Poslovni broj: Gž-2441/2023-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, po sutkinji Sandi Crljen Ivančić, u pravnoj stvari I. tužiteljice ŠL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tužiteljice ŠLČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po Ivani Brkić, odvjetnici u Zagrebu, protiv I. tuženika FLČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i II. tuženika GLČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnici Ivani Luetić Mihoci, odvjetnici u Zagrebu, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužiteljica protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Psp-174/2021-20 od 7. rujna 2023., 26. lipnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužiteljica kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Psp-174/2021-20 od 7. rujna 2023.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da su tuženi točno neutvrđenog dana, a što su tužitelji saznali 24.10.2021., smetali tužitelje u posljednjem, mirnom posjedu nekretnine dvorišnog objekta klesarske radionice i spremišta te vrta na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na način da su promijenili brave na ulaznim vratima predmetnog objekta prema [adresa], onemogućili pristup ključevima ulaznih vrata sa stražnje i bočne strane objekta i tako onemogućili tužiteljima ulaz u i prolaz kroz predmetni objekt.

Nalaže se tuženima da uspostave prijašnje posjedovno stanje, a kakvo je bilo prije izvršenog smetanja i omoguće tužiteljima posjed predmetnog objekta klesarske radionice i vrta na način da predaju tužiteljima ključeve svih ulaznih vrata u dvorišni objekt klesarske radionice sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao i šifru protuprovalnog sustava, te omoguće ulaz i prolaz, sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

Zabranjuje se tuženicima svako daljnje takvo ili slično smetanje posjeda tužitelja. Nalaže se tuženicima da nadoknade tužiteljima troškove ovog sudskog postupka." (točka I. izreke)

1.1. Točkom II. rješenja odbijen je zahtjev tužiteljica za određivanjem privremene mjere slijedećeg sadržaja:

"1. Određuje se privremena mjera radi osiguranja nenovčane tražbine tužiteljica te se nalaže tuženicima da predaju tužiteljicama ključeve objekta klesarske radionice sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te im omoguće nesmetani pristup spremištu unutar navedenog objekta u roku od 24 sata od primitka rješenja, pod prijetnjom novčane kazne u visini od 10.000,00 kn.

2. Ova privremena mjera trajat će do pravomoćnog rješenja u sporu za smetanje posjeda koji se vodi pod brojem Psp-174/2021."

1.2. Odlukom o trošku naloženo je tužiteljicama naknaditi tuženicima parnični trošak u iznosu od 497,50 eura/ 3.748,41 kuna u roku od 15 dana (točka III. izreke),

2. Protiv tog rješenja žale se tužiteljice pobijajući ga zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. točke 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 114/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP) predlažući da se isto preinači i tužbeni zahtjev prihvati, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

3. Žalba nije osnovana.

4. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku odluku u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

4.1. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog tužiteljica pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

5. Predmet ovoga spora predstavlja zahtjev tužiteljica za pružanje zaštite zbog smetanja posjeda objekta klesarske radionice sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

6. Prvostupanjski je sud po provedenom dokaznom postupku utvrdio sljedeće odlučno činjenično stanje:

- da iz iskaza I. tužiteljice proizlazi da je od djetinjstva nesmetano uživala čitav prostor klesarske radionice, da je od istog imala je ključ od donjih vrata i ključ od svog spremišta koje je pozicionirano prvo po redu gledajući iz smjera klesarske radionice, odnosno prva vrata lijevo, a kroz radionicu da je slobodno prolazila i kada je trebala otići do pušnice koja se nalazi iza predmetnog objekta, te da je na jednak način objekt koristila i II. tužiteljica, da je tako bilo sve do listopada 2021. kada je 23. ili 24. listopada 2021. I. tuženik promijenio bravu i od kada u prostor ulazi po dopuštenju I. tuženika. Na vratima objekta da se unatrag pet godina nalazi alarmni sustav kojeg je postavio I. tuženik, od kojeg tužiteljice ne posjeduju deaktivacijsku šifru i koji se nekoliko puta aktivirao,

