Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3957/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlatke Fresl Tomašević kao predsjednici vijeća, Tomislava Aralice kao člana vijeća i sucu izvjestitelju, te Vlaste Feuš kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ZĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Šimun Babić, odvjetnik u Zagrebu, Ulica Charlesa Darwina 4F, protiv tuženika ŠĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Denis Meczner, odvjetnik u Samoboru, Zagorska 1, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P-395/2022-16 od 1. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 1. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P-395/2022-16 od 1. srpnja 2024.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P-395/2022-16 od 1. srpnja 2024. suđeno je:

„I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I Nalaže se tuženici isplatiti tužitelju na ime naknadne neimovinske štete, iznos od 3.981,68 EUR, zajedno sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od dana podnošenja predmetne tužbe pa do isplate, po stopi koja se određuje sukladno čl. 29. st. 2. i 9. Zakona o obveznim odnosima koju utvrđuje Hrvatska narodna banka i koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak zajedno sa zateznim kamatama po stopi iz čl. 29. st.2. i 8. Zakona o obveznim odnosima koju utvrđuje Hrvatska narodna banka i koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koja zatezna kamata teče na određeni po sudu iznos troška od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana.“

II Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana isplatiti tuženici parnični trošak u iznosu od 1.750,00 EUR.“

2. Protiv navedene presude pravodobno se žali tužiteljica zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 12/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP). Predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači ili podredno ukine.

3. Žalba nije osnovana.

4. U prvostupanjskom postupku nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući se presuda suda prvog stupnja može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

5. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Predmet ovog postupka jest zahtjev tužiteljice za isplatom te naknada troškova postupka. Tijekom postupka utvrđene su slijedeće bitne činjenice:

- pokojni suprug tužiteljice EĐ i tužiteljica ZĐ vlasnici su nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] u naravi stambena zgrada s dvorištem na adresi [adresa] u [adresa], površine 983 m2, upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina];

- supružnici ZĐ boravili su u [adresa];

- supružnici ZĐ su kao zakupodavci 1. lipnja 2018. zaključili s trgovačkim društvom Brzi-vozač j.d.o.o. kao zakupnikom ugovor o zakupu navedene nekretnine naslovljen kao "Predugovor o zakupu poslovnog prostora (kuće)";

- prema navedenom predugovoru zakupodavci su se obvezali legalizirati građevinu koja je predmetom zakupa, ali to nisu uradili;

- ovim predugovorom su se ugovorne strane sporazumjele da će glavni ugovor zaključiti kada zakupodavci legaliziraju građevinu koja je predmetom zakupa prema uvjetima iz zaključenog predugovora, a koji trošak bi ugovorne strane snosile na jednake dijelove;

- ugovorne strane nikada nisu zaključile glavni ugovor;

- trgovačko društvo Brzi-vozač j.d.o.o. uvedeno je u posjed predmetne nekretnine;

- trgovačko društvo Brzi-vozač j.d.o.o. vršilo je plaćanja sukladno uvjetima naznačenim predugovorom i to počev od 27. kolovoza 2019., s tim da plaćanja nisu bila uredna niti uvijek u ugovorenom iznosu, a posljednja uplata izvršena 20. siječnja 2022.;

- tužiteljica je konačno otkazala tuženiku poslovnu suradnju u siječnju 2022.;

- EĐ je preminuo **.**.2022. a naslijedila ga je njegova supruga ZĐ.

7. Na ove utvrđene bitne činjenice sud je primijenio materijalno pravo iz čl. 2., čl. 247., čl. 268. i čl. 319. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO), te presudio kao u izreci osporene presude.

