Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Poslovni broj: Gž-692/2022-6

Vukovar, Županijska 33

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Krešimira Biljana, predsjednika vijeća, Marijane Žulj Jakovljević, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Ivice Raguža, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Danko Kovač i Ivan Borić, odvjetnicima iz Siska, protiv tuženice Zagrebačke banke d.d., OIB: 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, zastupana po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija, odvjetnicima iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Sisku, poslovni broj P- 342/2019-22 od 15. travnja 2020., na sjednici vijeća održanoj dana 27. lipnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se kao osnovana žalba tuženika Zagrebačka banka d.d. te se ukida presuda Općinskog suda u Sisku, poslovni broj P-342/2019-22 od 15. travnja 2020. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

II. Odluka o troškovima parničnog postupka tuženika povodom pravnog lijeka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Sisku, poslovni broj P- 342/2019-22 od 15. travnja 2020. presuđeno je:

" I/ Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. OIB: 92963223473, isplatiti tužiteljici ĆČ, OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 68.392,31 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. pa do isplate sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena računajući iste: - na iznos od 104,79 kuna od 01.10.2008. do isplate, na iznos od 215,21 kuna od 01.11.2008. do isplate, na iznos od 64,21 kuna od 01.12.2008. do isplate, na iznos od 293,34 kuna od 01.01.2009. do isplate,na iznos od 319,90 kuna od 01.02.2009. do isplate, na iznos od 234,90 kuna od 01.03.2009. do isplate, na iznos od 251,33 kuna od 01.04.2009. do isplate, na iznos od 260,72 kuna od 01.05.2009. do isplate, na iznos od 224,72 kuna od 01.06.2009. do isplate na iznos od 240,74 kuna od 01.07.2009. do isplate, na iznos od 386,99 kuna od 01.08.2009. do isplate na iznos od 431,98 kuna od 01.09.2009. do isplate, na iznos od 394,03 kuna od 01.10.2009. do isplate, na iznos od 422,57 kuna od 01.11.2009. do isplate, na iznos od 409,25 kuna od 01.12.2009. do isplate, na iznos od 490,74 kuna od 01.01.2010. do isplate, na iznos od 538,82 kuna od 01.02.2010. do isplate, na iznos od 528,61 kuna od 01.03.2010. do isplate, na iznos od 581,95 kuna od 01.04.2010. do isplate, na iznos od 660,58 kuna od 01.05.2010. do isplate, na iznos od 606,8 kuna od 01.06.2010. do isplate, na iznos od 725,83 kuna od 01.07.2010. do isplate, na iznos od 686,57 kuna od 01.08.2010. do isplate, na iznos od 865,43 kuna od 01.09.2010. do isplate, na iznos od 764,02 kuna od 01.10.2010. do isplate, na iznos od 799,20 kuna od 01.11.2010. do isplate, na iznos od 712,21 kuna od 01.12.2010. do isplate, na iznos od 770,88 kuna od 01.01.2011. do isplate, na iznos od 671,17 kuna od 01.02.2011. do isplate, na iznos od 738,32 kuna od 01.03.2011. do isplate, na iznos od 686,35 kuna od 01.04.2011. do isplate, na iznos od 796,76 kuna od 01.05.2011. do isplate, na iznos od 997,44 kuna od 01.06.2011. do isplate, na iznos od 1106,84 kuna od 01.07.2011. do isplate, na iznos od 1265,33 kuna od 01.08.2011. do isplate, na iznos od 940,28 kuna od 01.09.2011. do isplate, na iznos od 830,21 kuna od 01.10.2011. do isplate, na iznos od 838,11 kuna od 01.11.2011. do isplate, na iznos od 847,33 kuna od 01.12.2011. do isplate, na iznos od 947,15 kuna od 01.01.2012. do isplate, na iznos od 973,36 kuna od 01.02.2012. do isplate, na iznos od 963,22 kuna od 01.03.2012. do isplate, na iznos od 939,94 kuna od 01.04.2012. do isplate, na iznos od 953,71 kuna od 01.05.2012. do isplate, na iznos od 980,64 kuna od 01.06.2012. do isplate,na iznos od 948,88 kuna od 01.07.2012. do isplate, na iznos od 949,46 kuna od 01.08.2012. do isplate, na iznos od 877,63 kuna od 01.09.2012. do isplate, na iznos od 927,98 kuna od 01.10.2012. do isplate, na iznos od 959,43 kuna od 01.11.2012. do isplate, na iznos od 943,69 kuna od 01.12.2012. do isplate, na iznos od 942,49 kuna od 01.01.2013. do isplate, na iznos od 881,75 kuna od 01.02.2013. do isplate, na iznos od 900,30 kuna od 01.03.2013. do isplate,na iznos od 960,26 kuna od 01.04.2013. do isplate, na iznos od 861,66 kuna od 01.05.2013. do isplate, na iznos od 863,12 kuna od 01.06.2013. do isplate, na iznos od 856,08 kuna od 01.07.2013. do isplate, na iznos od 858,72 kuna od 01.08.2013. do isplate, na iznos od 881,80 kuna od 01.09.2013. do isplate, na iznos od 912,41 kuna od 01.10.2013. do isplate, na iznos od 917,52 kuna od 01.11.2013. do isplate, na iznos od 956,53 kuna od 01.12.2013. do isplate, na iznos od 1565,07 kuna od 01.01.2014. do isplate, na iznos od 878,32 kuna od 01.02.2014. do isplate, na iznos od 894,88 kuna od 01.03.2014. do isplate, na iznos od 881,11 kuna od 01.04.2014. do isplate, na iznos od 849,97 kuna od 01.05.2014. do isplate, na iznos od 859,59 kuna od 01.06.2014. do isplate, na iznos od 875,90 kuna od 01.07.2014. do isplate, na iznos od 890,60 kuna od 01.08.2014. do isplate, na iznos od 895,79 kuna od 01.09.2014. do isplate, na iznos od 905,43 kuna od 01.10.2014. do isplate, na iznos od 932,19 kuna od 01.11.2014. do isplate, na iznos od 937,63 kuna od 01.12.2014. do isplate na iznos od 939,93 kuna od 01.01.2015. do isplate, na iznos od 939,22 kuna od 01.02.2015. do isplate, na iznos od 939,22 kuna od 01.03.2015. do isplate, na iznos od 939,22 kuna od 01.04.2015. do isplate, na iznos od 939,22 kuna od 01.05.2015. do isplate, na iznos od 939,22 kuna od 01.06.2015. do isplate, na iznos od 939,22 kuna od 01.07.2015. do isplate, na iznos od 939,22 kuna od 01.08.2015. do isplate, na iznos od 939,22 kuna od 01.09.2015. do isplate, na iznos od 939,22 kuna od 01.10.2015. do isplate, na iznos od 939,22 kuna od 01.11.2015. do isplate, na iznos od 939,22 kuna od 01.12.2015. do isplate, na iznos od 892,29 kuna od 01.01.2016. do isplate

