Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ovr-349/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Kseniji Grgić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari ovrhovoditelja Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862. kojeg zastupa punomoćnik Saša Pavičić Bekić, odvjetnik u Zagrebu, protiv ovršenice RŠ OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Ovr-707/2024-5 od 10. veljače 2025., dana 30. lipnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba ovrhovoditelja i ukida rješenje Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Ovr-707/2024-5 od 10. veljače 2025., i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

II. Odluka o troškovima postupka nastalim povodom pravnog lijeka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem proglašena je nedopuštenom pljenidba i prijenos novčanih sredstava s računa ovršenika na temelju ovršne isprave – pravomoćne i ovršne presude toga suda, poslovni broj P-12/10 od 19. listopada 2012., te je naloženo FINI da po pravomoćnosti toga rješenja deblokira novčana sredstva ovršenika zaplijenjena na temelju navedene ovršne isprave.

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio ovrhovoditelj iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP). Predlaže da se rješenje ukine uz naknadu troškova žalbe.

3. Žalba je osnovana.

4. Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je ovrhovoditelj 4. rujna 2024. podnio FINI zahtjev za izravnu naplatu temeljem ovršne isprave – pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-12/2010 od 10. listopada 2012., u kojemu traži da se s račina ovršenice izvrši prijenos novčanih sredstava na njegov račun u skladu s ovršnom ispravom. Ovršenica je 17. rujna 2024. podnijela sudu prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenom i za odgodu prijenosa i obustavu ovrhe, te prijedlog za ukidanje klauzule ovršnosti uz tvrdnju da ovršna isprava nije podobna za izravnu naplatu, jer u njoj nije naveden paricijski rok za dobrovoljno ispunjenje i da je neistinito iskazana ovršnost presude 5. siječnja 2015. Ujedno navodi da je tražbina zastarjela i da ne postoji. Ove navode ovrhovoditelj je u cijelosti osporio.

5. Uz obrazloženje da u situaciji kada u ovršnoj ispravi nije određen rok za dobrovoljno ispunjenje, taj rok određuje sud rješenjem o ovrsi u smislu odredbe čl. 29. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“, 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 – dalje: OZ) zbog čega je FINA sukladno odredbi čl. 14. st. 1. Pravilnika o načinu i postupku provođenja ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“, broj 71/19) trebala utvrditi nemogućnost izvršenja osnove za plaćanje i vratiti je ovrhovoditelju jer ista nije podobna za ovrhu, prvostupanjski sud odlučio kao u izreci pobijanog rješenja.

6. Osnovan je žalbeni navod ovrhovoditelja da je navedeni zaključak prvostupanjskog suda pogrešan i da iz obrazloženja rješenja nije razvidno temeljem kojih odredbi materijalnog prava je pljenidba i prijenos novčanih sredstava s računa ovršenice proglašena nedopuštenom.

7. Prema odredbi čl. 210. st. 1. OZ nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. toga Zakona, prema odredbi čl. 209. st. 5. toga Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Stavkom 2. istog članka propisano je da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. toga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. toga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe toga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (čl. 50. i 53.).

8. Tvrdnje ovršenice da ovršna isprava nije stekla svojstvo ovršnosti sadržajno predstavljaju žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 2. OZ, time da iz sadržaja ovršne isprave proizlazi da je na njoj iskazana klauzula pravomoćnosti (1.5.2014.). i ovršnosti (5.1.2015.).

9. Potvrdu o ovršnosti u smislu odredbe čl. 36. st. 2. OZ daje sud, odnosno tijelo koje je odlučivalo o tražbini u prvom stupnju, dok je st. 3. istog članka propisano da potvrdu o ovršnosti za izdavanje koje nisu bili ispunjeni zakonom propisani uvjeti ukinut će rješenjem isti sud, odnosno tijelo, na prijedlog ili po službenoj dužnosti. U konkretnom slučaju ovršna isprava opskrbljena je valjanom klauzulom pravomoćnosti i ovršnosti u smislu odredbe čl. 23. st. 1. toč. 1. OZ, te je ovršenica samo kod parničnog suda koji je donio ovršnu ispravu mogla zahtijevati ukidanje klauzule ovršnosti koju je isti sud i izdao.

10. U odnosu na navode žaliteljice da je tražbina iz ovršne isprave zastarjela i da ne postoji tražbina iz ovršne isprave, valja navesti da je riječ o žalbenim razlozima iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 11. OZ što je razlog za upućivanje ovršenice u parnicu sukladno odredbi čl. 52. st. 1. OZ, jer o osnovanosti tih žalbenih razloga nije ovlašten odlučivati ovršni, već parnični sud.

11. Kako je zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, a to je utjecalo na pravilnost i zakonitost prvostupanjskog rješenja, valjalo je temeljem odredbe čl. 380. t. 3. ZPP, u vezi čl. 21. st. 1. OZ ukinuti prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

12. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će u skladu s prednje iznijetim u odnosu na žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 9. OZ postupiti u smislu odredbe čl. 52. st. 3. OZ, te će potom pravilnom primjenom materijalnog prava ponovno odlučiti o prijedlogu ovršenice.

U Zagrebu, 30. lipnja 2025.

Sutkinja:

Ksenija Grgić