Poslovni broj: Gž Ovr-20/2025-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu po sutkinji Mariji Šimičić, na temelju prijedloga nacrta odluke višeg sudskog savjetnika Dražena Lovretića, u ovršnom predmetu ovrhovodi- telja ROTO DINAMIC d.o.o., Samobor, Ulica grada Wirgesa 14, OIB: 24723122482, zastupanog po punomoćniku Tomislavu Buliću, odvjetniku iz Zagreba, protiv ovršeni- ka ROSAE TERRA d.o.o., Dugopolje, Ulica sv. Nikole Tavelića 1, OIB: 87398848130, zastupanog po punomoćniku Petru Macura, odvjetniku iz Zagreba, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Ovr-2375/2024-4 od 13. studenog 2024., 27. lipnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Ovr-2375/2024-4 od 13. studenog 2024.

II. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prijedlog ovršenika da sud naloži Financij- skoj agenciji odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava po Zahtjevu za izravnu naplatu ovrhovoditelja temeljem ovršne isprave, zadužnice broj OV-10/2024 od 11. siječnja 2024. potvrđene kod javnog bilježnika Željene Biuk, kao neosnovan.

2. Protiv tog rješenja žali se ovršenik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 153/22. i 155/23. - dalje: ZPP), u svezi s člankom 21. stavkom 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, br.112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20; i 114/22. dalje: OZ),s prijedlogom da sud uvaži žalbu i preinači pobijano rješenje shodno žalbenim navodima, a podredno ukine i vrati na ponovno postupanje. Žalitelj potražuje trošak sastavljanja žalbe.

2.1. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj se usprotivio žalbenim navodima ovršenika te je predložio da se njegova žalba odbije kao neosnovana. Ovrhovoditelj potražuje trošak sastavljanja odgovora na žalbu.

2.2. Žalba nije osnovana.

3. Odredbom članka 210. stavka 1. OZ-a, propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbina na temelju isprave iz član- ka 209. stavka 1. tog Zakona, prema odredbi članka 209. stavka 5. ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovr- šenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agencija da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje ko- jim će pljenidbu i prijenos proglasiti nedopuštenim, dok je u stavku 2. istog Zakona propisano da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. tog članka na odgova- rajući način primjenjuju odredbe ovog zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za prog- lašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. ovog članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe tog Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.)

4. Nadalje, odredbom članka 65. stavka 1. i stavka 2. OZ-a propisani su razlozi za odgodu ovrhe koji kumulativno moraju biti ispunjeni da bi sud na prijedlog ovršenika odgodio ovrhu, pa je tako stavkom 1. navedenog članka OZ-a propisano da sud može, na prijedlog ovršenika, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu.

4.1. Međutim, a kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud, u predmetnom slučaju nije ispunjen osnovni uvjet za odgodu ovrhe, odnosno izdavanja naloga za prijenos zaplijenjenih sredstava po zahtjevu za provedbu izravne naplate ovrhovoditelja do okončanja parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odnosno do njegove pravomoćnosti iz članka 65. stavka 1. OZ-a, jer ovršenik nije dokazao s odgovarajućim stupnjem vjerojatnosti da bi on provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, odnosno da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje.

4.2. Naime, da bi sud mogao ovrhu odgoditi, ovršenik je dužan učiniti vjerojatnim da bi pretrpio takvu štetu koju kasnije ne bi mogao nadoknaditi ili bi to mogao uz nerazmjerne poteškoće odnosno da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje. Kada je o nenadoknadivoj šteti riječ, radi se o pitanju zašto ovršenik štetu koja bi mu nastala ukoliko se ovrha ne bi odgodila ne bi mogao nadoknaditi od ovrhovoditelja u slučaju da uspije u postupku radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Nadalje, provedbom konkretne ovrhe ovršenik trpi samo onu štetu koja je nužna posljedica provedbe iste, a koju ovrhovoditelj u svakom slučaju ima pravo zahtijevati za ostvarenje svoje dospjele novčane tražbine. Pri tome, treba istaknuti da redovna posljedica ovrhe, u konkretnom slučaju prijenosa zaplijenjenih novčanih sredstava s računa ovršenika, ne može predstavljati osnovu za odgodu ovrhe jer bi se time dovela u pitanje svrha i smisao provedbe ovrhe, ali i instituta odgode koji je predviđen za one iznimne situacije u kojim ovršenicima provedbom ovrhe nastaje štete koja je teža od uobičajene.

4.3. S obzirom na navedeno, žalba ovršenika je neosnovana.

5. Kako nisu osnovani razlozi zbog kojih se pobija predmetno rješenje niti je prvostupanjski sud pri donošenju tog rješenja počinio bitne povrede ovršnog postupka na koje ovaj sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a, u svezi s člankom 381. ZPP-a te u svezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a, pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju članka 380. točke 2. ZPP-a, u svezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a, odbiti žalbu ovršenika kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje te odlučiti kao u točki I. izreke ovoga rješenja.

6. Zahtjev ovršenika za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je, jer isti nije uspio sa žalbom, dok je zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška žalbenog postupka odbijen jer po ocjeni ovog suda nije bio nužan za vođenje ovršnog postupka, zbog čega je odlučeno kao u točki II. izreke ovoga rješenja.

U Splitu 27. lipnja 2025.

Sutkinja

Marija Šimičić