III/ Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., OIB 92963223473 isplatiti tužiteljici ĆČ, OIB [osobni identifikacijski broj] parnični trošak u iznosu od 10.068,00 kn sa zakonskom zateznom kamatnom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena, tekućom od dana donošenja presude tj. 15. travnja 2020. pa do isplate, u roku od 15 dana. "

2. Pravovremeno podnesenom žalbom tuženik pobija presudu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, a podredno rješenje ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika je osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, postupak koji je prethodio i žalbene navode tuženika, ovaj sud je utvrdio kako prvostupanjski sud prilikom donošenja presude nije počinio koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05,2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 u daljnjem tekstu ZPP) na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a. Nasuprot tome, u žalbi se žalitelj osnovano poziva da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP zbog čega se pobijana presuda ne može ispitati.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice radi isplate iznosa od 68.392,31 kn na ime više plaćenog iznosa s osnove ništetne odredbe o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli CHF u slučaju kada je sklopljen Dodatak ugovora o kreditu kojim je izvršeni konverzija kredita s CHF valutnom klauzulom u kredit s EUR valutnom klauzulom.

7. U provedenom prvostupanjskom postupku je utvrđeno:

- da je tužiteljica kao korisnik kredita zaključila Ugovor o namjenskom kreditu kod tuženika dana 28. svibnja 2008. za iznos od 108.500,00 CHF s rokom vraćanja od 360 mjeseci

- da je predmetnim ugovorom o kreditu ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima i promjenjiva kamatna stopa u čl. 2. Ugovora, odnosno da je redovna kamata 5,80 % godišnje promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika

- da je namjena kredita bila kupnja stana

- da je čl. 7. Ugovora o kreditu bilo određeno da korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju HNB važećem za CHF na dan plaćanja

- da su stranke 27. siječnja 2016. sklopile Dodatak ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita s CHF valutnom klauzulom u kredit s EUR valutnom klauzulom, a sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/2025)

