Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split

Poslovni broj: Gž-1124/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, po sucu pojedincu, mr. sc. Zrinki Tironi, u pravnoj stvari tužiteljice KV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Hrvoju Vukadinu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Vukadin i partneri u Zagrebu, protiv tuženice „Raiffeisenbank Austria“ d.d., Zagreb, Magazinska 69, Zagreb, OIB: 53056966535, zastupane po pununomoćniku Goranu Gložiniću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mađarić i Lui u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice na odluku o parničnom trošku sadržanu u presudi Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici, poslovni broj: P-887/2023-17 od 6. prosinca 2024., dana 26. lipnja 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana te se potvrđuje odluka o parničnom trošku u pobijanom odbijajućem (nedosuđujućem dijelu) točke IV. izreke presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici, poslovni broj: P-887/2023- 17 od 6. prosinca 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud 6. prosinca 2024. donio presudu kojom je u točki I. i II. izreke presudio da su ništetne ugovorne odredbe ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na jednostrano promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu CHF. U točki III. izreke prvostupanjski je sud naložio tuženici da isplati tužiteljici 94,31 eura sa zateznim kamatama po osnovu ništetne odredbe o valutnoj klauzuli CHF. Konačno, u točki IV. izreke prvostupanjski je sud odlučio o parničnom trošku na način da je naložio tuženici da s ovog osnova plati tužiteljici 675,00 eura sa zateznim kamatama.

2. Protiv prvostupanjske presude, u dijelu pod točkom IV. izreke i to dijelu u kojem tužiteljici nije dosuđen daljnji parnični trošak (preko dosuđenog iznosa od 675,00 eura sa zateznim kamatama), tužiteljica je podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13.,89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22.. 114/22. i 155/23., dalje ZPP). Tužiteljica predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu u točki IV. izreke na način da u cijelosti prihvati zahtjev tuženice za naknadom parničnog troška, kao i trošak delegacije.

3. Tuženica nije podnijela odgovor na žalbu tužiteljice.

4. Žalba tužiteljice nije osnovana.

5. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka jest zahtjev tužiteljice za naknadom daljnjeg parničnog troška (preko dosuđenog iznosa od 675,00 eura sa zateznim kamatama), kao i zahtjev za naknadom troškova delegacije.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredbi parničnog postupka koje su predviđene odredbama članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi i po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

7. Odredbom članka 164. stavak 1. ZPP-a propisano je kako o naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja. Nadalje, odredbom članka 164. stavak 2. ZPP-a je određeno kako je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu, dok je odredbom stavka 3. navedenog članka propisano kako je zahtjev za naknadu troškova stranka dužna staviti najkasnije do završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima. Odredbom članka 154. stavak 1. ZPP-a propisano je da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

Odredbom članka 155. ZPP-a propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovoga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu. Ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema toj tarifi.

8. U pogledu vrijednosti predmeta spora za navesti je slijedeće. U predmetnom slučaju tužiteljica je podnijela tužbu protiv tuženice te postavila tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnih dijelova dviju ugovornih odredbi ugovora o kreditu koji je među strankama sklopljen 7. travnja 2005. te zahtjev za isplatom iznosa koji u tužbi nije bio specificiran. Tek kasnije podneskom od 16. lipnja 2023. tužiteljica je zatražila isplatu iznosa od 6.059,73 eura. Podneskom od 10. listopada 2024. tužiteljica je konačno specificirala tužbeni zahtjev na način da je zatražila isplatu iznosa od 94,31 eura sa zateznim kamatama. Ovaj zahtjev za isplatom je postavljen, i od prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaćen, upravo na temelju stjecanja bez osnove radi ništetnosti dijelova spornih ugovornih odredbi ugovora o kreditu. Tužiteljica je u tužbi označila kao vrijednost predmeta spora iznos od 1.459,95 eura. Tužbeni zahtjev se sastoji od dijela koji se ne odnosi na novčanu svotu (utvrđenje ništetnosti) te dijela koji se odnosi na novčanu svotu (zahtjev za isplatom). Dakle, u konkretnom slučaju tužiteljica postavlja tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnosti dijelova dviju odredbi predmetnog ugovora o kreditu (riječ je o deklaratornom tužbenom zahtjevu) u svrhu odlučivanja o zahtjevu za isplatom iznosa od 94,31 eura (stjecanje bez osnove).

