Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51 000 Rijeka
Poslovni broj: Pn-28/2021-42
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, po nacrtu sudskog savjetnika Gorana Maršića, po sucu toga suda Damiru Vinketi, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, zastupanog po punomoćnici OAH. dipl.iur., protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri, odvjetnicima u Zagrebu, radi naknade štete, na glavnoj i javnoj raspravi održanoj 30. siječnja 2025., temeljem članka 335. stavka 1. i 4. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP-a) po objavi 30. lipnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 38.490,16 kn sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od dana podnošenja tužbe sudu do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te naknadi troškove parničnog postupka, sve u roku od 15 dana“
II. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku trošak ovog postupka u visini od 1.132,72 EUR (tisuću sto trideset dva eura i sedamdeset dva centa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 27. lipnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 26. siječnja 2021. podnio tužbu u kojoj navodi kako se 08. travnja 2011. dogodila prometna nezgoda, gdje je osiguranica tužitelja OA smrtno stradala kao pješak, koju je skrivio vozač AA vozilom reg. oznaka [registarska oznaka], a koje vozilo je bilo osigurano kod tuženika policom br. [broj police]. Protiv HA vodio se kazneni postupak, te je isti proglašen krivim presudom Općinskog suda u Rijeci posl.br. K-635/11. Rješenjem tužitelja broj 224091 od 20. listopada 2011. obitelji pok. OA priznato je pravo na obiteljsku mirovinu. Pravomoćnom presudom trgovačkog suda u Rijeci posl.br. P- 2018/2014-24 od 16. ožujka 2018. dosuđena je tužitelju naknada štete nastala isplatama obiteljske mirovine za razdoblje od 01. kolovoza 2011. do 31. kolovoza 2014. Isplatom obiteljske mirovine tužitelj trpi štetu, te budući je smrt osiguranice tužitelja nastupila kao posljedica prometne nezgode uzrokovane od strane osiguranika tuženika, a u postupku posl.br. P-2018/2014 utvrđena je suodgovornost pok. OA u omjeru od 30%, to tužitelj priznaje sudogovornost osiguranice tužitelja u omjeru od 30% te potražuje iznos od 38.490,16 kn za razdoblje od 01. travnja 2018. do 23. rujna 2020. prema obračunu stvarne štete od 21. siječnja 2021., a koji iznos predstavlja 70% od ukupno isplaćene mirovine u utuženom razdoblju. Predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva na način da se naloži tuženiku isplata iznosa od 38.490,16 HRK sa zakonskim zateznim kamatama i naknadom parničnog troška.
2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev navodeći kako je smrt osiguranice tužitelja nastupila kao posljedica ozljede na radu, a što je razvidno iz obrazloženja rješenja o priznavanju prava na obiteljsku mirovinu od 20. listopada 2011. Tuženikova odgovornost regulirana je ugovorom o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru preuzetih ugovornih obveza. Ukazuje na primjenu čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, te navodi kako šteta koja se naknađuje po ugovoru o osiguranju od automobilske odgovornosti je razmjerni iznos mirovine koji se određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Osporava isključivu odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja te ističe prigovor suodgovornosti pok. osiguranice tužitelja u omjeru od 50% obzirom je ista, bez provjere, prelazila kolnika izvan pješačkog prijelaza iako je mogla vidjeti nailazeće vozilo osiguranika tuženika. Navodi kako Zakon o mirovinskom osiguranju nije lex specialis u konkretnoj pravnoj stvari, već se imaju primijeniti odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Tužitelj pravo na naknadu štete ostvaruje samo kada isplati mirovinu svom osiguraniku, a što tuženik osporava da bi istom u periodu 01. travnja 2018. do 23. rujna 2020. isplatio mirovinu u iznosu 54.958,95 kn, odnosno umanjeno za 30%, 38.490,00 kn. Dostavljeni obračun od strane tužitelja nije javna isprava. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva uz naknadu parničnog troška
3. Radi potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je proveo dokaze uvidom u rješenje KLASA: UP/I 140-03/2011-1, URBROJ: 341-14-5/3-2011-15261 od 20. listopada 2011. (list 3-5 spisa), presudu Općinskog suda u Rijeci posl.br. K- 635/11 od 08. svibnja 2013. (list 7-15 spisa), presudu Trgovačkog suda u Rijeci posl.br. P-2018/2014-24 od 16. ožujka 2018. (list 16-23 spisa), presudu i rješenje Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-2693/2018-2 od 19. rujna 2019. (list 24-27 spisa), zapisnik o očevidu i ispravak (list 28-33 spisa), obračun isplata tužitelja i doznake (list 34-50 spisa), presudu Trgovačkog suda u Rijeci posl.br. P-621/2019-30 od 01. ožujka 2021. (list 133-141 spisa), te je provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl.oec. Tomislavu Prpiću (list 207-213, 243-245, 327- 329 spisa).