- da je Visoki Trgovački sud Republike Hrvatske donio presudu broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 04. srpnja 2013. godine te presudu Visokog trgovačkog suda broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. kojima je utvrđeno da su sve tužene banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako da je u Ugovorima o potrošačkom kreditiranju – Ugovorima o kreditu ugovorena promjenjiva kamatna stopa te valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih Ugovora o kreditu

- da su odredbe Ugovora o kreditu iz čl. 1., 2. i 7. u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu u švicarskim francima (CHF) ništetne

- da je tužiteljica za vrijeme otplate kredita, na temelju ništetne promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, platila više ukupno 68.392,31 kn

- da se tužiteljica pozvala na utvrđenja iz parnice, povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa, u odnosu na utvrđenja o ugovorenim promjenjivim kamatnim stopama i valutnoj klauzuli u kojoj je donesena presuda Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13 dana 13. lipnja 2024. i presuda broj Pž-6632/2017 dana 14. lipnja 2018.

- da prigovor zastare nije osnovan jer je tužba podnijeta 04. lipnja 2019. odnosno unutar pet godina računajući od 13. lipnja 2014. kao datuma od kojeg je zastara individualnih zahtjeva počela teći iznova, kao i iz razloga što je najstarije utuženo potraživanje tužiteljice dospijelo 01. listopada 2008., odnosno prije 04. travnja 2007.

(podnošenje tužbe u kolektivnom sporu)

- da je prigovor tuženika u pogledu nedostatka aktivne legitimacije tužiteljice neosnovan

8. Prvostupanjski sud je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice radi isplate iznosa od 68.392,31 kn zajedno sa zateznim kamatama sve primjenom čl. 323. Zakona o obveznim odnosima. Prvostupanjski sud je u obrazloženju presude naveo kako je provedenim postupkom utvrđeno kako je tužiteljica stupila u ugovorni odnos i sklopila predmetni kredit kao fizička osoba radi kupnje stana, a tuženik je takav prigovor iznio tek u podnesku od 20. veljače 2020. ne dokazujući pri tome da bi tužiteljica predmetni stan koristila za djelatnost kojom bi ostvarivala profit i koja bi isključivala njezino svojstvo potrošača. Također, prigovor tuženika je prvostupanjski sud smatrao neosnovanim jer je iz predmetnog ugovora razvidno da je isti sklopljen u skladu sa Ugovorom o suradnji između kreditora i Sveučilišta u Zagrebu kao poslodavca iz čega proizlazi da je tužiteljica bila zaposlena kod poslodavca na području grada Zagreba pa kada je kupila stan na području grada Zagreba gdje je zaposlena, a ima prebivalište na području druge općine ili grada, time nije izgubila svojstva potrošača.

9. Ovakve zaključke i utvrđenja prvostupanjskog suda za sada nije moguće prihvatiti.

10. Pravilno ukazuje žalitelj kako je prvostupanjska presuda donesena uz bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer u presudi o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava (Ugovora o kreditu).

11. Naime, pravilno ukazuje tuženik u žalbi kako je tužiteljica trebala dokazati svojstvo potrošača u smislu odredbe čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07), a što je u skladu s pravnim shvaćanjem sa sjednice sudaca Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su IV-56/2023 od 23. studenog 2023. Prema tome, u parnicama radi utvrđenja ništetnosti odredaba ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva redovna kamata prema jednostranoj odluci banke i valutna klauzula u CHF tužitelj treba dokazati svoj status potrošača u smislu čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača, a ako banka to osporava, onda je teret dokaza na banci da tužitelj taj status nema.

12. Prema tome, tužiteljica je dužna dokazati da ima svojstvo potrošača, a ukoliko taj status tuženik osporava, onda je na tuženiku teret dokazivanja.

13. U konkretnom slučaju, nejasni su i proturječni razlozi koje je prvostupanjski sud naveo u obrazloženju presude ističući kako tužiteljica nije izgubila svojstvo potrošača jer je kupila stan na području grada Zagreba gdje je zaposlena, a ima prebivalište na području druge općine ili grada, koje činjenice je prvostupanjski sud utvrdio iz predmetnog Ugovora o kreditu.

14. Prema odredbi čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača potrošač je fizička osoba koja sklapa pravni posao i djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti.

15. Zaključak prvostupanjskog suda kako tužiteljica ima svojstvo potrošača se za sada ne može prihvatiti jer je proturječno i nejasno obrazloženje prvostupanjske presude, pa se prvostupanjska presuda u tom dijelu ne može ispitati stoga je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP.

