Poslovni broj: Gž-2362/2023-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, po sutkinji Sandi Crljen Ivančić, u pravnoj stvari tužiteljice ŽTĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz odvjetničkog društva Marčan & Partneri d.o.o. Rijeka, protiv tuženika 1. Ogrevanje gaber d.o.o., [adresa], Republika Slovenija, OIB: 85798875321, zastupanog po direktoru ŽT i 2. ST iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnici Vesni Matoković, odvjetnici u Rijeci, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Crikvenici – Stalne službe u Krku, poslovni broj: Psp-46/2022-14 od 20. srpnja 2023., 26. lipnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Crikvenici – Stalne službe u Krku, poslovni broj: Psp-46/2022-14 od 20. srpnja 2023.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Utvrđuje se da su tuženici dana 7. 7. 2022. smetali tužitelja u posljednjem mirnom suposjedu nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]-[adresa] i to dijela dvorišta označenog žutom bojom na skici plana korištenja okućnice koji čini sastavni dio etažnog elaborata projektanta STĐ, na način da su na taj dio dvorišta postavili kontejner - kućicu pa se nalaže tuženicima da u roku od 8 dana uspostave prijašnje posjedovne stanje tako da uklone kontejner - kućicu koja se nalazi na navedenom dijelu dvorišta te im se zabranjuje takvo ili slično smetanje ubuduće." (točka I. izreke)

1.1. Odlukom o trošku naloženo je tužiteljici naknaditi tuženicima na jednake dijelove parnični trošak u iznosu od 547,25 eura/ 4.123,26 kuna u roku od 8 dana (točka II. izreke).

2. Protiv tog rješenja žali se tužiteljica pobijajući ga zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. . Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 114/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP) predlažući da se isto preinači i tužbeni zahtjev prihvati, uz nadoknadu parničnih troškova, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

2.1. U odgovoru na žalbu tuženici su istu predložili odbiti kao neosnovanu.

3. Žalba nije osnovana.

4. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku odluku u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

4.1. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog tužiteljice pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

5. Predmet ovoga spora predstavlja zahtjev tužiteljice za pružanje zaštite zbog smetanja posjeda nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]-[adresa] i to dijela dvorišta označenog žutom bojom na skici plana korištenja okućnice koji čini sastavni dio etažnog elaborata projektanta STĐ, a na kojem su tuženici postavili kontejner-spremište.

6. Prvostupanjski je sud po provedenom dokaznom postupku utvrdio sljedeće odlučno činjenično stanje:

- da je kontejner-spremište postavljen na dijelu okućnice koji je u suvlasništvu svih stranaka, na dijelu zelene površine do samog ogradnog zida koji dijeli nekretninu od susjedne nekretnine,

- da između spremišta i zgrade i nadalje postoji prolaz popločen tlakovcima koji se nalazi ispred prozora stana u prizemlju zgrade u vlasništvu prvotuženika i kojim se dolazi samo do ogradnog zida koji dijeli nekretninu od susjedne nekretnine,

- da su kontejner postavili tuženici, te da tuženici nisu isticali niti prigovor prekluzije,

- da iz iskaza tužiteljice proizlazi da je vlasnica stana na drugom katu u kojem ne živi već ga iznajmljuje turistima, da se do postavljanja spremišta na spornoj površini nalazila trava i neko bilje, da ništa od tog bilja ona nije posadila, a svi suvlasnici zajedno da su platili i posadili jednu biljku koja se i nadalje nalazi na drugom dijelu zelene površine, dok je o dosadašnjem načinu korištenja iskazala da je sporni dio te zelene površinu gledala i mogla je istoj prići ukoliko je htjela, a sada je onemogućena u suposjedu na način da joj ne može prići, pri čemu da su joj spremišta i vizualno neprihvatljiva,

- da iz iskaza svjedoka ŠT, koji iskaz je potvrđen i uviđajem na predmetnoj nekretnini proizlazi da tužiteljica spornu površinu nije koristila za prolaz jer isti ne vodi nikuda osim do zida susjedne nekretnine.

7. Na temelju naprijed navedenih činjeničnih utvrđenja u konkretnom slučaju prvostupanjski je sud utvrdio da tužiteljica nije dokazala da bi bila suposjednica spornog dijela jer nije u pogledu tog dijela nekretnine ostvarivala nikakvu svoju faktičnu vlast, slijedom čega je tužbeni zahtjev odbijen.

8. Navedena činjenična utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer su rezultat logične i uvjerljive ocjene izvedenih dokaza kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a. Tužiteljica drugačijom interpretacijom dijela činjenične građe i drugačijom ocjenom dijela izvedenih dokaza ničim nije dovela u pitanje pravilnost navedenih činjeničnih utvrđenja i zaključaka prvostupanjskog suda, niti je dovela u pitanje pravilnu primjenu materijalnog prava od strane prvostupanjskog suda glede odluke o glavnoj stvari.

9. Odredbom članka 21. stavak 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., u daljnjem tekstu: ZV) propisano je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda, dok je člankom 22. stavak 1. ZV-a propisano da je posjednik kojem je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kako je to bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.

9.1. Prema odredbi članka 22. stavak 2. ZV-a sud pruža zaštitu posjeda prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu.

9.2. U posjedovnim parnicama od odlučnog je značenja utvrditi je li nastupila prekluzija, posljednje stanje posjeda i čin smetanja. Dakle, osnovni uvjet koji se mora zadovoljiti za pružanje sudske zaštite je nastalo smetanje posjeda, koju činjenicu u sudskom postupku mora dokazati tužitelj. Pritom smetanje predstavlja svaki čin kojim se onemogućava ili ometa normalno vršenje faktičke vlasti na stvari koja sačinjava posjed, bilo da se radi o oduzimanju posjeda koje dovodi do oduzimanja stvari posjedniku ili o uznemiravanju, odnosno o ometanju koje ne rezultira oduzimanjem stvari.

