Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: Kžzd-56/2025

(Kvm-60/2025)

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zadru, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca toga suda, i to Ive Lovrin, univ.spec.iur., kao predsjednice vijeća, te Ante Bačića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Sandre Radanović kao članice vijeća, uz sudjelovanje Ivane Balić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika BS, zbog kaznenih djela iz čl. 177. st. 2., čl. 179.a i čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika BS, podnesenoj putem branitelja Borisa Grgića, odvjetnika iz Zadra, protiv rješenja Općinskog suda u Zadru posl. br. Kvm-60/2025 od 27. svibnja 2025., na sjednici vijeća dana 30. lipnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika BS.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Općinskog suda u Zadru posl. br. Kvm-60/2025 od 27. svibnja 2025., na temelju čl. 123. st. 1. t. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – u daljnjem tekstu: ZKP/08), produljene su mjere opreza okrivljeniku BS i to zabrana približavanja određenoj osobi na udaljenost od 100 metara, zabrana uspostavljanja ili održavanja veze s određenom osobom i to u odnosu na žrtvu ZS i žrtvi djetetu US i udaljenje iz doma na adresi [adresa].

2. Protiv tog rješenja žalbu je uložio okrivljenik BS, putem branitelja, uz prijedlog da se pobijano rješenje ukine.

3. Žalba okrivljenika BS nije osnovana.

4. Ispitujući osporeno rješenje u skladu s čl. 494. st. 4. ZKP/08, ovo drugostupanjsko vijeće nije utvrdilo da ga je donijelo neovlašteno tijelo ili da postoji povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08.

5. Kao i u dosadašnjem dijelu postupka, tako i u ovoj žalbi, okrivljenik stavlja cijeli niz primjedbi u odnosu na razmatrano činjenično stanje koje se odnosi na postojanje osnovane sumnje da bi počinio kaznena djela koja mu se stavljaju na teret. Ovaj kazneni postupak je trenutno u fazi rasprave. Provodi se dokazni postupak i to po ocjeni ovog drugostupanjskog vijeća kvalitetnom dinamikom. Provedene su dvije rasprave i na njima je saslušano pet svjedoka. Oštećenica, dvije susjede te sestra i majka okrivljenika. Očekuje se na slijedećoj raspravi uzimanje iskaza vještaka psihijatra. Nije na izvanraspravnom vijeću utvrditi je li ili nije okrivljenik kriv za ono što mu se stavlja na teret. Na izvanraspravnom vijeću, u ovoj fazi postupka, je utvrditi jesu li dokazi provedeni na raspravi osnažili ili doveli u pitanje osnovanu sumnju na temelju koje je potvrđena optužnica ranije. Razvidno je da je oštećenica ustrajala pri svojim dotadašnjim navodima. Konačnu ocjenu njezinog iskaza bit će dužan dati raspravni sud po okončanju dokaznog postupka. Dvije svjedokinje, susjede, nisu dovele u pitanje njeno iskazivanje. Bez prevelikog ulaska u ocjenu iskaza tih svjedokinja za sada se može samo istaći da se radi o osobama koje, kako to za sada slijedi, nemaju prevelikog saznanja o onome što se između okrivljenika i oštećenika dešavalo u privatnosti njihovog doma. S druge strane, sestra i majka okrivljenika odbacuju da bi ono što se okrivljeniku stavlja na teret bilo istina. Kao što je već navedeno, značaj i utjecaj iskaza ovih dviju svjedokinja, ipak neočevidaca samog sadržaja inkriminacija, na konačnu ocjenu iskaza oštećenice može dati isključivo raspravni sud. Međutim, kao što je do sada navedeno, za postojanje osnovane sumnje dostatna je kvalitetno povjerljiva sumnja, sumnja koja se temelji na određenim značajnim dokazima, dokazima koji nisu dovedeni u pitanje. Psihijatrijsko vještačenje okrivljenika, njegovi rezultati, za sada idu u prilog iskazu oštećenice. Impulzivnost, narcističke karakteristike, štetna uporaba alkohola, o čemu će konačnu ocjenu samostalno dati raspravni sud, sve se to uklapa u ponašanje okrivljenika kakvo opisuje oštećenica. Dakle, u ovoj fazi postupka dokazi na kojima se temelji optužnica za sada ipak nisu dovedeni u pitanje, a samim time ni osnovana sumnja.