8. Sud je prvog stupnja je pravilno utvrdio bitne činjenice i primijenio materijalno pravo.

9. Sud prvog stupnja u obrazloženju osporene odluke navodi kako činjenica da su se stranke čl. 2. tog „predugovora“ sporazumjele da će sklopiti „ugovor o zakupu“ nakon što tužiteljica (zakupodavci) legalizira građevinu na predmetnoj nekretnini ne čini taj pravni posao predugovorom u smislu odredbe čl. 268. ZOO. Predugovor je naime, ugovor kojim se preuzima obveza kasnijeg sklapanja drugog glavnog ugovora, što ovdje nije slučaj jer je glavni ugovor već sklopljen i ima sve značajke ugovora. Tužiteljica (odnosno njen pravni prednik) je dala u zakup predmetnu nekretninu trgovačkom društvu Brzi-vozač j.d.o.o. a ne tuženiku osobno i upravo je trgovačkom društvu Brzi-vozač j.d.o.o., sukladno ugovornim odredbama, vršilo cjelovite ili djelomične uplate zakupnine koje iznose su zakupodavci uredno primali na ugovoreni račun u razdoblju od srpnja 2019. do siječanja 2022. kada je tužiteljica otkazala ugovor. To proizlazi i iz iskaza stranaka. Tužiteljica u svom iskazu navodi da je ,,predugovor'' zaključen s tuženikom i da je s njim dogovoreno da će se dio nekretnine legalizirati, dok iz ,,predugovora'' jasno proizlazi da je tuženik tu sudjelovao samo kao zakonski zastupnik pravne osobe, a ugovor je sklopljen s pravnom osobom, trgovačkom društvu Brzi-vozač j.d.o.o. Isto tako navodi da je tuženik vršio djelomična i neuredna plaćanja zakupnine kako su predugovorom dogovorili i to na račun kako je naveden u čl. 4. predugovora, a iz samih potvrda o plaćanju proizlazi da su ista plaćanja vršena od strane pravne osobe, trgovačkog društva Brzi-vozač j.d.o.o. na račun ugovoren čl. 4. predugovora. Isto tako potvrđuje da tuženik nikada osobno nije koristio nekretninu, već je tamo zatekla različite, njoj nepoznate osobe. Navedena činjenica, da tuženik osobno nije koristio predmetnu nekretninu, proizlazi i iz dijela iskaza tužiteljice o otkazu. Naime, ista iskazuje da je otkaz tuženiku dala poštujući rokove ugovorene ,,predugovorom'', pri čemu se opet ponavlja da tuženik osobno nije bio ugovorna strana. Stoga sud smatra nedvojbeno utvrđenim da je prava volja stranaka kod zaključenja ugovora bila ta da tužiteljica da u zakup predmetnu nekretninu trgovačkom društvu Brzi-vozač j.d.o.o., a da trgovačko društvo plaća zakupninu na račun zakupodavaca, što je i učinio, a zakupodavci su uredno primali iste iznose sve do otkaza ugovora. Budući tuženik nije ugovorna strana predmetnog ugovora to prvostupanjski sud ocjenjuje osnovanim istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije, koji prigovor je materijalnopravne prirode radi čega je odlučeno kao u točki I. izreke presude.

10. Izložena pravna shvaćanja prihvaća i ovaj viši sud. Tužbeni zahtjev se sadržajno zasniva na više međusobno isključivih pravnih osnova i to:

1. zahtjeva se isplata jer da tuženik nije plaćao ugovorenu mjesečnu najamnini od 6.700,00 kuna;

2. zahtjeva se isplata s osnove naknade štete jer da je tuženik bez pravne osnove koristio predmetnu nekretninu;

3. sadržajno se zahtjeva i isplata s osnove stjecanja bez osnove.

11. Što se tiče zahtjeva s osnove neispunjenih ugovornih obveza doista stoji zaključak suda prvog stupnja da tuženik kao fizička osoba nije ugovorna strana pa stoga nije pasivno legitimiran, te je već zbog toga ovaj zahtjev valjalo odbiti.

12. Za druge dvije osnove tuženik kao fizička osoba teoretski može biti pasivno legitimiran ali je na tužiteljici teret dokaza zakonskih pretpostavki za potraživanje po ove dvije osnove. Kod naknade štete tužitelj treba dokazi da mu je prouzročena šteta što tužiteljici u ovom predmetu nije pošlo za rukom. Ona čak nije jasno ustvrdila kakva joj je to šteta nastala tuženikovom krivnjom. Jer neplaćanje ugovorene najamnine od 6.700,00 kuna mjesečno, po čemu je ona izračunala visinu svog zahtjeva, jest neispunjenje ugovorne obveze – ne naknada štete.

13. Što se tiče kvazikontraktnog zahtjeva, tužiteljica bi u tom slučaju morala dokazati kako je jedan dio njene imovine na bilo koji način prešao u imovinu tuženika kao fizičke osobe, a da taj prijelaz nema osnova u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu. Tužiteljica nije jasno iskazala koji je to dio njene imovine postao imovina tuženika kao fizičke osobe, a kamoli da bi to i dokazala.

14. Drugačija pravna shvaćanja tužitelja koja on izlaže u svojoj žalbi nisu prihvatljiva. Također ni njegov žalbeni razlog da bi tuženik bio pasivno legitimiran "kao osnivač i direktor trgovačkog društva Brzi-vozač j.d.o.o.". Nepodmirene tražbine trgovačkog društva rješavaju se kroz institut stečaja, a ne materijalnom odgovornošću osnivača i direktora.

15. Nije osnovan ni žalbeni razlog da predmetni ugovor nije ugovor već da je samo predugovor. Prema čl. 268. st. 3. ZOO predugovor obvezuje ako sadrži bitne sastojke glavnog ugovora. Pa kako predmetni ugovor sadrži bitne sastojke glavnog ugovora (predmet najma, visina najamnine, rokovi i drugo) njegove odredbe obvezuju ugovorne strane te stvaraju obveze i tražbine.

16. I odluka je o troškovima postupka zakonita kako po osnovu, temeljem čl.154. st. 5. ZPP, tako i po visini, temeljem čl. 155. ZPP. Tužiteljica je izgubila parnicu pa je dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove. Sud prvog stupnja je pravilno postupio kad je tuženiku priznao troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice te što je trošak zastupanja po odvjetniku odmjerio primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23, dalje: OT).

17. Zbog svega rečenog valjalo je po čl. 368. ZPP odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu jer je ovaj drugostupanjski sud ustanovio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

U Zagrebu 1. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević