Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Borelli 9, Zadar

Poslovni broj Kž-245/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca i to Sandre Radanović, predsjednice vijeća, mr.sc. Ane Brkić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ive Lovrin, univ. spec. iur., članice vijeća, uz sudjelovanje Danijele Alvir kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika TT, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/2011, 144/2012, 56/2015, 61/2015, 101/2017, 118/2018 i 126/2019 - dalje u tekstu: KZ/11) i kaznenog djela iz članka 331. stavka 1. KZ/11, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj putem branitelja Zorana Vidovića, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Vidović & Vidović iz Varaždina protiv presude Općinskog suda u Varaždinu broj K-295/2021-90 od 29. studenoga 2023., u sjednici vijeća održanoj 30. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženika TT kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Varaždinu broj K-295/2021-90 od 29. studenoga 2023. je stavljena izvan snage presuda o kaznenom nalogu Općinskog suda u Varaždinu broj K-295/2021-2 od 30. srpnja 2021.

2. Pod točkom II. optuženik TT je proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11 te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca. Na temelju odredbe članka 56. stavka 1. i 2. KZ/11 optuženiku je izrečena uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optuženik u roku provjeravanja od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.

3. Na temelju odredbe članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/2008, 76/2009, 80/2011, 91/2012 - odluka Ustavnog suda, 143/2012, 56/2013, 145/2013, 152/2014, 70/2017, 126/2019, 126/2019, 80/2022 i 36/2024 - dalje u tekstu: ZKP/08) u vezi članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08 optuženiku je naloženo plaćanje paušalnog troška u iznosu od 132,72 (stotridesetdvaeurasedamdesetdvacenta) u roku od 3 (tri) mjeseca od pravomoćnosti presude.

4. Pod točkom III. je na temelju članka 452. točke 3. ZKP/08 odbijena je optužba protiv optuženika TT da bi počinio kazneno djelo protiv javnog reda – nedozvoljeno posjedovanje, izrada i nabavljanje oružja i eksplozivnih tvari iz članka 331. stavka 1. KZ/11.

5. Protiv citirane presude žalbu je podnio optuženik po branitelju Zoranu Vidoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Vidović & Vidović iz Varaždina, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i zbog odluke o kazni, s prijedlogom da sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, a podredno da preinači prvostupanjsku presudu i optuženika oslobodi od optužbe.

6. Odgovor na žalbu nije podnesen.

7. Sukladno članku 474. stavka 1. ZKP/08 spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zadru na razgledavanje.

8. Žalba optuženika nije osnovana.

9. Neosnovano se optuženik žali da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 jer izreka presude nije proturječna razlozima presude, u presudi su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama te nije utvrđena proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danih u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

10. Izreka presude nije proturječna razlozima presude jer je prvostupanjski sud u obrazloženju pojasnio iz kojih razloga prihvaća iskaz oštećenika kao vjerodostojan, koji je iskaz ujedno potkrijepljen iskazom njegove supruge ĆT, kao i iskazima svjedoka ET, BT, ZT i LT te je dostatno obrazložio zašto ne prihvaća obranu optuženika i iskaz svjedoka OT kao vjerodostojne dokaze.

11. Nije utemeljena žalba niti u dijelu u kojem se navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje. Naime, oštećenik je detaljno opisao što je bio povod prijetnjama koje mu je kritične prigode uputio optuženik, budući je tog jutra oštećenik prigovorio optuženiku što mu je poprskao krumpire, na što mu je optuženik zaprijetio riječima "Sad buš ti videl. Zrušil bum ti hižu". Oštećenik je pojasnio da se ustrašio i uznemirio uslijed prijetnji koje mu je izgovorio optuženik jer se bojao da će mu optuženik srušiti kuću. Oštećenik je opisao da je optuženik nakon izgovorenih prijetnji, kada je čuo da je oštećenik pozvao policiju, otišao u svoju kuću iz koje je iznio vrećicu te ju odnio na gradilište kuće njegova sina za što je oštećenik pretpostavio da se radi o eksplozivu. Iako je optuženik negirao da bi prijetio oštećeniku, priznao je da je oštećeniku u svađi napomenuo da je izgradio zid na njegovom, pa kako je i sin od optuženika potvrdio da optuženika smeta što krov nadstrešnice oštećenika prelazi na njihovu nekretninu, to je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je optuženik od ranije izrevoltiran činjenicom da je dio nekretnine od oštećenika na njihovoj nekretnini te je optuženik očito ljut što mu je oštećenik prigovorio da mu je uništio krumpire, kritične prigode zaprijetio oštećeniku da će mu srušiti kuću.