6. U pravu je prvostupanjski sud kada i nadalje inzistira na upornosti okrivljenika pri onome što mu se stavlja na teret, negativnoj progresiji pri tome (verbalno nasilje prerasta u fizičko) i na njegovoj nekritičnosti prema vlastitom ponašanju. Nadalje, u pravu je prvostupanjski sud kada, bez obzira na raniju okrivljenikovu neosuđivanost, ove okolnosti povezuje sa rezultatima psihijatrijskog vještačenja okrivljenika. Spomenute karakteristike – impulzivnost, narcističke karakteristike, nekritičnost prema vlastitom ponašanju i štetnoj uporabi alkohola, sve u kombinaciji s izloženim negativnim trendom i upornošću u negativnom postupanju prema oštećenici (supruzi), prema kojoj evidentno gaji negativne emocije, nameću zaključak o postojanju tzv. iteracijske opasnosti na strani okrivljenika. Iteracijske opasnosti, koju je i po ocjeni ovog drugostupanjskog vijeća, moguće spriječiti predmetnim mjerama opreza.

7. Točno je da su nesuglasice između okrivljenika i supruge temelj postojanja tzv. iteracijske opasnosti na njegovoj strani. Međutim, ispravno je prvostupanjski sud zaključio da u tom pogledu je nužno zaštiti i maloljetnog oštećenika, njihovo zajedničko dijete. Naime, okrivljenik tvrdi da on nikada nije bio nasilan prema maloljetnom oštećeniku. Za primijetiti je da on na ovaj način više opisuje svoj subjektivan dojam nasilja. Okrivljeniku se stavlja na teret određena verbalizacija prema maloljetnom oštećeniku te proživljavanje onoga što mu se dešava majci. Nasilje može biti i fizičko, ali i verbalno, a izrazi djetetu, kao oni koji se okrivljeniku optužnicom stavljaju na teret, svakako spadaju u verbalno nasilje. Nasilje može biti i emocionalno, kroz proživljavanje nasilja nad drugim, a iz sadržaja optužnice bi se dalo iščitati da se tako nešto stavlja na teret okrivljeniku u odnosu na dijete. Stoga je prvostupanjski sud s pravom zaključio da postoji navedena opasnost i u odnosu na dijete.

8. Ovo drugostupanjsko vijeće drži da se potrebno posebno osvrnuti na dio žalbe koji se odnosi na utjecaj rješenja o privremenoj mjeri iz parničnog postupka. Ovo drugostupanjsko vijeće prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda da je postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela u odnosu na dijete ima svoj izniman značaj. Zabrana kontakta, koja je povodom toga određena okrivljeniku u odnosu na dijete, ima svoju svrhu, a ta je svrha zaštiti dijete. Privremena mjera, iz odluke parničnog suda, nije u suprotnosti sa predmetnim mjerama opreza. Naprotiv, ona je uzela u obzir postojanje mjera opreza. Nakon obazrivog vaganja prava djeteta i roditelja da se viđaju, s jedne strane, i svrhe istražnog zatvora, s druge strane, parnični sud je došao do odluke kojom se na najmanju mjeru pokušao svesti potencijalno štetan utjecaj mjere opreza. Da je parnični sud kojim slučajem ocijenio da je s aspekta obiteljskog prava mjera opreza neprihvatljiva ne bi donio odluku kakvu je donio.

9. Slijedom iznijetog žalba okrivljenika BS, na temelju čl. 494. st. 3. t. 2. ZKP/08, odbijena je kao neosnovana.

Zadar, 30. lipnja 2025.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća za mladež

Ivana Balić

Iva Lovrin, univ.spec.iur.