- da iz iskaza I. tuženika proizlazi da je predmetnu klesarsku radionu sagradio 2012. te da je majci tada dao ključ, a I. tužiteljica da je u to vrijeme živjela kod svog muža, no kasnije da se vratila u domaćinstvo k majci, te da joj je majka vjerojatno naknadno dala ključ od radione. Da je točno da su tužiteljice držale drva za ogrjev u jednom od spremišta u sklopu objekta i da su ulazile kada su trebale, ali uvijek za vrijeme dok su prostor korisitili tuženici i kada bi im on to dopustio. Bravu na objektu da je zamijenio krajem kolovoza ili početkom rujna 2021. godine, te da majka i nadalje ima nesmetan pristup dok je on u radioni, ali da ni majci ni sestri nikada nije dao šifru od postavljenog alarmnog sustava.

7. Na temelju naprijed navedenih činjeničnih utvrđenja u konkretnom slučaju prvostupanjski je sud utvrdio da su tužiteljice izgubile pravo na ostvarivanje posjedovne zaštite, odnosno da su istu trebale zatražiti i ostvariti u rokovima koji su se za njih računali od dana postavljanja alarmnog protuprovalnog sustava.

8. Navedena činjenična utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer su rezultat logične i uvjerljive ocjene izvedenih dokaza kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a. Tužiteljice drugačijom interpretacijom dijela činjenične građe i drugačijom ocjenom dijela izvedenih dokaza ničim nisu dovele u pitanje pravilnost navedenih činjeničnih utvrđenja i zaključaka prvostupanjskog suda, niti su dovele u pitanje pravilnu primjenu materijalnog prava od strane prvostupanjskog suda glede odluke o glavnoj stvari.

9. Odredbom članka 21. stavak 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., u daljnjem tekstu: ZV) propisano je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda, dok je člankom 22. stavak 1. ZV-a propisano da je posjednik kojem je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kako je to bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.

9.1. Prema odredbi članka 22. stavak 2. ZV-a sud pruža zaštitu posjeda prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu.

9.2. U posjedovnim parnicama od odlučnog je značenja utvrditi je li nastupila prekluzija, posljednje stanje posjeda i čin smetanja. Dakle, osnovni uvjet koji se mora zadovoljiti za pružanje sudske zaštite je nastalo smetanje posjeda, koju činjenicu u sudskom postupku mora dokazati tužitelj. Pritom smetanje predstavlja svaki čin kojim se onemogućava ili ometa normalno vršenje faktičke vlasti na stvari koja sačinjava posjed, bilo da se radi o oduzimanju posjeda koje dovodi do oduzimanja stvari posjedniku ili o uznemiravanju, odnosno o ometanju koje ne rezultira oduzimanjem stvari.

10. Naime, u smislu naprijed citiranih odredaba članaka 21.-26. ZV-a posjednik pred sudom može ostvariti svoje pravo na zaštitu svog posjeda bez da sud ulazi u pitanje pripada li toj osobi pravo na posjed ili mu ono ne pripada, pri čemu sud odlučuje isključivo o posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju. Samovlasno stečeni posjed nije miran do trenutka kada bivši posjednik više nema pravo na posjedovnu zaštitu prema uvjetima iz odredbe članka 21. stavaka 3. ZV-a, odnosno do proteka roka od trideset dana od dana saznanja za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od nastalog smetanja.

10.1. Dakle, zaštita koju sud u postupku zbog smetanja posjeda pruža posjedniku protiv samovlasnog smetanja njegovog posjeda ograničena je samo na pitanje je li posjed postojao i je li bio samovlasno smetan, pri čemu je za zahtijevanje sudske zaštite posjeda aktivno legitimiran posljednji faktični mirni posjednik stvari, čiji je posjed samovlasno smetan, a pasivno je legitimirana svaka osoba koja je samostalno smetala tuđi posjed uznemirivši ga ili oduzevši ga, kao i osoba u čiju je korist druga osoba poduzela čin smetanja, pri čemu je u smislu odredbe članka 20. ZV-a, svaki čin kojim se nekom posjed oduzima ili uznemirava bez posjednikovog odobrenja odnosno bez dopuštenja za to u zakonu, odnosno u odluci suda ili druge nadležne vlasti, samovlasno smetanje posjeda.

