Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ovr-1747/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Ines Kovačević, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu I. ovrhovoditelja DDM Invest III AG sa sjedištem na adresi Schochenmulerstrasse 4, CH6340 Baar, Switzerland, registriran kod Trgovačkog registra u kantonu Zug pod registracijskim brojem CHE- 115.238.947, OIb:42497989050, zastupanog po punomoćniku Nenadu Grofu, odvjetniku iz Zagreba, Nikole Pavića 7, Opća punomoć pohranjena u Predsjedništvu Županijskog suda u Bjelovaru, pod br. SU-169/2019), II. ovrhovoditelja HRVATSKA BANKA ZA OBNOVU I RAZVITAK, Zagreb, Strossmayerov trg 9, OIB: 26702280390, zastupana po predsjedniku uprave mr. sc. GF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], članu uprave KF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i članu uprave mr.sc. MF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], te po punomoćniku po zaposlenju LF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv ovršenika JF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sada nepoznate adrese prebivališta i boravišta, zastupanog po privremenom zastupniku Tei Cabadaj Cafuta, odvjetnici iz Virovitice, radi ovrhe na nekretninama ovršenika, odlučujući o žalbi I ovrhovoditelja i žalbi II ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Virovitici, poslovni broj Ovr- 737/2022-56 od 24. listopada 2024., dana 27. lipnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba I ovrhovoditelja kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Virovitici, poslovni broj Ovr-737/2022-56 od 24. listopada 2024. u odnosu na I ovrhovoditelja .

II Ukida se rješenje Općinskog suda u Virovitici, poslovni broj Ovr-737/2022-56 od 24. listopada 2024. u odnosu na II ovrhovoditelja te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem odgodio ovrhu u ovom predmetu do pravomoćnog okončanja parničnog predmeta koji se vodi kod Općinskog suda u Virovitici pod poslovnim brojem P-645/2023 ( sada P-153/24).

2. Protiv navedenog rješenja žalbu ulaže I ovrhovoditelj zbog bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11.Zakona o parničnom postupku predlažući da drugostupanjski sud pobijanu odluku ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak pred drugim sucem.

3. Protiv navedenog rješenja žalbu ulaže II ovrhovoditelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba ovršnog postupka predlažući da drugostupanjski sud ukine pobijano rješenje te razdvoji postupak u odnosu na II ovrhovoditelja.

4. Žalba I ovrhovoditelja nije osnovana.

5. Žalba II ovrhovoditelja je osnovana.

6. Ispitujući pobijanu odluku i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, a u vezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 - dalje OZ).

7. I ovrhovoditelj ističe u bitnome da se sud prilikom donošenja pobijane odluke pogrešno poziva na pravni stav suda EU u postupku Kuhar / Addiko bank broj C- 407/17 od 26.06.2019. a koji se odnosi na zaštitu djelotvornosti koje treba biti zajamčeno Direktivom vijeća broj 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima.

8. Nadalje I ovrhovoditelj ističe da sud donosi pogrešne zaključke u pogledu ovršenika za kojeg sud smatra da ga kao založnog dužnika u hipotekarnom kreditu treba tretirati kao fizičku osobu pa da iz tih razloga predmetni ugovor ima karakter potrošačkog ugovora a pri tome prvostupanjski sud u potpunosti zanemaruje činjenicu da je korisnik kredita ( ovršenik kao vlasnik obrta) i založni dužnik ista osoba te iako je drugostupanjski sud u obrazloženju odluke kojom je bilo ukinuto prethodno rješenje o odgodi ovrhe jasno ukazao da s obzirom da se ne radi o potrošačkom ugovoru i da se u ovom postupku ne može primijeniti pravni stav suda EU u postupku Kuhar/ Addiko bank već da je potrebno u ovom postupku utvrditi jesu li ispunjene pretpostavke za odgodom ovrhe u smislu odredbe čl. 65. st. 1. OZ-a, prvostupanjski sud zanemarujući uputu drugostupanjskog suda ponovno nije utvrdio da li su te pretpostavke za odgodom ovrhe ispunjene.

9. Stoga I ovrhovoditelj ističe da je sud zanemario pozitivne odredbe OZ-a koje u čl. 65. OZ-a propisuju uvjete koji moraju biti kumulativno ispunjeni da bi se mogla odrediti odgoda ovrhe to ne prema subjektivnom kriteriju u odnosu na ovršenika već onom u odnosu na ovrhovoditelja jer se ocjena vjerojatnosti štete odnosi na nemogućnost ovrhovoditelja da vrati korist stečenu u ovršnom postupku.

10. II ovrhovoditelj u žalbenim navodima u bitnome ističe da u odnosu na njega nisu ispunjeni razlozi za odgodu ovrhe u smislu odredbe čl. 65. OZ-a a niti je na njega primjenjiva praksa suda Europske unije broj C-407/17 od 26.06.2019. u postupku d.d. Kuhar / Addiko bank a koji se odnosi na zaštitu načela djelotvornosti koje treba biti zajamčeno Direktivom vijeća broj 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima.

