Republika Hrvatska
Županijski sud u Šibeniku
Gž-471/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sucu Maji Skorić, u pravnoj stvari tužitelja Contarini d.o.o., Ulica hrvatskih žrtava 102, Solin, OIB: 20497861851, kojega zastupa punomoćnik Vinko Samardžić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika UA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnica Dijana Vulić, odvjetnica u Splitu, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Splitu pod brojem Psp- 99/2022 od dana 9. svibnja 2025. godine, dana 26. lipnja 2025. godine
r i j e š i o j e
I. Uvažava se žalba tuženika, te se pod točkom I. i II. izreke preinačava rješenje Općinskog suda u Splitu pod brojem Psp-99/2022 od dana 9. svibnja 2025. godine na način da se odbija tužbeni zahtjev za utvrđenje smetanja posjeda i posjedovnu zaštitu zabranom takvog i sličnog budućeg smetanja tužitelja Contarini d.o.o. u posjedu Boutique Hotel Bačvice, koji se nalazi u Splitu, Šetalište Bačvice 10, II kat, površine 264,90 m2, u zgradi sagrađenoj na katastarskoj čestici broj [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina].
II. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak žalbenog postupka u iznosu od 156,25 eura, dok se odbija tuženik sa preostalim zahtjevom za naknadu troška.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška sastava odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem prihvaćen je djelomično tužbeni zahtjev i utvrđeno je da je time što je dana 13. srpnja 2022. godine ušao u poslovni prostor koji se nalazi u Splitu, Šetalište Bačvice 10, II kat, površine 264,90 m2, u zgradi sagrađenoj na katastarskoj (im) čestici (ama) broj 8764/4, K. O. [katastarska općina], koji poslovni prostor se do tada nalazio u mirnom i faktičkom posjedu tužitelja te potom promijenio lozinku na ulaznim vratima, tuženik zasmetao tužitelja u posljednjem mirnom posjedu poslovnog prostora koji se nalazi u Splitu, Šetalište Bačvice 10, II kat, površine 264,90 m2, u zgradi sagrađenoj na katastarskoj čestici broj [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] (točka I. izreke), te je zabranjeno tuženiku takvo i slično buduće smetanje tužitelja Contarini d.o.o. u posjedu Boutique Hotel Bačvice, koji se nalazi u Splitu, Šetalište Bačvice 10, II kat, površine 264,90 m2, u zgradi sagrađenoj na katastarskoj (im) čestici (ama) broj 8764/4, K. O. [katastarska općina] (točka II. izreke).
2. Ujedno odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je traženo da se utvrdi da su u poslovni prostor ušle dvije nepoznate osobe te da je tuženik na ulaznim vratima postavio zaštitare i u dijelu u kojem je traženo da se naloži tuženiku uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja, na način pobliže opisan u izreci tog rješenja (točka III. podtočka a) i b) izreke), odbačena je tužba u dijelu kojim tužitelj traži pružanje posjedovne zaštite u odnosu na „lozinke za videonadzor, poslovno računalo tužitelja koje se nalazi u poslovnom prostoru, elektronički uređaj koji se koristi za obradu plaćanja karticama (tzv. POS aparat) za usluge koje je tužitelj pružao u predmetnom poslovnom prostoru te poslovanju i komunikaciji sa "Booking.com“, uspostavom ranijeg posjedovnog stanja te zabranom svakog takvog i sličnog budućeg smetanja (točka IV. izreke), te je odbijen kao neosnovan prijedlog za donošenje privremene mjere osiguranja, sadržaja pobliže navedenog u izreci presude (točka V. izreke), te je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (točka VI. izreke).
3. Protiv tog rješenja žalbu je podnio tuženik, pobijajući ga u dijelu pod točkom I. i II. izreke, uvodno iz svih žalbenih razloga označenih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) sa prijedlogom da drugostupanjski sud uvaži žalbu, pobijano rješenje preinači na način da odbaci tužbeni zahtjev (odnosno tužbu) u cijelosti, podredno, da odbije tužbeni zahtjev, uz zahtjev za naknadu parničnog troška žalbenog postupka.
