stav i riječi žrtve u istrazi potpuno logičan i životan, obzirom na dokazanu fizičku i verbalnu agresiju optuženoga ove utužene zgode i kako je žrtva JL i na raspravi, nakon što je to negirao, izjavio da se prepao u trenutku kada mu je opt. zaprijetio da će ga ubiti, sud je tom dijelu iskaza žrtve danog u istrazi poklonio punu vjeru, dok njegovoj izjavi na raspravi da mu opt. nije prijetio smrću, sud nije poklonio vjeru. Promjenu iskaza žrtve na raspravi u navedenom dijelu, sud je ocijenio kao pokušaj žrtve da sudu dade opravdan razlog da njegov sin, opt. GL, koji se tada nalazio u istražnom zatvoru, izađe iz istražnog zatvora, a što je jasno i JL rekao na raspravi, uz konstataciju da mu sin fali, da želi da izađe iz istražnog zatvora i da mu ne prijeti nikakva opasnost u slučaju da tome bude tako.

15. Dakle, kada se analiziraju iskazi žrtve JL i optuženoga GL te iskaz vještaka dr. Ante Bilića, tada se nameće zaključak da nema nikakve dvojbe da međusobni odnosi optuženoga i žrtve nisu bili dobri u vrijeme činjenja kaznenih djela. Sagledavajući u tom kontekstu te odnose i imajući na umu priloženu medicinsku dokumentaciju u spisu, nalaz i mišljenje vještaka dr. Ante Bilića, nalaz i mišljenje vještaka dr. Kristijana Bečića te njegov iskaz pred sudom, kao i činjenicu da je opt. priznao krivnju za kazneno djelo nanošenja tjelesne ozljede žrtvi te da je prilikom fizičkog napada na žrtvu istog i verbalno napadao, tada se dio iskaza žrtve JL gdje on tvrdi da mu je opt. utužene zgode prijetio i da ga je tada bilo strah, na raspravi koji se odnosi na kazneno djelo iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11 ukazuje posve logičnim i životnim, kao i njegov iskaz dan u fazi istrage, kada je to isto izjavio.

16. Prema tome, kada se iskazi svjedoka i žrtve dovedu u vezu sa medicinskom dokumentacijom koja glasi na ime žrtve i u vezu s nalazom i mišljenjem vještaka na koje stranke u postupku nisu imale primjedbi, tada je na temelju svih prednje izloženih zaključaka i utvrđenja ovog suda nesumnjivo da je optuženi utužene zgode postupao s namjerom da žrtvu, inače njegovog oca ozlijedi, a što je i učinio na način da je istoga snažno udarao i hvatao za desnu nadlakticu i koji je potom od siline tog hvatanja zadobio tjelesnu ozljedu u vidu krvnog podlijeva desne nadlaktice.

17. Isto tako, kada se analiziraju iskazi žrtve i optuženoga i kada se ima na umu verbalna i fizička agresivnost optuženoga prema žrtvi ove utužene zgode te kada nema dvojbe da međusobni odnosi optuženoga i žrtve u vrijeme počinjenja kaznenih djela nisu bili dobri i sagledavajući u tom kontekstu te odnose, tada se iskaz žrtve JL dan u fazi istrage, ali i njegova izjava na samoj raspravi da mu je opt. u jednom trenutku prijetio smrću i da se on tada prepao, ukazuju posve logičnima i životnima, kao i opis tijeka čitavog događanja sa opt., u kojemu je isti žrtvi uputio riječi prijetnje smrću.

18. Prema tome, temeljem svih prednje izloženih zaključaka i utvrđenja ovog suda, nesumnjivo je da je optuženik utužene zgode bio svjestan i htio svojim riječima upućenim žrtvi, njegovom ocu, izazvati kod njega opravdanu bojazan za život i da je tako utužena kaznena djela i počinio, a sve to motiviran narušenim odnosnom prema žrtvi te da je opt. utužene zgode postupao sa ciljem da ustraši i uznemiri žrtvu.

19. Naime, kazneno djelo prijetnje je djelo apstraktnog ugrožavanja i ostvareno je kada je prijetnja takve naravi, da je s obzirom na okolnosti, ta prijetnja objektivno prikladna da u osobi kojoj je upućena, izazove osjećaj osobne ugroženosti, straha ili nesigurnosti te iz svega iznesenog jasno proizlazi da se upravo to i dogodilo utužene zgode. Stoga riječi koje je optuženik uputio žrtvi, imajući na umu izneseno, upućuju na namjeru opt. da kod žrtve izazove osjećaj straha, uznemirenosti i osobne nesigurnosti.

