Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Poslovni broj Gž-673/2025-2
Osijek, Europska avenija 7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Osijeku, po sucu Berislavu Babiću, u pravnoj stvari tužitelja ZĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Nicole Kwiatkowski, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, kojeg zastupa punomoćnica Margita Kiš Kapetanović, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija iz Zagreba, radi isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2346/2022-44 od 18. ožujka 2025., 27. lipnja 2025.,
r i j e š i o j e
Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2346/2022-44 od 18. ožujka 2025.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je:
„I Prihvaća se prigovor tuženika Zagrebačke banke d.d. od 5. studenog 2024. godine te se ukida rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 2346/2022-37 od 29. listopada 2024. godine u dijelu kojim se nalaže tuženiku platiti sudsku pristojbu za odgovor na tužbu od 118,87 eur.
II Odbija se prigovor tuženika Zagrebačke banke d.d. od 5. studenog 2024. godine te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2346/2022-37 od 29. listopada 2024. godine u dijelu kojim se nalaže tuženiku platiti sudsku pristojbu za odgovor na tužbu od 118,87 eur.“
2. Ovo rješenje pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik iz razloga označenih u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP), posebno ukazujući na bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se usvoji u cijelosti tuženikov prigovor protiv rješenja o određivanju sudske pristojbe, jer je ispunio svoju obvezu.
3. Žalba nije osnovana.
4. Rješenje suda prvog stupnja nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati, a na koje se ukazuje u izjavljenoj žalbi, tako da nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.
5. Iz sadržaja spisa utvrđeno je da je rješenjem suda prvog stupnja poslovni broj: P- 2346/2022-37 od 29. listopada 2024., pozvan tuženik da u roku od 8 dana po primitku rješenja plati sudsku pristojbu za odgovor na tužbu u iznosu od 237,75 EUR i prvostupanjsku presudu u iznosu od 464,53 EUR, odnosno ukupno 702,28 EUR.
6. Postupajući po navedenom rješenju tuženik je 5. studenog 2024. izvršio plaćanje iznosa od 583,41 EUR, jer smatra da ima platiti ne punu, već polovicu pristojbe za odgovor na tužbu, dakle u iznosu od 50% iznosa što mu je naloženo platiti tim rješenjem i to ako ju plati u roku tri dana od dana kada mu je dostavljeno rješenje o pristojbi te se pri tome poziva na odredbu čl. 7. st. 1. i st. 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 74/95., 57/96., 137/02., 26/03. - pročišćeni tekst, 125/11., 112/12., 157/13., 110/15., 118/18. i 51/23., dalje: ZSP).
7. U međuvremenu, tuženik je podnio i prigovor na rješenje o sudskoj pristojbi, u kojem je iznosio identične navode koje iznosi i u žalbi.
8. Prvostupanjski je sud je prigovor ocijenio djelomično osnovanim u dijelu koji se odnosi na visinu pristojbe za odgovor na tužbu te utvrdio da je tuženik prema čl. 7. st. 1. u svezi čl. 4. st. 1. toč. 2. ZSP-a u obvezi platiti polovicu pristojbe za odgovor na tužbu, odnosno iznos od 118,87 EUR, a koji iznos je tuženik u međuvremenu i platio. Pritom je potrebno naglasiti i kako je tuženik u prigovoru tražio preinačenje rješenja o sudskoj pristojbi, na način da ga se obveže na plaćanje sudske pristojbe za odgovor na tužbu u iznosu od 118,87 EUR.
9. Obzirom da iz smisla ZSP-a proizlazi, kako je "privilegij" plaćanja polovice sudske pristojbe vezan prvenstveno za način komunikacije između suda i stranke (elektroničnim putem - čl. 7. st. 1. i 2. ZSP-a), a tek potom i rokom plaćanja (čl. 7. st. 2. ZSP-a), a imajući u vidu okolnost da je tek pravomoćnim okončanjem postupka za tuženika nastala obveza plaćanja sudskih pristojbi te da je tuženik tek u tom trenutku saznao za opseg te obveze, po ocjeni ovog suda opravdano je da se tuženik također koristi pogodnošću iz odredbe čl. 7. st. 1. i 2. ZSP-a plaćanjem polovice propisanog iznosa pristojbe.
10. Privilegij plaćanja polovice sudske pristojbe vezan je sukladno odredbi čl. 7. st. 1. ZSP-a za način komunikacije između suda i stranke, slijedom čega, u situaciji kada obveza plaćanja te pristojbe nastaje nakon pravomoćnog okončanja postupka treba uzeti da je tuženik tek po pravomoćnom okončanju postupka saznao za opseg svoje obveze te da ima pravo koristiti privilegij plaćanja polovice sudske pristojbe prema odredbi čl. 4. toč. 2. i čl. 7. st. 1. ZSP-a, s time da rok za plaćanje sudske pristojbe iz čl. 7. st. 2. ZSP-a počinje teći od dana kada je isti pozvan na plaćanje pristojbe od strane suda.
11. Stoga, u konkretnoj situaciji, tuženik koji je po pozivu suda prvog stupnja u roku od tri dana izvršio plaćanje 50% iznosa pristojbe za odgovor na tužbu, nije u obvezi plaćanja sudske pristojbe u punom iznosu, a što je prihvatio i prvostupanjski sud kada je prihvatio prigovor tuženika u dijelu koji se odnosi na plaćanje sudske pristojbe u drugoj polovici od 118,87 EUR te ostavio na snazi rješenje o sudskoj pristojbi za odgovor na tužbu u dijelu za koji nesporno postoji obveza na plaćanje polovice iznosa od 118,87 EUR, a kako je to zatražio i sam tuženik u prigovoru.
12. Neosnovano tuženik u žalbi smatra da je prvostupanjski sud trebao u cijelosti usvojiti njegov prigovor uslijed činjenice što je u međuvremenu ispunio svoju obvezu u cijelosti.
13. Naime, prema odredbi čl. 13. ZSP-a, obveza tuženika na plaćanje svih navedenih pristojbi nastaje tek u trenutku pravomoćnog završetka postupka, kao u konkretnom slučaju, pa valja smatrati da rok za privilegij plaćanja polovice pristojbe iz odredbe čl. 13. u vezi čl. 7. st. 2. ZSP-a, u ovom slučaju za tuženika, teče tek od saznanja da je njegova obveza plaćanja pristojbe nastala, točnije da je postupak pravomoćno završen i to na njegovu štetu, a ovaj sud smatra da je to upravo dostavom rješenja o plaćanju pristojbe, od kojeg dana mu teče trodnevni rok u kojem može koristiti "privilegij" plaćanja polovice navedenih pristojbi.
14. Činjenica da je tuženik u međuvremenu ispunio svoju obvezu ne može imati utjecaja na zakonitost rješenja, jer je obveza ispunjena nakon dostave rješenja o plaćanju pristojbe pa prema tome nije otpala pravna osnova na temelju koje je izvršeno plaćanje sudske pristojbe te se stoga ne može u cijelosti usvojiti prigovor tuženika i staviti izvan snage rješenje kojim je utvrđena pristojbena obveza u cijelosti, već je prigovor usvojen djelomično, u dijelu polovice iznosa sudske pristoje za odgovor na tužbu, kako je riješio prvostupanjski sud, a kako je to, u bitnom, zatražio i sam tuženik, u prigovoru.
15. Dakle, s obzirom na izloženo, odlučeno je kao u izreci (čl. 380. toč. 2. ZPP-a).
Osijek, 27. lipnja 2025.
Sudac
Berislav Babić