12. Neosnovano se u žalbi navodi da je supruga od oštećenika, svjedokinja ĆT neistinito iskazivala u korist oštećenika, jer je ista iskreno izjavila da je čula da je optuženik rekao oštećeniku "Sad buš ti videl", nakon čega se oštećenik udaljio prema naprijed u vrtu, pa nije čula što su kasnije izgovorili optuženik i oštećenik te joj je naknadno oštećenik ispričao da mu je optuženik prijetio da će im dići kuću u zrak zbog čega je pozvao policiju. Dakle, ova je svjedokinja navela kako nije čula konkretne prijetnje, nego joj je kasnije oštećenik prepričao na koji mu je način optuženik prijetio, a iz čega pravilno sud zaključuje da je njezin iskaz vjerodostojan.

13. Nadalje, sud je ispravno na temelju službene zabilješke o dojavi oštećenika utvrdio da se događaj dogodio ujutro oko 08,15 sati. Stoga je s pravom otklonio kao nevjerodostojnu obranu optuženika u dijelu u kojem navodi da je ujutro u dvorištu vidio UT, da je tada došao i dostavljač sa paketom, kao i iskaz navodnog svjedoka očevica UT koji je naveo da je tog jutra bio u dvorištu od optuženika te je čuo svađu sa oštećenikom, ali ne i da bi mu optuženik prijetio.

13.1. Naime, iz službenih podataka GLS službe je utvrđeno da je paket toga dana dostavljen u 13,08 sati, a ne u 08,19 sati, pa su stoga neistiniti navodi optuženika i svjedoka UT o tome da bi u inkriminirano vrijeme na licu mjesta bio i dostavljač GLS službe. Iz navedenoga proizlazi da nije istinit niti iskaz sina od optuženika MT da ga je tog dana nazvao dostavljač GLS-a u 08,19 sati radi izvršenja dostave te da je on u to vrijeme kontaktirao optuženika. Osim toga, policijski službenici Grulja i LT u svome iskazu nisu naveli da su prilikom dolaska na intervenciju zatekli dostavljača i UT kod optuženika, već je optuženik naknadno pozvao UT da nazoči radnji pretrage kao svjedok. Iz svega opisanog pravilan je zaključak suda kako iskaz svjedoka UT nije vjerodostojan jer isti očito nije ni bio očevidac inkriminiranog događaja.

14. Stoga je prvostupanjski sud ispravno zaključio da je optuženik zaprijetio oštećeniku da će mu srušiti kuću, a oštećenik se ustrašio da bi optuženik svoje prijetnje mogao i realizirati, uslijed čega je odmah pozvao policiju i prijavio kazneno djelo. Ovakvim je postupanjem optuženik ostvario sva zakonska obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. u svezi stavka 1. KZ/11 kako je to ispravno utvrdio i prvostupanjski sud, slijedom čega nije povrijeđen Kazneni zakon u smislu odredbe članka 469. točke 1. KZ/11, kako se to navodi u žalbi jer je djelo za koje se optuženik teretio kazneno djelo.

15. Nije osnovana niti žalba u dijelu u kojem se ista odnosi na odluku o kaznenopravnoj sankciji budući je sud pravilno optuženiku kao otegotnu okolnost cijenio raniju osuđivanost, kao olakotno mu je trebalo cijeniti stariju životnu dob, dok činjenica da ima malu mirovinu ne predstavlja olakotnu okolnost već se uzima u obzir prilikom donošenja odluke o troškovima kaznenog postupka. Imajući u vidu sve utvrđene olakotne i otegotne okolnosti ispravno je sud optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca, te je ispravno optuženiku izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik u roku provjeravanja od jedne godine ne počini drugo kazneno djelo. Mišljenje je i ovog vijeća da optuženik i bez izvršenja kazne neće ubuduće činiti kaznena djela, a izrečenom će se kaznom izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i na sve ostale da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih jela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo.

16. Slijedom svega naprijed navedenog, a sukladno čl. 482. ZKP/08, žalba optuženika je odbijena kao neosnovana te je odlučeno kao u izreci.

U Zadru 30. lipnja 2025.

Zapisničar

Predsjednica vijeća

Danijela Alvir

Sandra Radanović