4. Sud je sukladno čl. 8. ZPP-a na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio kako tužbeni zahtjev nije osnovan.
5. U ovom postupku je nesporno da se 08. travnja 2011. dogodila prometna nezgoda u kojoj je vozač vozila reg. oznaka [registarska oznaka] AA udario osiguranika tužitelja OA koja je preminula. Također nije sporno da je obitelji osiguranika tužitelja ĆA i SA temeljem rješenja od 20. listopada 2011., KLASA: UP/I 140-03/2011-1, URBROJ: 341-14-5/3-2011-15261, broj 224091 priznato pravo na obiteljsku mirovinu, te da je kao uzrok smrti navedena ozljeda na radu temeljem koje se isplaćuje obiteljska mirovina. Nije sporno da je vođen kazneni postupak posl.br. K-635/11 kojim je EA oglašen krivim za počinjenje kaznenog djela izazivanjem prometne nesreće. Nije sporno da je vođen parnični postupak pred Trgovačkim sudom u Rijeci u kojem je donesena presuda posl.br. P-2018/2014-24 od 16. ožujka 2018. radi isplate štete koja je nastala isplatama obiteljske mirovine u razdoblju od 01. kolovoza 2011. do 30. lipnja 2014. te da je utvrđena suodgovornost pok. OA u omjeru od 30%, što je potvrđeno presudom Visokog trgovačkog suda u Rijeci posl.br. posl.br. Pž- 2693/2018-2 od 19. rujna 2019.
6. Sporna je obveza tuženika na isplatu, te je sporna primjena zakonskih odredaba na konkretan slučaj. Također je sporno da li je tužitelj vršio isplate iznosa obiteljske mirovine koje potražuje u ovom postupku, odnosno da li je tužitelj aktivno legitimiran za podnošenje tužbe.
7. Sud je kao vjerodostojne prihvatio sve pročitane isprave, s time da je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim provedenim materijalnim dokazima.
8. Provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl.oec. Tomislavu Prpiću koji je izradio nalaz i mišljenje a kojeg ovaj sud ocjenjuje stručno rađenim sukladno pravilima struke i vještina, a budući je vještak dao sve potrebne izračune i za njih potrebna obrazloženja. Iz provedenog vještačenja proizlazi kako je u razdoblju od 01. travnja 2018. do 23. rujna 2020. tužitelj po osnovi obiteljske mirovine isplatio ukupan iznos od 5.108,52 EUR a što predstavlja 70% isplaćene obiteljske mirovine. Ujedno navodi da primjenom Zakona o obveznim osiguranjima u prometu potraživanja nema, odnosno nema razlike između iznosa obiteljske mirovine koja se isplaćivala i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplate bila ozljeda na radu, a sve to budući se obiteljska mirovina osiguranika isplaćivala kao mirovina osiguranika čija smrt je uzrokovana ozljedom na radu ili profesionalnom bolešću.