10. Naime, u smislu naprijed citiranih odredaba članaka 21.-26. ZV-a posjednik pred sudom može ostvariti svoje pravo na zaštitu svog posjeda bez da sud ulazi u pitanje pripada li toj osobi pravo na posjed ili mu ono ne pripada, pri čemu sud odlučuje isključivo o posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju. Samovlasno stečeni posjed nije miran do trenutka kada bivši posjednik više nema pravo na posjedovnu zaštitu prema uvjetima iz odredbe članka 21. stavaka 3. ZV-a, odnosno do proteka roka od trideset dana od dana saznanja za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od nastalog smetanja.

10.1. Dakle, zaštita koju sud u postupku zbog smetanja posjeda pruža posjedniku protiv samovlasnog smetanja njegovog posjeda ograničena je samo na pitanje je li posjed postojao i je li bio samovlasno smetan, pri čemu je za zahtijevanje sudske zaštite posjeda aktivno legitimiran posljednji faktični mirni posjednik stvari, čiji je posjed samovlasno smetan, a pasivno je legitimirana svaka osoba koja je samostalno smetala tuđi posjed uznemirivši ga ili oduzevši ga, kao i osoba u čiju je korist druga osoba poduzela čin smetanja, pri čemu je u smislu odredbe članka 20. ZV-a, svaki čin kojim se nekom posjed oduzima ili uznemirava bez posjednikovog odobrenja odnosno bez dopuštenja za to u zakonu, odnosno u odluci suda ili druge nadležne vlasti, samovlasno smetanje posjeda.

11. Ocjenjivanjem iskaza tužiteljice i svjedoka ŠT, a sve u kontekstu utvrđenja na uviđaju s predmetne nekretnine i isprava pregledanih u spisu, činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja je u postupku na pravilan način raspravljena i utvrđena, sve u okvirima odredbe članka 441. ZPP-a, i prvostupanjsko rješenje o tim činjenicama sadrži jasne i valjane razloge koji žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju, pa ih tako prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

12. Po provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio da tužiteljica nije dokazala da je bila u suposjedu na način da je faktički izvršavala vlast na spornom dijelu zemljišta, pa da bi bio ispunjen jedan od uvjeta za pružanje suposjedovne zaštite, slijedom čega je pravilno zaključio da tužiteljici ne pripada tražena zaštita.

13. Neosnovano tužiteljica u žalbi prigovara da je jedino mjerodavno u predmetnom sporu da je imala neometan pristup na sporni dio zemljišta te da već i samo ograđivanje te zelene površine jasno ukazuje na isključenje od posjeda tog dijela nekretnine, kada ni u svom iskazu tužiteljica ne spori da se spornim dijelom nekretnine nikada ni na koji način nije koristila. Pritom i ovaj drugostupanjski sud navode iz iskaza tužiteljice da je, kao suvlasnica nekretnine, prije postavljanja mogla kad god je htjela pristupiti spornom dijelu nekretnine, ali da to ipak nikad nije činila, nije uzeo u obzir prilikom ocjenjivanja osnovanosti njezinog zahtjeva za pružanje posjedovne zaštite.

14. Naime, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda da bi se ostvarilo pravo na posjedovnu zaštitu nije dovoljno samo suvlasništvo, jer suvlasništvo samo po sebi ne podrazumijeva automatski i posjed cijele stvari. Budući da se posjedovnom tužbom najviše može postići uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja, da bi ostvarila pravo na zaštitu posjeda tužiteljica je sporni dio nekretnine morala držati u faktičnom posjedu, a koju činjenicu u svom iskazu nije isticala ni tužiteljica, pa bi u konkretnom slučaju postavljenjem kontejnera-spremišta na dijelu zelene površine u suvlasništvu svih stanara moglo eventualno biti govora o uznemiravanju koje se ne štiti posjedovnom, već posebnom, negatornom tužbom.

15. U svezi preostalih žalbenih navoda tužiteljice ističe se kako se u parnicama za smetanje posjeda ne raspravlja o pravu na posjed, niti pravnom temelju posjeda, već sud pruža zaštitu prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, slijedom čega prvostupanjski sud ispravno te činjenice nije raspravljao, budući da one u smislu odredbe članka 22. stavak 1. ZV-a, te članka 441. ZPP-a nisu od značaja u posjedovnoj parnici, pri čemu se napominje da vođenje, pa i ishod postupka za zaštitu posjeda nije smetnja tužiteljici da, ako smatraju da tuženici ne ostvaruju pravo na postavljanje kontejnera-spremišta na spornom dijelu zelene površine posjed, u posebnom postupku zatraži petitornu zaštitu (članak 26. ZV-a).

16. Kako u konkretnom slučaju tužiteljica nije dokazala sve pretpostavke u kojima sud pruža posjedovnu zaštitu u smislu odredaba članaka 21. -26. ZV-a, to je prvostupanjski sud ispravno odbio njezin zahtjev za posjedovnom zaštitom.

17. Pravilna je i odluka o troškovima postupka iz razloga što se pravilno temelji na Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 148/09., 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.), kao i odredbama članka 154. stavak 1. ZPP-a, u vezi sa člankom 155. ZPP-a, s time što je ni tužiteljica posebnim žalbenim navodima ne pobija.

18. S obzirom na navedeno, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, žalbu tužiteljice trebalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

19. Zbog navedenog odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Splitu 26. lipnja 2025.

SUTKINJA

Sanda Crljen Ivančić