Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: Gž-955/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, po sucu Blanki Pervan, u pravnoj stvari tužitelja ZP, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Ani Srok Lopar, odvjetnici iz Rijeke, Pomerio 9, protiv tuženika ABC, [adresa], [osobni identifikacijski broj], kao sljednika ...d. [adresa] zastupanog po punomoćniku Mihovilu Graniću, odvjetniku iz Odvjetničkog društvu Žurić i partneri iz Zagreba, Savska cesta 32, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P- 615/2021-31 od 16. lipnja 2023., 27. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Djelomično se odbija žalba tužitelja ZP kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-615/2021-31 od 16. lipnja 2023.u toč. VI. izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužitelja ZP za isplatom iznosa od 30,12 eura (preko iznosa od 145,06 eura do iznosa od 175,18 eura).

II Djelomično se preinačuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P- 615/2021-31 od 16. lipnja 2023. u toč. VI. izreke (u odluci o troškovima postupka) i u tom dijelu sudi:

Nalaže se tuženiku ABC [adresa] da tužitelju ZP, uz već dosuđeni parnični trošak u iznosu od 1.247,22 eura naknadi i daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 281,24 eura, u roku od 15 dana.

III Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja ZP za naknadom troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 2. Ugovora o kreditu broj 716088 koji je sklopljen dana 18. siječnja 2005. godine između tužitelja ZP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (ranije na adresi u [adresa]), kao korisnika kredita i tuženika ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj] (ranijeg naziva ...) kao kreditora solemniziran kod Javnog bilježnika Vesne Ćuzela pod brojem OU-90/05 dana 18. siječnja 2005. godine

- sadržana u st. 2.1. u dijelu koji glasi: "(...) u skladu s Odukom o kamatama i naknadama Kreditora"

- sadržana u st. 2.4. u dijelu koji glasi: "(...) po stopi utvrđenoj Odukom o kamatama i naknadama Kreditora. (...)"

pa kao takve ne proizvode pravne učinke za ugovorne strane.

II. Nalaže se tuženiku ABC, [adresa], ([osobni identifikacijski broj]), da tužitelju ZP iz [adresa], (OIB [osobni identifikacijski broj]), isplati iznos od 145,06 eura / 1.092,85 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. pa do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na iznose kako slijedi:

- na iznos od 3,19 eura počevši od 28.04.2008 do isplate,

- na iznos od 3,24 eura počevši od 29.05.2008 do isplate,

- na iznos od 6,01eura počevši od 01.07.2008 do isplate,

- na iznos od 2,97 eura počevši od 02.08.2008 do isplate,

- na iznos od 5,76 eura počevši od 01.10.2008 do isplate,

- na iznos od 2,97 eura počevši od 08.11.2008 do isplate,

- na iznos od 6,68 eura počevši od 02.01.2009 do isplate,

- na iznos od 3,90 eura počevši od 02.02.2009 do isplate,

- na iznos od 7,41 eura počevši od 01.04.2009 do isplate,

- na iznos od 7,16 eura počevši od 01.06.2009 do isplate,

- na iznos od 6,79 eura počevši od 03.08.2009 do isplate,

- na iznos od 3,25 eura počevši od 11.09.2009 do isplate,

- na iznos od 11,14 eura počevši od 14.11.2009 do isplate,

- na iznos od 5,05 eura počevši od 31.12.2009 do isplate,

- na iznos od 5,22 eura počevši od 02.01.2010 do isplate,

- na iznos od 9,42 eura počevši od 19.03.2010 do isplate,

- na iznos od 9,16 eura počevši od 06.05.2010 do isplate,

- na iznos od 3,88 eura počevši od 01.06.2010 do isplate,

- na iznos od 3,97 eura počevši od 15.07.2010 do isplate,

- na iznos od 3,91 eura počevši od 13.08.2010 do isplate,

- na iznos od 3,48 eura počevši od 15.09.2010 do isplate,

- na iznos od 3,42 eura počevši od 15.10.2010 do isplate,

- na iznos od 3,33 eura počevši od 15.11.2010 do isplate,

- na iznos od 2,93 eura počevši od 15.12.2010 do isplate,

- na iznos od 3,02 eura počevši od 11.01.2011 do isplate,

- na iznos od 2,46 eura počevši od 22.02.2011 do isplate,

- na iznos od 2,43 eura počevši od 25.03.2011 do isplate,

- na iznos od 2,23 eura počevši od 19.04.2011 do isplate,

- na iznos od 2,09 eura počevši od 18.05.2011 do isplate,

- na iznos od 1,76 eura počevši od 03.06.2011 do isplate,

- na iznos od 1,61 eura počevši od 18.07.2011 do isplate,

- na iznos od 1,39 eura počevši od 01.08.2011 do isplate,

- na iznos od 1,18 eura počevši od 01.09.2011 do isplate,

- na iznos od 0,97 eura počevši od 14.10.2011 do isplate,

- na iznos od 0,78 eura počevši od 15.11.2011 do isplate,

- na iznos od 0,51 eura počevši od 17.12.2011 do isplate,

- na iznos od 0,31 eura počevši od 20.01.2012 do isplate,

- na iznos od 0,08 eura počevši od 18.02.2012 do isplate,

sve u roku od 15 dana.

III. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 716088 koji je sklopljen dana 18. siječnja 2005. godine između tužitelja ZP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (ranije na adresi u [adresa]), kao korisnika kredita i tuženika ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj] (ranijeg naziva ...) kao kreditora solemniziran kod Javnog bilježnika Vesne Ćuzela pod brojem OU-90/05 dana 18. siječnja 2005. godine kojima se otplata kredita vezuje uz valutu švicarski franak

- sadržane u članku 4. u dijelu koji glasi: „Kredit se ugovara u valuti, a isplaćuje u kunskoj protuvrijednosti.“

- sadržane u članku 8. u dijelu kojim se određuje da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju za devize

Kreditora važećem na dan dospijeća

pa kao takve ne proizvode pravne učinke za ugovorne strane.

IV. Nalaže se tuženiku ABC, [adresa], ([osobni identifikacijski broj]), da tužitelju ZP iz [adresa], (OIB [osobni identifikacijski broj]), isplati iznos od 814,49 EUR / 6.136,70 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. pa do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na iznose kako slijedi:

- na iznos od 2,02 eura počevši od 01.03.2005 do isplate,

- na iznos od 2,60 eura počevši od 02.02.2009 do isplate,

- na iznos od 5,01 eura počevši od 28.02.2009 do isplate,

- na iznos od 6,39 eura počevši od 01.04.2009 do isplate,

- na iznos od 8,85 eura počevši od 01.06.2009 do isplate,

- na iznos od 2,75 eura počevši od 03.08.2009 do isplate,

- na iznos od 2,07 eura počevši od 11.09.2009 do isplate

- na iznos od 0,26 eura počevši od 14.11.2009 do isplate,

- na iznos od 2,46 eura počevši od 31.12.2009 do isplate,

- na iznos od 4,44 eura počevši od 2.01.2010. do isplate,

- na iznos od 6,14 eura počevši od 19.03.2010. do isplate,

- na iznos od 16,35 eura počevši od 6.05.2010 . do isplate,

- na iznos od 9,08 eura počevši od14.05.2010. do isplate,

- na iznos od 2,84 eura počevši od 01.06.2010 . do isplate,

- na iznos od 8,18 eura počevši od 15.06.2010. do isplate,

- na iznos od 21,42 eura počevši od 15.07.2010. do isplate,

- na iznos od 18,89 eura počevši od13.08.2010. do isplate,

- na iznos od 0,03 eura počevši od 1.09.2010. do isplate,

- na iznos od 27,06 eura počevši od 15.09.2010. do isplate,

- na iznos od 22,97 eura počevši od 15.10.2010. do isplate,

- na iznos od 19,49 eura, počevši od15.11.2010. do isplate,

- na iznos od 0,14 eura, počevši od 18.11.2010. do isplate,

- na iznos od 28,82 eura, počevši od 15.12.2010. do isplate,

- na iznos od 39,61 eura, počevši od 11.01.2011. do isplate,

- na iznos od 31,34 eura, počevši od 22.02.2011. do isplate

- na iznos od 32,06 eura, počevši od 25.03.2011. do isplate,

- na iznos od 29,53 eura, počevši od 19.04.2011. do isplate,

- na iznos od 32,42 eura, počevši od18.05.2011. do isplate,

- na iznos od 0,36 eura, počevši od 1.06.2011. do isplate,

- na iznos od 41,19 eura, počevši od 3.06.2011. do isplate,

- na iznos od 1,10 eura, počevši od 1.07.2011. do isplate,

- na iznos od 42,87 eura, počevši od18.07.2011. do isplate,

- na iznos od 3,59 eura, počevši od 1.08.2011. do isplate,

- na iznos od 55,45 eura, počevši od 11.08.2011. do isplate,

- na iznos od 2,01 eura, počevši od 1.9.2011. do isplate,

- na iznos od 52,27 eura, počevši od 16.09.2011. do isplate,

- na iznos od 0,07 eura, počevši od 1.10.2011. do isplate,

- na iznos od 44,82 eura, počevši od14.10.2011. do isplate,

- na iznos od 45,10 eura, počevši od 15.11.2011. do isplate,

- na iznos od 44,20 eura, počevši od17.12.2011. do isplate,

- na iznos od 48,65 eura, počevši od 20.1.2012. do isplate

- na iznos od 49,59 eura, počevši od 18.2.2012. do isplate,

sve u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.247,22 eura / 9. 397,18 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče počevši od presuđenja pa do namirenja uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

VI. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 30,12 eura ( preko iznosa od 145,06 eura do iznosa od 175,18 eura ), kao i zahtjev za nadoknadu parničnog troška u preostalom dijelu kao neosnovan."

2. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Dopušta se preinaka tužbe.

II. Odbija se prigovor mjesne nenadležnosti suda kao neosnovan''

3. Protiv citirane presude u toč. VI. izreke žalbu je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tvrdi da je prilikom donošenja pobijane presude počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku jer su pogrešno primijenjene odredbe toga Zakona te je isto tako počinjena i bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, budući presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer nema razloga o odlučnim činjenicama. Pogrešno sud prvog stupnja u toč. 19. obrazloženja navodi da je podneskom od 1. veljače 2023. uređena tužba i postavljen tužbeni zahtjev u skladu s nalazom vještaka, jer je konačno postavljen tužbeni zahtjev podneskom od 24. svibnja 2023. Isto se tako pogrešno navodi da tužitelj nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka iako su detaljne i konkretne primjedbe navedene u četiri podneska. Vještak nije u cijelosti dopunio nalaz i mišljenje sukladno primjedbama, već samo u pogledu preplate s osnova promjena kamatne stope, pa je u tom dijelu tužitelj prihvatio nalaz i mišljenje i uredio tužbeni zahtjev u toč. II. petita tužbe, ali je u ostalom dijelu ustrajao na obrazloženim primjedbama. U toč. 38. obrazloženja sud ne prihvaća njegove prigovore na nalaz i mišljenje vještaka i prihvaća očitovanje vještakinje od 7. veljače 2023., iako je dao drugačiju zadaću vještaku u odnosu na nalaz i dano mišljenje i na ročištu od 7. ožujka 2023. izravno naložio vještaku da sačini dopunski nalaz i mišljenje, sukladno primjedbama. Nakon izrade nalaza dao je konkretne primjedbe u podnesku od 25. siječnja 2023. i ukazuje na zadaću koju je dao sud u odnosu na kamate. Osim što je podneskom od 25. siječnja 2023. dao konkretnu primjedbu da je nalaz sačinjen protivno zadaći suda, naknadnim je podneskom od 15. veljače 2023. nakon očitovanja vještaka, detaljno obrazložio svoje primjedbe. Unatoč tome, sud prvog stupnja ne usvaja tužbeni zahtjev u skladu s dopunskim nalazom vještaka, sačinjenim po nalogu suda, pa presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Upravo slijedom toga pobija se odluka u dijelu kojim je odbijen zahtjev za isplatu iznosa od 30,12 eura, budući je tužbeni zahtjev za isplatom preplate s osnova ništetnih promjena kamatnih stopa sačinjen sukladno zadaći suda i dopunskim nalazom vještaka. Prigovara odluci o troškovima postupka iz toč. VI. izreke. Neosnovano mu nije priznat trošak sastava podneska od 1. srpnja 2022. kojim se detaljno očitovao na odgovor na tužbu i prigovore istaknute od strane tuženika. Radi se o konkretnim navodima tužitelja koji se ne ponavljaju i takav je podnesak bio nužan za donošenje odluke u predmetnoj pravnoj stvari. Nije mu priznat ni trošak sastava podneska od 25. siječnja 2023. , iako su u njemu iznesene konkretne primjedbe na nalaz vještaka i u kojem je predložio dopunu. Da je sud smatrao iznesene navode nepotrebnima, ne bi odgađao glavnu raspravu i nalagao dopunu nalaza i mišljenja. Zatražio je i trošak sudskih pristojbi na presudu od 39,82 eura jer je to za njega predvidivi i neizbježni trošak. Predlaže žalbu uvažiti, pobijanu presudu u toč. VI. izreke preinačiti i usvojiti njegov zahtjev za isplatom iznosa od 30,12 eura te mu priznati u cijelosti zatraženi parnični trošak.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Predmet spora je utvrđenje ništetnosti dijelova odredbe čl. 2. Ugovora o kreditu broj 716088, sklopljenog između tužitelja i prednika tuženika ... [adresa] dana 18. siječnja 2005., kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, sukladno jednostranoj odluci banke te valutna klauzula, kao i potraživanje tužitelja za isplatom preplaćenih iznosa po osnovi ništetnosti tih odredbi.

7. Između stranaka nije sporno da su prednik tuženika ... [adresa] kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita dana 18. siječnja 2005. sklopili Ugovor o kreditu broj 716088 kojim je banka tužitelju odobrila kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 16.180,00 CHF po srednjem tečaju CHF kreditora na dan korištenja kredita (čl. 1. Ugovora) uz ugovorenu redovnu kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci banke o kamatama kreditora i koja na da sklapanja tog ugovora iznosi 5,80 godišnje (čl. 2. Ugovora) te se tužitelj obvezao navedeni iznos tuženiku platiti u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF na dan dospijeća (čl. 8. Ugovora). Nadalje, nesporno je da se u konkretnom slučaju radilo o namjenskom kreditu za kupnju vozila (čl. 3. Ugovora).

8. Iz utvrđenja suda prvog stupnja proizlazi slijedeće:

-da je tužitelj predmetni Ugovor o kreditu sklopio kao potrošač, u smislu odredbe čl. 3. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03 – dalje ZZP/03),

-da iz iskaza tužitelja nedvojbeno proizlazi da je ugovor sklopio radi kupovine vozila, da mu je ponuđen ugovor s valutom u CHF i rečeno da je riječ o stabilnoj i sigurnoj valuti te da mu je ista prikazana kao najpovoljnija valuta; banka je pripremila tekst ugovora o kreditu i nije mu dostavljala odluke o promjenama kamatne stope kao ni parametre zbog kojih je ista mijenjana te isto tako, kako je naveo u svom stranačkom iskazu, "nije bio upozoren ni na koji rizik (l.s. 71)",

-da u odnosu na prigovor tuženika kako utvrđenja iz presuda donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača se ne mogu neposredno primijeniti na konkretna slučaj, sud prvog stupnja smatra da se u konkretnome imaju primijeniti sudske odluke donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, u kojem je slučaju sud vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati,

-da je odredbama Ugovora od 18. siječnja 2005. kao unaprijed formuliranog standardnog ugovora pripremljenog od strane tuženika kao trgovca ugovorena promjenjiva kamatna stopa te valutna klauzula na način da je ugovorena otplata kredita u kunskoj protuvrijednosti vezano uz valutu CHF kao i kamatna stopa koja je tijekom razdoblja otplate kredita promjenjiva i to sukladno jednostranoj odluci banke, pri čemu nisu navedeni egzaktni parametri promjene i metoda njihovog izračuna, a upravo su takve ugovorne odredbe spomenutim presudama donesenim u postupku kolektivne zaštite interesa potrošača utvrđene nepoštenima i stoga ništetnima, slijedom čega sud prvog stupnja smatra kako je tim pravnim utvrđenjima vezan u predmetnom postupku,

-da s obzirom na obvezujući učinak presuda donesenih u kolektivnom sporu radi zaštite interesa i prava potrošača koje se primjenjuju i u konkretnom sporu, sud smatra za ovaj spor irelevantnim navode tuženika o zakonitosti ugovaranja promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, o objektivnim razlozima promjene (povećanja) kamatne stope i rasta tečaja CHF u odnosu na kunu, na koje tuženik nije mogao utjecati niti je za njih odgovoran, kako je to u postupku isticao tuženik.

9. Na temelju naprijed iznesenog sud prvog stupnja je zaključio da sporne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF jesu jasne i lako uočljive, ali nisu razumljive, jer u njima nisu precizno određeni mogući rizici valutne klauzule niti parametri promjene kamatne stope niti je u konkretnome tužitelj prilikom sklapanja ugovora od strane banke na njemu razumljiv i transparentan način bio informiran o spornim ugovornim odredbama kako bi na temelju jasnih i razumljivih kriterija mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje bi iz tih odredbi za njega mogle proizaći, što je prouzročilo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama jedne ugovorne strane, tužitelja kao korisnika kredita, u odnosu na drugu ugovornu stranu, prednika tuženika kao davatelja kredita i to suprotno načelu savjesnosti i poštenja jer je sav rizik takvog ugovaranja prebačen na tužitelja kao potrošača i slabiju ugovornu stranu, slijedom čega su sporne ugovorne odredbe nepoštene, a time i ništetne.

10. Stoga sud prvog stupnja ocjenjuje kako su i u konkretnom slučaju dijelovi spornih ugovornih odredbi čl. 2. Ugovora o kreditu od 18. siječnja 2005. ništetni upravo iz razloga kako je to utvrđeno u presudama donesenim u postupku kolektivne zaštite interesa i prava potrošača.

11. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. utvrđeno je da način ugovaranja promjenjive kamatne stope u Ugovorima o kreditu koje su banke pa tako i tuženik sklapale se potrošačima nisu bile uočljive niti jasne, kao niti razumljive, zbog čega je došlo zbog neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava uz ostalo načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelo dužnosti njihove suradnje i zabrani zlouporabe prava i da se radilo o nepoštenoj odredbi, zbog čega su takve odredbe Ugovora o kreditima bile ništetne.

12. Pravomoćnom presudom Visokog Trgovačkog suda RH broj Pž-6632717-10 od 14. lipnja 2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu kojim se utvrđuje da između ostalih tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 1. srpnja 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući Ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – Ugovorima o kreditima na način da ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošači u cijelosti informirani o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg ZZP/03.

13. Odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. odbijena je kao neosnovana revizija tuženih banaka i potvrđena odluka Visokog Trgovačkog suda RH poslovni broj P-6632/17 od 14. lipnja 2018. u dijelu kojim je utvrđeno da su iste povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

14. Prvostupanjski sud, polazeći od toga da je vezan odlukama donesenim u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača osnovano zaključuje da su pobijane odredbe predmetnog ugovora nepoštene što ih čini ništetnim pozivom na odredbu članka 323. ZOO-a, te je, stoga (djelomično) prihvatio tužbeni zahtjev.

15. Glede visine tužbenog zahtjeva, prvostupanjski je sud izveo dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji Dijani Tomljanović – Butković, dipl. oec. iz Rijeke koja je u svom nalazu i mišljenju od 4. siječnja 2023. postupajući sukladno rješenju prvostupanjskog suda broj P-615/2021-10 od 22. prosinca 2022. kojim je određeno provođenje vještačenja te joj je određen zadatak. Vještakinja je primjenom tečaja CHF koji je vrijedio na dan isplate (korištenja) kredita izvršila izračun preplate uslijed povećanja tečaja CHF prema kunama u odnosu na prvotni tečaj po kojem je kredit isplaćen tužitelju koja preplata po tom osnovu iznosi 814,49 eura/6.136,70 kn, a s osnova promjene kamatnih stopa 145,06 eura/1.092,85 kn, pri čemu je vještakinja navela da se preplata kamate zbog promjene kamatne stope računa kao razlika stvarno plaćene kamate u CHF i kamate u CHF koju je trebalo platiti po početnom otplatnom planu, pri čemu se za preračunavanje u kune koristila početnim tečajem. Glede preplate tečaja, tečajnu je razliku izračunala na temelju stvarne uplate anuiteta u valuti i razlike tekućeg i početnog tečaja, na način se od uplate u valuti po tekućem tečaju oduzme ista uplata u valuti po početnom tečaju, s tim da se tečajna razlika računa na svaku pojedinačnu uplatu (l.s. 79-98).

16. U očitovanju vještakinje od 7. veljače 2023. povodom prigovora tužitelja na izračun razlike između početno ugovorene kamatne stope i svake izmjene kamatne stope, pri čemu je tužitelj isticao da je prilikom sklapanja Ugovora o kreditu bio mu prezentiran i uručen Plan otplate u jednakim anuitetima i da mu je kao takav bio jedini poznat, pa je na takvu otplatu kredita pristao te je prigovorio da se nalaz i mišljenje vještaknje trebao odnositi upravo na takav otplatni plan, vještakinja se očitovala na način da tužitelj neosnovano tvrdi da može biti preplate kamate i kad nema porasta kamatne stope te tvrdi da je u svom nalazu i mišljenju u cijelosti odgovorila na zadatak suda prvog stupnja i utvrdila razliku između početno ugovorene kamatne stope i svake izmjene kamatne stope od strane banke (l.s. 133- 136).

17. Budući da je, po stavu ovog drugostupanjskog suda, vještakinja izradila svoj nalaz i mišljenje kao i dopunu svog nalaza (očitovanja) stručno i u skladu sa zadatkom koji joj je dan od strane suda, te ga valjano pisano obrazložila u svom očitovanju od 7. veljače 2023. te očitovanju od 10. ožujka 2023. (l.s. 147-169), sud prvog stupnja njezin nalaz i mišljenje te očitovanja osnovano u cijelosti prihvaća. Što se tiče prigovora tužitelja vezano za izmjenu iznosa kamate u prvom anuitetu u odnosu na početni otplatni plan, a koji je otplatni plan uručen tužitelju prilikom sklapanja Ugovora o kreditu i sadrži, kako to tvrdi tužitelj, "jedine poznate informacije" za njega, za kazati je da se vještakinja na taj prigovor očitovala tvrdeći da "početni uvjeti kod preplate kamate podrazumijevaju početnu kamatnu stopu" te da i ne može biti preplate kamate, ako nije bilo promjene kamatne stope. Takvo je očitovanje vještakinje prvostupanjski sud, i po ocjeni ovog suda drugog stupnja osnovano prihvatio te u toč. 38. obrazloženja pobijane presude obrazložio razloge i osnovano prihvatio očitovanje vještakinje od 7. veljače 2023. i 10. ožujka 2023. prema kojem je doista izmijenjen iznos kamate u prvom anuitetu u odnosu na otplatni plan, ali nije promijenjena kamatna stopa, te da "dok nema promjene kamatne stope, ne može biti ni preplate kamate".

18. Obrazloženje i zaključke suda prvog stupnja iznesene u toč. 38. pobijane presude u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

19. Prvostupanjski je sud pobijanom presudom prilikom odlučivanja o troškovima postupka pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 154. st. 5. ZPP kada je tužitelju u cijelosti priznao prouzročeni parnični trošak, jer u sporu nije uspio samo u neznatnom dijelu.

20. Glede žalbenih prigovora tužitelja da mu nije priznat trošak sudske pristojbe na presudu, za kazati je da se sukladno odredbi čl. 155. ZPP priznaju samo troškovi koji su stvarno nastali. U spisu nema dokaza da je tužitelj platio sudsku pristojbu na presudu. Osim toga, ovdje je za kazati i to da je odredbom čl. 6. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 51/23 izmijenjena odredba čl. 11. toč. 20. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18 i 51/23) tako da su od plaćanja pristojbi oslobođeni potrošači kao tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, pa slijedom toga tužitelj i nije u obvezi platiti sudsku pristojbu na presudu.

21. Međutim, osnovano tužitelj prigovara odluci o troškovima postupka glede sastava podneska od 1. srpnja 2022. i podneska od 25. siječnja 2023.

22. Podnesak od 1. srpnja 2022. je obrazloženi podnesak za sastav kojega je tužitelju trebalo priznati 50% nagrade iz Tbr. 7. toč. 1. Tarife, sukladno Tbr. 8. toč. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 – dalje Tarifa), odnosno 37,5 bodova.

23. Podnesak od 25. siječnja 2023. je očitovanje tužitelja na nalaz i mišljenje vještaka pa mu sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife za njegov sastav pripada nagrada od 75 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife) te porez na dodanu vrijednost od 25% na obavljene radnje (Tbr. 46. Tarife) iznosi 281,24 eura.

24. Slijedom toga žalbu tužitelja djelomično je trebalo odbiti kao neosnovanu i po čl. 368. st. 1. ZPP te istu djelomično preinačiti po čl. 373. toč. 3. ZPP (u odluci o troškovima postupka) i odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude u toč. I i II izreke, odnosno tužitelju priznati i daljnji parnični trošak u iznosu od 281,24 eura.

25. Tužitelju nije priznat trošak žalbenog postupka koji se odnosi na sastav tužbe i troška sudske pristojbe na žalbu, jer je sa žalbom uspio tek u manjem dijelu koji se odnosi na obračun parničnih troškova.

26. Presuda suda prvog stupnja u nepobijanom dijelu u toč. I., II., III., IV. i V. izreke ostaje neizmijenjena, kao i rješenje suda prvog stupnja u toč. I. i II. izreke.

Zadar, 27. lipnja 2025.

Sudac

Blanka Pervan