4. U odgovoru na žalbu tužitelj je osporio osnovanost žalbenih prigovora i predložio da se žalba tuženika odbije kao neosnovana, uz zahtjev za naknadu parničnog troška sastava odgovara na žalbu.
5. Žalba je osnovana.
6. U ovoj parnici tužitelj je zatražio posjedovnu zaštitu zbog oduzimanja posjeda, te je u žalbenom postupku ostao sporan čin smetanja posjeda dana 13. srpnja 2022. godine time što je tuženik ušao u predmetni poslovni prostor koji se nalazi u Splitu, Šetalište Bačvice 10, II kat, površine 264,90 m2, u zgradi sagrađenoj na katastarskoj čestici broj [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] i potom promijenio lozinku na ulaznim vratima.
7. Prema razlozima rješenja, prvostupanjski je sud utvrdio:
- da je tuženik bio zakupnik navedenog poslovnog prostora temeljem Ugovora o zakupu navedenog poslovnog prostora broj U-2407 od 3. travnja 2017. godine i Aneksa Ugovora o zakupu broj U-2407 od 2. srpnja 2018. godine, zaključenih sa Gradom Splitom, kao zakupodavcem,
- da tuženik tijekom postupka nije osporavao da se tužitelj u odnosu prema njemu nalazio u zadnjem mirnom posjedu kao neposredni posjednik temeljem Ugovora o međusobnim pravima i obvezama u odnosu na poslovni prostor koji se nalazi u Splitu, Šetalište Bačvice 10, II kat, površine 264,90 m2, koji su zaključili dana 22. rujna 2021. godine kojim ugovorom je tuženik predmetni poslovni prostor u cijelosti prepustio na upravljanje i raspolaganje tužitelju,
- da je tuženik ugovor sa tužiteljem raskinuo jednostranom Izjavom od 11. ožujka 2022. godine, te dana 19. travnja 2022. godine uputio tužitelju opomenu pred utuženje i poziv na predaju u posjed predmetnog poslovnog prostora, kojim ga poziva da mu kao zakonitom zakupniku poslovnog prostora u roku od osam dana od dana primitka pismena preda u posjed navedeni poslovni prostor slobodan od stvari i osoba te da podmiri sve obveze koje ima prema njemu, te da tužitelj nije postupio po traženju tuženika i predao posjed predmetnog poslovnog prostora nakon primitka navedenog poziva za iseljenje,
- da tuženik nije osporavao da je dana 13. srpnja 2022. godine ušao u posjed predmetnog poslovnog prostora, a niti je osporavao da je promijenio lozinku na ulaznim vratima, smatrajući da na to ima pravo jer je jednostranom izjavom iz ožujka 2022. godine otkazao ugovor temeljem kojega je tužitelj bio u posjedu,
- da tužitelj tijekom postupka nije dokazao tvrdnje da je tuženik dana 13. srpnja 2022. godine u predmetni poslovni prostor pristupio sa još dvije nepoznate osobe, niti da je toga dana na ulazna vrata postavio zaštitare, jer da su svjedoci GA i U“Angelo u iskazu naveli kako je tuženik u poslovni prostor pristupio sam, nisu iskazivali o tome da bi tuženik na ulazna vrata postavio zaštitare, a niti te tvrdnje proizlaze iz Službene zabilješke II. Policijske Postaje Split od dana 13. srpnja 2022. godine,
- da iz službene zabilješke PU Splitsko-dalmatinske, II Policijske postaje od dana 13. srpnja 2022. godine proizlazi da je zz tužitelja PA dojavila kako je u Hotel Boutique Split došao UA s nekoliko nepoznatih osoba te da su policijski službenici toga dana obavili razgovor sa zz tužitelja te sa tuženikom DA, a nakon svoga postupanja, da nisu utvrdili nikakve elemente protupravnog ponašanja i nije bilo potrebe za njihovim postupanjem, te su zz tužitelja i tuženik upućeni da nesuglasice riješe putem nadležnih institucija,
