Poslovni broj: Gž Ovr-997/2024-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu po sutkinji Mariji Šimičić, na temelju prijedloga nacrta odluke višeg sudskog savjetnika Dražena Lovretića, u pravnoj stvari ovrhovoditelja EOS MATRIX d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 82, OIB: 76674680107, zastupanog po punomoćnici, odvjetnici Sonji Šoštar iz Samobora, protiv ovršenika TĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovr- hovoditelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj OVR- 1426/2024-5 od 14. studenog 2024., 27. lipnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj OVR-1426/2024-5 od 14. studenog 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem pod točkom I. izreke odbačen je prijedlog za ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika podnesen 21. srpnja 2023. kao nedopušten. Pod točkom II. izreke odbijen je zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova postupka kao neosnovan.

2. Protiv tog rješenja žali se ovrhovoditelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP), u svezi sa člankom 21. stavkom 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12.., 25/13.., 93/14., 55/16., 73/17, 131/20., 114/22. i 155/23. – u daljnjem tekstu: OZ), s prijedlogom da se ukine i vrati na ponovni postupak.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

2.2. Žalba nije osnovana.

3. Odredbom članka 211. OZ-a propisano je da će sud odbaciti kao nedopušten pri- jedlog za ovrhu na novčanim sredstvima na računu na temelju pravomoćnog i ovrš- nog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice te na temelju ispra- ve iz članka 209. stavak 1. OZ-a na temelju kojih se može od Financijske agencije zatražiti izravna naplata, osim ako se na temelju tih isprava nije mogla provesti napla- ta preko Financijske agencije, o čemu će Financijska agencija izdati potvrdu.

4. Sukladno članku 284. stavku 1. OZ-a, na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi kojim je ovrha određena na novčanoj tražbini po računu kod banke ili općenito na imovini ovršenika, ovrhovoditelj može izravno zatražiti od Financijske agencije da banci izda nalog da iznos za koji je određena ovrha zaplijeni i prenese sa svih ovrše- nikovih računa koji se vode pod njegovim osobnim identifikacijskim brojem na račun koji je određen u rješenju o ovrsi, odnosno na ovrhovoditeljev račun kojeg je odredio u zahtjevu za provedbu ovrhe.

5. Imajući u vidu da ovrhovoditelj u ovom predmetu predlaže ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika na temelju pravomoćnih i ovršnih rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, kojima je određena ovrha općenito na imovini ovršenika, a na temelju kojih ovrhovoditelj može izravno zatražiti naplatu i prijenos od Financijske agencije, dok u prilogu prijedloga za ovrhu (pa niti uz žalbu) nije dostavio potvrdu Financijske agencije o nemogućnosti provedbe naplate po predmetnim ovršnim is- pravama, to je prijedlog ovrhovoditelja temeljem članka 211. OZ-a pravilno prvostu- panjski sud odbacio kao nedopušten.

6. Činjenica da je prvostupanjski sud naveo da je ovrhovoditelj predložio ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika, dok ovrhovoditelj smatra da bi zbog toga rješenje trebalo ukinuti jer da je on predložio ovrhu na novčanoj tražbini ovršenika, ne dovodi u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja. Naime, predmetna odredba, kao i cijela trinaesta glava te posebice peti odjeljak OZ-a, reguliraju provedbu ovrhe na novčanoj tražbini po računu ovršenika, a što je u konkretnoj situaciji slučaj.

6.1. Pri tome je potrebno citirati odredbu članka 204. stavka 1. OZ-a kojom je propisano: "Rješenjem o ovrsi na novčanoj tražbini po računu nalaže se Agenciji da banci izda nalog da iznos za koji je ovrha određena prenese sa svih ovršenikovih računa koji se vode pod njegovim osobnim identifikacijskim brojem na račun ovrhovoditelja. To rješenje ima učinak rješenja o ovrsi kojim su određeni zapljena novčane tražbine i prijenos radi naplate." kao i odredbu članka 205. stavka 1. OZ-a: " Agencija će nakon što primi rješenje o ovrsi iz članka 204. stavka 1. ovoga Zakona naložiti bankama koje vode ovršenikove račune da zaplijene iznos novčanih sredstava s računa ovršenika koje vode do visine tražbine radi naplate koje je ovrha određena tim rješenjem."

7. Nastavno na navedeno, a u odnosu na drugu točku pobijanog rješenja, pravilno prvostupanjski sud navodi da s obzirom da ovrhovoditelj nije uspio sa svojim prijedlogom za ovrhu jer je isti odbačen kao nedopušten, to se ne radi o troškovima koji su bili potrebni za ovrhu i stoga nisu ispunjene pretpostavke iz članka 14. stavka 4. OZ-a, pa je prijedlog za naknadu troška postupka pravilno odbijen kao neosnovan.

8. Kako dakle, nisu osnovani razlozi zbog kojih se pobija predmetno rješenje, niti je prvostupanjski sud pri donošenju tog rješenja počinio bitne povrede ovršnog postupka na koje ovaj sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a te u svezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju članka 380. točke 2. ZPP-a, u svezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a, odbiti žalbu ovrhovoditelja kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje.

U Splitu 27. lipnja 2025.

Sutkinja

Marija Šimičić