9. Na tako izrađen nalaza i mišljenje tužitelj je prigovorio navodeći kako vještak nije izračunao obiteljsku mirovinu koja bi pripadala obitelji pok. osiguranice na dan 01. travnja 2018. a koju mirovinu tužitelj ne isplaćuje već isplaćuje najnižu mirovinu, te je predložio dopunu nalaza i mišljenja u tom pogledu. U pogledu iznijetih primjedbi vještak se pisano očitovao podneskom od 29. svibnja 2024. te naveo kako je osiguraniku tužitelja u razdoblju od 01. travnja 2018. do 23. rujna 2020. isplaćen iznos mirovine od 54.985,95 HRK, a da je isplaćivana obiteljska mirovina za isto razdoblje, bilo bi isplaćeno 2.390,42 EUR manje od isplaćene, što predstavlja razmjerni iznos od 32,75%. Na dopunu nalaza i mišljenja tužitelj je ponovo prigovorio navodeći kako vještak prilikom izračuna obiteljske mirovine koja bi se isplaćivala obitelji pok. osiguranice tužitelja koristi mirovinski faktor 0,8 što da je pogrešno, te da se ima primijeniti faktor 0,7. Vještak se ponovo pisanim putem očitovao podneskom od 13. studenog 2024. navodeći kako je osiguraniku tužitelja u razdoblju od 01. travnja 2018. do 23. rujna 2020. isplaćen iznos mirovine od 54.985,95 HRK, a da je isplaćivana obiteljska mirovina za isto razdoblje, bilo bi isplaćeno 3.003,85 EUR manje od isplaćene, što predstavlja razmjerni iznos od 41,16%
10. Obzirom stranke nisu imale daljnjih primjedbi na nalaz i mišljenje to ovaj sud nije pozivao vještaka radi davanja usmenog očitovanja.
11. Sukladno čl. 27. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013, 152/2014, dalje: ZOOP-a) društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Isto tako st. 3. ZOOP-a propisano je da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.
12. Prometna nezgoda dogodila se na način da je osiguranik tuženika upravljao vozilom i prouzročio smrt osiguranika tužitelja OA. Tužitelj navodi kako se radi o specifičnom vidu štete proisteklom iz priznatog prava s osnova mirovinskog osiguranja koju cjelovito u pogledu osnove i visine regulira mirovinski zakona, te se kod izračuna naknade ne može primijeniti neki drugi propis, te isto tako tužitelj trpi štetu samom isplatom mirovine odnosno šteta za tužitelja nastaje u trenutku isplate a ne u trenutku priznanja prava, budući se pravo može priznati i bez isplate. Ovakav navod tužitelja nije osnovan. Naime, tužitelj pogrešno smatra kako se u konkretnom slučaju imaju primijeniti odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne Novine“ br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, dalje: ZOMO-a) odnosno čl. 161. st. 2. toč. 1. kojim je propisano da naknada stvarne štete, koju tužitelj ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ZOMO-a, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, i to novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, neovisno o činjenici naknadnog ispunjenja uvjeta na prijevremenu starosnu ili starosnu mirovinu.
13. Nije sporno da je tužitelj priznao pravo na obiteljsku mirovinu obitelji pok. osiguranika tužitelja, međutim stav je ovoga suda kako se u konkretnom slučaju imaju primijeniti odredbe ZOOP-a. S tim u vezi potrebno je naglasiti kako se ZOOP ima smatrati kao lex specialis u odnosu na ZOMO jer ZOMO generalno uređuje pitanje prava zahtijevati naknadu štete za davanja isplaćena temeljem priznatog prava na obiteljsku mirovinu, no međutim sukladno čl. 1. ZOOP-a isti se odnosi, na obvezna osiguranja u prometu što znači da se konkretnije bavi pitanjima u slučajevima nastanka prometne nezgode. Tužitelj potražuje iznos isplaćene obiteljske mirovine upravo iz razloga nastanka prometne nezgode u odnosu na pok. osiguranika tužitelja, a u odnosu na koju prometnu nezgodu imaju biti pravilno primijenjene zakonske odredbe ZOOP-a, a što ujedno proizlazi iz ustaljene sudske prakse, kako županijskih sudova tako i Vrhovnog suda Republike Hrvatske. U tom pogledu upire se na shvaćanje sudske prakse kako je obveza tuženika regulirana ZOOP-om a temeljem kojega Zakona je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, pa stoga tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi predmetnog Zakona i njime preuzetih ugovornih obveza, a koje su propisane ZOOP-om. Sukladno čl. 8. st. 1. ZOOP-a društvo za osiguranje dužno je sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima za osiguranje, iz čega je razvidno da obveza tuženika proizlazi isključivo iz odredaba ZOOP-a odnosno zaključenog ugovora o osiguranju.