- da su policijski službenici na isti dan ponovno upućeni na adresu Boutique Hotela u 16:25 i 17:20 sati te da nije bilo potrebe za njihovim postupanjem,
- da je tuženik dopisom Grada Splita od dana 7. listopada 2022. godine obaviješten da su Ugovor o zakupu i Aneks ugovoru o zakupu predmetnog poslovnog prostora istekli dana 19. travnja 2022. godine, da se novi ugovor više neće zaključiti, te je istim dopisom pozvan da u najdužem roku od petnaest dana vrati ključeve predmetnog prostora,
- da je tuženik tijekom postupka (u kojem je prethodni postupak zaključen 22. prosinca 2022. godine), na ročištu održanom dana 29. svibnja 2024. godine, u spis predmeta dostavio zapisnik o primopredaji poslovnog prostora Grada Splita, Upravni odjel za gradsku imovinu, od 5. prosinca 2023. godine, iz kojega je razvidno da je isti sačinjen između Upravnog odjela za gradsku imovinu i ŠA (tuženika) dana 5. prosinca 2023. godine u poslovnom prostoru u Splitu, Šetalište Bačvice 10/II kat, prilikom predaje poslovnog prostora Zakupodavcu, a iz Zapisnika proizlazi da je zakupnik (ovdje tuženik) koristio poslovni prostor na osnovu zaključenog Ugovora o zakupu broj U-2407, te da se poslovni prostor sastoji od kompletnog II. kata zgrade, površine 264,90 m2, sedam soba sa kupaonicom, dnevnog boravka, kuhinje sa kupaonicom, stanje prostora je uredno, a prostor je ispražnjen i očišćen,
- da tuženik nije u mogućnosti uspostave prijašnjeg posjedovnog stanja jer je posjed predmetnog poslovnog prostora predao trećoj osobi, Gradu Splitu.
8. Na temelju tako utvrđenih činjenica, prvostupanjski je sud zaključio da je otkazom ugovora o zakupu prestalo tužiteljevo pravo na neposredan posjed poslovnog prostora, ali da nije prestao tužiteljev neposredan posjed (tužitelj nije dobrovoljno napustio posjed po primitku Izjave o raskidu ni Opomene na iseljenje), da je tuženik ulaskom u poslovni prostor i promjenom šifre na ulaznim vratima u poslovnom prostoru u Splitu, Šetalište Bačvice 10, II kat, površine 264,90 m2, u zgradi sagrađenoj na katastarskoj čestici broj [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], koji poslovni prostor se do tada nalazio u mirnom i faktičkom posjedu tužitelja, samovlasno smetao posljednji, mirni posjed tužitelja, jer i u situaciji kada posredni posjednici ocjenjuju da se neposredni posjednik ponaša suprotno pravnom odnosu na kojemu se temelji posredni posjed, nisu ovlašteni samovlasno oduzeti posjed, da tuženik više nije u mogućnosti uspostave ranijeg posjedovnog stanja kakvo je bilo u trenutku smetanja posjeda, jer je predmetni poslovni prostor predao trećoj osobi Gradu Splitu, međutim, i pored toga da je moguće zabraniti ubuduće takvo i slično smetanje posjeda, pri čemu se pozvao na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci broj Rev-338/2024 od 29. svibnja 2024. godine.
9. Iz obrazloženja žalbe proizlazi da se tuženik pozvao na žalbeni razlog bitne povrede odredba paničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 3., 4. i 5. ZPP, međutim iz odgovora na tužbu ne proizlazi da je tuženik prigovorio mjesnoj nadležnosti suda (članak 354. stavak 2. točka 3. ZPP), nadalje, u žalbi ne obrazlaže u čemu bi se sastojalo nedopušteno raspolaganje stranaka na kojem je prvostupanjski sud utemeljio svoju odluku (članak 354. stavak 2. točka 4. ZPP), te konačno u ovom postupku sud nije donio odluku na temelju priznanja, odricanja od tužbenog zahtjeva, zbog ogluhe, zbog izostanka ili bez održavanja rasprave (članak 354. stavak 2. točka 5. ZPP).