Kod takvog stanja stvari, kad deklaratorni zahtjev istaknut uz tužbeni zahtjev na činidbu treba poslužiti samo za ocjenu valjanosti tužbenog zahtjev za činidbu – isplatu (o čemu se nedvojbeno radi u konkretnom slučaju), takav deklaratorni zahtjev ne uzima se u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora. Vrijednost predmeta spora se u tom slučaju određuje samo prema vrijednosti tužbenog zahtjeva za činidbu – isplatu. U tom smislu izjasnio se i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Rev 688/2000-2 od 7. siječnja 2004., Revr-475/08 od 27. listopada 2008. i broj Revr-31/02 od 9. svibnja 2002.

9. Kako se u predmetnom slučaju radi o zahtjevu za isplatom iznosa od 94,31 eura (stjecanje bez osnove), pravilno je prvostupanjski sud smatrao da je vrijednost predmeta spora 94,31 eura (članak 186.b. stavak 4. i 6. ZPP-a) i sukladno toj vrijednosti predmeta spora iznos parničnog troška obračunao prema nagradi od 25 bodova, a na temelju T.br. 7. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 - dalje: Tarifa) u svezi s T.br. 8. i 9.Tarfe. Naime, odredbom članka 186.b. stavak 4. ZPP-a propisano je da o slučajevima iz stavka 2. i 3. ovoga članka (manifestacijska stupnjevita tužba) tužitelj je dužan određeni tužbeni zahtjev postaviti u roku koji mu za to sud odredi tijekom postupka rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba. Odredbom članka 186.b. stavak 6. ZPP-a propisano je da prigodom postavljanja tužbenoga zahtjeva iz stavka 4. ovoga članka tužitelj je dužan iznova naznačiti vrijednost predmeta spora u skladu s odredbama članka 35. do 37. i članka 39. ovoga Zakona

10. Pravilno prvostupanjski sud nije dosudio tužiteljici trošak pristojbe na tužbu, jer u spisu ne priliježe uplatnica kao dokaz da je tužiteljica doista snosila taj trošak. Nadalje, danas važeća zakonska odredba članka 11. stavak 1. točka 20. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine" br. 118/18., 51/23., dalje ZSP) kojom je propisano je da su od plaćanja sudskih pristojbi oslobođeni tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa stupila je na snagu 20. svibnja 2023. Predmetna tužba je podnesena 11. kolovoza 2023.

11. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Su-IV-223/2023-6 od 25. rujna 2023. određeno je da u predmetnom slučaju postupa Općinski sud u Novom Zagrebu i Općinski sud u Zlataru, kao drugi mjesno nadležni sudovi, a na temelju odredbe članka 11. stavci 1. i 2. Zakona o sudovima („Narodne novine“ br. 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18., 126/19., 130/20., 21/22., 60/22., 16/23., 155/23. i 36/24., dalje: ZS).

12. Odredbom članka 11. stavak 4. ZS-a propisano je da u slučaju iz stavka 2. ovoga članka strankama i njihovim punomoćnicima pripada pravo na naknadu troškova javnog prijevoza. Odvjetnicima pripada pravo na naknadu troškova javnog prijevoza i pravo na naknadu troškova za izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja određenih Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ako putovanje do drugog suda i natrag do mjesta ureda traje duže od tri sata. Odredbom članka 5. istog članka propisano je da će se naknada troškova iz stavka 4. ovoga članka isplatiti na teret državnog proračuna, u dijelu u kojem su ti troškovi veći od onih koje bi stranke imale da se postupak vodi pred mjesno nadležnim sudom. Stavkom 6. istog članka propisano je da će se odluka o troškovima iz ovoga članka donijet zajedno s odlukom o troškovima postupka.

13. Iz citirane odredbe članak 11. stavak 4. ZS-a proizlazi kako je pravo odvjetnika, a ne stranke u postupku, pravo na naknadu troškova delegacije zbog izbivanja iz pisarnice za vrijeme putovanja ako je putovanje duže od tri sata. Kod takvog stanja stvari žalbu na odluku o trošku delegacije zbog izbivanja iz pisarnice ovlašten je podnijeti punomoćnik - odvjetnik, a ne sama stranka, osobno ili po punomoćniku.

14. Slijedom navedenog trebalo je žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu te potvrditi odluku o parničnom trošku u pobijanom odbijajućem (nedosuđujućem dijelu) točke IV. izreke prvostupanjske presude, a ovo na temelju odredbe članka 380. stavak 2. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

U Splitu 26. lipnja 2025.

Sutkinja

Mr. sc. Zrinka Tironi