11. II ovrhovoditelj u bitnome ističe da protiv njega nije podnesena tužba radi proglašenja ovrhe nedopuštenom niti je podnesena tužba radi utvrđenja ništetnosti ovršne isprave na temelju koje je II ovrhovoditelj pokrenuo ovršni postupak a ugovor o kreditu kojeg je zaključio II ovrhovoditelj s ovršenikom TF kao nositeljem Obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva kao korisnikom kredita nije nikako potrošački ugovor jer je čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača ( Narodne novine broj 96/03 dale ZZP ) jasno propisano tko se smatra potrošačem.

12. Iz stanja spisa proizlazi sljedeće:

- da je u odnosu na I ovrhovoditelja DDM Invest III AG doneseno rješenje o ovrsi pod poslovnim brojem Ovr-737/2022 od 8 rujna 2022. i to na temelju ovršne isprave Ugovora o hipotekarnom kreditu broj 3203989507 od 16.11.2004., solemniziranog po javnom bilježniku Dubravki Filipović- Kovačić pod posl. brojem OU-827/04, ovršnog dana 25. studenog 2010. radi namirenja novčane tražbine na nekretnini ovršenika,

- da je I ovrhovoditelj sa Zagrebačkom bankom d.d. sklopio ugovor o cesiji temeljem kojeg su sva potraživanja iz predmetnog ugovora prešla na I ovrhovoditelja kao primatelja ustupa,

- da iz Ugovora o hipotekarnom kreditu broj 3203989507 od 16.11.2004. proizlazi da je isti zaključen između prednika I ovrhovoditelja kao kreditora i Poljoprivrednog obrta [obrt] po vlasniku obrta ĐF kao korisniku kredita te založnog dužnika ovdje ovršenika JF,

- da je u odnosu na II ovrhovoditelja Hrvatska banka za obnovu i razvitak podnijela prijedlog za ovrhu temeljem ovršne isprave Ugovora o kreditu broj GOVE 3/2006 od 30. siječnja 2006. a koji je sklopljen s ovdje ovršenikom JF nositeljem Obiteljskog poljoprivrednog gospodarstava kao korisnikom kredita na iznos od 3.450.000,00 kn kao i Dodatka I i Dodatka II Ugovora o kreditu, te je doneseno rješenje o ovrsi 12. prosinca 2022. pod poslovnim brojem Ovr-1082/2022,

- da je ovršni postupak pokrenut pod poslovnim brojem Ovr-1082/2022 protiv ovršenika ŽF spojen na predmet pod poslovnim brojem Ovr-737/2022 radi jedinstvenog vođenja postupka,

- da Zaključkom prvostupanjskog suda pod poslovnim brojem Ovr-737/2022-22 od 11. travnja 2023., koji je ispravljen rješenjem suda Ovr-737/2022-25 od 17. travnja 2023., upućen ovdje ovršenik JF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sada nepoznate adrese prebivališta i boravišta, zastupan po privremenom zastupniku Tei Cabadaj Cafuta odvjetnici iz Virovitice, da u roku od 15 dana od dostave ovog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga što je ispunjenje tražbine zabranjeno, onemogućeno, izmijenjeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kada je ovršenik nije mogao istaknuti u postupku iz koje potječe odluka ( čl. 50 st. 10 Ovršnog zakona NN 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/2020 dalje OZ-a).

13. Prvostupanjski sud je na temelju naprijed navedenih utvrđenja u odnosu na I ovrhovoditelja pozivajući se na odredbe Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima 93/13 EEZ te Zakona o zaštiti potrošača ( Narodne novine broj 96/03 ) a koji je bio na snazi u trenutku zaključenja Ugovora o hipotekarnom kreditu, pravilno zaključio da je ovdje potrebno utvrditi je li ovdje ovršenik kao založni dužnik imao status potrošača odnosno je li isti nastupao kao fizička osoba a budući da isti nije ugovorna strana već založni dužnik neovisno što je predmetni Ugovor o kredit u odnosu na stranke, zaključen između prednika I ovrhovoditelja Zagrebačke banke i korisnika kredita [obrt]; ZF a koji je kao trgovac u okviru obavljanja svoje registrirane djelatnosti zaključio predmetni ugovor stoga su žalbeni navodi I ovrhovoditelja u tom pravcu neosnovani.

14. Također pogrešno I ovrhovoditelj ističe da je korisnik kredita kao vlasnik obrta i ovršenik kao založni dužnik ista osoba jer iz Ugovora o hipotekarnom kreditu proizlazi da je korisnik kredita [obrt] po vlasniku ČF dok je JF potpisnik Ugovora kao založni dužnik.

15. Dakle ovdje je potrebno utvrditi je li založni dužnik JF a koji nije ugovorna strana predmetnog Ugovora nastupao kao fizička osoba odnosno kao potrošač .

16. Prema pravnom shvaćanju Općeg suda Europske unije u odluci broj C-74/15, od 19. studenog 2015. a kojeg pravilno prihvaća prvostupanjski sud odredba čl. 15. Zakona o zaštiti potrošača te čl. 1. st. 1. i čl. 2. točka (b) Direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. odnosi se i na fizičke osobe koje su u svojstvu jamca potpisale ugovore o jamstvu, ugovor o osiguranju nekretnine koje je sklopio obrtnik ili trgovačko društvo za obavljanje svoje djelatnosti pri čemu te fizičke osobe nemaju nikakve veze sa djelatnosti korisnika kredita.

17. Stoga suprotno žalbenim navodima I ovrhovoditelja pravilan je pravni zaključak prvostupanjskog suda da u ovom konkretnom slučaju je bilo potrebno odgoditi ovrhu a upravo je ovakav stav izražen u presudi suda EU broj C-407/17 od 26.06.2019 u postupku Kuhar / Addiko bank d.d. koji je obvezujući za sud a odnosi se na zaštitu djelotvornosti koje treba biti zajamčeno Direktivom Vijeća broj 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. i nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima a na što upućuje i zaključak Vrhovnog suda RH održanog 11. ožujka 2022. po kojem je ovršni sud dužan preispitati po službenoj dužnosti sadrži li potrošački ugovor nepoštene, ništetne odredbe i koje radnje treba poduzimati te u slučaju sumnje između ostalog uputiti ovršenika u parnicu a što je slučaj u ovom konkretnom predmetu s obzirom da je ovdje ovršenik upućen u parnicu.

18. Međutim u odnosu na II ovrhovoditelja nije niti pokrenuta parnica radi proglašenja ovrhe nedopuštenom niti je pokrenut parnični postupak radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kreditu jer iz Zaključka prvostupanjskog suda od 8. rujna 2022. ispravljenog rješenjem suda od 17. travnja 2023. ( list 116-188 spisa, list 122 spisa) ne proizlazi da bi ovdje ovršenik bio upućen u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenim u odnosu na ovdje II ovrhovoditelja jer iz uvoda predmetnog zaključka proizlazi da se radi o Zaključku koji se odnosi samo na I ovrhovoditelja DDM Invest AG a ne i na II ovrhovoditelja Hrvatske banke za obnovu i razvitak.

19. Također u odnosu na II ovrhovoditelja Upravo iz Ugovora o kreditu GOVE 3 /2006 ( list 255-260 ) a kojeg je zaključio II ovrhovoditelj sa ovdje ovršenikom ŽF kao nositeljem Obiteljskog gospodarstva ŽF proizlazi da je isti zaključen u okviru HBOR-ovog Programa kreditiranja razvitka govedarske proizvodnje u Republici Hrvatskoj te je namijenjen u svrhu izgradnje i opremanje staje muznih krava, a što je u svrhu poduzetničke odnosno poljoprivredne djelatnosti pa stoga ne možemo govoriti o potrošačkom ugovoru jer prema odredbi čl. 3. ZZP-a potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

20. Međutim prvostupanjski sud u odnosu na II ovrhovoditelja nije na jasan i obrazložen način utvrdio jesu li ispunjene pretpostavke za odgodom ovrhe u smislu odredbe čl. 65. OZ-a, a s obzirom da ovdje ne možemo govoriti o odgodi ovrhe pozivajući se na stav iznesen u presudu suda EU broj C-407/17 od 26.06.2019. u postupku Kuhar/ Addiko bank.

21. Prema odredbi čl. 65. st. 1. OZ-a na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu ako je ispunjen jedan od uvjeta koji su taksativno navedeni u čl. 65. st. 1. t. 1-10 OZ-a, a što treba u svakom konkretnom predmetu utvrditi prema okolnostima konkretnog slučaja te nije dovoljno samo općenito navesti da bi takvu štetu ovršenik trpio prema subjektivnom kriteriju.

22. Osnovano ukazuje ovdje II ovrhovoditelj u žalbenim navodima da upravo odredba čl. 85. st. 6. OZ-a propisuje ako se razlog za odgodu tiče samo jednog od više ovrhovoditelja, ovrha se neće odgoditi nego će sud pri donošenju rješenja o namirenju odrediti odgodu namirenja toga ovrhovoditelja sve dok se postupak u odnosu na njega ne nastavi. Sredstva namijenjena namirenju tog ovrhovoditelja sud će pohraniti do nastavka postupka. Ako postupak ne bude nastavljen, ta će se sredstva upotrijebiti za namirenje drugih ovrhovoditelja, odnosno predat će se ovršeniku.

23. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 380. st. 2. i 3.ZPP-a, a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a riješeno je kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

U Zagrebu, 27. lipnja 2025.

Sutkinja:

Ines Kovačević

-