10. Neosnovana je žalba tuženika zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 109. stavak 1. ZPP, jer je prvostupanjski sud, protivno navodima žalbe, odbacio tužbu u odnosu na pokretnine pod točkom IV. izreke.
11. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda o tome da je tuženik počinio čin smetanja zadnjeg mirnog posjeda tužitelja, jer i pored činjenice da je tuženik ušao u poslovni prostor u trenutku kada je u istom bila i zakonska zastupnica tužitelja, a nije sporno da je kao posredni posjednik imao pristup šifri ulaznih vrata, u postupku je utvrđeno da je tužitelj prethodno odbijao iseljenje i predaju prostora, da je obavijestio policiju i da tuženik nije osporio da je nakon odlaska zakonskog zastupnika tužitelja iz prostora u kojem je tužitelj obavljao svoju poslovnu djelatnost, izmijenio ulaznu šifru vrata čime je tužitelja onemogućio u daljnjem posjedu predmetnog poslovnog prostora.
12. Pogrešno je shvaćanje tuženika da je prvostupanjski sud razdvojio tužbeni zahtjev koji predstavlja skup neodvojivih radnji i o kojem je prema stanovištu žalbe mogao odlučivati samo kao cjelini, kao i prigovor da je pobijanim rješenjem pod točkom II. izreke pogrešno odlučeno o zahtjevu, premda tuženik više nije posjednik poslovnog prostora, čime da je prestao i pravni interes za vođenje spora u tom dijelu, te je tužba trebala biti odbačena, budući da pravni interes mora postojati u trenutku pokretanja parnice.
13. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, pored elementa koji u svakom slučaju mora biti ispunjen da bi se pružila posjedovna zaštita, a to je utvrđenje čina smetanja, da bi posjednik imao pravo na posjedovnu zaštitu dovoljno je za postojanje osnovanog prava na posjedovnu zaštitu, da su ispunjeni opći uvjeti za pružanje posjedovne zaštite iz članka 22. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17, dalje: ZV) – posljednji miran posjed i nastalo smetanje, te u tom pravcu i uvjet zabrane tuženiku svakog daljnjeg istog ili sličnog postupanja koje predstavlja zadiranje u posljednji mirni posjed tužitelja jer se i samo takvom zabranom štiti posjed u smislu ZV. 14. U konkretnom slučaju, nije sporno da niti tuženik nije više u posjedu poslovnog prostora jer je isti tijekom postupka predao Gradu Splitu kao zakupodavcu po isteku ugovora o zakupu, koji je sklopljen na određeno vrijeme i koji je istekao, a po zahtjevu zakupodavca, slijedom čega je prvostupanjski sud zaključio da više nije moguća uspostava prijašnjeg stanja, te je u tom dijelu odbio tužbeni zahtjev i prvostupanjsko rješenje je u tom dijelu postalo pravomoćno, slijedom čega je za zaključiti da je tužitelj suglasan sa zaključkom suda da tuženik više nije u mogućnosti uspostave prijašnjeg stanja.
15. Nadalje, prvostupanjski je sud pozivom na pravno stanovište Vrhovnog suda Republike Hrvatske u rješenju broj Rev-338/2024-3 od 29. svibnja 2024. godine, koje je citirano pod točkom 31. obrazloženja, prihvatio zahtjev za pružanje posjedovne zaštite, jer je zaključio da je smetanje počinjeno, te da je osnovan dio kondemnatornog zahtjeva za zabranu svakog takvog ili sličnog budućeg smetanje posjeda, nalazeći da će time spriječiti i "možebitne zloupotrebe procesnih ovlaštenja stranaka".