11. Ocjenjivanjem iskaza I. tužiteljice i I. tuženika, a sve u kontekstu isprava pregledanih u spisu, činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja je u postupku na pravilan način raspravljena i utvrđena, sve u okvirima odredbe članka 441. ZPP-a, i prvostupanjsko rješenje o tim činjenicama sadrži jasne i valjane razloge koji žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju, pa ih tako prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

12. Po provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio da tužiteljice od postavljanja protuprovalnog alarmnog sustava, koji je i prema iskazu I. tužiteljice postavljen najkasnije 2018. godine, nisu imale samostalnu faktičnu vlast nad prostorom radione, već su u istu ulazile samo onda kada su vrata te radione bila otključana i kada im je I. tuženik to dopuštao, bilo na način da je ostavio vrata otključana, ili pak da je došao deaktivirati alarm koji bi se upalio, slijedom čega da su tužiteljice već od postavljanja alarmnog protuprovalnog sustava pa nadalje izgubile suposjed predmetne nekretnine jer su dolazeći povremeno i uz dopuštenje I. tuženika zapravo priznavale faktičnu vlast tuženika, te nisu imale nikakva samostalna posjedovna ovlaštenja, niti prema tuženicima, niti prema trećim osobama, slijedom čega je pravilno zaključio da tužiteljicama ne pripada tražena zaštita.

13. Neosnovano tužiteljice u žalbi prigovaraju da ih I. tuženik postavljanjem alarmnog sustava na ulazna vrata klesarske radionice kroz koju su prolazile da bi došle do ostave u kojoj su držale drva za ogrjev nije spriječio u dotadašnjem načinu vršenja posjeda predmetne nekretnine, kad iz iskaza I. tužiteljice, kao i iz iskaza I. tuženika proizlazi da tužiteljice nisu imale ključ ulaznih vrata radionice, niti pristupnu šifru alarmnog sustava, kao i da se alarmni sustav nekoliko puta palio prilikom pokušaja ulaska u sporni prostor.

13.1. U svezi preostalih žalbenih navoda tužiteljica ističe se kako se u parnicama za smetanje posjeda ne raspravlja o pravu na posjed, niti pravnom temelju posjeda, već sud pruža zaštitu prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, slijedom čega prvostupanjski sud ispravno te činjenice nije raspravljao, budući da one u smislu odredbe članka 22. stavak 1. ZV-a, te članka 441. ZPP-a nisu od značaja u posjedovnoj parnici, pri čemu se napominje da vođenje, pa i ishod postupka za zaštitu posjeda nije smetnja tužiteljicama da, ako smatraju da tuženik ne ostvaruje pravo na posjed, u posebnom postupku zatraže petitornu zaštitu (članak 26. ZV-a).

14. Kako u konkretnom slučaju tužiteljice nisu dokazale sve pretpostavke u kojima sud pruža posjedovnu zaštitu, a prije svega nisu dokazale da su zaštitu posjeda zatražile prema uvjetima iz odredbe članka 21. stavka 3. ZV-a, odnosno do proteka roka od trideset dana od dana saznanja za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od nastalog smetanja, to je prvostupanjski sud ispravno odbio njihov zahtjev za posjedovnom zaštitom.

15. Pravilna je i odluka o troškovima postupka iz razloga što se pravilno temelji na Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 148/09., 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.), kao i odredbama članka 154. stavak 1. ZPP-a, u vezi sa člankom 155. ZPP-a, s time što je ni tužiteljice posebnim žalbenim navodima ne pobijaju.

16. S obzirom na navedeno, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, žalbu tužiteljica trebalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

17. Zbog navedenog odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Splitu 26. lipnja 2025.

SUTKINJA

Sanda Crljen Ivančić