14. Neosnovano tuženik upire da obračun štete dostavljen od strane tužitelja ne predstavlja javnu ispravu temeljem koje bi se moglo dokazati da je tužitelj svom osiguraniku isplatio mirovinu. Naime, sukladno čl. 230. st. 1. ZPP-a propisano je da isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje, te da ista predstavlja javnu ispravu. Tužitelj je sačinjeni obračun sastavio sukladno zakonskim odredbama, slijedom čega je navod tuženika neosnovan. Tuženik u pogledu iznijetog prigovora nije predložio izvođenje niti jednog dokaza kojim bi dokazao da su u tužiteljevoj ispravi o obračunu mirovine neistinito utvrđene činjenice ili da je ta isprava o obračunu isplaćenih mirovina nepravilno sastavljena, a primjenjujući čl. 230. st. 3. ZPP-a. U tom pogledu neosnovan je i prigovor nedostatka aktivne legitimacije budući da se isti temelji na istoj osnovi, a o čemu je sud dao svoje mišljenje. Neosnovanost prigovora aktivne legitimacije proizlazi i iz provedenog financijskog vještačenje gdje je utvrđeno da je tužitelj izvršio sve uplate na koje se poziva i glede kojih traži naknadu štete.
15. Pok. RA stradala je u prometnoj nezgodi te sukladno čl. 27. st. 1. i 2. ZOOP-a tužitelj ima pravo zahtijevati samo naknadu stvarne štete koja je nastala i razmjerni iznos mirovine članova obitelji oštećene osobe. Tuženik osnovano ističe kako ne postoji razlika koja bi pripadala tužitelju obzirom je smrt osiguranice tužitelja nastupila kao posljedica ozljede na radu imajući u vidu rješenje tužitelja od 17. srpnja 2014. kojim je priznato pravo na obiteljsku mirovinu, te da je kao uzrok smrti navedena upravo ozljeda na radu. Naime, tužitelj bi imao pravo potraživati razmjerni iznos obiteljske mirovine koju isplaćuje i iznosa mirovine koji bi bio isplaćen u slučaju povrede na radu, no ovaj sud upire u rješenje tužitelja koje je sam izdao a kojim je priznato pravo na obiteljsku mirovinu iz kojeg proizlazi kako se obiteljska mirovina isplaćuje kao posljedica ozljede na radu, iz čega proizlazi jasan zaključak kako na strani tužitelja ne postoji potraživanja budući se takva mirovina isplaćuje. Vještak je u svom nalazu i mišljenju pravilno sačinio obračun temeljem kojega je dao mišljenje navodeći kako nema razlike između iznosa obiteljske mirovine koja se isplaćivala i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, iz razloga jer se obiteljska mirovina osiguranika isplaćivala kao mirovina osiguranika čija smrt je uzrokovana ozljedom na radu ili profesionalnom bolešću. Neosnovano tužitelj ističe kako je u tom pogledu pogrešno proveden obračun na način da je trebalo utvrditi razliku između najniže mirovine koja se isplaćuje i obiteljske mirovine koja bi se isplaćivala u slučaju ozljede na radu, a sve to imajući u vidu da je iz samog nalaza i mišljenja razvidan način sačinjavanja obračuna, te je vještak sukladno danoj zadaći primjenjujući pravilne osnove izradio nalaz i mišljenje, pa je stoga mišljenje ovoga suda kako daljnje dopune nalaza i mišljenja, iako u pravilnim izračunima, ne predstavljaju potraživanje tužitelja u ovom sporu, već je utvrđeno kako razlika u tom pogledu ne postoji.
