Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Kžzd-39/2025-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Tomislava Brđanovića, predsjednika vijeća te Igora Pavlica i Dejana Repića, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog PĆ, zbog kaznenih djela iz čl. 177. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023. i 36/2024., dalje: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj: Kovm-31/2025-6 od 17. lipnja 2025., u sjednici održanoj 26. lipnja 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog PĆ kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem poslovnog broja: Kovm-31/2025-6 od 17. lipnja 2025., Općinski sud u Koprivnici je, na temelju čl. 123. st. 1. toč. 3. u vezi s čl. 127. st. 4. i čl. 131. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012. - odluka Ustavnog suda, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024. i 72/2025., dalje: ZKP/08) produljio istražni zatvor protiv okrivljenog PĆ, zbog kaznenih djela iz čl. 177. st. 1. KZ/11.
2. Protiv toga rješenja žalbu podnosi okrivljeni PĆ po braniteljici Lidiji Rukavina, odvjetnici, iz "svih zakonom dopuštenih razloga", s prijedlogom da vijeće Županijskog suda u Varaždinu prihvati žalbu, ukine pobijano rješenje i omogući okrivljeniku da se brani sa slobode.
3. Prije održavanja sjednice spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na dužno razgledavanje, koje je podneskom broj KŽ-DO-/2025-445/2025 od 26. lipnja 2025. isti vratilo.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prije svega, ovaj žalbeni sud primjećuje da se okrivljenik, premda uvodno u žalbi ističe da istu podnosi iz "svih zakonom dopuštenih razloga", sadržajno žali iz žalbenih osnova bitne povrede odredaba kaznenog postupka, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
5.1. Ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka žalitelj nalazi u uopćenoj tvrdnji da prvostupanjski sud za mladež nije valjano obrazložio na temelju kojih činjenica i dokaza smatra da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti za produljenje istražnog zatvora, te zašto smatra da se u ovom slučaju svrha istražnog zatvora ne bi mogla ostvariti primjenom drugih blažih mjera, čime očito upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.
5.2. Suprotno žalitelju, prvostupanjski sud za mladež je u obrazloženju pobijane odluke iznio jasne, konkretne i po ocjeni ovog žalbenog suda za mladež dostatne činjenice i dokaze iz kojih proizlazi postojanje temeljnog uvjeta za određivanje/produljenje istražnog zatvora – osnovane sumnje da je počinio kaznena djela za koja se tereti, razloge na temelju kojih zaključuje o postojanju posebne istražno zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08, te razloge zbog kojih smatra da se u ovom slučaju svrha istražnog zatvora ne može ostvariti drugim blažim mjerama.
5.3. Stoga žalba okrivljenika u navedenom pravcu nije prihvaćena, s time da je povodom njegove žalbe, a sukladno ovlaštenju iz čl. 494. st. 4. ZKP/08, pobijano rješenje ispitano i po službenoj dužnosti te nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud ostvario neku od povreda taksativno navedenih u citiranoj odredbi.
6. Okrivljenik nije u pravu niti kada se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
6.1. Tako okrivljenik prvenstveno nije u pravu kada u žalbi napada pravilnost činjeničnih utvrđenja na kojima prvostupanjski sud temelji svoj zaključak o postojanju temeljnog uvjeta za određivanje/produljenje istražnog zatvora – postojanje osnovane sumnje da je počinio kaznena djela za koja se tereti, posebice u odnosu na kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11, uz bitnu argumentaciju da se takav zaključak suda prvog stupanja temelji samo na iskazu oštećene GĆ, čija vjerodostojnost je upitna, budući da ista boluje od shizotipnog poremećaja.
6.2. Vezano za takve žalbene tvrdnje, ovaj žalbeni sud prvenstveno primjećuje da se sudovi u ovoj fazi postupka prilikom odlučivanja o istražnom zatvoru nisu ovlašteni upuštati u ocjenu vjerodostojnost pribavljenih dokaza, pa tako niti danih iskaza.
6.3. Polazeći od toga, a imajući na umu da iskaz oštećenice u kojem opisuje ponašanje žalitelja u inkriminiranom razdoblju, za sada, u bitnim momentima podupiru i svjedoci OĆ i BĆ, prvostupanjski sud za mladež je pravilno zaključio da iz do sada pribavljenih dokaza i podataka proizlazi relevantan stupanj vjerojatnosti, svakako na razini osnovane sumnje, da je žalitelj počinio terećena kaznena djela, pa tako i kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11..
6.4. Isto tako, okrivljenik nije u pravu niti kada u žalbi napada pravilnost činjeničnih utvrđenja na kojima prvostupanjski sud za mladež temelji svoj zaključak o postojanju posebne istražno zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08, te da se u ovom slučaju ostvarenje svrhe istražnog zatvora razumno ne može očekivati primjenom drugih blažih mjera, uz bitnu argumentaciju da je prvotno bio terećen za počinjenje pet kaznenih djela, dok se u predmetnoj optužnici tereti za 3 kaznena djela, koja su činjenično blaže opisana nego u prijedlogu od 4. travnja 2025., te da se bavi poljoprivredom u svoj OPG-u, s time su se oštećeni GĆ i OĆ odselili iz obiteljske kuće na nepoznatu adresu. Uz to upire da se mora brinuti o NĆ koji je ostao sam na obiteljskom imanju, a zbog starosti i bolesti ne može skrbiti o sebi.
6.5. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud s pravom smatra da u ovom slučaju, premda okrivljenik do sada nije bio niti kazneno niti prekršajno kažnjavanja, postoji niz okolnosti na njegovoj strani koje kada se međusobno povežu i sagledaju u svojoj ukupnosti upućuju na visok stupanj realne i objektivno predvidive bojazni da bi boravkom na slobodi mogao ponoviti ista ili slična kaznena djela, odnosno ostvariti teže kazneno djelo kojim prijeti.
6.6. Tako prvostupanjski sud pravilno uočava da se okrivljenik u optužnici, za sada, na razini osnovane sumnje, tereti da je počinio čak tri kaznena djela na štetu različitih oštećenika, koja je činio u duljem razdoblju (od 2010. do 2. travnja 2025.), a što i po stavu ovog žalbenog suda upućuje da su odnosi okrivljenika i oštećenika dubok i trajno narušeni, te da je u inkriminiranom ponašanju okrivljenika prema žrtvama sadržana znatna kriminalna količina, te ustrajnost i upornost u činjenju istih.
6.7. Imajući uz to dodatno u vidu da iz dokaza i podataka u spisu, na razini osnovane sumnje, proizlazi da je takvo njegovo ponašanje povezano sa zlouporabom alkohola, te da ga se žrtve boje i da ga upravo zbog straha ranije nisu prijavljivali policiji, prvostupanjski sud za mladež s pravom smatra je u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti riječ o osobitim okolnostima koje upućuju na visok stupanj realne i objektivno predvidive bojazni da bi boravkom na slobodi mogao ponoviti ista ili slična kaznena djela, odnosno ostvariti teže kazneno djelo kojim prijeti (posebna istražno zatvorska osnova iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08), te da se ostvarenje svrhe istražnog zatvora u ovom slučaju razumno ne može očekivati primjenom drugih blažih mjera.
6.8. Na ovom mjestu, a vezano za žalbene tvrdnje da su se žrtve odselile iz obiteljske kuće, valja primijetiti da žalitelj očito ispušta iz vida dokaze i podatke u spisu iz kojih, za sada na razini osnovane sumnje, proizlazi da su se na taj korak odlučile upravo zbog inkriminiranog ponašanja žalitelja i straha prema njemu.
7. Naposljetku, a imajući s jedne strane na umu da se okrivljenik nalazi u istražnom zatvoru od 11. travnja 2025., a s druge strane kaznu koja se prema podacima s kojima raspolaže sud može očekivati u ovom postupku, kao i ranije navedene okolnosti koje ukazuju na nužnost produljenja istražnog zatvora protiv njega, žalitelj nije u pravu kada u žalbi sugerira da je u konkretnom slučaju došlo do povreda načela razmjernosti propisanog u čl. 122. st. 2. ZKP/08..
8. Budući da žalba okrivljenika nije osnovana, a kako pri ispitivanju pobijanog rješenja nisu nađene povrede propisane u čl. 494. st. 4. ZKP/08, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 riješiti kao u izreci rješenja.
U Varaždinu 26. lipnja 2025.
Predsjednik vijeća
Tomislav Brđanović