20. Time su se u tako opisanom ponašanju optuženoga JL ostvarila obilježja kaznenog djela tjelesne ozljede prema bliskoj osobi iz čl. 117. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11 te obilježja kaznenog prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11, za što ga je ovaj sud i oglasio krivim.

21. Na temelju čl. 420. st. 3. ZKP/08 sud je zabranio pitanje branitelja opt. upućeno svjedoku i žrtvi GL da se izjasni tko živi u kući s njim i sinom te pitanje branitelja upućeno samome optuženome da se izjasni da li je njegov otac, žrtva u ovom kaznenom postupku, imao problema s njegovom braćom i sestrama, budući se ta pitanja ne odnose na ovaj kazneni predmet.

22. Pri odlučivanju o vrsti i visini kaznene sankcije za optuženika i polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, sud je istome od olakotnih okolnosti uzeo u obzir da je na raspravi prihvatio krivnju za kazneno djelo iz čl. 117. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11, čime je pridonio ekonomičnosti i efikasnosti ovog kaznenog postupka, stav same žrtve na raspravi koja je zatražila da se opt. pusti iz istražnog zatvora i da mu u tom slučaju ne prijeti nikakva opasnost od opt., dok je od otegotnih okolnosti sud uzeo u obzir optuženikovu osuđivanost za razna kaznena djela, pogotovo za kaznena djela s elementima nasilja pa tako i za kaznena djela tjelesne ozljede i teške tjelesne ozljede, za koje je osuđen čak četiri puta, da na raspravi nije izrazio kajanje za počinjenje terećenih kaznenih djelo i nije pokazao svijest o nasilnom i protupravnom ponašanju, da izrečene uvjetne i bezuvjetne kazne zatvora u pravomoćnim presudama očito nisu na njega djelovale da ubuduće ne čini kaznena djela te da je žrtva, njegov otac i žrtva osoba starije životne dobi, koja se stoga od optuženikova fizičkog napada nije imala šansu obraniti, a što je otp. bio svjestan.

22.1. Stoga je cijeneći težinu počinjenih kaznenih djela i stupanj krivnje i kaznene odgovornosti optuženika te jačinu ugroze, istome za kazneno djelo iz čl. 117. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11, za koje je propisana kazna zatvora od jedne do tri godine, izrekao kaznu zatvora od sedam mjeseci, za kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ//11, za koje je propisana kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina, izrekao kaznu zatvora od devet mjeseci, te za navedena kaznena djela počinjena u stjecaju, na temelju čl. 52. KZ/11 izrekao i jedinstvenu kaznu zatvora od jedanaest mjeseci, držeći pri tom da izrečena kazna odgovara težini kaznenih djela i stupnju odgovornosti optuženika te da se u ovom slučaju samo s izrečenom kaznom može ostvariti svrha kažnjavanja kako specijalne tako i generalne prevencije. Izrečena kazna u potpunosti može izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, utjecati na svijest počinitelja, ali i na sve ostale da ubuduće ne čine kaznena djela te utjecati na svijest optuženika i građana da je činjenje kaznenih djela pogibeljnom a da je kažnjavanje počinitelja pravedno.

23. Na temelju čl. 54. KZ/11 opt. GL je u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to od 16. ožujka 2025. kada je lišen slobode, do 30. lipnja 2025. godine, kada je istražni zatvor nad istim ukinut.

24. Na temelju čl. 70. KZ/11 optuženiku je izrečena i sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana, koja mjera će trajati za vrijeme izdržavanja kazne zatvora, budući stranke u postupku nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka dr. Ante Bilića, koji je sud ocijenio stručnim, i koji vještak je i predložio, obzirom na psihičko stanje opt., da se istom odredi upravo navedena sigurnosna mjera.

25. Na temelju čl. 148. st. 6. ZKP/08 optuženik je oslobođen plaćanja troškova kaznenog postupka te isti padaju na teret proračunskih sredstava ovog suda, budući bi ti troškovi, kada se ima na umu da je opt. samo privremeno zaposlen i da tada prima oko 300,00 eura mjesečno te da je bez imovine, ugrozili njegovo uzdržavanje.

U Šibeniku, 30. lipnja 2025. godine

S U D A C:

Josip Klisović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana prijema pismenog otpravka iste.

Žalba se podnosi pismeno u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke, putem ovog suda, a o istoj odlučuje Županijski sud.

DN-a:

1. ODO Šibenik;

2. Opt. GL

3. branitelj opt., odvjetnik Branimir Belamarić

4. žrtva JL