16. Nije osnovan stav tužitelja stav da njegov zahtjev predstavlja regresno potraživanje budući je tužitelj isplatom obiteljske mirovine ispunjavao vlastitu obvezu. Ne radi se o regresnom potraživanju nastalom ispunjenjem nečijeg tuđeg duga, već o izvornom tužiteljevom pravu na naknadu štete koja mu nastaje isplatom obiteljske mirovine odnosno umanjenjem njegove imovine.
17. Obzirom je u postupku utvrđeno kako se na konkretan slučaj imaju primijeniti odredbe ZOOP-a kao lex specialisa, primjenjujući načelo specialis derogat legi generali, te obzirom je utvrđeno kako nema razlike između iznosa obiteljske mirovine koja se isplaćivala i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplate bila ozljeda na radu, a budući se obiteljska mirovina isplaćuje povodom rješenje kojim je priznato pravo na obiteljsku mirovinu a u kojem je navedeno da je uzrok smrti ozljeda na radu, to je trebalo odlučiti kao u točki I. izreke ove presude i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.
18. Brižljivo ocjenjujući sve okolnosti temeljem čl. 155. st. 1. ZPP-a sud je tužiteljici priznao samo one troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice. Visina troškova odmjerena je sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama („Narodne Novine“ br. 118/2018, daje: ZSP-a) i Tarife o nagradama i naknadi odvjetnika (Narodne Novine“ br. 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022., dalje: Tarifa).
19. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Trošak parničnog postupka tuženika odnosi se na zastupanje po punomoćnicima, čiji je trošak sukladan Tarifi, uvećan za iznos PDV-a. Glede troškova tuženika u odnosu na radnje njegovog punomoćnika, ono se odnosi na sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife, za sastav podneska od 28. rujna 2022. i 27. studenog 2024. u pojedinačnim iznosima od 50,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 4. Tarife, za pristup ročištima održanim 09. rujna 2022. u iznosu od 100,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 2. Tarife, te 21. studenog 2022. i 30. siječnja 2025. u pojedinačnim iznosima od 200,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, zajedno sa pripadajućim PDV-om u ukupnom iznosu od 200,00 EUR, te trošak vještačenja u iznosu od 132,72 EUR.
20. Ne prihvaća se preostali dio zatraženog troška budući je isti previsoko zatražen, dok obveza plaćanja sudske pristojbe na odgovor na tužbu sukladno čl. 4. ZSP-a nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici.
21. Budući je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbijen to je sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a isti tuženiku u obvezi isplatiti parnični trošak u visini od 1.132,72 EUR, pa je stoga odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.
22. Sukladno čl. 3. točki 11. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 57/22, 88/22, dalje: ZOUE) fiksni tečaj konverzije je neopozivo fiksiran tečaj konverzije između eura i kune koji ima pet decimala, utvrđen uredbom Vijeća EU-a u skladu s člankom 140. stavkom 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije. Temeljem čl. 2. st. 2. Odluke o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 85/2022) fiksni tečaj konverzije određen je na 7,53450 kuna za jedan euro.
23. Na dosuđeni trošak, dosuđena su i sporedna davanja u vidu zakonskih zateznih kamata. Odluka o plaćanju zateznih kamata na troškove parničnog postupka temelji se na čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22) i čl. 151. st. 3. ZPP-a pri čemu su zatezne kamate priznate od dana donošenja presude, jer tada tužitelj u odnosu na plaćanje troškova postupka dolazi u zakašnjenje, pa sve do isplate.
24. Slijedom svega navedenog to je sud odlučio kao u izreci presude.
U Rijeci, 30. lipnja 2025.
Sudac:
Damir Vinketa
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu bez obzira što nije na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostupanjsku presudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje drugostupanjski sud.
DNA:
- tužitelj
- pun. tuženika
Nacrt odluke izradio sudski savjetnik:
Goran Maršić
