Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Kž-63/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Domagoja Raguža, kao predsjednika vijeća, te Marte Jelić i Pera Miloglava kao članova vijeća, uz sudjelovanje Katije Brkić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženice ĐU zbog dva kaznena djela iz članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19-dalje u tekstu: KZ/11) i jednog kaznenog djela opisanog po članku 139. stavku 2. i 3. KZ/11, a kažnjivom po članku 139. stavku 3. KZ/11, odlučujući o žalbi optuženice ĐU podnesenoj putem branitelja odvjetnika ABC protiv presude Općinskog suda u Virovitici poslovni broj K-86/2020-26 od 28. listopada 2021., u sjednici vijeća održanoj 27. lipnja 2025.

r i j e š i o  j e

Povodom žalbe optuženice i po službenoj dužnosti ukida se pobijana presuda te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom optuženica ĐU proglašena je krivom za dva kaznena djela iz članka 139. stavak 2. KZ/11 i za jedno kazneno djelo iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11, te joj je za svako od dva kaznena djela iz članka 139.stavak 2. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od po tri (tri) mjeseca, a za kazneno djelo iz članak 139. stavak 2. i 3. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, nakon čega je optuženica osuđena na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, bez njezinog izvršenja, uz izricanje uvjetne osude s rokom kušnje od 1 (jedne) godine.

1.1. Na temelju čl. 158. st. 2. ZKP/08 oštećenici TU i CU su s imovinskopravnim zahtjevom upućeni u parnicu.

1.2. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 u svezi čl. 145. st. 2. toč. 1., 6. i 8. ZKP/08 optuženici je naloženo plaćanje troškova kaznenog postupka u iznosu od 429,00 kuna (slovima:četiristo dvadeset devet kuna) i paušalne naknade u iznosu od 300,00 kuna (slovima: tristo kuna), u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske, pod prijetnjom ovrhe, kao i nagrade i nužnih izdataka opunomoćenika oštećenika o čemu će se odlučiti zasebnim rješenjem.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijela optuženica ĐU putem branitelja odvjetnika ABC zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede kaznenog zakona, zbog odluke o kazni i odluke o troškovima postupka, s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i donese odluku kojom optuženicu oslobađa kaznene odgovornosti i dosudi da troškovi kaznenog postupka padnu na teret Državnog proračuna, a podredno da ukine pobijanu presudu i vrati predmet prvostupanjskom sudu.

2.1. Općinsko državno odvjetništvo u Virovitici je podnijelo odgovor na žalbu s prijedlogom da drugostupanjski sud žalbu odbije kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.

2.2. Sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku na dužno razgledavanje.

2.3. Stranke nisu obaviještene o sjednici vijeća budući da to nisu zatražile u žalbi, kao ni u odgovoru na žalbu.

3. Žalba je osnovana.

3.1. Ispitujući presudu u povodu žalbe optuženice i po službenoj dužnosti ovaj sud kao drugostupanjski sud je utvrdio kako je pobijanom presudom ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka koja se sastoji u tome što je izreka presude nerazumljiva, postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava u postupku i samih isprava i u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Iako žalba deklaratorno ukazuje na bitne povrede odredaba kaznenog postupka, sadržajno u većem dijelu pobija pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, međutim ukazuje i na to da se prvostupanjski sud pri ocjeni dokaza morao služiti pravilima logike, psihologije, osobnog stručnog iskustva pri čemu je morao objasniti koji su to razlozi naveli sud da ne povjeruje, odnosno da povjeruje izvedenom dokazu.

3.2. Ispitujući presudu po službenoj dužnosti, ovaj sud je utvrdio kako u provedenom postupku, konkretno na listu spisa 89, na zapisniku rasprave od 14. lipnja 2021., na upit kakvo je njezino očitovanje o optužbi, optuženica "naglašava da se ne smatra krivim za opisana dva kaznena djela", dok iz optužnice jasno proizlazi da se optuženici na teret stavljaju tri kaznena djela, te je optuženica i proglašena krivom za tri kaznena djela, dok u obrazloženju presude stoji kako pozvana na kaznenu odgovornost optuženica poriče počinjenje kaznenih djela opisanih u optužnici, dakle postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i ispravama u postupku. Nadalje, pobijanom presudom oštećenici GU i CU su na temelju čl. 158. st. 2. ZKP/08 s imovinskopravnim zahtjevom upućeni u parnicu, međutim iz spisa predmeta proizlazi kako ovi oštećenici nisu postavili imovinskopravne zahtjeve u ovom kaznenom postupku, dapače izričito su izjavili kako će imovinskopravne zahtjeve ostvarivati u zasebnom sudskom postupku, a što izreku pobijane presude čini nerazumljivom.

3.3. Osnovano se u žalbi ističe kako je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi morao objasniti koji su to razlozi naveli sud da ne povjeruje, odnosno da povjeruje izvedenom dokazu. Prvostupanjski sud u pobijanoj presudi reproducira iskaze svjedoka, međutim iste valjano ne analizira i ne daje ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza, pa se može zaključiti da ne vjeruje optuženici, međutim ne obrazlaže smatra li i zašto iskaze oštećenika GU i CU vjerodostojnima, a ti iskazi su proturječni kako obrani optuženice, tako i iskazu svjedokinje OU. Prvostupanjski sud pobijanom presudom nije dao ocjenu svakog dokaza pojedinačno i u njihovoj međusobnoj svezi, dok je u skladu s odredbom članka 459. ZKP/08 sud dužan izložiti zbog kojih razloga je sporne činjenice našao dokazanima ili nedokazanima, dajući pri tome ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza, te time pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

3.4. Nastavno, ovaj je drugostupanjski sud, povrh ocjene da pobijanu presudu treba ukinuti zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, ispitao prvostupanjsku presudu i u smislu članka 487. stavak 4. ZKP/08., s obzirom na to da je optuženica podnijela žalbu i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

3.5. U odnosu na činjenično stanje, a koje se tiče navodne prijetnje upućene ocu optuženice ŠU, sud u pobijanoj presudi spominje iskaz ZU policijskog službenika, koji je u razgovoru s oštećenikom ŠU zaključio da su supružnici CU njemu prenijeli sadržaj prijetnje upućene od optuženice s kojom nije bio u dobrim odnosima. Nije jasno na koji način bi to ovaj svjedok zaključio, a poglavito se ukazuje na to da policija može prikupljati obavijesti od građana, ali u prikupljanju obavijesti građani ne mogu biti ispitani u svojstvu svjedoka, tako da obavijesti do kojih bi na ovaj način došli policijski službenici nemaju snagu dokaza. Također se ukazuje na činjenicu da ŠU nije nikada ispitan kao svjedok u ovom kaznenom postupku.

3.6. Prvostupanjski sud se u pobijanoj presudi osvrće na iskaze svjedoka ZU, BU i FU u odnosu na psihičko stanje oštećenika EU kao i na njegov odnos s optuženicom ĐU, međutim istodobno zanemaruje iskaz liječnice dr. MU koja je iznijela kako je prilikom kućnog posjeta zatekla ŠU kao mršavu, propalu, dementnu osobu koja je nije prepoznala iako je 17 godina bila njegova liječnica, te prvostupanjski sud ne analizira zašto je liječnica izrazila određenu zabrinutost za pacijenta ŠU u trenutku kada joj je GU onemogućila uvid u njegovo otpusno pismo, kao ni to što joj se GU očitovala da ne treba dolaziti kada je najavila kućni posjet, jer da ŠU to ne želi. Ovaj sud smatra kako liječnica kao stručna osoba i kao dugogodišnja liječnica ŠU raspolaže određenim medicinskim znanjem, kao i poznavanjem oštećenika ŠU kao osobe, kao pacijenta, za procjenu njegovog psihičkog stanja, dok druge ispitane osobe ne posjeduju takva stručna znanja.

3.7. Ono što u ovom postupku nije sporno je to da je inkriminiranog dana optuženica bila u mjestu [adresa], a ispravno je obrazloženo kako je sporno to je li tom prigodom optuženica oštećenicima uputila prijeteće riječi, ali sporno je i to jesu li prijeteće riječi priopćene optuženičinom ocu ŠU i ako jesu, je li on mogao razumjeti njihovo značenje. Ostale činjenice utvrđivane u ovom postupku nisu odlučne za samo postojanje kaznenih djela, te je potrebno imati u vidu da se u ovom kaznenom postupku ne rješavaju mogući imovinskopravni sporovi između optuženice i oštećenika, iako postojanje takvih sporova može ukazivati na motive za ponašanje kako jedne, tako i druge strane u ovom kaznenom postupku.

4. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja otklonit će povrede na koje je ukazano ovim rješenjem, provest će sve do sada provedene dokaze i one na koje stranke eventualno ukažu ili za koje sam odluči da ih je potrebno provesti, nakon čega će donijeti novu, na zakonu utemeljenu odluku koju će valjano i obrazložiti u smislu odredbe članka 459. ZKP/08, dajući pri tome ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza.

5. Slijedom svega navedenog, prihvaćanjem žalbe optuženice ĐU, u povodu te žalbe i po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 483. stavak 1. ZKP/08 pobijana presuda je ukinuta i predmet upućen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Dubrovnik, 27. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Domagoj Raguž