Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ovr-324/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Sabini Dugonjić kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, zastupanog po punomoćniku Branku Škarici, odvjetniku iz odvjetničkog društva Škarica i partneri iz Zagreba, protiv ovršenika RD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Dubravki Glavan, odvjetnici u Osijeku, radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Đakovu, poslovni broj Ovr-444/2023-2 od 29. svibnja 2023., dana 30. lipnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovršenice kao neosnovana i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Đakovu, poslovni broj Ovr-444/2023-2 od 29. svibnja 2023. izvan žalbenog razloga iz odredbe čl. 50. st. 1. toč. 7. Ovršnog zakona ("Narodne novine", br. 112/12, 25/13, 93/14, 73/17, 131/20).

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troškova sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem o ovrsi određena je predložena ovrha temeljem ovršne isprave Ugovora o kreditu bez depozita br. [broj depozita]/2008 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 21.11.2008. solemniziranog dana 25.11.2008. kod javnog bilježnika Pavao Ratinčevića iz [adresa] pod posl. br. OV-8147/2008 te ovršnim od 02.08.2013., a radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u ukupnom iznosu od 61.616,16 €[1] /464.246,95 kn zajedno sa zateznim kamatama koje od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate kao i radi naknade troška ovog ovršnog postupka zajedno sa zateznim kamatama, na nekretninama ovršenika i to zabilježbom ovrhe na navedenim nekretninama, utvrđenjem vrijednosti nekretnina, njihovom prodajom i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom s osnove troškova, kamata i glavnice te ispražnjenjem i predajom nekretnina kupcu na temelju zaključka o predaji nekretnina kupcu.

2. Protiv navedenog rješenja žali se ovršenik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1.-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), koji se primjenjuje sukladno odredbi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22, dalje OZ) sa prijedlogom da se preinači pobijano rješenje u skladu sa žalbenim navodima odnosno podredno da se ukine i ovršni prijedlog odbaci.

3. Ovrhovoditelj u odgovoru na žalbu ovršenika osporava žalbene navode u cijelosti i predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsko rješenje uz naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Ovršenik, između ostalog, u žalbenim navodima ističe da je Ugovor o kreditu br. 2534036/2008 ništetan jer je ovrhovoditelj ovršeniku predao na potpis unaprijed formulirane standardiziranih Ugovora, te u njih uglavio niz nepoštenih ugovornih odredaba i to prije svega kao bitne sastojke Ugovora o kreditu, nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu čl. 2. 3. 4. i čl. 7. Ugovora, kojim se ugovorna obveza povrata danog iznosa kredita vezuje uz euro i to na način da je putem anuitetne otplate kredita, ova obveza povezana sa drugom nepoštenom i ništetnom ugovornom odredbom i to onom iz čl. 4. Ugovora u kojoj je tuženik uglavio promjenu kamatne stope na način da ista ovisi jedino i isključivo o jednostranoj odluci same banke bez navođenja ikakvih, a još manje jasnih i provjerljivih parametara na koji način će se kamata mijenjati.

6. Valja reći da je odredbom čl. 22. OZ propisano da sud određuje ovrhu samo na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno, dok prema čl. 23. OZ ovršna isprava je i ovršna javnobilježnička odluka i ovršna javnobilježnička isprava.

7. U konkretnom slučaju, ovršnu ispravu predstavlja Ugovor o kreditu bez depozita br. [broj depozita]/2008 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 21.11.2008. te je predmetno rješenje o ovrsi doneseno na temelju solemnizirane privatne isprave, odnosno, ovršnog javnobilježničkog akta kao ovršne isprave, a iz sadržaja spisa predmeta proizlazi da se radi o Ugovoru o kreditu sklopljenom između ovrhovoditelja kao banke i davatelja kredita, te RD kao korisnikom kredita i založnim vjerovnikom i BD kao sudužnikom, kojim je ovrhovoditelj korisniku kredita odobrio stambeni kredit za adaptaciju u iznosu od 45.000,00 €, odnosno u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Banke na dan korištenja kredita.

8. Nadalje, u odnosu na žalbene navode da tražbina proistječe iz ugovora o kreditu koji sadrže nepoštene i ništetne odredbe valja najprije reći da se radi o žalbenim razlozima iz odredbe čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ jer ovršenica ističe žalbene navode o nepoštenosti pojedinih odredbi ugovora, u odnosu na koji je sud prvog stupnja dužan postupiti sukladno odredbi čl. 52. OZ. Isto tako, ovaj sud pozivom na dvije odluke Suda Europske unije i to C-116/13 i C-537/12 ukazuje da u takvim situacijama prvostupanjski sud može po službenoj dužnosti ili na zahtjev ovršenika – potrošača, i odrediti odgodu u stvari ovrhe kad je to potrebno radi osiguranja pune učinkovitosti konačne odluke suda pred kojim se vodi postupak i koji je nadležan za ocjenu nepoštenosti odredbi.

9. Naime, sud je u ovršnom postupku ograničen pravnim sredstvima i procesnim odredbama koje su propisane Ovršnim zakonom. Prema odredbama u ovom postupku važećeg Ovršnog zakona nije propisana mogućnost ispitivanja ništetnosti ugovora odnosno poštenosti odredbi ugovora o kreditu niti ovršni sud raspolaže potrebnim činjeničnim i pravnim elementima za ocjenu njihove eventualne nedopuštenosti kako je to navedeno u odluci suda Europske unije od 26. siječnja 2017. u predmetu C-421/14 pa stoga unutar ovršnog postupka nije moguće ispitivati je li ugovor o kreditu ništetan ili nije, niti je moguće ispitivati poštenost odredbi ugovora o kreditu kao niti opseg tražbine u slučaju eventualne djelomične ništetnosti ugovornih odredbi.

10. Stoga, ako ovršenik u propisanom roku pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom te ishodi pravomoćnu presudu kojom će biti utvrđena ništetnost ili eventualno djelomična ništetnost odredbi ugovora o kreditu, moći će takvu ispravu upotrijebiti u ovršnom postupku sukladno odredbi čl. 50. st. 3. OZ odnosno čl. 53. OZ.

11. Slijedom navedenog, kako ovršenica žalbenim navodima ne dovodi u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjskog rješenja, to je žalbu protiv pobijanog rješenja valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje izvan žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ temeljem odredbe čl. 380. st. 2. ZPP-a, u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a te odlučiti kao u izreci ove odluke pod točkom I. s time da će u odnosu na žalbeni razlog iz čl. 50. stavka 1. točke 7. OZ-a, sud prvoga stupnja donijet bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. toga članka zbog kojeg je izjavio žalbu.

12. Odluka o troškovima postupka je također pravilna i zakonita, kako po osnovi (čl. 14. st. 4. OZ) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP u svezi s čl. 21. st. 1. OZ) dosuđenih troškova.

13. Zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu je neosnovan jer ta radnja nije bila potrebna radi vođenja ovog postupka. (čl. 155. st. 1. ZPP u vezi s čl. 21. st. 1. OZ ) te je odlučeno kao u izreci ove odluke pod točkom II.

U Zagrebu 30. lipnja 2025.

Sutkinja

Sabina Dugonjić