Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Poslovni broj: Gž Ob-24/2024-5

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Krešimira Biljana, kao predsjednika vijeća, Marijane Žulj Jakovljević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ivice Raguža kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice DG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Korušić, Hrg i Vukalović j.t.d. odvjetnicima iz Varaždina, protiv tuženika OG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Melita Ranilović-Ferenc i dr., odvjetnicima iz Koprivnice, radi povišenja uzdržavanja, odlučujući o žalbi tuženika OG, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj: P Ob-418/2023-31 od 03. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 27. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Uvažava se žalba tuženika OG kao osnovana te se presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P Ob-418/2023-31 od 03. svibnja 2024. preinačava u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke presude u dijelu koji prelazi iznos od 300,00 eur do iznosa od 400,00 eur, kao i na ime dosuđene razlike između danog i dosuđenog uzdržavanja za vrijeme od 17. listopada 2023. do 27. ožujka 2024. te pod točkom II. izreke za parnični trošak i sudi:

a) Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužiteljice za povišenje uzdržavanja iznad dosuđenog iznosa od 300,00 eur do iznosa od 400,00 eur u razdoblju od 17. listopada 2023. pa nadalje sa pripadajućim kamatama

b) Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatom ukupnog iznosa od 600,00 eur na ime dosuđene razlike između danog i dosuđenog uzdržavanja za vrijeme od 17. listopada 2023. do 27. ožujka 2024.

c) Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

II. Nalaže se tužiteljici DG naknaditi tuženiku OG trošak žalbenog postupka u iznosu od 303,09 eur u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj: P Ob-418/2023-31 od 03. svibnja 2024. presuđeno je:

" I. Tuženik OG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], dužan je za mjesečno uzdržavanje DG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], umjesto iznosa od 1.800,00 kuna mjesečno, a na koji iznos uzdržavanja je obvezan presudom Općinskog suda u Koprivnici br. P Ob-112/2018 od 29. siječnja 2019., sada doprinositi s iznosom od 400,00 EUR (četiristo eura) mjesečno, i to počevši od dana podnošenja tužbe tj. 17. listopada 2023. pa nadalje, sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, time da je na ime razlike između danog uzdržavanja do dosuđenog uzdržavanja za period od podnošenja tužbe 17. listopada 2023. do zaključenja glavne rasprave 27. ožujka 2024., dužan isplatiti ukupan iznos od 600,00 EUR (šesto eura), i to odjednom u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti prvostupanjske presude, a dospjevajuće počev od 28. ožujka 2024. pa nadalje do svakog 15-tog u mjesecu za tekući mjesec, sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, i to za razdoblje do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun tužiteljice DG br. [broj bankovnog računa] otvoren kod Zagrebačke banke d.d.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 500,00 EUR (petsto eura) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 6. svibnja 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana. "

2. Protiv navedene presude tuženik je pravodobno podnio žalbu u dijelu koji prelazi povišeni iznos uzdržavanja od 300,00 eur, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže sudu predmetnu presudu preinačiti na način da se odbije tužbeni zahtjev ili ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovni postupak.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika je osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, postupak koji je prethodio i žalbene navode tuženika, ovaj sud je utvrdio kako prvostupanjski sud prilikom donošenja presude nije počinio koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakon o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05,2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 u daljnjem tekstu ZPP), a koji se primjenjuje temeljem čl. 346. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15, 98/19, 47/20 i 49/23 u daljnjem tekstu ObZ), na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. st. 2. ZPP-a.

6. No, pored pravilnog utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tuženika obvezao doprinositi uzdržavanju iznosom od 400,00 eur, a posljedično tome pogrešno je utvrđen i iznos dospjelog uzdržavanja.

7. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice za povišenje uzdržavanja određenog pravomoćnom presudom Općinskog suda u Koprivnici P Ob-112/2018 od 29. siječnja 2019. u iznosu od 1.800,00 kn (238,90 eur) na iznos od 400,00 eur počevši od 17. listopada 2023. kao dana podnošenja tužbe pa ubuduće sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, sve u smislu odredbe čl. 285. ObZ.

8. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je:

- da je tuženik obvezan doprinositi za uzdržavanje tužiteljice iznos od 1.800,00 kn (238,90 eur) prema presudi Općinskog suda u Koprivnici P Ob-112/2018 od 29. siječnja 2019.

- da je u vrijeme donošenja ranije odluke o uzdržavanju tužiteljica bila u dobi od 13 godina kao i da je pohađala sedmi razred osnovne škole

- da tuženik uzdržava još jedno dijete kćer D koja je punoljetna i redovno se školuje, a koju je uzdržavao i u vrijeme donošenja ranije odluke o uzdržavanju

- da tužiteljica stanuje sa majkom u kući koja je u njenom suvlasništvu

- da su troškovi stanovanja tužiteljice u iznosu od 110,00 eur

- da su godišnje potrebe tužiteljica za odjeću i obuću oko 1.000,00 eur

- da su mjesečne potrebe tužiteljice na ime higijenske potrepštine u iznosu od oko 50,00 eur

- da majka tužiteljici daje džeparac oko 50,00 eur mjesečno

- da je trošak mobitela tužiteljice mjesečno u iznosu od 15,00 eur

- da tužiteljica izdvaja za rođendane prijateljima (oko 15,00 eur godišnje) oko 20,00 eur za svaki rođendan

- da tužiteljica ima otvorenu stambenu štednju sa stanjem na računu od 4.187,78 eur

- da su mjesečni prihodi tuženika u iznosu od 920,00 eur

- da tuženik živi u kući u [adresa] koja je u njegovom suvlasništvu

- da je tuženik prodao nekretninu u Zagrebu nakon 2019. godine za iznos od oko 330.000,00 eur od kojeg novca je kupio gradilište u Zagrebu za iznos od 150.000,00 eur, a ostatak je potrošio na gradnju kuće koja je nedovršena

- da su režije za kuću oko 250,00 eur

- da za uzdržavanje kćeri O koja se redovno školuje mjesečno izdvaja oko 400,00 eur

- da je tuženik počeo plaćati povišeni iznos uzdržavanja od 300,00 eur za tužiteljicu

- da su potrebe tužiteljice do njezine punoljetnosti u iznosu od 520,00 eur, a nakon punoljetnosti u iznosu od 620,50 eur.

9. Kraj tako utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz čl. 313. i 314. ObZ kada je naložio tuženiku za uzdržavanje tužiteljice doprinositi od razdoblja podnošenja tužbe pa nadalje dok zato budu postojali zakonski uvjeti, iznos od 400,00 eur.

10. Članak 27. st. 2. Konvencije o pravima djeteta (Narodne novine- Međunarodni ugovori, broj: 12/93, 20/97, 4/98, 13/98, 5/02, 7/02, 2/03, 2/17, 4/17) propisuje da roditelj (i) ili druge osobe, ovisno o njihovim sposobnostima i materijalnim mogućnostima, snose najveću odgovornost za osiguranje životnih uvjeta koji su prijeko potrebni za djetetov razvoj.

11. Odredbom čl. 285. ObZ propisano je kako osoba koja prima i koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, odluči o prestanku uzdržavanja ili promijeni način uzdržavanja određenog prijašnjom ovršnom ispravom ako su se okolnosti promijenile.

12. Kako je u vrijeme donošenja prethodne odluke o uzdržavanju (29. siječanj 2019.) tužiteljica bila u dobi od 13 godina, a u vrijeme podnošenja tužbe (17. listopada 2023.) bila u dobi od gotovo 18 godina sama činjenica što je proteklo gotovo 5 godina od donošenja prijašnje odluke o uzdržavanju te kako su se materijalne i obrazovne potrebe tužiteljice povećale, kao i notorna činjenica porasta troškova života, ukazuje kako su se okolnosti donošenja ranije odluke o uzdržavanju promijenile stoga je opravdan zahtjev tužiteljice za povećanje iznosa potrebnog za njezino uzdržavanje.

13. Prema odredbi čl. 307. ObZ sud je dužan utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje te ocijeniti potrebe uzdržavane osobe i mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati, a kad se uzdržavanje traži za dijete sud je dužan utvrditi ukupne materijalne potrebe djeteta (čl. 311. ObZ) po potrebi i povećane materijalne potrebe djeteta (čl. 312. ObZ) te ukupne mogućnosti roditelja djeteta obveznika uzdržavanja (čl. 313. ObZ) vodeći računa i o propisanim minimalnim novčanim iznosima potrebnim za uzdržavanje maloljetne djece.

14. U odnosu na potrebe tužiteljice do punoljetnosti, prvostupanjski sud je utvrdio kako su ukupne materijalne potrebe djeteta u iznosu od 520,00 eur, kao i da su tuženikovi mjesečni prihodi u iznosu od 920,00 eur odnosno da je tuženik nakon donošenja ranije odluke ostvario prihod od ukupno 330.507,64 eur, te da je kupio nekretninu za iznos od 59.026,91 eur, stoga proizlazi kako je tuženiku ostao iznos od 271.480,73 eur za koji tuženik navodi kako je u cijelosti utrošen u izgradnju kuće u [adresa]. Također, prvostupanjski sud je utvrdio da su se imovinske prilike tuženika poboljšale jer je prodao nekretnine kojima je ostvario znatni prihod te da još uvijek ima u vlasništvu niz nekretnina koje bi mogao iznajmljivati, odnosno dati u zakup.

15. Međutim, u vrijeme donošenja ranije odluke o uzdržavanju tuženik je bio vlasnik ili suvlasnik većine nekretnina koje ima i sada u svome vlasništvu ili suvlasništvu. Prema tome, a kako se mjesečne potrebe djeteta određuju prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja, pravilnom primjenom materijalnog prava, a kako to ukazuje tuženik u žalbi, bilo je potrebno utvrditi iznos uzdržavanja koji je dužan plaćati tuženik u iznosu 300,00 eur jer je tuženik vlasnik ili suvlasnik gotovo istog broja nekretnina koje je imao i ranije u svome vlasništvu, a od prodaje dva stana koja je kupio u kasnijem periodu je naknadno kupio gradilište na kojem gradi kuću pa tijekom postupka nije utvrđeno kao tuženik raspolaže predmetnim novcem s obzirom da je isti iskoristio za granju kuće.

16. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku doprinositi za uzdržavanje tužiteljice iznos od 400,00 eur do punoljetnosti tužiteljice, kao i nakon njezine punoljetnosti sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti.

17. Odlukom o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta (Narodne novine broj 48/23) iznos uzdržavanja roditelja obveznika uzdržavanja koji ima primanja do 1.106,00 eur za dijete dobi od 13-18 godina je 223,46 eur.

18. Uzimajući u obzir da su mjesečne potrebe tužiteljice određene u iznosu od oko 520,00 eur te da tužiteljica nema potrebe za povećanim iznosom uzdržavanja zdravog djeteta te dobi kao i ukupne mogućnosti roditelja – tuženika, kao i činjenicu da uzdržavanje ne smije povećati životni standard drugog roditelja, opravdano je naložiti tuženiku da za uzdržavanje tužiteljice od podnošenja tužbe (17. listopada 2023.) pa do punoljetnosti tužiteljice (10. studenog 2023.) doprinosi iznos od 300,00 eur, dok je u preostalom dijelu do iznosa od 400,00 eur zahtjev tužiteljice cijenjen neosnovanim.

19. Pri tome, uzeto je u obzir kako tuženik uzdržava stariju kćer D koja se školuje kao i da tuženik povremeno pomaže i punoljetnog sina.

20. U odnosu na potrebe tužiteljice nakon punoljetnosti, prvostupanjski sud je utvrdio kako su mjesečne potrebe tužiteljice u iznosu od 620,50 eur mjesečno.

21. Prema odredbi čl. 290. st. 1. ObZ proizlazi kako su roditelji dužni uzdržavati punoljetno dijete dok se školuje u srednjoj školi.

22. Nadalje, odredbom čl. 316. st. 2. ObZ je propisano kako su oba roditelja, svaki prema svojim mogućnostima, dužni plaćati uzdržavanje za punoljetno dijete iz čl. 290. ObZ, s tim što se roditelju s kojim dijete stanuje u iznos uzdržavanja računaju troškovi stanovanja.

23. Prvostupanjski sud je majci tužiteljice uračunao troškove stanovanja (110,00 eur) u ispunjene obveza uzdržavanja, a u tom dijelu povećao obvezu tuženika tako da bi isti bio u obvezi snositi trošak uzdržavanja tužiteljice od 420,25 eur pa kako tužiteljica potražuje od tuženika iznos uzdržavanja od 400,00 eur, prvostupanjski sud je obvezao tuženika na plaćanje uzdržavanje u iznosu od 400,00 eur.

24. Međutim, prvostupanjski sud je i u ovom dijelu pogrešno primijenio materijalno pravo iz razloga što majka tužiteljice stanuje sa tužiteljicom pa se njoj uračunavaju troškovi stanovanja u iznosu od 110,00 eur stoga se tuženiku ne može povećati obveza za taj isti iznos.

25. Navedeno povećavanje iznosa za uzdržavanje na ime troška stanovanja tuženiku je protivno odredbi čl. 316. st. 2. ObZ iako je pravilno prvostupanjski sud utvrdio kako se majci tužiteljice u iznos uzdržavanja uračunavaju troškovi stanovanja, međutim pogrešno je što je prvostupanjski sud smatrao da je taj iznos dužan podmiriti tuženik. Kada se uzme u obzir da su ukupne mjesečne potrebe tužiteljice u iznosu od 620,50 eur, u koji iznos je uračunat trošak stanovanja, tada se dobiva iznos od 300,00 eur koji je dužan plaćati tuženik pa je u preostalom dijelu do iznosa od 400,00 eur tužiteljičin zahtjev cijenjen neosnovanim. Prema tome, prvostupanjska presuda je preinačena i odbijen zahtjev za uzdržavanje iznad iznosa od 300,00 eur od podnošenja tužbe pa dok sve za to bude postojali zakonski uvjeti. Posljedično tome neosnovan je zahtjev tužiteljice na ime razlike dospjelog uzdržavanja od podnošenja tužbe do zaključenja glavne rasprave.

26. Također, valja ukazati tužiteljici, ukoliko se potrebe tužiteljice u budućnosti promijene na način da se povećaju, pripada joj pravo tražiti novu odluku o visini uzdržavanja ukoliko to budu zahtijevale bitno promijenjene okolnosti (čl. 285. ObZ) o čemu se može odlučivati u novom postupku.

27. Kako je žalba tuženika uvažena kao osnovana na način da je obveza uzdržavanja određena u manjem iznosu od onog određenog prvostupanjskom presudom, prihvaćeni su žalbeni navodi tuženika u pogledu odluke o troškovima postupka. Pri tome je prvenstveno cijenjena činjenica da su stranke podjednako uspjele u postupku, kao i činjenicu što je tuženik prihvaćajući izmijenjene okolnosti samoinicijativno plaćao povećan iznos uzdržavanja. Dakle, primjenom čl. 366. ObZ, vodeći računa o okolnosti slučaja, ishodu postupka, činjenici da su obje stranke u postupku zastupane po punomoćnicima odvjetnicima, da nijedna strana nije suprotnoj strani svojom krivnjom prouzročila troškove, odlučeno je da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

28. Suprotno navedenom, te kako je tuženik uspio u cijelosti sa žalbom, tuženiku je priznat trošak žalbenog postupka i to za trošak sastava žalbe prema Tbr. 10/2 Tarife u nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u iznosu od 200,00 eur uvećano za pripadajući PDV od 25 % što iznosi 250,00 eur i trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 53,09 eur pa je tuženiku temeljem čl. 154. st. 1. ZPP, a u vezi s čl. 166. st. 2. ZPP priznat ukupan trošak od 303,09 eur kako je i odlučeno pod točkom II. izreke presude.

29. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe čl. 373. t. 3. ZPP.

Vukovar, 27. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća

Krešimir Biljan