16. Međutim, iz citiranog djela, kao i ukupnog obrazloženja navedene revizijske odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, proizlazi da se radi o postupku radi smetanja posjeda, u kojem je tuženik nakon počinjenog smetanja posjeda, nakon primitka tužbe i prijedloga za privremenu mjeru, nakon davanja odgovora na tužbu i nakon zaključenja prethodnog postupka koristeći vlasnička ovlaštenja, prodao nekretninu i predao posjed trećoj osobi, a što nije situacija u ovom postupku, budući da je sam tuženik nakon što je ušao u posjed nekretnine dopisom Grada Splita od 22. listopada 2022. godine bio pozvan na vraćanje poslovnog prostora Gradu Splitu zbog prestanka ugovora o zakupu poslovnog prostora, a što je naveo već u odgovoru na tužbu, prilažući isti dopis, pri čemu postojanje ugovornog odnosa o zakupu poslovnog prostora u Splitu između tuženika sa Gradom Splitom kao zakupodavcem, nije bio nepoznat tužitelju, jer to proizlazi iz odredbi Ugovora o međusobnim pravima i obvezama koji je sklopljen između stranaka ovog spora dana 22. rujna 2021. godine.
17. Kod takvog stanja stvari, kada tuženik pozvan na vraćanje poslovnog prostora zakupodavcu zbog isteka ugovora o zakupu poslovnog prostora, te kako zbog vraćanja u posjed spornog prostora gradu Splitu nije više moguće ni ubuduće takvo ili slično smetanje posjeda tužitelja koji nesporno više nije u posjedu poslovnog prostora, a o mogućnosti nastavnog vršenja posjeda poslovnog prostora Boutique Hotel Bačvice, koji se nalazi u Splitu, Šetalište Bačvice 10, II kat, površine 264,90 m2, u zgradi sagrađenoj na katastarskoj čestici broj [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] po nekom drugom osnovu – nije se očitovao, onda u okviru činjeničnog supstrata ovog postupka, nema osnove niti za usvajanje tužbenog zahtjeva za posjedovnu zaštitu zabranom smetanja posjeda ubuduće – zbog sprječavanja možebitne zloupotrebe procesnih ovlaštenja stranaka, slijedom čega je žalbu tuženika zbog pogrešne primjene materijalnog prava trebalo uvažati, pobijano rješenje preinačiti i pod točkom I. i II. izreke odbiti tužbeni zahtjev (članak 380. stavak 3. ZPP).
18. Premda je prvostupanjsko rješenje po žalbi tuženika u pobijanom dijelu preinačeno, ovaj drugostupanjski sud nije odlučivao o parničnom trošku cijelog postupka, jer tuženik nije ni formalno ni sadržajno osporavao odluku o trošku pod točkom V. izreke, slijedom čega je u odluci o parničnom trošku nastalom u postupku pred prvostupanjskim sudom, prvostupanjsko rješenje postalo pravomoćno.
19. Tuženiku je kod označene vrijednosti predmeta spora od 5.000,00 kuna, odnosno 663,61 eur, priznat trošak žalbenog postupka prema odredbi Tbr. 10. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023) u visini od 62,50 boda, što iznosi 125,00 eura, te PDV od 25 % u iznosu od 31,25 eura (Tbr. 46. Tarife), dakle, ukupno 156,25 eura, dok je tuženik odbijen sa preostalim zahtjevom za naknadu troška u razlici između dosuđenog iznosa i zatraženog iznosa od ukupno 250,00 eura.
20. Zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška sastava odgovora na žalbu je odbijen jer isti nije bio potreban za donošenje odluke u ovom žalbenom postupku.
21. U žalbom nepobijanom odbijajućem dijelu pod točkom III. izreke, točkom IV. izreke, točkom V. izreke, kao i u odluci o parničnom trošku pod točkom VI. izreke – prvostupanjsko rješenje je ostalo neizmijenjeno.
U Šibeniku, 26. lipnja 2025. godine
S U D A C
Maja Skorić