16. Dakle, da bi u ovome postupku tužiteljica imala svojstvo potrošača navedeno se mora utvrditi iz provedenih dokaza.

17. Nadalje, visinu tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je utvrdio iz pisanog nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka Lidije Jurković, u kojem je preplata po osnovi utuženih ugovornih odredbi iskazana u ukupnom iznosu od 68.402,15 kn, dok je preplata po svakom pojedinom anuitetu u ukupnom zbiru pretplate od 68.439,24 kn. Prvostupanjski sud je naložio tuženiku da naknadi tužitelju ukupan iznos od 68.392,31 kn zajedno sa zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini iznos počevši sa svakim prvim u mjesecu.

18. Provedenim vještačenjem prvostupanjski sud je utvrdio razliku pretplate zbog ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, ali nije utvrdio pretplatu koja je tužiteljici priznata konverzijom. Kako je sud temeljem čl. 375. st.4. ZPP dužan određeno naznačiti i shvaćanje o primjeni materijalnog prava, ukazuje se kako korisnici kredita ne mogu kumulirati pretplatu koja im je priznata konverzijom i onu koja im proizlazi iz nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu do dana konverzije, nego imaju pravo na razliku ukoliko ona postoji, a što se utvrđuje financijskim vještačenjem. Također, pravo na isplatu zateznih kamata teče od sljedećeg dana od dana kada je izvršena uplata po predmetnom anuitetu stoga prvostupanjski sud, prilikom donošenja odluke, treba uzeti u obzir navedeno.

19. U smislu svega navedenog također treba napomenuti kako je neosnovan žalbeni navod tuženika kako tužiteljica nema pravo na daljnja potraživanja pretplate ili razlike glavnice, osim u okolnostima računskih netočno provedene konverzije ili u okolnostima eventualne nevaljanosti ugovora. Naime, sama činjenica što su stranke 27. siječnja 2016. zaključile Dodatak ugovoru o kreditu na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju temeljem kojeg je izvršena konverzija kredita iz valute CHF u kredit uz valutnu klauzulu u EUR, a kojim Dodatkom ugovora o kreditu su odredbe iz ugovora o kreditu od 28. svibnja 2008. izmijenjene u pogledu valutne obveze, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita te je postignut sporazum o raspolaganju pretplatom, ne znači da je korisnik kredita izgubio pravo na isplatu zbog ništetnosti pojedinih odredbi ugovora o kreditu. Ovo stoga jer ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja glavnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kada uzrok ništetnosti naknadno nestane (članak 326. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima), osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje članak 326. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05. – u daljnjem tekstu ZOO), a koji u predmetnom slučaju nisu ispunjeni (da je zabrana manjeg značaja i da je ugovor u cijelosti ispunjen). Prema tome, tužiteljica ima pravo zahtijevati isplatu s osnove ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga ostvarila eventualna prava za koja smatra da joj pripadaju. Dakle, činjenica sklapanja Dodatka ugovoru o kreditu ne isključuje mogućnost utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi ugovora o kreditu.

20. Zbog navedenog valjalo je usvojiti žalbu tuženika i temeljem odredbe članka 369. st. 1. ZPP-a ukinuti pobijanu prvostupanjsku presudu i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje.

21. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti bitne povrede na koje je ukazano ovim rješenjem, odnosno utvrditi ima li tužiteljica svojstvo potrošača u skladu sa predloženim dokazima. Također će, analizirati iznos pretplate koji je priznat tužiteljici temeljem Dodatka ugovora o kreditu te će u tom dijelu provesti dopunu vještačenja kako bi se utvrdio pretplaćeni iznos od strane tužiteljice do trenutka konverzije, odnosno iznos priznat konverzijom vodeći brigu kako se ne može kumulirati pretplata koja je priznata konverzijom i ona koja proizlazi iz nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu do dana konverzije. Nakon provođenja postupka, vodeći brigu i o ostalim žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud će donijeti odgovarajuću odluku u pogledu osnovanosti tužbenog zahtjeva te će odlučiti i o troškovima postupka.

22. Novom odlukom o glavnoj stvari prvostupanjski sud će odlučiti i o svim troškovima postupka pa i o troškovima žalbenog postupka (čl. 166. st. 3. ZPP).

23. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci rješenja.

Vukovar, 27. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća

Krešimir Biljan